| < | prosinac, 2020 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Srdačno pozdravljam sve blogerice i blogere kao i sve ostale posjetitelje koji gledaju moje fotografije te čitaju moje stihove, crtice, kratke priče i osvrte što ih ispisujem na ovim digitalnim listićima.
lat. litterula, ae, f.
1) slovce.
2) (plur.) listić, neznatni književni rad.
Copyright © Litterula.
Objavljeni listići - osvrti, crtice, kratke priče i moji stihovi
Ajd stišaj to!
Akrobacije na motociklima
Alzheimerova demencija
Ana i Željko
Andromeda
Asistent - pomoć i podrška
Bajeri
Bakina kuhinja
Bakine škare
Beskućnici
Biovreća
bit će opet slobodna
Blockbusting
Boss od Čakovca
Božićnica
Božićno drvce
Božićno vrijeme
Božićna pšenica i Barbarine grančice
Briga o uhu i sluhu
Capraške skulpture
Cijepljenje
Crvene jabuke
Čuvari djetinjstva
Da sam ja bogataš
debeo kameni zid
Debljina prvog stupnja
Dezinfekcija ruku
Digitalizacija
Dioklecijanova palača
Disciplina
dok je još mogla hodati
dok ju je držao u naručju
Domaći putar
doma, doma se vrnuti hoču
Dragutin Gorjanović Kramberger
Drugi rujna
duge si gruntam
Emisija za selo i poljoprivredu
Frkovićev most
Gdo bu te splievil
gdo je te bil
Glazba na radiju
gle kak je divan dan
Godina željeznice
Govor mojih predaka
Gradski muzej obilježava sedamdesetu obljetnicu
Inkluzivna farma
Isus mi je svagda radost
Izlet u Krapinu
Jabuke iz trnaca StarogTate
Jankić
kad bi mogao
kad je uhvati
kad se razljuti
kako sve to uskladiti
Kamenčići
kao kapljica vode
kao nerazumno dijete
Kapeler pita
Kartica
Klara i Džoni
Klaustrofobija
komadić sam leda
Korisne životinjice
Krizanteme
Kućni prag
Kupalište na Zibelu
Kupom uzvodno
Ladva
Lastavica - ptica godine
Lea Deutsch
Lišće Frana Mažuranića
Majstor
Mali Kaptol
Maria Mitchell
Mato Celestin Medović
Matoš na klupi
Međunarodni dan osoba s invaliditetom
Mendo i Slavica
Mlijeko u prahu
Mogel mi je hmrijeti!!!
Mogla mi je kuća izgorit
Moje fotografije
Muzikologija i glazbena pedagogija
Mužar
Ne bu mi više nigdo komandijeral!!!
ne tuguj
ne, nije novac ono što ga čini sretnim
nigdo nae zna
ništa mi drugo u životu ne treba
nitko ne zna o čemu je riječ
nož mu je u srce zabola
njegove su oči izgubile boju
njegov brod ga čeka
njen brod stiže
njen vrt je bio prepun cvijeća
Njihove riječi odnosi vjetar
ona je potpuno iscrpljena
ona je preživjela
ona gleda taj divan svijet
ona grli cijeli svijet
ona je neozbiljna
ona je nezgrapna i nespretna
ona može brbljati o svemu
ona ne želi biti vječno mlada
ona ne želi
ona nikad nije imala vremena
ona se boji
ona svakog jutra ustaje u tri
ona želi biti biljka
on je jako neozbiljan momak
on je umoran
on je stvorio svoj svijet
on još uvijek čeka
on sve mora sam
on stoji na rubu
on traži svoj izgubljeni život
Oš kupit ciglu?
Oton Kučera
Pjevačica
Pjevanje na misi nije koncert
Plivanjem do zdravlja
Poezija i proza
Podgarić i Garić
Pokupski drmeš
po svemirskim prostranstvima
Pranje povrća i voća
Prelijepi Velebit
pusti otok
Rad od kuće kod kuće
Rawhide
Recikliram, kompostiram...
reci mi
Robex i Medo
Roan je slomio nogusad kad je odlučio otići
Sakupljači
Salštange ili kajzerice?
