ponedjeljak, 30.03.2009.
(Mc)St(r)eamy + other stuff
Nisam sigurna kako mi je draža: u kožnjaku sa ganom u ruci ili ovako skockana na crvenom tepihu.
So pretty. 
Danas smo imali construction work u stanu. Naime, Roditeljski Element je zaključio da nam trebaju novi prozori u dnevnoj i mojoj spavaćoj. Inače, ako nikad niste ugrađivali nove prozore, to je posao koji je gotov za dva sata. Izbiješ stare, namrdaš nove, popuniš rupe, nabaciš malo maltera da to sve lijepo izgleda i voila!
Naši radovi su trajali 12 sati. DVANAEST SATI za dva faking prozora! Naime, kad je Čiko Majstor izvadio stari prozor imao je što vidjeti. Kutija za (onu staru platnenu, koju nismo koristili dulje od desetljeća) roletnu je previše plitko bila uzidana (a to se nije vidjelo prije vađenja prozora) te novi prozor nije stao u predviđeni okvir. Lovely. I tako je Čiko Majstor morao razbijati 5x160cm betona kako bi novi prozor mogao sjesti. I tako na oba okna.
Čovjek bi pomislio da je tehnologija toliko uznapredovala da profesionalnim majstorima komad betona ne bi trebao predstavljati veliki problem. Čovjek bi se prevario ako bi to pomislio jer je razbijanje dotičnog betona trajalo 5 sati, samo instaliranje prozora 15 minuta, a krpanje svega što je razyebano razbijanjem betona dodatnih 7h. U sve to ne računam koliko je dugo i temeljito trajalo čišćenje (koje, BTW, još nije završeno!) moje spavaće sobe s obzirom da nismo bili spremni za građevinske radove of such magnitude, pa je prašine bilo POSVUDA. I kad kažem posvuda, onda zaista mislim po-svu-da. Čak i u ladici sa čarapama.
Kad se sve zbroji, ona fotografija Zoë na crvenom tepihu je valjda jedini highlight of my day danas. A s obzirom kako je pekasna, nije da se žalim. 
četvrtak, 26.03.2009.
Zoë Bell ima konkurenciju!
Mda. Fantasy nikad nije bio moj cup of tea, ali pošto sam tijekom svog boravka u raznim fandomima zaključila da gajim poseban afinitet prema jakim, samostalnim, take-no-bullshit ženskim likovima, te nakon što sam napokon poklekla pred ultimativnim izazovom i hrabro kročila u Xena fandom, The Legend Of The Seeker je bio logična slijedeća postaja. TV serija je adaptacija romana iz pera T. Goodkinda, a prva sezona se bazira na prvoj knjizi iz serijala, The Wizard’s First Rule.
Enivej. Da ne ispadne kako sam ugledala svijetlost pa, osim što sam odjednom postala obožavateljica Fantasyja i odmah iz ovih stopa molim oprost svojih Fantasy-loving prijatelja za sve one trenutke ismijavanja njihove odanosti Tolkienu i Hobbitima, slijedi priznanje:
Naime, da, istina je da faking uživam u seriji iako su u pitanju čarobnjaci i vještice i mistična stvorenja i Međuzemlja i Podzemlja, ali je također istina da je prvi, ako ne i osnovni razlog mog zanimanja za seriju potekao iz obilnog picspama na mojoj listi prijatelja over at El Journal. Tema picspama: Bridget Regan, tj. Kahlan Amnell, Ispovjednica i osobni bodyguard dotičnom Tragaču o kojem govori legenda. Da dragi moji, Kristina je još uvijek ona ista plitka s umom in the gutter fan djevojka.
Seriju je radila ista ekipa koja je radila i Xenu, dakle Raimi i Talpert. Snimana je na istim lokacijama na Novom Zelandu i, osim što je 10 godina naprednija u tehnologiji i specijalnim efektima od Xene, tu je i ozbiljnija i, moram priznati gledljivija iako se Regan nikad neće moću uspoređivati sa The Lawless. Također moram priznati, da je i mladi gospodin Horner koji glumi Tragača nevjerojatno oku ugodan. Posebno me iznenadila moja reakcija na njegovu topless scenu iz prve epizode kad sam gotovo ostala bez teksta. (Mr. T, spržit ću ti seriju jer želim tvoje stručno mišljenje!)
No nismo tu da slavimo moj boy-crush, nego da damo počast mladoj dami koja je opasno ugrozila top poziciju u mom fangirl srcu koju trenutno drži gospođica Bell.
Kahlan Amnell. Djevojka koja će vas prvo osvojiti svojim osmjehom, a onda vam propisno isprašiti tur ako učinite nešto zločesto. And if you're nasty, čak bi vas mogla učiniti i svojim osobnim robom. I kako da ja sad ne gledam vražju seriju?
ponedjeljak, 23.03.2009.
