ljeskanje

ponedjeljak, 26.09.2005.

tetovirana ruža

Htio sam joj donijeti ruže na kolodvor, ali tog je dana pljuštalo " iz neba iz zemlje " i cvijeće sasvim sigurno ne bi preživjelo toliku bujicu kiše… Naravno, to je bio takav dan, sve baš kao na filmu, pa je s dolaskom autobusa prestala kiša, a sunce je granulo u trenutku kad sam ugledao njen osmijeh.

Kasnije me, dok sam ležao na krevetu, taj osmijeh podsjetio – i tko će shvatiti doslovno kad kažem da se sjećanje otkinulo negdje od moga desnoga boka? – na priču koju sam čitao u djetinjstvu o djevojci kojoj su, kad se smijala, iz usta izlazile ruže.

I tako je ona ruže poklonila meni.

d.

- 21:16 - Komentari (18) - Isprintaj - #

... d, gde se utisnula ruza iz tvoje priche ? na tanku opnu mishljenja, na grudi, mishicu...? (prljava igra (!) 27.09.2005. 18:16)

pozdrav zeni zbog koje i kisa stane i sve zamirise na ruze :-)))) (oceana 27.09.2005. 21:05)

A mene zanima gdje se tu nalazi tetovaza? :))) (Mare Ibrium 28.09.2005. 06:34)

Piše gdje... ali piše i da me nitko neće doslovno shvatiti. :) Utetovirala se davno, neprimjetna, da bi je nakon mnogih ljeta jedan osmjeh oživio... :) (viviana 28.09.2005. 09:43)

evo ja prvi put navratila i svidjelo mi se :) (od sexa do lokomotive 28.09.2005. 15:10)

ahhh... jedan minus mom citanju ;) (Mare Ibrium 29.09.2005. 04:52)

Bas slatko :)) (Mysteries 29.09.2005. 12:05)

ovaj post se nadovezuje na onaj prethodni čini mi se..a dolje sam već napisao što mislim;)) (armin 29.09.2005. 12:20)

mene ovo podsjeća na jednu priču iz djetinjstva...ruže nesretne ljubavi... (izgubljena 29.09.2005. 13:16)

mislim da znam gdje je utetovirana - u srcu, zar ne?... ;) (između jave i sna 29.09.2005. 18:00)

..i meni su neki osmijesi utetovirani na najčudnijim mjestima..:))..neki poput zvijezde,neki kao mrlja čokolade..a ruža..:))..ruža je ruža je ruža, reče jednom Steinova..i miriši uvijek kako god je zvali..reče Eco (otprilike tako)..:))) (plejadablue 29.09.2005. 22:09)

sjecam se te price... a kad je plakala, plakala je bisere... no to nije bitno... lijepo, lijepo :) pozdrav (moon 30.09.2005. 17:36)

Da, to je ta priča. :) (viviana 30.09.2005. 20:21)

nije bitno ko ce doslovno shvatiti, vec da ce neko sigurno shvatiti i zna....pozdrav (Tivki pesni od vozdishki 01.10.2005. 15:18)

ljubav ...zamijeni kišni dan sunčanim...smijehom daruje ruže. ... (Vivias 01.10.2005. 22:09)

hm, ja za tu priču nisam čula... (tea from the block 02.10.2005. 22:21)

Najljepše susrete doživjela sam na jednom kolodvoru.
I vodila neke lijepe razgovore.
Mjesto k'o stvoreno da se u mnoštvu nađe onog koji će te razumjeti. :) (Tinariwen 04.08.2006. 15:00)

nikad ništa zaboravljeno

Možda je nekome čudno, ali ja sam se iskreno začudila kad mi je rekao da su sjećanja pohranjena svuda po našem tijelu i da se pokušam nekad koncentrirati na recimo unutrašnju stranu svog bedra, jer su to predjeli iz kojih znaju izroniti sjećanja, ali ja sam se tad samo smijala i govorila da su to vjerojatno neke njegove osobenosti i da ako se i pokušam koncentrirati, svašta bi se tu moglo dogoditi. A onda rano jutros, kada je svjetlo u sobi bilo tek toliko da se jedva moglo nazrijeti da sviće, osjetila sam kako se moja koža sjeća svjetla što je prolazilo samo kroz uske proreze na vratima što su vodila na široku terasu... njegovih pokreta kada ih je zatvarao... ruku koje su se potom okretale prema meni kao suncokreti što svijetle u mraku... cvrčaka što su najednom izgubili glas i zašutjeli... I njegovih očiju, da, i njih... i one su se utisnule negdje u moju kožu kao onaj neizrecivi citat srca kojeg sam na trenutak prepoznala u njihovom dubokom tamnom zrcalu.