Scott Joplin
Segestika i Siscia
Serpico
Skroviti vrt
Slavimo slavno
smisao života
Stara mama
Svaki dan jedna jabuka
sve pod kontrolom
sve ću zaboraviti
Svjetski dan glasa
Svjetski dan radija
Svjetski dan štednje
Stara vrtlarica
Staramama
Stigla nam je jesen
Stolić za laptop
suza kapne na dlan
Šlauf
Šnajderica
što se dogodilo
što vidiš
tamo bi i ona biti htjela
Tko se oženio
Tlapnja njegova srca
tražim svoj izgubljeni planet
Treba imati i malo sreće
Tu je tvoj dom
u dubokoj šumi
Ue o muite arukou
U Mariji Bistrici, a ne na Bistri
UOSI SMŽ
u snažnoj erupciji
u suton
Uyimbube
Veni Creator Spiritus
Viktorovac
Vincent
Voćni jogurt
Vratimo glazbala u dječje ruke
vrijeme došašća
Vruće selo na Madagaskaru
Vuk samotnjak
Vu to vreme godišča
Zagorje ja tvoj sem sin
zagrli me
Zagrebačka uspinjača
Zaslužena mirovina
Zaštitne maske
Zaželi
Zeko i potočić
zemlja i zrak
zima se bliži
znam da me više ne voliš
znam da negdje daleko
Željeznički most
Žive jaslice
žive pod istim krovom
Zanimljivi blogovi
Agava
Aneta
AnnaBonni
Aurora
AP-Plaćenici
Bellarte
Blumi
Borut
Demetra
Dinaja
drugadva
Dvitririchi
Eh saznala
Emma
Euro
Galaksija
Geomir
Goddess Vesna
gogoo
Konobarica
Lastavica
lijemudro
Livio D.
luki
More ljubavi
Morska
mecabg
Meister Huc
modrinaneba
Nachtfresser
nema garancije
Rose
samolagano
Samosvoja
Sewen
Sjećanja
Starry Night
Taango
Teuta
U zvijezdama
Viatrix
Vjetar
Vlad
white lilith
Zemlja
Litterula
Tu je tvoj dom
- 12:38 -
Komentari (24) -
Isprintaj -
#
|
Tu, gdje Kupa, Sava i Odra mirno teku, tu je tvoj dom. Tu, gdje lukovi staroga mosta nadsvođuju rijeku, tu je tvoj dom. Tu, gdje srednjovjekovni kaštel na bitku podsjeća slavnu, tu je tvoj dom. Tu, gdje zidine Siscije rimske na prošlost ukazuju davnu, tu je tvoj dom. Tu, gdje drveni čamci na Kupi mirno plove, tu je tvoj dom. Tu, gdje parkovi stari čekaju neke ljubavi nove, tu je tvoj dom. Tu, gdje žive neki tebi dragi ljudi, tu je tvoj dom. Tu, gdje pogled na voljeni grad u tebi radost budi, tu je tvoj dom. Odeš li bilo kamo svoj grad u srcu svome nosiš, a srce svoje ostavljaš u gradu svom. A tu gdje ostalo je srce tvoje, tu je i tvoj dom. |
Vu to vreme godišča
- 08:29 -
Komentari (20) -
Isprintaj -
#
|
Jedna od božićnih pjesama što ih je moja Baka najviše voljela i najradije pjevala bila je U to vrijeme godišta. Ta se pjesma u dane Božića u hrvatskim crkvama i danas redovito pjeva na polnoćki, a potom i u sva tri božićna dana, na sam Božić, na Štefanje i na Ivanje te kroz cijelo božićno vrijeme.  U želji da doznam nešto više o toj lijepoj pjesmi pretražila sam internet i naišla na podatak da je ta pjesma veoma stara. Nastala je u Francuskoj u 11. stoljeću, a izvorno ju je spjevao nepoznati pjesnik na latinskom jeziku pa je poznata pod nazivom In hoc anni circulo: In hoc anni circulo In hoc ani circulo Vita datur saeculo Nato nobis parvulo De Virgine Maria. Fons de suo rivulo Nascitur pro populo Fracto mortis vinculo De Virgine Maria. Ex divino Flamine, Non humano semine, Deus datur Foeminae In Virgine Maria. U hrvatskim primorskim krajevima taj napjev je bio poznat već tada, u 11. stoljeću. Iz primorskih krajeva proširio se s vremenom i u unutrašnjost, u sve hrvatske krajeve, pa je pod raznim imenima već u 17. stoljeću i zapisana: najprije 1613. god. pod imenom V see vrime godišta, potom 