ljeskanje

nikad ništa zaboravljeno

Možda je nekome čudno, ali ja sam se iskreno začudila kad mi je rekao da su sjećanja pohranjena svuda po našem tijelu i da se pokušam nekad koncentrirati na recimo unutrašnju stranu svog bedra, jer su to predjeli iz kojih znaju izroniti sjećanja, ali ja sam se tad samo smijala i govorila da su to vjerojatno neke njegove osobenosti i da ako se i pokušam koncentrirati, svašta bi se tu moglo dogoditi. A onda rano jutros, kada je svjetlo u sobi bilo tek toliko da se jedva moglo nazrijeti da sviće, osjetila sam kako se moja koža sjeća svjetla što je prolazilo samo kroz uske proreze na vratima što su vodila na široku terasu... njegovih pokreta kada ih je zatvarao... ruku koje su se potom okretale prema meni kao suncokreti što svijetle u mraku... cvrčaka što su najednom izgubili glas i zašutjeli... I njegovih očiju, da, i njih... i one su se utisnule negdje u moju kožu kao onaj neizrecivi citat srca kojeg sam na trenutak prepoznala u njihovom dubokom tamnom zrcalu.

Sjetila sam se i kad me poveo kroz kuću.... Ovo je moja mala soba – pokazao mi je kada smo tek stigli – a ova ovdje... Razumjela sam da je nešto posebno, kad je otvorio vrata i uveo me u prozračni i meki akvarel sobe što se kroz raširen prozor protezao dalje na more i još dalje do modrih obrisa nekog dalekog otoka koji je kasnije, kada se spustila noć, izgledao sasvim blizu zbog blještavih svjetala nekog naselja nevidljivog danju. - Što misliš, da li nas vide? – pitao je, pa smo se smijali.

Nisam nikad mislila o tome, rekla sam mu tom prilikom kad mi je govorio kako su naša sjećanja pohranjena svuda po tijelu. Ali to nije stvar razmišljanja, pokušavao mi je objasniti... No, ne znam objasniti, jer ako to nisi nikad osjetila zvuči čudno...

Da, uistinu je čudno, pomislila sam kad je u mojoj sobi bilo već toliko svjetla da sam odmah morala ustati i spremiti se za posao. A zatim, i da je još čudnije kad sam još jednom gledajući se u ogledalu prije nego što sam izašla, opazila da me iz njega promatra netko sasvim drugi.

- Da li ti se sviđa? – pitala sam stojeći na sred sobe samo sa slamnim šeširom na glavi.

v.