utorak, 10.03.2009.
"Baš je bilo napeto, jelda?"
Danas, negdje oko 15h, čujem ja lika kako, još od blagajni viče, Zatvori vrata! Sekundu kasnije - kao u filmovima, majke mi - vidim momka kako prepune jakne trči kao sumanut kroz galeriju K Centra. Za njim jednako sumanuto trči resident zaštitar i urla Zatvori vrata! Dok sam ih gledala kako trče, pomislim si Bokte, možda bih mogla raspaliti lupeža s nečim kad dođe do mene, ali... U trenu su se stvorili pored mene, u drugom trenu su već bili na ulici s time da A) Info Teta nije blokirala vrata kao što je jadni zaštitar u trku zahtijevao (nego je samo zaprepašteno zijevala), B) imala sam prvi put u životu priliku vidjeti kako pola kg salame podriguše leti zrakom, pada na pod i veselo odskakuje (naime, zaštitar je, trčeći za lupežom naletio na jednog kupca, udario u njega, zarotirao ga i nastavio trk dok je jadni kupac bezuspješno lovio svoju salamu i, vjerojatno ne znajući what the fuck is going on, yebao nekulturnu majku onome tko ga je udario).
Lupež je, po svemu sudeći, utekao, ali je zaštitar od sveg onog što je momak bio natrpao pod jaknu uspio vratiti tri knjige. Kako je do njih došao, živo me zanima, a moram priznati da mi je čitava jurnjava zdravo podigla razinu adrenalina. Kasnije me je Čiko Mesar pitao što lupežu nisam podmetnula nogu kad je protrčao pored mene, a ja si mislim, s obzirom kakve sam sreće, da mu i jesam podmetnula nogu ili mu se ikako ispriječila, osim što bih ja popušila, što slomljenu nogu i/ili rebro, još bi me lik tužio za nanošenje tjelesnih ozljeda jer pri onoj brzini... Lega, bilo bi nas svuda.
I tako završava priča o tome kako je Kristina zamalo spasila situaciju.