Sjetila sam se i kad me poveo kroz kuću.... Ovo je moja mala soba – pokazao mi je kada smo tek stigli – a ova ovdje... Razumjela sam da je nešto posebno, kad je otvorio vrata i uveo me u prozračni i meki akvarel sobe što se kroz raširen prozor protezao dalje na more i još dalje do modrih obrisa nekog dalekog otoka koji je kasnije, kada se spustila noć, izgledao sasvim blizu zbog blještavih svjetala nekog naselja nevidljivog danju. - Što misliš, da li nas vide? – pitao je, pa smo se smijali.

Nisam nikad mislila o tome, rekla sam mu tom prilikom kad mi je govorio kako su naša sjećanja pohranjena svuda po tijelu. Ali to nije stvar razmišljanja, pokušavao mi je objasniti... No, ne znam objasniti, jer ako to nisi nikad osjetila zvuči čudno...

Da, uistinu je čudno, pomislila sam kad je u mojoj sobi bilo već toliko svjetla da sam odmah morala ustati i spremiti se za posao. A zatim, i da je još čudnije kad sam još jednom gledajući se u ogledalu prije nego što sam izašla, opazila da me iz njega promatra netko sasvim drugi.

- Da li ti se sviđa? – pitala sam stojeći na sred sobe samo sa slamnim šeširom na glavi.

v.

- 15:02 - Komentari (12) - Isprintaj - #

čitajući tebe zadivljen sam kako dobro slažeš dugačke rečenice, a da se ne uspijem izgubiti u njima. imaš latinoamerički štih u svom pisanju. osim toga ova priča mi je baš cukrena. mala i slatka. (nema me 26.09.2005. 20:55)

... rech je o emotivnoj inteligenciji, koja ima na raspolaganju chulne znake koji mobilishu ono chuveno nehotimichno pamcenje, pamcenje daleko uzvishenije od onog hotimichnog, chesto osudjenog na patetichne neuspehe (recimo,kada nechega ne mozemo da se setimo). hotimichno pamcenje je istina ispisana pomocu slika. divne vode u koje treba uvek zaroniti.chak iako su severne i hladne. (prljava igra (!) 26.09.2005. 21:04)

Joj, hvala vam... još sam pri editu.. ali ako vam se i ovako sviđa to mi je i više nego što može stati u jedno, hvala vam... (viviana 26.09.2005. 21:19)

@ igra, jako mi se sviđa tvoje razmišljanje a osobito ova rečenica da je hotimično pamćenje istina ispisana pomoću slika... sviđa mi se zamisliti sebe kao vodu. :) (viviana 27.09.2005. 17:48)

... zahvaljujem, viviana. no, iako ti se rechenica dopada, moracu da je izmenim i posvetim te u greshku koja mi se potkrala u njoj. naime, u toj rechenici sam napisao "hotimichno", a mislio sam na nehotomichno secanje (pamcenje). zapravo, da li je secanje ujedno i pamcenje ? da li je pamcenje secanje ? hm... (prljava igra (!) 27.09.2005. 18:08)

:)) pa priznajem da sam nekoliko puta pročitala i da mi je izgledalo da bi to ipak trebalo biti nehotimično kao uzvišenije pamćenje ali onda sam napisala onako kako si i ti... i eto hvala ti na ispravci. :) a da li je pamćenje sjećanje? pa nije možda. :) a možda i jest. :) ali kad želim reći npr. da su sjećanja pohranjena svuda po našem tijelu, nekako mi je to ljepše nego reći pamćenja su pohranjena... a takva sjećanja jesu pamćenja. (viviana 27.09.2005. 19:10)

