@jelen zaustavila sam video u trenutku u kojem se spominje V. Frankl da dometnem rečenicu pa idem dalje slušati (usput hvala na dobrom videu). Ti si ovim videom dosta produbio temu i da Frankl je kroz svoju Logoterapiju "terapiju smislom" ukazao u pravom smjeru.
Idem dalje slušati, ne znam kad ću se dalje javljati, kad odradim neke stvari, ali vidjet ćemo....
26.05.2024. (09:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@jelen meden, baš mi je žao što se više ne upuštaš u diskusije na blogu. :) Ateizam = neuroza. :)) Jel to išlo mene? Bum te zagutila! (Naravno kako video nisam slušala na tako površnom nivou, moram te zafrkavati @jelen).
Video je dobar, šteta što ga nećemo moći dobro natresti. Idem čisti kupaonicu kad već ne možemo raspravljati. Hihi :)))) Idem
26.05.2024. (09:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mislim da si stavila fenomenalnu ilustraciju: s dva topa i kraljicom puno je lakše nego s jednim topom, pogotovo ako imaš još i pješaka manje. Dobro sad, ovdje si putem sam pogubio ostale, ali definitivno ne dobijemo na početku svi iste figure; u ovaj šah života neke od nas često kao da uvale usred tuđe partije.
Dobro je inzistirati na ovakvim temama jednostavnim riječima objašnjavajući važnost truda i tehnike na postizanju osnovne ravnoteže. Živimo u društvu u kojemu po službenim statistikama četvrtina ljudi prijavljuje psihičke probleme, što u stvari znači da je problem nedvojbeno još češći i dublji nego službene brojke otkrivaju. Bumo rekli, strukturni.
Ne toliko radi struktura i sustava koji ga ne umiju riješiti, sve da to i žele, nego rekao bih – prvenstveno radi sustava vrijednosti koji ga, ako nije riječ o organskom oboljenju generira, održava i napaja se iz njega poput vuka na čistom gorskom izvoru (a ako jest, onda ga zdušno pomaže).
Još smislenije i važnije ovo postaje u kontekstu saznanja o tome koliko tek ovi problemi pogađaju djecu pred kojima bi trebalo biti najbolje vrijeme u životu; čovjek se sjeti vremena u kojem je bio dijete ili na pragu mladosti, pa počne brojati i zbrajati; svaki četvrti ili treći oko tebe..... užas....... koliko je toga skriveno i nedostupno u uobičajenoj slici svijeta; mi onda tek mislimo da nešto znamo – a broj varijabli koje su nam poznate ne predstavlja nego smiješan djelić cjeline kojoj nam ukupnost tako žalosno često ostaje nepoznata.
Posebna je pak stvar tretiranje ovakvih pitanja od strane ljudi oko nas; prije svega radi toga što se nerijetko ljude koji se u bilo čemu ne uklapaju u sliku svijeta – proglašava psihičkim bolesnicima, što je vrlo često viđena praksa u ponašanju ili čak društvenom angažmanu, a onda ih se najčešće za to i otvoreno okrivljuje, kao da je – ako se uopće o tome radi – netko kriv za bolest od koje je obolio.
Previše je u razgovorima rečenica koje počinju s „ti si“ ili „ti nisi“ a premalo obraćanja i bavljenja temama razgovora. Komunikacija vjerojatno u vremenima prije nas i nije među ljudima postojala u smislu veće otvorenosti i nedostatka cenzure ili samocenzure, ali imajući u vidu ovo u što se danas pretvara, nekada se čini da je izostanak komunikacije bolji lijek od buke koju inače stvara.
Što se tiče Mariana, nisam sasvim siguran koliko bi on detalj uklapanja pojedinca u sliku svijeta smatrao vrlinom; hajde, oko ravnoteže se svakako svi umijemo složiti kao oko nečega što je dobro. Ako je ovaj svijet takav da generira promašenost i ispraznost, čak u većini slučajeva (iako: tko smo mi da sudimo o tuđim životima, ali o njima svjedoče plodovi), čak ako je i Božji plan takav (ako postoji) da propada u većini i rađa s više kostrijeti do li žita – što onda znači uklopiti se u njega? ...............