1644. god. pod imenom Vu to vreme godišča. Pod tim imenom objavljena je i 1701. god. u najpoznatijoj, najznačajnijoj i najutjecajnijoj hrvatskoj pjesmarici poznatoj pod nazivom Cithara Octochorda. To je najvažniji i najopsežniji tiskani zbornik latinskih i hrvatskih crkvenih napjeva, prikupljenih s raznih strana i iz raznih prigodnih zbirki i rukopisa koje su sadržavale gregorijanske i narodne napjeve. Napjevi su raspoređeni u osam odsjeka koji uglavnom slijede liturgijski kalendar. Hrvatski tekstovi - prijevodi s latinskog, ali i izvorni tekstovi - pisani su u tadašnjoj klasičnoj kajkavštini u stihovima koji odgovaraju ritmici glazbe. Izvorni francuski napjev In hoc anni circulo u našim je krajevima doživio brojne preinake u narodnom duhu još u srednjem vijeku. Nepoznati autori hrvatskih inačica zadržali su u svojim prepjevima temu Isusova rođenja, ritam, rimu i stil izvornika, ali su tu latinsku pjesmu proširivali novim motivima i tako stvarali originalne hrvatske božićne popijevke koje i danas, koristeći različite stihove, pjevamo s veseljem, na različite načine u pojedinim našim krajevima. A na portalu Digitalna NSK potražila sam tu staru zbirku Cithara Octochorda, pronašla sam taj lijepi napjev pod nazivom Vu to vreme godišča, pa sam ga pogledala – melodija je malo drugačija od verzije napjeva u današnjim službenim pjesmaricama - pročitala notni zapis, otpjevala i zapisala originalni tekst. To je prijevod s latinskog na tadašnju klasičnu kajkavštinu, a može se otpjevati na melodiju koja je danas uobičajena: Vu to vreme godišča Vu to vreme godišča mir se svetu nazvešča: Porođenje Kristuša, po device Marie. Od majke divojčice, te nebeske kralice: Zide dete z vutrobe blagoslovne Marie. O pol noči porodi, nebo, zemlju presveti: Kak o poldan svetlo be, po porodu Marie. Gda Bog v jasle ležaše, mati mu se klanjaše: Milo ga obimaše, a deva mu mat' beše. Angeli mu služahu, nove pesmi zpevahu: Milost njegvu prošahu da bu človek vu raju. Hvala Bogu višnjemu, i Gozponu našemu: Gozponu mirovnomu, sinu deve dragomu. Vse na svetu stvorenje, vezda ima veselje: za Jezuša rođenje, od prečiste Marie. Ar se na svet narodi, ki moč vrašju pogubi: Grešnike oslobodi, Jezuš Kristuš sin Božji. Komu hvala i dika po vsem svetu velika: naj se hvali i njegva majka deva Maria, Amen. U potrazi za informacijama o ostalim lijepim pučkim hrvatskim božićnim pjesmama - u Cithari Octochordi bilo ih je objavljeno 29 - našla sam podatak da je Ministarstvo kulture RH do 2018. godine upisalo više od 160 nematerijalnih kulturnih dobara u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, od kojih je 17 upisano na tri UNESCO-ova popisa nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Sjećam se da je bio podnesen prijedlog tj. zahtjev - ne znam točno koje godine, nisam uspjela nigdje naći taj podatak - za uvrštenje i naših tradicionalnih božićnih pjesama na taj UNESCO - ov popis. No dobro se sjećam da je taj zahtjev bio odbijen s obrazloženjem da naše božićne pjesme nisu izvorno hrvatske. |
u snažnoj erupciji velike sunčeve baklje
- 07:51 -
Komentari (18) -
Isprintaj -
#
|
u snažnoj erupciji velike sunčeve baklje izgara sav moj jad i pretvara se u bezbroj sitnih čestica prašine što ih vjetrovi raznose u daleka svemirska prostranstva |
Bakina kuhinja