..eh, sad moj racio radi..:))..ne zbog ovog predivnog teksta na čijim sam riječima jednostavno otplovila...prepustila se i nisam baš ništa(ili skoro ništa) promišljala...samo sam osjećala...nešto..:))..ali komentari su uključili moju dugu polovicu mozga..:)))..pa eto - mislim da se radi o tome da li su u sjećanje uključeni samo racionalni dio uma, samo emotivni ili i jedan i drugi ..:))..jedan od njih se "sjeti" (emocionalni vjerojatno nehotice "prepozna" situaciju, izaziva reakcije na koži (ili u utrobi)..uključi se racio koji "priča priču" dalje...prisjeća se i tumači..objašnjava,...:))..ponekad (bar kod mene) racio ne može i ne zna protumačiti emocionalno sjećanje...to su npr. trenuci u kojima samo bljesne neka slika izazvana npr. nekim mirisom, nekom rječju..olala...raspisah se svašta, a komentari tako teško rade...možda će sve ovo biti izbrisano i ostati samo - sjećanje..:))..moj racio će teško upamtiti što je pjesnik ovdje htio reći..:))) (plejadablue 27.09.2005. 23:08)

Jako lijepo napisan post :) A sto se tice pamcenja i sjecanja... uglavnom se slazem sa pleajdablue. Vjerujem da se dogadjaji i osjecaju pohranjuju u sjecanje i zajedno ih vezu tanane veze koje nam sluze kao vremenski portali, jer Bergson je rekao: "Vrijeme nije jednodimenzionalno i nepovrativo". A sto to znaci? Znaci da ako recimo cujes pjesmu: "Runaway Train" osjetit ces tugu, a zatim ces se sjetiti da si u tom trenutku pred 14 godina citao kraj knjige "Sadako hoce zivjeti"... Pjesma je u ovom slucaju posluzila kao kljuc i vrata tog portala u proslost... (Mare Ibrium 28.09.2005. 06:31)

...pamcenje je policija, sredstvo potrage. secanje, naprotiv, sveti duh odredjen zaboravom. skrecem vam paznju na prousta, na njegove madlenice i plochnike, koje iniciraju, pa chak i otelovljavaju sushtine "potrage za izgubljenim (ishchezlim) vremenom".citiram prousta, koji je ovom rechenicom vrlo dobro opisao blagodeti istinskih secanja: "Ukus madlenica podsetio me je na Kombre. Ali zashto su mi slike Kombrea i Venecije, i u onome i ovom trenutku, pruzile jednu radost slichnu nekakvoj izvesnosti i dovoljnu da mi, bez drugih dokaza, smrt postane ravnodushna?" (nadjeno vreme, marcel proust 1922, paris, gallimard) (prljava igra (!) 28.09.2005. 09:56)

prekrasni komentari na kojima vam zahvaljujem... istodobno, sjetila sam se @ igra, romana Put k Svenu ( nažalost ne sjećam se i imena autora ) koji počinje sjećanjem njegovog glavnog lika na sve ono što će potom postati roman a potaknuto mirisom jedne šalice čaja s kojom priča započinje... tako da je i ovo što je napisala @ plejadablue... baš takav jedan put: najprije emocija koja prepozna situaciju a potom racio ( i emocija ) koji priča priču dalje... slično kako je to napisao i @ Dust o vremenskim portalima kroz čija vrata dospijevamo do nekih zaboravljenih događaja i osjećanja... Prekrasan citat Prousta. Nije li onda taj trenutak prepoznavanja ( ukus madlenica ) nešto što ne samo da evocira zaboravljene uspomene, nego postaje i najbliskijim susretom s našim bićem kojeg je nemoguće imenovati... ali ga prepoznajemo, a to je predivno opisao Proust. (viviana 28.09.2005. 14:33)

da i ovo je jako dobro...sad sam bio cod creative i pomislio kako čovjek kvalitetno pripovjeda i dođem kod tebe, opet isto...ovo je jako dobro i ima onu osobenost koja se prepoznaje kod onih koji vrijede...jako dobro... (armin 29.09.2005. 12:19)

hvala armin, ovo sve u velikoj mjeri otapa onog vječnog sumnjivca u meni ali isto tako je i onaj fini feedback koji mi je važan kako bih znala da je i vama ovdje ugodno s nama u društvu. :) (viviana 02.10.2005. 21:31)

srijeda, 21.09.2005.