26.05.2024. (11:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.... Kakav značaj tu ima mogućnost izbora, ako niti jedna vlas ne pada s glave... ili ako toga nema; kakav značaj tek ima mogućnost izbora u suprotnoj varijanti – ako je zapravo svejedno kakva djela činimo jer je pitanje reda u svijetu tek tehničko pitanje savladavanja većeg kaosa – i ne postoji neko više biće koje bi ga stvorilo, njime upravljalo i određivalo mu put, smisao i vrijednost?
Nisu li u takvoj situaciji nezadovoljstvo, tuga, odmak od sredine u kojoj jesmo – zapravo moguć prvi znak zdrave reakcije na nevolju? Čak i ako je nama osobno dobro, a nismo zadovoljni, jer vidimo da ljudima oko nas nije – nije li to vrlina? Pa većina suvremenih psihijatara koji se ne trude biti puki distributeri bombona tvrdi takvo što; od Scott Pecka do Torrea: zdravo je ne prihvaćati svijet oko sebe kao nešto što bez ostatka zahtijeva naše uklapanje.
Konačno, ovdje bih ako smijem inzistirao na jasnom razlučivanju pojma vjere od religije, koja se razrađuje u lijepom videu kojeg je ponudio Jelen. Ljudi često misle na jednu od tih stvari, a imenuju je drugim pojmom. Vjera je subjektivan odnos pojedinca prema smislu svijeta i njegov način tumačenja; za razliku od religije koja je... to što već većina ljudi o tome misli i smatra i – ako smijem naglas reći – predbacuje.
Vjerojatno je sve u životu stvar mjere; pa tako i pitanje uklapanja u svijet. Čovjek niti je bog niti zvijer; nije još bilo pojedinca koji bi s osmijehom na koncu mogao gledati na put kojeg je prešao a da ne bi imao legitiman i određen osjećaj o tome da je tog svijeta na neki način bio djelić. Na tom putu tehnika koju si tako lijepo opisala svakako da može i mora pomoći, od promocije bliskosti, iskrenosti, dubinske analize, preispitivanja, fizičke aktivnosti.
No, otpornost (kako je ovaj fenomen imenovan) zapravo pretpostavlja činjenicu da je svijet oko nas usmjeren na to da nas pritisne, preoblikuje i dekompenzira; ne bismo trebali bivati otpornima na nešto što valja i što je dobro, za to bismo trebali biti otvoreni, zar ne?
Truditi se u barem naslućivanju jednobitnosti i ne gledati katastrofu u nestajanju sebstva, na tom putu mogle bi biti važne stepenice.
26.05.2024. (11:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ova tema mi se sviđa i vjerojatno je jedna od najvažnijih. Ali samo da napišem odmah, da ne zaboravim, ateizam sigurno nije neuroza, sam po sebi. Ali svakako možemo reći da je religioznost bliska fantaziranju, iako ne mora ni to biti točno, samo po sebi.
"ali imaju dojam kako će imati bolju kontrolu nad životom ako su neprestano na izvoru informacija"
Mislim da ljudi ne prate sve živo po medijima da bi imali bolju kontrolu nad životom, već naprotiv, prate jer nemaju nikakvu kontrolu nad životom niti se nadaju da će je imati zato jer prate vijesti. Prate jer su ovisni o tome.
O psihološkoj otpornosti se, istina, ne priča u "javnosti", ako pod njom podrazumijevamo Htv, ali se itekako priča u puno široj javnosti. Npr, stoicizam je jedna od top tema na mnogim kanalima po ytbu, na x-u i slično. Ne samo da se priča, nego se priča na sav glas i jako puno ljudi se hrani tim dobrim sadržajima. Zašto? Jer su korisni. Stoicizam je tata-mata što se tiče psihološke otpornosti. On je u osnovi jednostavan za razumjeti ali nešto teži za primijeniti. Cijela ideja se vrti oko toga da na ono na što imamo utjecaj i utječemo a ono na što nemamo da prihvatimo. To je skroz jednostavno u teoriji, kao što je i potpuno jasno i logično. Ali stvar je u tome da čovjek ne može tek tako najednom promijeniti način kako doživljava i reagira. I onda tu na scenu stupa dobra tehnika koja se zove - korak po korak. Malo po malo je sve moguće pa i promjena paradigme i načina reagiranja. A autoritet za način reagiranja je baš gore spomenuti Frankl koji je utjecao i njegove ideje utječu i dalje na mnoge, koji opet utječu na mnoge druge. Ali osnova Franklova ideje je stoicizam, znači nema tu ništa novo, kao što i općenito nema ništa novo u tom području. Npr. pojavi se neki top autor, šta ja znam, onaj tip koji je napisao Atomske navike ili kako se već zove knjiga i onda je to kao neko otkriće. Ali to je otkriće samo početnicima u tom području. Ostali znaju da je to sve dobro, ali samo prepakirano, i to je ok; ali nema ništa suštinski novo.
