To su bile odgojne metode, vrlo učinkovite, a nitko nije razmišljao kako će to neka nježna dječja duša primiti. Možeš li zamisliti da se do dana današnjega, ako ostanem sama ili puše orkansko jugo (grmljavina me ne dira), u znak zaštite pokrijem po glavi. Svi moji strahovi iščeznu u trenu. Mi smo imali jednu siroticu Ružu, jadnica je bila malo "nedotupita", ako slučajno nisi urednog ponašanja, odmah je Ruža bila zastrašivač. Kad sam je jednom upoznala, ona mi priđe, pomiluje po glavi i upita: "jesi li ti 'ćer moje dobre Ane"?. Više se nisam bojala, a moja dobra Ana je znala od svoje sirotinje udijeliti onima gorim od sebe, do danas se pamti. Eto se i ja vratila..., šta ću kad si me potakla, mašem s obje:)))
25.04.2025. (17:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne volim ta strašenja za dejcu ali danas imamo puno strašnijih u obliku brzih vozila. Sjećam se čitanja uz stare petrolejke, 'Djevojčica sa žigicama' me rasplakala.
25.04.2025. (19:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
i ja sam već spadao u generaciju onih koje su plašili pričama iz knjižurina, nije više bilo dovoljno prostodušnosti da bi se strahovi pričali iz glave strah je učinkovito sredstvo odgoja i vlasti; mene su iz tih knjiga i pjesama daleko više znale ganuti nepravde i zli slučajevi poput priča o zeki i potočiću; možda bih sada na nekakvom koncu mio reći; srećom... :)
26.04.2025. (11:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viatrix
Nekada davno se znalo plašiti djecu s takvim pričama. Poznato mi je, ali to mi je nekako ostalo romantično.:)
25.04.2025. (16:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
AnnaBonni1
PRVA knjiga koju sam dobila od roditelja u 1.raz na poklon je bila Zlatokosa djevojka . Ne moram ti pričati o skromnosti življenja
25.04.2025. (16:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Aneta
Tradicija pričanja bajki, u nas je odnegovana, naročito u javnom prostoru. Tako su nas i uspavali. :)
25.04.2025. (17:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nema garancije
To su bile odgojne metode, vrlo učinkovite, a nitko nije razmišljao kako
će to neka nježna dječja duša primiti. Možeš li zamisliti da se do dana današnjega, ako ostanem sama ili puše orkansko jugo (grmljavina me
ne dira), u znak zaštite pokrijem po glavi. Svi moji strahovi iščeznu u trenu. Mi smo imali jednu siroticu Ružu, jadnica je bila malo "nedotupita", ako slučajno nisi urednog ponašanja, odmah je Ruža
bila zastrašivač. Kad sam je jednom upoznala, ona mi priđe, pomiluje
po glavi i upita: "jesi li ti 'ćer moje dobre Ane"?. Više se nisam bojala,
a moja dobra Ana je znala od svoje sirotinje udijeliti onima gorim od sebe, do danas se pamti. Eto se i ja vratila..., šta ću kad si me potakla,
mašem s obje:)))
25.04.2025. (17:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gogoo
Ne volim ta strašenja za dejcu ali danas imamo puno strašnijih u obliku brzih vozila. Sjećam se čitanja uz stare petrolejke, 'Djevojčica sa žigicama' me rasplakala.
25.04.2025. (19:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Iako bajke sadrže slike koje plaše djecu, rado sam ih čitala mojima.
a unuci su umjesto njih radije slušali Kiplinga.
26.04.2025. (05:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
i ja sam već spadao u generaciju onih koje su plašili pričama iz knjižurina, nije više bilo dovoljno prostodušnosti da bi se strahovi pričali iz glave
strah je učinkovito sredstvo odgoja i vlasti; mene su iz tih knjiga i pjesama daleko više znale ganuti nepravde i zli slučajevi poput priča o zeki i potočiću; možda bih sada na nekakvom koncu mio reći; srećom... :)
26.04.2025. (11:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
Obožavam bajke. I nije istina da ne postoje. Postoje, i te kako. Zašto ih ne znamo prepoznati?!
26.04.2025. (18:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
morska iz dubina
Hvala vam na komentarima:-)
26.04.2025. (19:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja.
Bajkama su nas učili razlici među dobrim i zlim...
bajke nosimo u sebi, neke nesvjesno živimo...
26.04.2025. (19:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kockavica
:)
29.04.2025. (11:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...