prije spavanja

Bila je večer. Na zidu neobičnog šarenog uzorka, plesale su sjene razigrane narančastim plamičcima malih šumskih duhova oživjelih u vatri što je gorjela u starinskoj peći, samo u vrijeme neposredno pred spavanje, kada je trebalo tek malo ugrijati sobu. Pucketanje njihovih zlatnih roščića koje su s veseljem bacali uvis pa su oni prskali i letjeli na sve strane kao zlatne iskre, činili su tišinu sobe glatkom poput pudinga od čokolade, a tonuti u taj slatki večernji puding uljuljkan blagim pokretima paperjastih prilika što su izgledale kao mala sretna obitelj na večernjem okupu, bilo je kao tonuti u najmekši jastuk s tisuću pogašenih titrica skrivenih u usnulim trepavicama.

Svijet je tad bio topao i lijep. Tišina je bila prisna kao mali dječiji prsti što su se jedni s drugima preplićući poigravali i šaptali jedan drugom nešto što su samo oni mogli razumjeti.

Ali kako je to čudno! Kako se nikad ranije nije prisjetila tog šarenog uzorka nekadašnjih večeri, sve dok prošle noći u njenim najsitnijim satima nije izašla u gradski park i prošetala stazama između grupica stabala što su svojim zbijenim sjenama opisivale netaknut mir širokih krošnji. I kako je uopće izašla vani jer je već bila u spavaćici i nije ni pomislila kako će se trenutak kasnije obući i na prstima išuljati iz kuće odlazeći u park.... ? Nisam sigurna da netko ne bi pomislio da je ta žena " slučaj " jer vidjeti je elegantno obučenu kako s rukom priljubljenom uz stablo stoji i gleda nekud gore osmijehnuta, sasvim sigurno upućuje na nešto mnogo neobičnije od pijanca koji teturajući pada po ulici.

Neobično je bilo i meni, iako je poznajem, ali kasnije smo se ipak uspjele sporazumjeti prstima. Pokazala mi je prstom da neizostavno šutim i šutjela sam baš kao bubica sve dok je osmijehnuta šaptala nekom već usnulom u njenim trepavicama, nešto što su samo oni razumjeli.

I evo sve do sad... Nisam rekla ni riječi.

v.

- 10:58 - Komentari (15) - Isprintaj - #

ovo je "pismo" na tragu latinoameričkog paperjastog pisanja ;-) (nema me 21.09.2005. 16:43)

hvala creativa :) na čitanju i posjeti. čitam i ja tebe... :)) (viviana 22.09.2005. 12:24)

vrlo lijepo viviana...mekana i fina proza, baš godi... (armin 22.09.2005. 20:53)

Lijepo, ali meni puding od čokolade nikad nije ispao tako gladak :-) (balkanska krcma 22.09.2005. 21:21)

ali jest sladak, sigurno :)) hvala tebi i arminu. :) (viviana 22.09.2005. 22:20)

tak me nekako raznježio post ;-) (mistika 23.09.2005. 02:24)

Da te citiram:"kako je to čudno"...:))..nisam se godinama sjetila pucketanja cjepanica u velikoj zidanoj peći moje bake..i sjena na zidu išaranom uzorkom sitnih crvenih ružica kad su se vrata peći otvorila da djed unutra "nameće" nova drva, trenutak prije iscjepana u šupi...:))..i iskrica koje su frcnule i rasule se - ja bih se malo uplašila, a baka je rekla - ne boj se, to Domaći plešu svoj ples...:))..eto, do maloprije su godinama snivali pod mojim trepavicama, tvoja ih je priča razbudila..i kao da ih čujem i vidim ponovno kako odskaču na iskricama iako je vani dan i sunce (konačno) sije..:))** (plejadablue 23.09.2005. 15:22)

Lijep post :) Navede me na zelju da budem iskrica na necijim trepavicama ;) (Mare Ibrium 23.09.2005. 17:26)

hej... kako ste me dirnuli ovim vašim komentarima. :) plejadablue... :) hvala ti na ovom prepoznavanju i tvom sjećanju, jer to je za mene čudesno... :) mistika i Dust, također... :) i mojoj prijateljici val :) (viviana 24.09.2005. 01:46)

jako lijepo... prvi put sam tu... (ako se ne varam)... ali zadnji, sigurno ne... pozdrav... :-) (Portret mog života... 24.09.2005. 15:27)