26.05.2024. (13:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@j. psihološka otpornost nije termin koji bi trebalo vezati uz psihičke bolesti. Naravno kako psihološka otpornost ima svoju ulogu u razvoju mentalnih bolesti ona je tek jedan od čimbenika. Negdje u videu se objašnjava razvoj šizofrenije i s tim bi se tek djelomično složila jer šizofreniju uzrokuje čimbenici koji nisu vezani jedino uz iskustveni dio života. Ona je često nasljedna bolest itd. U postu sam se, a vezano za psih. otpornos više referirala vezano uz "zdravu populaciju", a u kontekstu "kvalitete - zdravog života".
Svijet je takav kakav jest, stvoren da nas stisne ili ne jedini je koji imamo i u njemu se trebamo nositi. I nije u pitanju svijet u pitanju je i naš osobni svijet: razno razni gubici, neuspjesi, sve ono što je patilo čovjeka i prije tristo godina u nekom drugom obliku s obzirom na okolnosti i okolinu u kojoj je živio.
Jedno pitanje mi se nameće nakon tvog komentara. Je li potrebno kriviti svijet što je takav kakav jest i u tome tražiti olakšanje ili je potrebno "dorasti" možda i "prerasti" svijet?
Vjera i organizirana religija nemaju gotovo dodirnu točku jer vjenici smo svi odreda. Ono što čini razliku među nama je vjerujemo li u tu i tu organiziranu "organizaciju".
Osobno beskrajno vjerujem iako sam ateista, ali to je druga tema. :)
26.05.2024. (13:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Najbolje i najkvalitetnije osoba može pomoći sama sebi autosugestijom. S druge strane jačina dolazi iznutra, prvenstveno moras vjerovati da imaš svojih kvaliteta i te kvalitete pokazati sam sebi. Vjera u nešto nadnaravno ima smisla prvenstveno ako vjeruješ sam sebi u svoje sposobnosti i kvalitete. Svi mi vjerujemo u nešto, ali snagu za dalje uistinu držimo u nama samima samo što to ne shvaćamo odmah jer uvijek nas negdje nešto vraća da preispitujemo sami sebe i na taj način preispitujemo i svoju okolinu te si dodajemo nepotrebno stres, stvarajući sebi novi problem.
Ovo je moje mišljenje ne tvoj zanimljiv tekst i nadam se da se nećeš ljutiti na mene.
26.05.2024. (13:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Art ono što nije novo tebi nekome je svježe i najsvježije. :))
Naravno kako je puno lakše teoretizirati nego teoriju provesti u praksu. Neću se sad osvrtati na tvoj komentar jer razumijemo se nas dvoje nego ću se osvrnuti na taj dio u kojem se osvrćeš na provođenje/življenje onoga što razumski znamo kako je ispravno.
Danas puno lakše nego prije ( u mlađim danima) podnosimo neke izazove. Manje smo frustrirani više se suočavamo i aktivno djelujemo, mogli bismo po tome zaključiti kako smo hrabriji, a i psihološki otporniji. Iako individualno je sve.
Jako teško bi kroz jedan pravac, ili školu, kroz psihološku literaturu nekome mogli pomoći da razvije bolju psihološku otpornost. Otpornost se stvara primjenjujući (dakle kroz iskustvo) sve ono što intelektualno znamo. Grozno bedasto, ovako na prvo se čini kako izlaganje poz iskustvima pomaže i izgradni otpornosti. Netko bi rekao kako je baš suprotno kako ljudi koji žive "blagostanje" kad dožive neki udarac ili izazov se pogube. U biti nije tako jer dobra iskustva, na svim nivoima našeg bivanja ovdje jačaju čovjeka. Od toga da je naš imunološki sustav snažniji, do toga da smo kao ličnosti uravnoteženi i tako dalje i tako bliže.
