Ljubav kroz riječi jedne žene
Bijele pahulje
Danas su nebom lepršale
Bijele pahulje kao bijeli anđeli
s neba lepršaju. Od neba do zemlje. Jedna do druge.
I slete tamo gdje ne bi smjele. I kosu zabijele.
I lice zarumene.
I na trepavicama se zaustave. I pogled skrivaju.
Na usnama se tope.
Kao poljupci nestvarni.
Na vrući dlan se spuštaju.
Znaju da ne smiju.
Igraju se oko svjetiljke. Kao bijeli noćni leptiri.
I tope se.
Sjeverac što puše, pretvori ih u igru staklenih perli.
Neon se ogleda u njima. Igra se kristalima.
Nježne i snježne škripe pod nogama.
Spuštaju se poljima.
Bijeli pokrivač tkaju. Sitne i bijele, polja ušuškaju.
Nek’ spavaju.
Neka se odmaraju.
Rijeka se nježno bijelom obalom provlači.
U raskoši bjeline, jedino ona se zeleni.
Između neba i zemlje
stepenice.
Misli bezbrižno putuju.
Noć uranja u bjelinu.
U igru između stvarnosti i sna.
Igru bijelih pahulja.
(Zapisano u zvijezdama)
Oznake: bijele pahulje
08.01.2021. u 17:26 | 17 Komentara | Print | # | ^