- 15:02 -
Komentari (22) -
Isprintaj -
#
|
Gledam ove moderne kuhinje. Elegantne, čiste, minimalističke. Sve bijelo, sivo, smeđe, crno. Kuhinjski otok ili poluotok, police, ladice, košarice na izvlačenje, veliki frižider, veliki sudoper, elegantan čelični štednjak, futuristička napa, mašina za suđe, kuhinjski robot, pekač kruha, pekač za pizzu, friteza, aparat za kavu, aparat za palačinke... Baš su to prekrasne kuhinje. Baš su lijepe. Ne možeš oči odvojiti od njih, kako su lijepe. Moraš im se diviti. Prave lijepe moderne kuhinje – baš za gledanje. Sve je racionalno razmješteno i posloženo. Sve na dohvat ruke. A ja se pitam gdje su te ruke koje će rabiti sve te prekrasne aparate i sva ta predivna pomagala. I kako bi to izgledalo da ja sad u toj tako lijepoj kuhinji izvadim svoj stari drveni valer, staru dasku za tijesto, veliku staru emajliranu zdjelu za mijesit' kruh, staro sito i stare plehnate kutije s brašnom. To jednostavno ne ide. Ni mom priboru ni meni nije mjesto u takvoj kuhinji. Ta kuhinja nije za mene. Prestara sam za sve te novotarije. Ja sam još uvijek u dobroj staroj bakinoj kuhinji. A u bakinoj velikoj kuhinji vrijeme je stalo.  foto:internet Kad uđeš u tu kuhinju iz dvorišta, na lijevoj strani vidiš bijeli starinski gredenc; gornja vratašca su mu ostakljena, a na sredini svakog prozorčića izbrušena je okrugla ružica. Donja vrata su izrađena od punog drva, a na njihovoj sredini još je po jedna izrezbarena ružica, ali ne okrugla nego u obliku kitice cvijeća u vazi. Na policama gornjeg dijela stoje čaše, šalice i tanjuri, a u donjem dijelu su rajnge, zdjele, lonci, drveno sito, daska i valer, sve skriveno od pogleda. Prednji rub svake police ukrašavaju bijele platnene šlingane ukrasne trake s trokutastim donjim rubom. Nasuprot bijeloj vitrini, na drugom kraju kuhinje, nalazi se tiš šparet, na drva, onaj koji na desnoj strani ima kotlić za vodu, tako da uvijek imaš vruće vode pri ruci. Kraj špareta je smješten još jedan manji ormarić u kojem baka drži protvane, velike lonce i zdjele. To je mala radna ploha. Na njega baka stavlja dasku za tijesto kad treba nešto zamijesiti: domaće rezance, uske za juhu i široke za jesti s orasima i pekmezom od višanja, knedle od šljiva i marelica, salštange, domaći kruh, gibanicu. Uza lijevi zid pruža se niski starinski otoman na malim okruglim drvenim nogicama s blago podignutim uzglavljem. Kad si malo legneš poslije ručka, da ti ne treba jastučić. Na zidu je prikačena tapiserija na kojoj su jeleni u trku, ne samo za ukras, nego i zato da te ne zebe od hladnoga zida dok ležiš na otomanu. Iznad otomana visi plitki reljef koji prikazuje Isusa s trnovitom krunom na glavi, a na njega baka za svaki Uskrs zatakne blagoslovljenu grančicu masline koja tu stoji do sljedećeg Uskrsa. Na sredini kuhinje nalazi se veliki stol koji je ujedno i glavna radna ploha. Sav namještaj u bakinoj kuhinji ima nogice, tako da uvijek možeš pod lijepo pomesti i obrisati. Sutra je Badnjak; baka ima pune ruke posla. Prije ručka je zamijesila dizano tijesto za gibanicu od oraha, a kuglof i domaći kruh bude pekla sutra ujutro. Jučer je ispekla mlince i napravila tanke rezance za juhu, a sitne kolačiće: medenjake, vanili kifle, kiflice od oraha, londonere, lincere, kekse na mašinu, štangice od oraha, i