Komentari

skeniranje2.blog.hr

Dodaj komentar (24)

Marketing


  • Mariano Aureliano

    Jako zanimljiv post i šteta je što ga nitko ne vidi na naslovnici jer nisi napisala prvi komentar, makar točku. Podsjetio me na moje riječi iz OVOG posta, premda, naravno, govorimo o različitim stvarima. Svatko od nas nosi sa sobom kao vreću cementa od 50 kg te neke ili taj neki nerazriješeni odnos i možda bismo ga ipak smjeli gledati kao onaj poslovični pijesak koji na dnu mora trajno iritira školjku bisernicu pa samo zahvaljujući tomu nastaje divan biser. :) A što se tiče tvojeg osjećaja "nerealiziranog života", ja sam siguran da je to život visoke osjetljivosti, senzibiliteta, suosjećanja (npr. prema životinjama), život trajnog propitivanja i poniranja u sebe, tako da je sve drugo samo ne nerealiziran. Kamo sreće kad bi više ljudi imalo taj osjećaj da su nitko i ništa, da su nerealizirani, da nisu ništa stvorili i ništa novo spoznali, svijet bi bio ljepše mjesto. :)

    I za kraj, ja mislim da je imati osjećaj za timing najbolji put prema bezvremenosti. :)

    avatar

    28.07.2024. (23:23)    -   -   -   -  

  • Annabonni

    ja ljude ne doživljavam kao drage i dobre i prijatelje.
    ja ljude ne volim.
    ne vole ni oni mene.
    neki me trpe, kao što je moja majka morala....i svaki odnos mi na kraju izgleda kao ponavljanje tog nerazrješenog odnosa s majkom.


    Baš dobro da si otvorila blig, vlog, brlog.......samo bez golgovog štapa jer on ima posve drugu konotaciju.
    Ti po tekstu nisi adolescentica -to se vidi, tvoja formatuvna dob je završila , zakoračila si u zrelost i na žalost, nisi se nigdje našla.
    Uzraz "trpljenje " za suživot ne bi smio biti dominatnan iako se svi više -manje trpimo u međusobnim odnosima korektnosti radi, ali od "uterusa " kojega spminješ ti si svoje trpljenje ukoričila, uramila i unutar okvira svoju sliku stavila. Čak i u odnosu s majkom , a to kod tebe ne spada u odnos dogovora, nego svjestan, svojevoljan odabir. Majka se VOLI rujetki je samo TRPE kao ti.

    Nerealizirani život imaju djeca koja prerano umru- a ti si vidim pismena , živa, vrlo rigidna i nezadovoljna ( ne onako kako @mariano piše " visoka osjetljivost, senziblilitet , ljubav prema žicotinjama )

    jer, kako si kazala

    TI NE VOLIŠ LJUDE prema tvom zaključku, jako si emocionalno osakaćena i nimalo empatična .

    Dobro došla

    avatar

    29.07.2024. (00:47)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Ah, AnnaBonni, nije svatko tko kaže da ne voli ljude odmah duševno osakaćen mizantrop, valja ponešto i intuitivno osjetiti. :) A što ako netko samo ne voli nasilnost, bučnost, licemjerje, patvorenost ljudi? Pod nasilnošću ne mislim samo na fizičku ili verbalnu agresivnost, nego i na sveopću socijalizaciju u društvo onih koji vazda prosuđuju i osuđuju, na bazi širokog spektra zatucanosti, ispranosti mozga, vjerske i plemenske indoktrinacije, itd. Preširoki su i pregolemi razlozi za "ne voljeti ljude", stoga sa zaključcima valja oprezno. :))

    avatar

    29.07.2024. (03:15)    -   -   -   -  

  • Annabonni

    ništa ne prejudiciram @Mariano i uvijek se držim teksta

    carta canta
    -- a mi komentatori uvijek pišemo iz nekog - nama poznatog - ugla

    avatar

    29.07.2024. (08:26)    -   -   -   -  

  • Zlatan

    jako lijepo ste vi to napisali, ali majci nije za zamjeriti jer vi niste neželjeno dijete, to je nemoguće, vi i sami znate da je to nemoguce, ali su postajale obveze naravno koje smo savladavali kako smo znali, super ste, srdacno zlatan

    avatar

    29.07.2024. (12:41)    -   -   -   -  

  • Supatnik

    Od majki koje ne vole vlastite kćeri su gore jedino majke koje previše vole sinove.

