kao more
Čudno. Još prije nego sam te upoznala, poznavala sam more, njegovu boju i okus, blaženstvo zagrljaja iz kojeg nikad ne bih izašla, ushićenje kada naiđu veliki talasi, modro zibanje kad se more smiri... – a još mogu reći da te nisam poznavala i ranije?
Poznavala sam i plavu ravnicu izbrazdanu tragovima brodova i barki, poznavala tišinu i mirnu samodostatnost potpuno ravnodušnu spram mojih koljena stisnutih uz bradu dok bih sjedila na obali gledajući u daljinu, a da mogu reći kako tvoje šutnje nisam poznavala i prije?
I one magle od rasprsnutih kapi što ih nad morem razastire vjetar, poznavala sam već prije kao prizor bure što promijeni boju oblaka i neba, a da ne bih ni znala kako smo već negdje stajali licem u lice, čekajući smiraj...
Ili sam i more upoznala tek s tobom.
v.
|