žarbo šnite, već je ispekla prošli tjedan, svaki dan pomalo. A jutros je napravila čokoladnu salamu i kuglice od smokava. Danas smo za ručak, točno u podne, jeli ajngemahtec. Sutra, na Badnjak, baka bude za ručak skuhala prežganu juhu, pohanoga šarana, kuhani krumpir i blitvu. Meni to nije baš fino, al' veli baka da se na Badnjak ne smije jesti meso. Ali zato bude za božićni ručak kuhala govedsku juhu i pekla puricu. Poslije ručka baka odmah pere suđe. U kuhinji nema vode, vodu donosi iz spremišta na dvorištu u kojem je jedna pipa i zidni metalni lavabo. Baka suđe pere u maloj sivoj plehnatoj zdjeli, a ispire u drugoj, velikoj emajliranoj zdjeli, onoj koja je iznutra siva a izvana tamnocrvena. Oprano suđe nikad ne ostavlja da se cijedi i suši, sve odmah briše i posprema u gredenc. Dok baka pere suđe, deda i ja, Mali, ležimo na otomanu. Ležimo i pjevamo. Pjevamo sve pjesme koje deda, kao učitelj staroga kova, zna, pa je i mene naučio. Počinjemo s Hranila djevojka pava i labuda, a na kraju stižemo do Na kraj sela čađava mehana. Božićne pjesme danas ne pjevamo, njih ćemo pjevati na sam Božić, kad se okupi cijela obitelj: deda, baka, tata, mama, seka, dvije tete, tetak, sestrična i ja, Mali; nas točno deset. Ja sam ovdje kod bake i dede već nekoliko dana - još ne idem u školu, pa mogu ostati kol'ko god hoću. Mlađa teta, koja nije udana i nema djece, doći će sutra da pomogne baki kuhati i pripremiti tanjure, čaše, zdjele, pladnjeve, stolnjak i beštek, a ostali će doći na Božić na ručak. Baka je pri kraju s pranjem suđa. Sad mora još sfrkati gibanicu jer se tijesto diglo, pa ju staviti da se fino ispeče. Bor ćemo kititi sutra predvečer, ne danas; veli moja baka da se bor kiti na Badnjak, ne prije. Sutra će ona izvaditi svoje lijepe starinske kuglice, koje čuva u velikoj kartonskoj kutiji. Svaka kuglica omotana je finim svilenim papirom i smještena u kartonski pregradak tako da se ne dotiču. Baka i teta će kititi bor, a ja ću gledati jer sam još premala pa ne mogu dosegnuti grane. Ja bih rado vadila kuglice iz kutije i dodavala im, al' ne smijem, da mi ne padnu iz ruke. Borić stoji na ormariću u kutu velike sobe u kojoj ćemo na Božić ručati. Na ormarić je baka već stavila lijepi štikani stolnjak. Ispod borića će sutra staviti stare drvene jaslice i oko njih posložiti figurice ovčica, kravice i magarčića, Marije i Josipa. Posebno mjesto u jaslicama zauzima mali Isusek koji leži u malenoj drvenoj kolijevkici u malom snopiću slame od papira. Baka i teta će na borić prikvačiti i bijele i roze valovite svjećice i oko borića na kraju omotati srebrnastu svjetlucavu čupavu traku. Na kraju će pod borić na ormarić staviti i zelenu pšenicu u keramičkoj smeđoj zdjelici omotanu hrvatskom trobojnicom. Sutra navečer baka će, kao i svake godine, ići u crkvu na polnoćku. Deda i teta ne idu s njom, a ni ja neću ići, jer ne mogu tako dugo ostati budna. Baka jedina iz naše obitelji svake godine ide na polnoćku, pjeva na koru i slavi Božić u crkvi. Svi mi ostali slavit ćemo Božić preksutra, za vrijeme ručka, za stolom. A poslije ručka ćemo svi zajedno pjevati božićne pjesme; i ja ih sve znam: Kyrie eleison, Svim na zemlji, Rodio se Bog i čovjek, Radujte se narodi, Veselje ti navješćujem, Dvorani neba, U to vrijeme godišta, Djetešce nam se rodilo, Danas se čuje, Veseli se Majko Božja, O Betleme grade slavni, Tri kralja jahahu, Oj pastiri čudo novo, Oj djetešce moje drago i Narodi nam se kralj nebeski. A bakine i tatine rasprave o tome hoću li i ja, Mali, kad već znam sve božićne pjesmice, ići s bakom na polnoćku, pjevati na koru i ići na vjeronauk, odgodit ćemo za sljedeći Božić. |