Ono što je izazov jest kako nekome tko nije upućen (sve mu je novo i svježe) ukazati na dobrobiti i ljekovitost nekih postupanja. Tjeskobna osoba prividno (tako joj se čini) kontrolu i sigurnost održava upravo zabrinutošću! :)
Čini mi se kako se taj put mora ishodati kako bi ga se razumijelo i da, korak po korak. Upravo iz razloga koje sam gore pobrojala psihološka pomoć ne pomogne pogođenima u mjeri u kojoj bi mogla jer im neki "savjeti" i smjernice djeluju (pre, pre)jednostavno i glupe do te mjere da i ne pokušaju provesti ideju/prijelog u praksu i onda se vrte u krugu.
Koliko je pak velik utjecaj na jedinku primjerice samo redovit boravak na otvorenom i kretanje ljudi nikada neće otkriti jer neće krenuti tim putem pa tako se nikada ni osvjedočiti u ljekovitost nekih provjerenih recepata i oblika samopomoći.
Često ljudi traže "čarobne pilule" koje će ih učiniti otpornima, a one ne postoje.
26.05.2024. (14:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@zvjezdana - lijepo si to objasnila. Temelj psihološke otpornosti je dobra slika o sebi, na nju se veže visoka razina samopuzdanja i samopoštovanja.
Odvojila bih naše ponašanje (dakle preispitivanje sebe) od bazičnog stava o sebi samome.
Visoko samopouzdanje i samopoštovanje nas ne lišava grešnosti, niti čuva od pogrešaka. Svakako kako ćemo doživotno griješiti, ali to ne govori ništa o našoj vrijednosti kao jedinke. Dakle ne, u sebe se ne sumnja zbog pogrešnog djelovanja. Pogrešno djelovanje nam samo kaže da nešto trebamo naučiti što nismo znali ili možda nismo bili pažljivi, koncentrirani. Možda smo djelovali iz nekog neugodnog stanja, iritacije..... i sve, sve to o našoj suštinskoj vrijednosti ne govori ništa.
Ne bismo se trebali "ljuljati" zbog prošlih pogrešaka, a bogami ni zbog onih koje predstoje. ;)
26.05.2024. (14:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"ono što nije novo tebi nekome je svježe i najsvježije. :))
To što kažem da nema ništa novo u današnjoj literaturi i znanju, odnosno da se sve zna odavno, nisam mislio reći da je tema bez veze jer je ja, kao, poznajem. Naprotiv, mislim da bi to trebala biti tema od prvog osnovne nadalje. Dakle, prvo ova tema, a TEK ONDA matematika, hrvatski, priroda itd. Jer zanimljivo, nevjerojatno, o najvažnijim temama skoro da nema riječi u školskom sustavu, nego se igra povuci-potegni igre da li će biti ili ne građanski odgoj i sl. A kad bi ljudi i gdje trebali nešto naučiti o psihološkoj otpornosti? To kao da će nekako sami naučiti, pokupiti usput po cesti ili negdje, a bome neće. Zato se čovjek treba oko toga potruditi sam. Otići na neku radionicu, pročitati ponešto, malo uključiti mozak i tako.
26.05.2024. (15:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Art -Slažem se kako se klinčadiju ne uči neke važne teme, ali u suštini i njihovi profesori i učitelji su u istoj situaciji kao i oni.
Kada čovjek oboli od paničnih napadaja, ili padne u depresiju, na jedan način je to povoljna situacija za njega jer će se morati silom prilike suočiti kako bi bio funkcionalan. Najveći dio populacije se ne nosi baš najbolje, u nekoj sivoj zoni je, nemaju mentalnu bolest koja bi bila dijagnosticirana, a imaju dosta problema (nepotrebnih). U suštini se ne nose na adekvatne načine jer ih ne poznaju, nego voze po inerciji. To je isto šteta jer sve utječe na sve. Psihološki otporna osoba u stresnim situacijama reagira bolje, stabilan i uravnotežen profesor je puno bolji profesor, utjecaj i model za djecu nego onaj anksiozni.
Ljudima imaju tendenciju srati po onome što im nije u fokusu i ne poznaju. Tako će jedan vrsni strojar biti uvjeren kako su takvi članci i literatura psihologijsko sranje koje nema svoju primjenu, a sastoji se od hrpe glupih pričica.