... mean machine ? (prljava igra (!) 24.09.2005. 20:03)

Nisi rekla ni rijec :) Divno napisano ... (Mysteries 25.09.2005. 13:37)

zapravo svaki vaš komentar je mali izvor inspiracije... izvor nečeg lijepog... pa evo kako sam tek stigla za komp. pokušat ću nešto... potaknuta svim ovim toplim zrakama koje se utapaju u današnji lijepi sunčani dan. :) (viviana 25.09.2005. 15:47)

"činili su tišinu sobe glatkom poput pudinga od čokolade"... mmmm... opipljivo... prekrasno, njezno, leprsavo, meko napisano... divno! (između jave i sna 26.09.2005. 17:47)

subota, 17.09.2005.

O praznom i punom vremenu

Svakodnevno vrijeme je ono za koje se kaže da dani teku sporo a godine brzo. Ono protječe kontinuirano na isti način, sat po sat, dan po dan. To je vrijeme kojim raspolažemo, ''vrijeme za nešto'': za obaviti posao, za sjesti na kavicu, za pročitati novine. Mi imamo to vrijeme, ili često smatramo da ga nemamo – kao kad kažemo ''nemam vremena''. Sâmo po sebi ono je prazno – tek ga valja ispuniti nečim. Osobito se to jasno očituje u dosadi, kad nam sâmo vrijeme u svojoj praznosti postaje mučno i nepodnošljivo. Nasuprot praznini dosade – a možda i u strahu od te praznine – stoji podjednako isprazna stalna zaposlenost. To znači nikada nemati vremena a uvijek nešto namjeravati. Obje ove krajnosti, a i njihova međusobna izmjena, doživljavaju vrijeme kao nešto što valja potratiti.

Iskustvo ispunjenog vremena, vlastitog vremena sasvim je drugačije. To vrijeme ne teče jednoliko, kontinuirano. Promislimo o tome: netko je odjednom ostario ili odjednom opazimo da to više nije dijete. Obično pomislimo: pa kad se to dogodilo? Dogodilo se odjednom, iznenada.
To vrijeme izmiče satnom mehanizmu – poput trenutka u kojem Ahil prestiže onu Zenonovu kornjaču. Taj se neuhvatljivi diskontinuitet vremena kod Platona javlja kao neko ''iznenada'', "u trenutku'', ''odjednom'' i redovito označava neizbježno napuštanje čisto racionalnog postupnog izvođenja i prelazak, ili bolje reći skok, u mitski i pjesnički govor. To vrijeme je Kairos, neuhvatljivi srećonoša, a ne Kronos, koji stupa korak po korak i mrvi sve pred sobom.
I ovdje se opet radi o nekom ''imati ili biti'': ono prvo vrijeme imamo (ili ga češće nemamo), ovo drugo vrijeme prije ima nas. Ili, to vrijeme jest upravo ono što mi jesmo. Živimo svoje vlastito vrijeme.
Što nas to može iz onog praznog svakidašnjeg vremena vratiti – a to uvijek osjetimo kao neki povratak sebi – u naše vlastito, ispunjeno? Među ostalim, i umjetnost. Bachelard npr. kaže: ''Knjiga je za nas uvijek uzdizanje iznad svakidašnjeg života".
Ali prije svega svetkovina, slavlje. Ono što nije tek praznik, neka praznina u rasporedu, lišenost obaveze, nego naprotiv: blagdan, dan koji je blago, ono naše navrjednije vrijeme. Svetkovina, posvećeno vrijeme, vrijeme posvećeno baš onome čemu smo životom posvećeni. Slavlje.
Jednom takvom blagdanu, slavlju koje je po satu trajalo 24 sata, ali živjet će dokle god mi jesmo, toj svetkovini posvećujem ovaj tekst.

Zahvaljujem plejadiblue i H.-G. Gadameru. :)
d.