znam da negdje daleko
- 20:33 -
Komentari (30) -
Isprintaj -
#
|
znam da negdje daleko u svemirskim prostranstvima postoji netko netko tko me čuje i onda kad ništa ne govorim netko tko me razumije i onda kad ništa ne objašnjavam netko tko me vidi i onda kad me nema znam da negdje daleko u svemirskim prostranstvima postoji netko netko tko sa mnom želi dijeliti moje misli netko tko sa mnom želi dijeliti moje čežnje netko tko sa mnom želi dijeliti moje snove znam da negdje daleko u svemirskim prostranstvima postoji netko netko tko me čeka netko tko me štiti netko tko me voli |
Voćni jogurt
- 07:46 -
Komentari (29) -
Isprintaj -
#
|
Bok, stara, evo me. U zadnji čas sam dotrčala. Dobro da mi nije cug pobegel. Skočila sam usput u podhodnik, išla sam si kupiti one cipele kaj smo jučer gledale. Buš vidla kak su lijepe. Jel mi čuvaš mesto? Isuse, kak me danas noge bole. I? Kak si kaj? Hoćeš jogurt? Voćni, s jagodama. Daj si popij jednoga, imam dva. Užasno sam žedna. A nisam stigla danas niš pošteno ni pojest. Samo jedan kroasan s čokoladom za gablec. Tak nas naganjaju na poslu da je to nemoguće. Kaj, nećeš jogurt? Fini ti je, s jagodama. Ee, kad već spominjemo jagode, e se sećaš onog brijega iznad naše zgrade – danas vidim da je to zapravo mali brešček, a onda mi se činilo visoko ko Medvednica – kam smo išle na izlet brat jagode. Šumske jagode. Hm, hm, hm, prave šumske jagode, sitne, ali mirisne, crvene i slatke. Ove današnje, pogotovo ove grozne tamnocrvene, nezrele i tvrde bez okusa i mirisa f kutijicama, kaj prodaju usred zime f šoping centrima, opće nemaju nikakve veze s pravim jagodama. E se ti sećaš kak je to mirisalo? Ja i sad osetim taj miris i usta su mi najemput puna sline. Joj, Bože dragi, kak je to bilo fino!!. Brale smo pažljivo jenu po jenu i nabadale na dugačku travku ko perlice. Aa, ja ih nisam odmah jela, nosila sam ih na travkama sve dok nismo došle doma tak da mama vidi kolko smo nabrale. Pitam se jel današnja deca opće beru te jagode, jel idu f šumu tak kak smo mi išle. Il samo sede za tim vražjim kompačima i bulje f te monitore. Igraju igrice i zvrndaju po internetu. A tek mobiteli i društvene mreže!! Čim ti zadrnda ili zazvoncka taj vražji mobitel da si dobil porukicu ili komentar odmah se mora pogledati ko ti piše, ko ti komentira, ko ti nudi prijateljstvo, ko lajka tvoje objave… Bože dragi, kam to vodi!!?? A ja se pitam gde ljudi opće zemeju nofce da to sve mogu platit. Znaš ti kolko to košta?! Najmanje 180 kn na mesec samo fiksni i internet, bez televizije i mobitela. A kad ideš po cesti nemreš više nikoga videt bez slušalica ili mobitela na vuhu. Čini mi se da ga ja jedina nemam, ja sam ti stara baba za pemziju. Kad smo već kod mobitela i slušalica, idem ti ja neki dan na probu zbora; nigde nikoga, ja sama na pločniku kraj parkirališta kod bazena, idem prema dvorani, kad odjedamput kraj mene s lijeve strane na milimetar protutnji neka ženska na biciklu sa slušalicama na