Ljubav kroz riječi jedne žene
Vrijeme je,,,
Ovo što se događa ovdje na blogu nevjerojatno je. Da su u pitanju djeca razumjela bih. Budući da smo svi odrasli ljudi , ne razumijem, ne miješam se, te sam samim time u onoj skupini, u Zagorju kažu....niti mimo, niti v rit.
Ako se ne miješamo, ne znači da svoje mišljenje nemamo. Ono što ja ne razumijem, zašto si takve stvari činimo? Nije lako ljude posvađati, podijeliti u nekakve, nazovimo grupe, klanove, lijeve i desne, fašiste i antifašiste. Lako je vrijeđaati. Tuđa rana ne boli.
Život je samo jedan i kratko traje. Zato , ako si imamo nešto reći neka to bude lijepa riječ. Dok smo tu (na ovom svijetu), na ovom blogu. Nema ništa loše u kisiću, pusiću, zagrljaju, smajliću,-ljubaviisamoljubavi-
Kako ćemo završiti ovu godinu i započeti drugu ovisi o nama svima . O onima koji žele da ovo mjesto bude mjesto bez ružnih riječi, bez odlazaka.
I ja sam ovih dana razmišljala da jednostavno odem, no onda sam se odlučila na nešto sasvim drugačije. Možemo mi i drugačije, ljepše, ljudskije, humanije, veselije....samo ako to želimo, ako ni zbog čega drugoga onda iz dišpeta prema ovom i ovakvom stanju.
Možemo li promijeniti nešto? Možemo. Želimo li promijeniti stvari moramo se potruditi. Svi zajedno. Samo u zajedništvu, i ovdje na blogu i uživotu, možemo opstati. Žalosno je koliko je ljudi prestalo objavljivati. Vrijeme je da se stvari nabolje počnu mijenjati. Vrijeme je da se ljudi počnu vraćati .
Neki dan na blogu „u zvijezdama piše“ objavila je slike s promocije prve i jedine zajedničke knjige bloga. Lijepo je bilo za vidjeti, zar ne?
Možemo mi napraviti novu knjigu, novu promociju, novo druženje.
Ima li Vas koji žele svoje riječi u zajedničkoj knjizi objaviti?
Oni koji su otišli neka se vrate . Vrijeme je za novo druženje.
Jedna riječ može pokvariti sve......ali, isto tako jedna riječ može i popraviti sve. Naravno, samo ako to želimo.