Dobro je što će u konačnici, ako ne prije svatko posegnuti za promjenom kad postojeće stanje postane ne/i/o/drživo.
26.05.2024. (17:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@j. Moraš priznati i kako u nekim godinama gubiš interes za "svijet". Svijetu si najbolje od sebe dao i sad na scenu stupa generacija nakon tebe ( u smislu ozbiljnog stvaranja), a tebi preostaje i ti ostaješ u jednom "sasvim osobnom" svijetu.
Kakav je on? Kako izgleda? Kako se osjećaš u njemu? Bojiš li se? Jesi li ispunjen? Sanjaš li i dalje? Budiš li se sretan? Osjećaš li strast?
Ili si anksiozan, zabrinut, ...
Kako izgleda svijet u našim godinama je u potpunosti na nama. Imamo takve divne prilike, mogućnosti! Sve je trebalo otpasti do sada, u tom kontekstu govorim o "prerastanju svijeta" . :)
I ne mislim pri tome kako te neka situacija neće iživcirati, neka razljutiti jer ljudi smo, ali kako se bazično osjećaš u sebi i kako funkcioniraš. To je važno, jako važno.
26.05.2024. (17:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Ljudi imaju tendenciju srati po onome što im nije u fokusu i ne poznaju" -ovo je istina, vidiš da sad imam blog stavio bi tvoj citat sa strane pod mudre izreke.
26.05.2024. (20:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nas oboje ovih dana pere alergija na pelud, pa ordiniramo doma; ubilo se oko, ali na pol sata; žena će tri dana sad biti na poslu od-do pa spremamo sustav za funkcioniranje; sendviči, juhe, veš, sadnja peršina, granole, migliacca, stotinu čudesa :).
Lijepo si to elaborirala; da, govorili smo (i) o različitim stvarima. Imati unutarnji mir i puninu, to svakako da je glavni cilj. No, ne možeš se odlijepiti sasvim; imaš puno toga što ne ovisi o tebi i tvom doživljaju, a odvija se u svijetu i nije ti nezanimljivo.
Uopće, imati saznanje da si uspio dati najbolje od sebe, mislim da jako velik broj ljudi to nema; to je moje iskustvo kada razgovaram s mnogima. Možda je u tome stvar: kako to definiraju i obrazlažu?
Jako puno ljudi zapravo ne umije izgubiti interes za svijet, ili ga barem smanjiti, kako ti opisuješ. Ono što nalaze u sebi nije im valjda primamljivo, niti na tome žele raditi. Lakše je inzistirati na onome što nije do tebe.
Moj pokojni stric znao je reći, zatvorite me u pećinu, dajte mi par knjiga i tabak papira i pustite me na miru. ;)
26.05.2024. (20:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dosta je dobro čini mi se @Art uhvatio ono o čemu govorim, ali on me dugo, dugo poznaje pa lakše komuniciramo.
Naravno kako ima puno toga u svijetu što te zanima, a ne ovisi o tebi, to je realnost. Ukoliko govorimo o negativnostima onda je pitanje doziranja.
Zaboravila sam ime onog novinara/fotografa koji je objavio onu čuvenu sliku u kojoj dijete, (gotovo beba ) puzi prema kampu, na pola mrtvo od gladi, a oko njega oblijeće lešinar i čeka da se počasti. Čovjek je bio aktivista, na kraju je počinio suicid jer nije mogao izdržati strahote koje je svjedočio. Djeca svakodnevno umiru od gladi. Razumiješ?
Svakako kako mi svi damo ono što smo najbolje znali ili mogli. Druga stvar je da li s osvrtom umanjujemo ili pak dodajemo vrijednost onome što smo učinili. Za sebe odgovorno mogu tvrditi kako nisam znala bolje, ali zadovoljna sam postignutim. Ne žalim ni za čim.
Je lakše je inzistirati na onome što nije do tebe, ali ako to ljude tješi, tražiti krivce neka traže. Meni se čini pametnije zgrabiti ono što se zgrabiti još može, nego se baviti onime van osobnog dohvata ili kontrole.
26.05.2024. (21:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
AnnaBonni
jel ti to prizivaš @Mariana ovakvom tematikom ?