- 14:48 - Komentari (8) - Isprintaj - #

...lijep post :-) ...blag-dan, dan kad nam se nudi "blago"? Ili blagost? Njeznost? Svetkovina - sveti dan. Dan kad se podsjecamo da je svaki trenutak svet i da je svaki trenutak blago...i slavimo te cudesne trenutke, taj magicni zivot koji nam je dan...:-) (oceana 17.09.2005. 15:05)

evo ga bedž (Bedževi - badges 18.09.2005. 10:21)

Zaista lijep post :) Blag dan...Svet dan...blag=svet... Pozdrav tebi! (Vivias 18.09.2005. 11:53)

Prelijepo napisano ... Pozdravljam ... (Mysteries 18.09.2005. 13:35)

odlično si to povezao..blagdan i svetkovina...vrijeme..pješčani sat naših života ;-) (mistika 18.09.2005. 18:59)

..ustvari, rekla bih da vrijeme u kojem JESMO, uopće ne teče..nema ga..ili ga ima stalno, bez promjene...:))..ili jednostavno - postaje nebitna kategorija...:))..kako god gledaš, svodi se na isto - trenutak postaje vječnost, a vječnost trenutak..:))..hvala tebi..* (plejadablue 19.09.2005. 20:00)

Hvala svima koji su pročitali, a osobito svima koji su komentirali. I da, kad doista jesmo, to jest beskrajni trenutak. Samo, nekad nam taj trenutak izmiče i tad kao da i nismo. :) (viviana 19.09.2005. 21:04)

odličan post davore...baš lijepa razmišljanja, Verdi je jednom navodno izjavio da je dosada umjetnička muza, naravno ovo sam parafrazirao ali kontekst je ispravan...a vrijeme je dimenzija kojoj mi određujemo ritam, bez nas ni vrijeme ne postoji i zato treba biti vješt s vremenom... (armin 22.09.2005. 20:57)

četvrtak, 15.09.2005.

stapanje

Sa svečanom pažnjom otvaram tek kupljenu knjigu mog omiljenog pisca. Već me prve njegove rečenice uvode u taj poznati osjećaj: istodobna bliskost i uzbuđenje. Nakon pet stranica sretan sam kao malo dijete, i najradije bih izljubio sve svoje ukućane.

Kad se stopiš s radošću pjesme ili nečeg drugog, tada proširi svoj duh i postigni jedinstvo s tom radošću.*

U gradskoj gužvi među mnogim indiferentnim licima odjednom ugledam poznato lice prijatelja. Osmjeh mi se sam od sebe širi licem a u mislima se već rađa neka šala.

U času velike radosti izazvane susretom s prijateljem poslije dugo vremena, usredotoči se na to blaženstvo i stopi se s njim.*

Stari se ljuti na mene: prepirali smo se oko neke svakodnevne sitnice. Ali zaboravio se, pa me nešto priupitao. Ja se nasmijem, i on se tad sjeti da je ''ljut''. Pošalje me k vragu, neuspješno se pokušavajući ne nasmijati.

U zoru se vraćam s noćne smjene. Mada je ljeto, jučerašnja je iznenadna bura pročistila zrak. Putem do kuće prolazim pored stabla višnje. Uberem plod, na njemu kap rose.

Ljubav namiguje odsvuda.
Ali ponajviše u samoj ljubavi.

U času sjedinjenja sa ženom stapanje s njom izazvano je uzbuđenjem, a ushićenje je poput blaženstva brahmana: to ushićenje je ono najvlastitije.*

*Vasugupta je kašmirski tantrik (ili, po Platonovoj riječi, erotički filozof) iz 9. stoljeća

d.

- 12:26 - Komentari (6) - Isprintaj - #

... prigrliti ljubav ? dobra ideja. zapravo, jedina moguca... (prljava igra (!) 16.09.2005. 01:07)

..prožimanje...:))) (plejadablue 16.09.2005. 07:42)

Lijep tekst .. dopada mi se :)) Pozdrav ... (Mysteries 16.09.2005. 08:57)

hvala oshun :) i @ igra, plejadablue i mysteries... dok davor ne stigne i ne uključi se... :) (viviana 16.09.2005. 12:16)

