Komentari

radivjetra.blog.hr

Dodaj komentar (19)

Marketing


  • Mariano Aureliano

    trt mrt

    avatar

    23.12.2025. (04:45)    -   -   -   -  

  • eh saznala

    u ovoj meditaciji jedino mi nije jasno, zašto je bila "košmar, užasno mučenje uma"

    avatar

    23.12.2025. (04:54)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    @eh saznala - Zato što jest bilo mučenje. Svakako nije bila meditacija. :) Ako nekome sastrane zvuči romantično, nije moja krivnja. :))

    avatar

    23.12.2025. (05:07)    -   -   -   -  

  • eh saznala

    s obzirom koliko pažnje ulažete u vlastite, skloni ste prilično jednostrano (da ne velim, paušalno) tumačiti tuđe riječi. i još više njihove (potencijalne) uvide i iskustva. hajde, barem ste dosljedni u tome :) :)

    avatar

    23.12.2025. (05:23)    -   -   -   -  

  • Potok

    Tvoja noćna avantura nije ludilo, nego sofisticirani polusan u kojem um preuzima kontrolu kad tijelo posrne. Temperatura mu daje ključeve kaosa, a on ih koristi da konstruira vlastiti pakao: crvenu, plavu, zelenu verziju gradiranja napetosti, projekt u kojem misli postaju arhitektura, a groznica stil.
    Kad um uđe u povijest, hramove i inkarnacije, ne traži mistično iskustvo, nego čvrsti temelj, svjedoka, način da preživi intenzitet. Jesi li si to umislio? Da, i upravo zato je stvarno. Iskustvo se ne mjeri vremenom nego gustoćom; šest sati u glavi može postati šest tisuća godina. I opet si ustao isti čovjek, što je dokaz da um može preživjeti i pretjerano, ali da je tijelo granica.
    Fascinantno je gledati um u punoj akciji, brutalno iskren i metodološki, gotovo kao stari majstor koji u groznici dovršava iluminaciju rukopisa. To je umjetnost patnje i reda, iako nitko ne bi poželio njeno trajanje.
    Noćno mokrenje/pišanje/nikturija je tu kao fizički podsjetnik da, koliko god um luta kroz tisućljeća i gradove, tijelo ostaje zemaljsko i neumoljivo, granica koja uvijek zove na pauzu.

    avatar

    23.12.2025. (08:13)    -   -   -   -  

  • NF

    Ne volim košmare, zato sam brzo prestao koristiti šarene pilule za lilule, lijepo vođena priča, nije doduše Borges, ali nismo ni mi još besmrtni...

    avatar

    23.12.2025. (08:53)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Ajoooj.
    :))))))))
    Oprosti mi što sam se ovom slatko, slatko smijala.
    Ajooj. Temperatura kao katalizator ......čega točno, ne bih znala uobličiti u riječi. Bog zna što se sve u tebi ispresložilo i posložilo ...sam ćeš najbolje osjetiti. Ako kažeš da su tisuće godina, onda to jesu. najbolje je to pustiti tako.:)

    E da, nama izvana količina tvoje patnje, jačina patnje, ostaje nedodirljiva, ne možemo je osjetiti, možemo ti vjerovati na riječ. :)

    (tvoj um) 'nije bio u stanju fatalne iznurenosti iskustvom, bio je manjeviše isti kakav je i inače.' Odlično, bolje (tako) nego da je gore (um, njegovo stanje). :)
    Zapravo je bilo pitanje,. i kako si sad nakon svega toga, lakše?

    A ovo pitanje jesi li si sve umislio, suvišno je:)), sve smo si umislili, naravno :))))

    (točno kužim kako sam ispala iz štosa blogiranja, odnosno, kako sam se prebacila u modus whapp poruka.. teško mi je uobličiti išta duže od suvisle rečenice :-O stjašno)

    avatar

    23.12.2025. (10:12)    -   -   -   -  

  • AnnaBonni1

    i ja-------ajooooooj Mariano, da ne znam te kao umnog promislila bih ( ne daj Bože ) da si skrenuo s uma...zbog temperature !

    Stvarno je "muška" temperatura nekima poput tebe inspirativna za ovako dobar post

    Živija ti meni

    avatar

    23.12.2025. (12:01)    -   -   -   -  

  • so far away...

    Na temu prošlih života i karme koju si kod mene komentirao, ne znači da svaki roditelj s teško bolesnim djetetom ima neku svoju karmu za odraditi, no imam dojam da obiteljske itekako odrađujemo. Inače, odlična knjiga na tu temu je Prošli životi i paralelne stvarnosti: reinkarnacija, odnosi, ozdravljenje i preobrazba / Mira Kelley. Meni jedna od dražih na tu temu koja mi je jako zanimljiva. I Richard Bach sa svojim knjigama kao da je na tragu tih priča, naravno, to je beletristika.

    avatar

    23.12.2025. (19:49)    -   -   -   -  

  • luki2

    Svaka čast! Koju god temu uzmeš - savršeno je opišeš. Ovakav košmara uzrokovan temperaturom imala sam samo jednom, dok sam bila u osnovnoj školi. Kad sam se probudila, pitala sam zašto moja teta ne vodi mene (zapravo, svih nas) na njenu izložbu u Brazil. Svi su me izbezumljeno gledali.....:(((((

    avatar

    23.12.2025. (21:20)    -   -   -   -  

  • j.