Jer nemam pametnijeg posla. And because I'm easily amused.
Tonique, vidim nas dvoje kako si kratimo vrijeme na ovakav način:
Branique! Vid što sam našla za tebe.
U čast mom fangirl!mentalitetu *ide da se leči*
Ova odaje moje trenutno stanje svijesti (i fejsbuk status)
A ova daje točnu sliku mojeg kućnog ljubimca i njenog stava prema meni
nedjelja, 22.03.2009.
Za dobra stara vremena.
Mr. T mi je ovo još onomad pokazao, dok smo bili nepobjediva ekipa koja, umjesto da radi nešto konstruktivno, sjedi u dvorištu kod Ego i krade bogu dane. Koliko je vremena od onda prošlo?
Dramatic Chipmunk me još i dandanas nasmije kad god naletim na njega na Jubitou.
Behold!
subota, 21.03.2009.
Izgubila sam zdrav razum pa sam se prijavila na fejsbuk.
Zašto? Nemam pojma. Ovaj potez je samo još jedan od dokaza u nizu da mi nema spasa.
četvrtak, 19.03.2009.
Dršte se, djeco, Trnoružice i Snjeguljice. One su vam je moralne i nema straha da nakon čitanja izrastete u lezbu ili pedera!
Nemam riječi. Faking. Nemam. Riječi.
EDIT: nemojte mi pisati panične mejlove, nisam prolupala! O ovome pričam.
ponedjeljak, 16.03.2009.
Ne možeš ih pobijediti? Pridruži im se!
Već smo ranije ustanovili da Kristina nije baš sretna kad ju kojekakvi nepoznati i/ili slabo poznati ljudi nepozvano pipkaju ili joj apsolutno bezrazložno ulaze u osobni prostor kad se sve što se treba obaviti može obaviti na pristojnoj i sigurnoj udaljenosti. Rekla sam vam za Živku i njenu annoying naviku i koliko me ona izbacuje iz takta. Živka mi je kolegica u TCO i sve dok sam stacionirana u K Centru, sigurna sam od izljeva kolegijalne dragosti i zadiranja u okvir od mojih osobnih 50 centimetara. Or so I thought.
Naime, u K Centru već neko vrijeme radi i Smiješka. Smiješka je jedna simpatična djevojka iz Čokadinaca koja ima neopisivu potrebu plentrati se po meni. I ne, ne pretjerujem. Kako radimo par metara jedna od druge, često se Smiješka zna došetati do mene i, pošto iz moje butige puca krasan pogled na cijelu galeriju, sva razdragana i tinejdžerski hormonalna komentira muške specimene koji nam dolaze u susret. Nemam ja ništa protiv njenih uzdaha i komentara kako bi ufatila ovog ili onog ili kako bi dala ovom ili onom da joj koješta radi. Čak me ti njeni monolozi i zabavljaju. Mlada je cura, nek se veseli. Interesantno je to što joj nije dosta to što mi stane iz pulta, nego me još i nerijetko izgura sa radnog mjesta, prilijepi se za mene, nalakti se na moje rame i onda udari u sanjarenje.
A onda, nedavno, Smiješkino nalakćivanje na mene je eskaliralo. Došla je kod mene i nakon što je procijenila da joj iza pulta nisam ostavila dovoljno mjesta, ni pet ni šest, eto Smješke u mom krilu! Ja reko, Koji k*rac, yebote?! A Smiješka nabaci smiješak, obgrli mi ramena i nasloni bradu na moje rame. Joj, baš fino mirišeš, kaže Smiješka isto onako sanjivo kao što sanjivo promatra momke na galeriji. 
A ja stojim i ne vjerujem. A ja stojim i faking ne vjerujem da se ona tako ‘ladno i bez pardona gotovo popela na mene po enti put! A najviše od svega ne vjerujem što mi čak ni to više ne smeta.
petak, 13.03.2009.
Daje se na znanje
Ovim putem javno i pred svekolikim blogopučanstvom objavljujem da je gdin. dipl. inž. Strujić - car!
Živio ti meni, Strujiću, sto godina!
utorak, 10.03.2009.
Episode 6 makes Kristina a very happy fangirl
Obećala sam samoj sebi da od ovog bloga neću napraviti Fangirl Central kakav već imam na El Journalu, ali kad se o ovakvim stvarima radi, ne mogu si pomoći i točka. Čisto zato jer mene veseli:
The Lawless!
Ako se zbog ničeg drugog ne isplati kopati po netu za krekiranom verzijom AOD, onda se zbog ove scene definitivno isplati. (A onda ju se gleda, many times, u sloumoušunu)
Zoë pava 
Screencaps: thrace_
"Baš je bilo napeto, jelda?"