Raznjeznio me ovaj post...Eto,nikad nisam mogla objasniti kako rijeci uticaju na nas...smjesim se..hvala ti na to...pusa viviani i tebi (Tivki pesni od vozdishki 16.09.2005. 15:35)

stigao i pridružujem se zahvalama. i dodajem još jednu, ilijaninom raznježenom osmijehu.:) (viviana 16.09.2005. 23:45)

utorak, 13.09.2005.

dvadeset i četiri sata u životu jedne žene

Naslov je jedne popularne novele Stefana Zweiga i posuđujem ga ovdje samo zato jer sam to isto rekla i jednog jutra dok smo sjedili na sunčanoj terasi s pogledom na more i pili kapucino iz neobičnih šalica koje su čuvale komadić sjećanja na tebi draga lica koja nisam poznavala, ali čije su crte bile urezane i u tvoje.
Zašto baš taj naslov, kojeg sam se sjetila i izgovorila kao da na stol spuštam ključeve nekih vrata za koja sam napokon otkrila da ih nikad i nije bilo, moralo bi obuhvatiti mnogo više prostora za opisati nego što ga ima na jednoj čarobnoj razglednici koju smo u tih dvadeset i četiri sata prokrstarili svim onim mjestima na kojima smo željeli biti.

I zato, eto, Zweig. Jer, da bih jednom izgovorila naslov njegove priče... bilo je potrebno probuditi se kraj tvog lica kojeg sam samo trenutak ranije i sanjala. Izaći zajedno s tobom na terasu okupanu jutarnjim suncem i plavetnilom mora i sjesti za stol na kojem su već stajale dvije zelene šalice sa toplim kapucinom. Upiti očima prozirno modro obzorje upleteno u guste krošnje starih stabala masline u kojima drijema zaustavljeno vrijeme. Gledati kako prve zrake blagog jutarnjeg svjetla nježno sklanjaju tamni pramen noći još priljubljen uz tvoje čelo, i polako prenoseći toplinu u dubinu tvojih očiju, otkrivaju onaj nevidljivi dio priče kakva je ona mogla biti...

v.

- 19:17 - Komentari (16) - Isprintaj - #

imala sam jedno takvo buđenje, prvi pogleda na lice koje ti je toliko drago... ali ... nažalost nije bilo vremena za nešto više... kad bih mogla... voljela bih jednom imati... jutarnju kavu... mir... terasu... more... NJEGA.... (francesca 14.09.2005. 10:52)

Toliko toga se moze uciniti u 24 sata... :) (Mare Ibrium 14.09.2005. 14:33)

...baci te kljuceve...pocinju nova 24 sata :) (Tivki pesni od vozdishki 14.09.2005. 14:52)

:)... zamisli francecka; mislim da netko uvijek prisluškuje naše želje... :)... i Dust, u dvadeset i četiri sata nekad stane toliko da pomislim... da sam leptir to bi bio cijeli jedan život... @ ilijana.. zaboravila sam ih zajedno sa četkicom za zube i mlijekom za skidanje šminke. :) (viviana 14.09.2005. 15:53)

ma nekako kad bi se mogao dodati josh koji sat, pa da dan bude 25,27... sati...uvek mi nekako zafali :)) pozdrav... (..:: ZaRaTuSTRa ::.. 14.09.2005. 18:13)

Dodjoh zahvaliti na dobrim zeljama:) Citamo se... (Katarina_S 14.09.2005. 19:15)

I ja zahvaljujem na posjeti i... citamo se - naravno. Pozdrav. (edo 14.09.2005. 19:38)

Imamo sličan blog,lijepo iznenađenje,tim više što iz tvojih postova SJAJI.Volio bi da me posjetišvolimo isto PLAVO! (Raskopčana Mjesečina 14.09.2005. 22:37)

I vama hvala na posjeti. Obradovali ste me. :) (viviana 15.09.2005. 12:27)

..i manje od dvadeset četiri sata može biti dovoljno za cijeli život..da, dvadeset četiri sata je i više nego dovoljno..:))..vrijeme se jako dobro može komprimirati, ali i rastegnuti - uvijek me vrijeme podsjeća na harmoniku..a nedavno mi je i jedan prijatelj rekao - vrijeme ima gustoću, ponekad je gušće, ponekad rjeđe..:)) (plejadablue 16.09.2005. 07:39)

ps: ova tvoja 24 sata su jaaaako gusta..:)) (plejadablue 16.09.2005. 07:40)