vuhima, sluša ona muziku, nit zvoni da me upozori nit se javlja, ništa!! Nekim čudom sam uspjela ostat na nogama, al sam se dobrano zaljuljala. Da znaš kak me iznenadila!! Užas jedan! A ja opće nisam čula da je neko iza mene, znaš da više niš ne čujem na lijevo uho. Kak se samo rasrdila! Počela se derati na mene da kaj ne pazim. Ja da pazim? Pa ja hodam po pločniku a ti se na biciklu iza mene voziš po pločniku koji je namenjen pešakima! Luda ženska!! Nisam rekla ni a ni be, idem ja dalje, šutim i pravim se blesava. Baba gluha i blesava. Hm, kaj sam ono htela? Aha, voćni jogurt! |
ne, nije novac ono što ga čini sretnim
- 07:45 -
Komentari (14) -
Isprintaj -
#
|
ne, nije novac ono što ga čini sretnim lijepa riječ pogled osmjeh to ga čini sretnim ne, nije imovina ono što ga čini sretnim suosjećanje pomaganje davanje to ga čini sretnim ne, nije moć ono što ga čini sretnim radost ljubav prijateljstvo to ga čini sretnim |
dok je još mogla hodati
- 08:48 -
Komentari (26) -
Isprintaj -
#
|
dok je još mogla hodati svaki dan poslije ručka kad bi oprala suđe i pospremila kuhinju išla je u šetnju preko ceste do ambulante pokraj kupališta do klizališta preko starog mosta do katedrale pokraj tuškanove kuće do šetnice u malom kaptolu popila bi kavicu i pojela sladoled ili kremšnitu nastavila bi šetnicom uz našu zelenu rijeku sve do autobusnog kolodvora i skretanja u drugu ulicu navratila se u knjižnicu pa izabrala neku dobru knjigu vratila se do katedrale niz prvu ulicu prošla kroz park do kristalne kocke pogledala najave za nove koncerte nastavila bi šetnju stazom do tvrđave prešla preko željezničkog mosta i popela se stazicom do svete Marije kod glavnog križa zapalila bi lampaš i izmolila za sve pokojne jedan oče naš vratila bi se polako kući kroz pjesničke ulice za sobom zatvorila kapiju i pregledala cvijeće dok je još mogla stajati svake je subote pekla kolače pitu od kestena kocke od lješnjaka ploške od naranče gibanicu od oraha štrudl od jabuka i tortu od čokolade dok je još mogla govoriti čavrljala je s prijateljicama uz kavicu i svaki tjedan nazvala djecu dok je još mogla pjevati išla je svaki tjedan na misu i pjevala u župnom zboru na koru dok je još mogla nalivpero u ruci držati zapisivala je svoje stihove u bilježnice dok je još mogla na tipkovnici jednim prstom tipkati spremala je svoje uspomene na listiće dok je još mogla disati disala je punim plućima dok joj je srce kucalo bila je još uvijek živa sad kad više ne može hodati voze ju u šetnju u kolicima nekim drugim stazama sad kad više ne može u kuhinji stajati donose joj kolače iz trgovine bez okusa i mirisa a kad više ne bude mogla govoriti u njeno će ime netko drugi komunicirati kad više ne bude mogla pjevati slušat će glazbu koju će netko drugi birati kad više ne bude mogla pisati stihove će samo snivati kad više ne bude mogla tipkati samo će rukom odmahivati a kad više ne bude mogla samostalno disati kad njeno izmučeno srce prestane kucati moći će mirno u svemirska prostranstva otploviti |
doma, doma se vrnuti hoču
- 16:47 -
Komentari (23) -
Isprintaj -
#
|