Danas, negdje oko 15h, čujem ja lika kako, još od blagajni viče, Zatvori vrata! Sekundu kasnije - kao u filmovima, majke mi - vidim momka kako prepune jakne trči kao sumanut kroz galeriju K Centra. Za njim jednako sumanuto trči resident zaštitar i urla Zatvori vrata! Dok sam ih gledala kako trče, pomislim si Bokte, možda bih mogla raspaliti lupeža s nečim kad dođe do mene, ali... U trenu su se stvorili pored mene, u drugom trenu su već bili na ulici s time da A) Info Teta nije blokirala vrata kao što je jadni zaštitar u trku zahtijevao (nego je samo zaprepašteno zijevala), B) imala sam prvi put u životu priliku vidjeti kako pola kg salame podriguše leti zrakom, pada na pod i veselo odskakuje (naime, zaštitar je, trčeći za lupežom naletio na jednog kupca, udario u njega, zarotirao ga i nastavio trk dok je jadni kupac bezuspješno lovio svoju salamu i, vjerojatno ne znajući what the fuck is going on, yebao nekulturnu majku onome tko ga je udario).
Lupež je, po svemu sudeći, utekao, ali je zaštitar od sveg onog što je momak bio natrpao pod jaknu uspio vratiti tri knjige. Kako je do njih došao, živo me zanima, a moram priznati da mi je čitava jurnjava zdravo podigla razinu adrenalina. Kasnije me je Čiko Mesar pitao što lupežu nisam podmetnula nogu kad je protrčao pored mene, a ja si mislim, s obzirom kakve sam sreće, da mu i jesam podmetnula nogu ili mu se ikako ispriječila, osim što bih ja popušila, što slomljenu nogu i/ili rebro, još bi me lik tužio za nanošenje tjelesnih ozljeda jer pri onoj brzini... Lega, bilo bi nas svuda.
I tako završava priča o tome kako je Kristina zamalo spasila situaciju.
ponedjeljak, 09.03.2009.
Ljudi, kriza je!
Ovaj. Na slikici lijevo? Želim!
Ne zato što mi strašno treba. Ne zato što sam poslovna faca pa je prioritet uvijek i svuda furati ured sa sobom. Ne zato što mi je glava puna ideja, a moja Muza ima neugodnu naviku spopasti me u najnezgodinje vrijeme i na najnezgodinjem mjestu kad papira i olovke nema ni za lijek a ideja je dobra za poludit' i ako ju ne zapišem ode sve u vražju mater dok ja do papira i olovke dođem (a ja sam, u biti, nesposobna pratiti svoj tijek svijesti olovkom na papiru nego moram tipkati if I want the job done).
Leonardo me nedavno sreo, pohvalo se novim mobilnim Internetom i ovim mališanom za 398,00kn. Kad sam vidjela, zaskvičala sam kao 9-godišnja curica u Turbo Limaču ispred police sa Bratz lutkicama. Instant love.
A onda sam saznala da tih četiristotinjak kuna prolazi samo uz ugovor za mobilni Internet, a da u slobodnoj prodaji košta deset puta više. Bokte mazo da te mazo! Za te si pare mogu kupiti pravo, veliko prijenosno računalo za odrasle. Ne taj mali accessory koji bi, da je ružičast, mogao biti i nešto što se prodaje odvojeno kao dodatak za Malibu Barbie!
Kad sam došla kući, zajašila sam onlajn i dala se u potragu. Potraga je iznjedrila nešto još ljepše. Ovo: HP Compaq 2133 Mini Note. So pretty.
Dvostruko veće, a jeftinije od Malibu Barbie dodatka. No još uvijek izvan mojih mogućnosti, pogotovo zato jer bi se radilo u kupovini nečega što je moj ekvivalent mahnitom subotnjem šopingu dizajnerskih krpica for the hell of it. Ne treba mi, ali me ovo malo novaca što imam svrbi u džepu da ih iz pizdarije potrošim iz onog tipičnog girlie razloga: Because it's so pretty!
utorak, 03.03.2009.
Zoë Bell FTW!
It has begun! Webserija Angel Of Death od sinoć i na mom (za vaš ne znam) monitoru.
Jedina stvar koja je bolja od gledanja Zoë Bell kako praši turove je slušati ju kako govori na tom fantabulističnom novozelandskom akcentu njenom. A kad dođe na red i webizoda u kojoj nam se ukazuje i The Lawless... mojoj sreći neće biti kraja.
EDIT: okrutna sudbina se poigrala mojim fangirl!osjećajima i zaključala AOD za korisnike izvan 'Merike. Why okrutna sudbino, WHY?!