:)) da, gusta. kao ono tvoje crveno gusto vino koje ispijaš lako i ne pomišljajući da možda ispijaš posljednju čašu... u tvojoj divnoj priči Vrhunac nelogičnosti. :) (viviana 16.09.2005. 12:19)

Zweig mi je inače drag ali ovo nisam pročitala, sad si me nagnala da je potražim i pročitam! (balkanska krcma 17.09.2005. 23:22)

@ krcmarica, novela je iz knjige " Pismo nepoznate žene " ali s mojom napomenom ovdje da ta priča nema ništa zajedničko s likovima moje priče, te da se asocijacija odnosi samo na njen naslov odn. značaj nekih trenutaka koji imaju moć postati onim najupečatljivijim u našem životu. (viviana 18.09.2005. 18:44)

nazdravljam vam upravo pijući kapućino uz post o 24 sata jedne žene ;-) (mistika 18.09.2005. 18:58)

hvala mistika :) (viviana 19.09.2005. 09:44)

ponedjeljak, 05.09.2005.

čarobna kutija

poput sna, ili neke priče za djecu:

uđi u čarobnu kutiju
vrata za sobom zatvori, ali nemoj ih zaključati
i pričekaj.

imaš krevet, možeš malo odspavati,
čitati kakvu knjigu – ako se uspiješ usredotočiti.
raditi neke vježbe, što god hoćeš.

i onda, kad utoneš u misli ili snove
vrata se otvore

iznenada

(i kako uvijek iznenada, mada to očekujem)
i, vidi, želja je ispunjena.

kao u snu, ili priči za djecu.

Ova se pjesma napisala prije godinu dana, a kako ima veze s nečim što je u prethodnom postu napisala v. evo je sad i ovdje.

d.

- 10:16 - Komentari (15) - Isprintaj - #

Trazi se carobna kutija....!! p.s.Moram prelistati blog,pozdravljam Vas oboje:) (Katarina_S 05.09.2005. 10:31)

"I to su price za dijecu, u koje ne zelim sumjati"..pjevao mi je Giboni jednom cijelu noc. (Tivki pesni od vozdishki 05.09.2005. 10:43)

:) ocu u carobnu kutiju ... Prelijepo ! (Mysteries 05.09.2005. 11:28)

ja sam u čarobnoj kutiji i baš mi je nice :))) (Vivias 05.09.2005. 21:27)

lijepo...mekano i vabi... (armin 06.09.2005. 15:08)

hvala svima na komentarima...a osobito hvala Viv na onome ''čekao si me satima u polumraku sobe'' iz prošlog posta...podsjetilo me.:) (viviana 08.09.2005. 18:24)

hvala i tebi davore... na čarobnoj kutiji. (viviana 08.09.2005. 22:37)

i ja bih takvu jednu.... :))) pozdrav.... (..:: ZaRaTuSTRa ::.. 08.09.2005. 23:42)

lijepo... (izgubljena 09.09.2005. 13:24)

šteta što iza vrata ne čeka uvijek samo ispunjena želja.. pozdrav :) (dorja 09.09.2005. 20:30)

I dobro da je tu. Tu joj je i mjesto. Pozdrav. (edo 11.09.2005. 12:21)

čarobna kutija sa svim svojim tajnama i magijama....zadrži ju kada si ju pronašao....i čuvaj ju daleko od ispraznih ljudi....ona je ipak tvoja čarona kutija.....nek si nađu svoju...hihi...to bi šala.... (mistika 11.09.2005. 16:17)

..jesu li vrata za zatvaranje ili za otvaranje?..:))..meni se čini da je najbolje kad ih uopće nema..onda možda ne treba niti kutije..otvoreni prostor slobodan je za svaku čaroliju..:))..ustvari otvoreni prostor sam po sebi je - čarolija..:)) (plejadablue 12.09.2005. 16:31)

U pravu si, plejadablue, ali neke čarolije su krhke - ''čime od svijeta da se brane?'' :) - pa nađu sebi kutak iza nekih vrata. (viviana 15.09.2005. 14:04)

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>