    Neću reći "sretan Božić", ali mislim da se zna što se podrazumijeva pod time, odnosno možda je red i ispisati barem nekoliko riječi, recimo spokoj, ispunjenost i radost; e onda eto to želim :).

    avatar

    24.12.2025. (21:09)    -   -   -   -  

  • zardoz

    E, a, di je nest'o Smisao života?

    avatar

    24.12.2025. (23:14)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    @Potok - Um je svakako zastrašujući alat koji bismo trebali naučiti držati pod kontrolom dok ne bude kasno. Istinska kreativnost dolazi iz tišine i koristi um vrlo štedljivo. Svakako je zanimljivo vidjeti kako trauma doživljena fizičkim osjetilima (npr. napad pljačkaša, silovanje, rat) može ostaviti dugotrajne pa i cjeloživotne posljedice, dok ista takva trauma doživljena samo umom uglavnom ne ostavlja dublji trag.

    avatar

    28.12.2025. (15:22)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    @NF - Nisam nikada probao šarene pilule za lilule, no poznavajući svoj um vazda sklon raskošnim dramatizacijama, bolje je da i ne probam. :)

    avatar

    28.12.2025. (15:26)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    @Lilianke - Castaneda je obožavao vizije grandioznih katoličkih procesija s bakljama i svijećama, mantijama i raskošnim liturgijama, volio je u njima vidjeti pravo mistično iskustvo, no onda mu je don Juan jednom rekao da on samo voli pokretati svoju skupnu točku blago po površini u jednom smjeru gdje se nalazi smetlište vječnosti. Dakle, moglo bi se reći da je kod mene temperatura katalizator smetlišta vječnosti. :) Što se tiče jačine patnje, budući da je dana samo u umu, jednom kad se čovjek probudi prirodno se pita je li to zaista bilo tako grdo. C. G. Jung bio je u mladosti u Africi na terenskom istraživanju, boravio je danima u nekom plemenu. Sustav vjerovanja tog plemena bio je tako posložen da su noću premirali od straha i užasa, no čim bi svanulo, sve bi to nestalo i oni bi veselo i puni poleta sudjelovali u dnevnim aktivnostima, sve do sljedeće noći. Jung je - nakon prve takve noći užasa kojoj je svjedočio - očekivao da će članovi plemena cijeli sljedeći dan biti pod snažnim dojmom psihičke patnje koju su proživljavali tijekom noći, ali ne, ni traga nekoj traumi u njih nije bilo. :)

    avatar

    28.12.2025. (15:39)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    @AnnaBonni1 - Hvala. :)) Pa i jesam bio skrenuo s uma, na sreću samo privremeno. :) Mladi Jung jednom je mjesecima vlastitom voljom koračao po samome rubu psihoze, trebalo mu je za njegova istraživanja nesvjesnog, no kasnije je priznao da nije bio siguran hoće li se izvući. :)

    avatar

    28.12.2025. (15:45)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    @so far away... - Naravno da ne znači, zato sam i napisao u drugom komentaru (kod tebe):

    Valjda ne trebam ni spominjati da ovo gore napisano ne znači da se svi roditelji koji imaju teško bolesno dijete ili teško bolesnog oca, majku, supružnika moraju karmički vježbati u suosjećanju. Nije sve uvijek i samo naša karma, iako mnogo toga jest.

    Obiteljska karma, nažalost, može u značajnoj mjeri distorzirati našu vlastitu, odvlačeći je u rukavce odgađajuće evolucije i komplicirajuće sudbine. Hvala za preporuku.

    avatar

    28.12.2025. (15:50)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    @luki2 - Hvala. Uvijek gledam da ne pišem post ako nemam zaista nešto za reći.

    @j. - Izabrao si dobre tri riječi, koje i ja tebi od srca želim.

    Kad smo već kod Božića, svakome preporučujem da pogleda epizodu Razgovora s razlogom s nadbiskupom Matom Uzinićem.

    Kao i božićni govor kralja Charlesa, koji da sam ja pisao, ne bih dodao ni maknuo ni jednu jedinu riječ. To je govor istinskog građanina svijeta, za razliku od božićnih govora naših političkih i crkvenih poglavara.

    Za kraj, želim da se dogodi božićno čudo i da Keithu Richardsu nestane artritis prstiju ruku kako bi mogao nastaviti svirati gitaru. :)

    Nego, Vjetre, jesi li već pogledao fascinantan novi film Paula Thomasa Andersona One Battle After Another? Siguran sam da jesi. :)

    avatar

    28.12.2025. (16:15)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    @zardoz - I meni fali Smisao Života. Jedan od onih čiju sam se adresu potrudio naučiti napamet.

    avatar

    28.12.2025. (16:20)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...