doma, doma se vrnuti hoču jer ovde mi živeti ni ovde je vse tak grde a doma vse lijepe zgledi doma, doma se vrnuti hoču jer ovde mi živeti ni ovde je vse tak črne a doma se vse bijeli doma, doma se vrnuti hoču jer ovde mi živeti ni ovde je vse tak smrdljive a doma tak lijepe diši doma, doma se vrnuti hoču jer ovde mi živeti ni doma me čaka hiža stara kaj f plavem trnacu stoji doma, doma se vrnuti hoču jer ovde mi živeti ni doma me čaka husta zelena f teri tak lijepe šumi doma, doma se vrnuti hoču jer ovde mi živeti ni doma ostale je srce moje jer doma me čakaš ti |
ona može brbljati o svemu
- 16:38 -
Komentari (31) -
Isprintaj -
#
|
ona može brbljati o svemu i svačemu o svemiru o klimi o književnosti o biljkama o vremenu o umjetnosti o matematici o cvijeću o politici o zdravlju o bolestima o genetici o glazbi o pjesništvu o fizici o smrti o životu o kemiji ali kad njemu treba nešto reći njezin se mozak isključi ona izgubi dar govora počne zamuckivati i petljati grozničavo traži prave riječi al ne može složiti ni jednu suvislu rečenicu jer kad ju on pogleda tim svojim crnim očima ona odjednom sve zaboravi |
gle kak je divan dan
- 13:45 -
Komentari (28) -
Isprintaj -
#
|
gle kak je divan dan idemo se malo prošetat ma kakva šetnja mrtav sam umoran moram malo prileć i ispružit noge pogledat vijesti i prolistat novine ti i tvoje izležavanje niš drugo ne radiš neg se samo izležavaš i po cijele dane buljiš u taj televizor daj se primi nekog posla il si kupi pesa il odi u ribičiju ma daj prestani kakva ribičija i kakvog posla da se primem u tom malom stanu nema mesta ni za hodat samo mi još pes fali daj nemoj me gnjavit neg mi dodaj novine |
dok ju je držao u naručju
- 18:27 -
Komentari (24) -
Isprintaj -
#
|
dok ju je držao u naručju nadala se da će se s njim popeti na visoku planinu prekrivenu modrozelenim borovima zastati na proplanku obasjanom suncem i udisati miris planinskoga cvijeća dok ju je nježno grlio nadala se da će s njim hodati po pješčanoj plaži koja se pruža dokle oko seže slušati šum velikih valova i udisati miris modroga mora dok ju je strasno ljubio nadala se da će s njim živjeti u najljepšem gradu na svijetu i da će ga vječno voljeti no ona sada stoji na obali zelene rijeke i gleda njegovu legiju kako odlazi ona stoji na obali zelene rijeke a njene oči čeznu za njegovim pogledom njene ruke čeznu za njegovim dodirom njeno tijelo čezne za njegovim zagrljajem njene usne čeznu za njegovim poljupcem i njeno srce čezne za njim u tajna skladišta pamćenja smještena negdje daleko u svemirskim prostranstvima ona sada sprema svaku njegovu riječ svaki njegov pogled svaki njegov osmjeh svaki njegov dodir svaki njegov zagrljaj i svaki njegov poljubac u tajna skladišta pamćenja smještena negdje daleko u svemirskim prostranstvima ona sprema sve uspomene na njega jer nitko ne smije znati da ga je ljubila jer ona je patricijka kćerka siscijanskog prefekta a on je plebejac običan legionar u rimskoj vojsci ona stoji na obali zelene rijeke i zna da on više nikad neće milovati njeno lice svojim blagim rukama zna da on više nikad neće gledati njene oči prekrivene tugom |
komadić sam leda
- 08:29 -
Komentari (16) -
Isprintaj -
#
|
komadić sam leda u repatici koja juri po svemirskim prostranstvima djelić sam stijene u asteroidu koji putuje po svemirskim prostranstvima vatra sam sunčeve oluje koja bjesni u svemirskim prostranstvima mrvica sam svemirske prašine koja lebdi u svemirskim prostranstvima kapljica sam vode u kiši koja pada na zemlju |