    avatar

    29.07.2024. (20:19)    -   -   -   -  

  • *

    Postanes Bajkerica

    avatar

    30.07.2024. (12:11)    -   -   -   -  

  • *

    P J J

    avatar

    30.07.2024. (12:12)    -   -   -   -  

  • *

    https://youtu.be/XMLmYmPsUSs?feature=shared

    avatar

    30.07.2024. (12:14)    -   -   -   -  

  • *

    I Klonis Se Empaticnih savjeta Nekih Psihologkinja ili Psihijatrica )))))

    avatar

    30.07.2024. (12:19)    -   -   -   -  

  • *

    Ja sam Materi danas kupio jednu krempitu

    avatar

    30.07.2024. (12:22)    -   -   -   -  

  • *

    Posto vec idem u Trgovinu ))))

    avatar

    30.07.2024. (12:23)    -   -   -   -  

  • *

    Anaboni bi Kupio Teglu kiselih Krastavaca

    avatar

    30.07.2024. (12:27)    -   -   -   -  

  • *

    Stalno je na.njima

    avatar

    30.07.2024. (12:27)    -   -   -   -  

  • *

    Haha

    avatar

    30.07.2024. (12:28)    -   -   -   -  

  • *

    Naravno Ako da Para Mukte Nista

    avatar

    30.07.2024. (12:28)    -   -   -   -  

  • *

    )))))

    avatar

    30.07.2024. (12:28)    -   -   -   -  

  • *

    Parazitus Vulgaris

    avatar

    30.07.2024. (12:29)    -   -   -   -  

  • *

    https://youtu.be/xc0oTLNwfpU?feature=shared

    avatar

    30.07.2024. (12:32)    -   -   -   -  

  • lahor

    Zašto majci zamjerati emocionalnu hladnoću?

    Zar nemaš to i sama?

    Jer zamjeraš sebi?

    avatar

    30.07.2024. (13:01)    -   -   -   -  

  • j.

    Ako nakon ovakvog teksta napišeš "ja ljude ne volim, ni oni mene", onda tom uvidu jednostavno ne vjerujem, pogotovo prvom dijelu rečenice :)...
    ... zapravo, možda još nisi naišla na to neko mjesto, ili čovjeka, ili događaj od kojeg će sve postati drugačije.
    Život i svemir nisu čitanje pa da se savladavaju po metraži i broju stranica, sa unaprijed određenim formulama. Ono što nisi dobila možda možeš dati deseterostruko, jer se to ne kupuje, vrijedi samo ono što se daje. Ljude ponajviše i ponajbolje volimo tako da ih spašavamo od sebe.
    Voljenje nije neki zakon, pravilo, kino-predstava koju još nismo pogledali jer nismo nabavili kartu. Polako, desit će se, tamo gdje se najmanje nadamo. Ili kako stara izreka kaže o tome - da je kao sjena; ako trčiš za njom, nećeš je nikada stići; ako joj okreneš leđa, slijedi te neprestano... :).

    avatar

    30.07.2024. (15:15)    -   -   -   -  

  • konobarica

    toliko prožeta strahom od iskustva života na zemlji, ostala sam paralizirana od začeća ...
    Nadam se da ovo nije fizičkog oblika jer uza sve navedeno u tvom tekstu ovo bi bio jedan veliki uteg više.
    Ne znam da li si tu svoju situaciju izabrala ili ti se ona nametnula.
    Znam pak da uvijek postoji ono nešto što može gurnuti u neki drugi oblik razmišljanja i bivanja.
    Sretno dalje.
    Od srca.

    avatar

    31.07.2024. (15:32)    -   -   -   -  

  • Sarah

    Meni se čini da ti voliš ljude baš onako kako ih treba voljeti.

    avatar

    31.07.2024. (19:56)    -   -   -   -  

  • Bocaccio

    lijepa i poetska priča, fikcija, kakvu odavno nisam pročitao na blogu gdje me nije bilo sedam godina. đź‘Ť

    avatar

    02.08.2024. (14:18)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...