ponedjeljak, 16.03.2009.
Ne možeš ih pobijediti? Pridruži im se!
Već smo ranije ustanovili da Kristina nije baš sretna kad ju kojekakvi nepoznati i/ili slabo poznati ljudi nepozvano pipkaju ili joj apsolutno bezrazložno ulaze u osobni prostor kad se sve što se treba obaviti može obaviti na pristojnoj i sigurnoj udaljenosti. Rekla sam vam za Živku i njenu annoying naviku i koliko me ona izbacuje iz takta. Živka mi je kolegica u TCO i sve dok sam stacionirana u K Centru, sigurna sam od izljeva kolegijalne dragosti i zadiranja u okvir od mojih osobnih 50 centimetara. Or so I thought.
Naime, u K Centru već neko vrijeme radi i Smiješka. Smiješka je jedna simpatična djevojka iz Čokadinaca koja ima neopisivu potrebu plentrati se po meni. I ne, ne pretjerujem. Kako radimo par metara jedna od druge, često se Smiješka zna došetati do mene i, pošto iz moje butige puca krasan pogled na cijelu galeriju, sva razdragana i tinejdžerski hormonalna komentira muške specimene koji nam dolaze u susret. Nemam ja ništa protiv njenih uzdaha i komentara kako bi ufatila ovog ili onog ili kako bi dala ovom ili onom da joj koješta radi. Čak me ti njeni monolozi i zabavljaju. Mlada je cura, nek se veseli. Interesantno je to što joj nije dosta to što mi stane iz pulta, nego me još i nerijetko izgura sa radnog mjesta, prilijepi se za mene, nalakti se na moje rame i onda udari u sanjarenje.
A onda, nedavno, Smiješkino nalakćivanje na mene je eskaliralo. Došla je kod mene i nakon što je procijenila da joj iza pulta nisam ostavila dovoljno mjesta, ni pet ni šest, eto Smješke u mom krilu! Ja reko, Koji k*rac, yebote?! A Smiješka nabaci smiješak, obgrli mi ramena i nasloni bradu na moje rame. Joj, baš fino mirišeš, kaže Smiješka isto onako sanjivo kao što sanjivo promatra momke na galeriji. 
A ja stojim i ne vjerujem. A ja stojim i faking ne vjerujem da se ona tako ‘ladno i bez pardona gotovo popela na mene po enti put! A najviše od svega ne vjerujem što mi čak ni to više ne smeta.
