Komentari

necenitko.blog.hr

Dodaj komentar (19)

Marketing

  • Mariano Aureliano

    .

    avatar

    23.10.2024. (03:42)    -   -   -   -  

  • starry night

    “In my next life I want to be a cat. To sleep 20 hours a day and wait to be fed. To sit around licking my ass.”
    ― Charles Bukowski, The Captain is Out to Lunch and the Sailors Have Taken Over the Ship

    avatar

    23.10.2024. (08:15)    -   -   -   -  

  • Annabonni

    ja sam Marko iz III.b
    kojemu su mijenjali raazrede
    c d i e
    dodali mi tete čuvarice
    al' opet tisuću djece
    bježe od mene

    avatar

    23.10.2024. (08:54)    -   -   -   -  

  • starry night

    ova baš mora iza mene komentirati, nikad ispred, uvijek mi šnjofa shupak

    avatar

    23.10.2024. (09:07)    -   -   -   -  

  • Annabonni

    GLUPAČO!

    Ko te jebe, nisam zorom zorila i tebe tražila !

    Ti si ionako za mene zadnja rupa na svirali ovoga bloga.....ok?

    Tebe da pitam koga i kad -taman posla

    avatar

    23.10.2024. (09:36)    -   -   -   -  

  • starry night

    šnjof, šnjof, nemoj više nikad za guzom mi ići, jer ću prrrrrrr...t :)))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))

    avatar

    23.10.2024. (09:49)    -   -   -   -  

  • Annabonni

    nije dosta da se preseravaš pa ako nije, onda i prdi...od tebe se to i očekuje : intelektualni prdac iz 2 500 knjiga

    Boktetvoj !!!!!

    avatar

    23.10.2024. (10:03)    -   -   -   -  

  • starry night

    i šta sad, Mariano nije intelektualan jer je napisao pjesmicu o čmaru :))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))) ??

    avatar

    23.10.2024. (10:07)    -   -   -   -  

  • Annabonni

    Mariano je intelektualac koji se ne eksponira brojem knjiga ni IQ .njemu za ovaj medij ljudi prosječnih aspiracija to nije potrebno!

    avatar

    23.10.2024. (11:55)    -   -   -   -  

  • starry night

    ova divna pjesmica je kritika blasfemijom koje nema jer fakat, ližemo oltare ovakve ili onakve

    avatar

    23.10.2024. (13:23)    -   -   -   -  

  • luki2

    U cijeloj nelijepoj priči svatko nosi svoj dio krivnje: sustav, koji nema model i način rješavanja situacije (kao da je to neka rijetka bolest, pa ce sada istraživati i proučavati što bi se moglo napraviti), pa roditelji koji isto ne znaju što i kako, i na kraju svakako - i dječak. On stalno pomiče neke granice u svojoj glavi, a onda i na javi.....Pitanje je xana kada ce početi, iz frustacije, fizički se obračunavati sa bilo kime, tko mu se u tom trenutku nađe na putu....Pa onda noževi, pìštolji....:((((( Užas!

    avatar

    23.10.2024. (13:25)    -   -   -   -  

  • NF

    odličan uradak, moj brecht bi vjerojatno nešto slično danas napisao, a meni se više ne da truditi, ionako v ili fau efekt ne razumije ni dosta mojih bivših kolega, bivših jer se sad mirim sam sa sobom ;)

    avatar

    23.10.2024. (13:27)    -   -   -   -  

  • starry night

    a šta s Touretteovim sindromom dijete u nastavi, je li ono krivo?

    avatar

    23.10.2024. (13:38)    -   -   -   -  

  • sewen

    Šteta ime vezati za loše...

    avatar

    23.10.2024. (18:07)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    @Luki, kao što onkolog ne može spasiti svakog svog pacijenta tako ne može ni : psihijatar, psiholog, učitelj.

    U nekim slučajevima možemo samo ublaziti svekoliku patnju.

    Često smo toliko glupi da čak ni to ne činimo.
    Netko bi trebao imati tri čiste i odsjeći pa reći (znati prosuditi, dijagnosticirati) : dijete ne može u redovan sustav, ili može pod tim uvjetima....
    Ili, ili...

    Glupost nije nužno jedinu uzrok patnje, ali.ona uvijek domeće još boli na patnju.
    @MA pozdrav

    avatar

    23.10.2024. (23:35)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Hvala svima na komentarima.

    @NF - Da, zanimljivo je to s fau-efektom. U gornjoj sam pjesmici, dakako, namjerno predimenzionirao i do apsurda doveo jedan društveni fenomen kojem zadnjih dana svjedočimo. Nisam time htio omalovažiti nastojanja prosvjetnih radnika da se uvede red u sustav i osmisle jasni protokoli za ovakve situacije niti se sprdati s bojaznima roditelja, htio sam samo ukazati na to da se cijela stvar polako pretvara u čudovište koje se odlijepilo od svojih tvoraca i sada ima neki svoj samostalan život. Počinje vladati zakon ulice ili zakon linča, strasti se umnažaju, odluke su sve više emocionalne ili pod ucjenom emocija, ostrašćene, a sve manje razumne i promišljene. Propušteno je da se nešto kako treba uradi prije godinu dana i sada su kola koja idu nizbrdo već u jako velikoj brzini pa se samo čeka kakav zavoj da sve ode u mp3.

    Iz perspektive djeteta, intelektualno odmaknute ustranu kako si i sam primijetio, ono zaista ima silnu moć nad roditeljima, ustanovama, učiteljima, ravnateljima, ministrima, cijelim sustavom, što je apsurdno i ne bi smjelo tako biti, jer ono, naravno, nema zaista tu moć, ona mu je posuđena, doslovno navučena na nj kao čarobni plašt pomoću moći koju imaju mediji. A ni mediji sami po sebi nemaju tu moć, mi konzumenti tih medija smo im je dali. Mediji običnu stvarnost i običan problem pretvaraju u nešto artificijelno, u kazališnu predstavu, u nadrealno snoviđenje, pogubno po sve aktere, naravno, naročito po to dijete koje igra glavnu ulogu kao negativac. Kroz nadrealno snoviđenje koje uprizoruju mediji sve sastavnice i silnice nekog problema koji valja trijezno i trezveno rješavati miješaju se u nerazmrsivo klupko zaraznih emocija. Stvara se društveni konsenzuz na temelju strasti, a ne na temelju razumijevanja, dobre volje i strpljenja.

    avatar

    24.10.2024. (01:21)    -   -   -   -  

  • j.

    Ovaj tvoj posljednji komentar je vrhunska dijagnoza priče :).

    avatar

    24.10.2024. (10:18)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Hvala, @j.

    avatar

    25.10.2024. (23:56)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Ono što sam, ipak na kraju, zaista želio reći gornjom "pjesmicom" jest perspektiva dječaka pomiješana s perspektivom odrasle osobe, što je @NF lucidno uočio. To je, dakle, bizaran miks infantilnosti djeteta i pohlepnosti odrasloga. Pohlepnost se, naravno, vrti oko osjećaja moći. Samo dijete nikada ne bi moglo znati za moć pa je stoga ni doživjeti, no ako mu u imaginaciji pridružimo ekstremni otklon od bezazlenosti za koji je sposoban samo odrasli, tada dobijemo gornju "pjesmu", gornjeg homunkulusa. U tom je smislu moja "pjesma" neka vrsta alkemijskog uratka. :)

    avatar

    26.10.2024. (00:16)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...