Vidiš-manje pameti, manje sekiracije, manje Apaurina
26.05.2024. (08:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jelen
https://youtu.be/DffqK6j-y1U?si=Y10ZYDGi4IwM7pU4
26.05.2024. (08:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ypsilonka
Nego što nego prizivam @MA, međutim on sam dođe i bez pozivnice. :)
Diskutabilno je je li manje pameti ili više pameti jednako manje Apaurina.
Iz ove perspektive izgleda više pameti, više mudrosti manje Apaurina.
26.05.2024. (08:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ypsilonka
@jelen zaustavila sam video u trenutku u kojem se spominje V. Frankl da dometnem rečenicu pa idem dalje slušati (usput hvala na dobrom videu).
Ti si ovim videom dosta produbio temu i da Frankl je kroz svoju Logoterapiju "terapiju smislom" ukazao u pravom smjeru.
Idem dalje slušati, ne znam kad ću se dalje javljati, kad odradim neke stvari, ali vidjet ćemo....
26.05.2024. (09:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ypsilonka
@jelen meden, baš mi je žao što se više ne upuštaš u diskusije na blogu. :)
Ateizam = neuroza. :))
Jel to išlo mene? Bum te zagutila!
(Naravno kako video nisam slušala na tako površnom nivou, moram te zafrkavati @jelen).
Video je dobar, šteta što ga nećemo moći dobro natresti. Idem čisti kupaonicu kad već ne možemo raspravljati.
Hihi :))))
Idem
26.05.2024. (09:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
Bok, ljudovi :))
Dobro je biti informiran, nije dobro uz kavu gutati ratna stradanja bolje je pojesti kroasan s čokoladom.
istina. :)
Odličan post, nemam pojma kako si se te teme sjetila, iako, naravno, stalno nam je svima aktualna....
Nemam volje sada gledat ponuđeni video, danas sam spavala duuugo, pa sad trebam kuhinju malo dotjerat, i nekek druge još stvari.
Čarape-ladicu... :))
Javim se po pitanju teme posta :)***
26.05.2024. (09:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dvi, tri riči...
Pusa.
(zbog sličice. Ja sam šah naučila igrati relativno kasno, sa 19 mislim, ali sam svu djecu upisala jako rano).
Za ostalo... javim se poslije.
26.05.2024. (09:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j
Mislim da si stavila fenomenalnu ilustraciju: s dva topa i kraljicom puno je lakše nego s jednim topom, pogotovo ako imaš još i pješaka manje. Dobro sad, ovdje si putem sam pogubio ostale, ali definitivno ne dobijemo na početku svi iste figure; u ovaj šah života neke od nas često kao da uvale usred tuđe partije.
Dobro je inzistirati na ovakvim temama jednostavnim riječima objašnjavajući važnost truda i tehnike na postizanju osnovne ravnoteže. Živimo u društvu u kojemu po službenim statistikama četvrtina ljudi prijavljuje psihičke probleme, što u stvari znači da je problem nedvojbeno još češći i dublji nego službene brojke otkrivaju. Bumo rekli, strukturni.
Ne toliko radi struktura i sustava koji ga ne umiju riješiti, sve da to i žele, nego rekao bih – prvenstveno radi sustava vrijednosti koji ga, ako nije riječ o organskom oboljenju generira, održava i napaja se iz njega poput vuka na čistom gorskom izvoru (a ako jest, onda ga zdušno pomaže).
Još smislenije i važnije ovo postaje u kontekstu saznanja o tome koliko tek ovi problemi pogađaju djecu pred kojima bi trebalo biti najbolje vrijeme u životu; čovjek se sjeti vremena u kojem je bio dijete ili na pragu mladosti, pa počne brojati i zbrajati; svaki četvrti ili treći oko tebe..... užas....... koliko je toga skriveno i nedostupno u uobičajenoj slici svijeta; mi onda tek mislimo da nešto znamo – a broj varijabli koje su nam poznate ne predstavlja nego smiješan djelić cjeline kojoj nam ukupnost tako žalosno često ostaje nepoznata.
Posebna je pak stvar tretiranje ovakvih pitanja od strane ljudi oko nas; prije svega radi toga što se nerijetko ljude koji se u bilo čemu ne uklapaju u sliku svijeta – proglašava psihičkim bolesnicima, što je vrlo često viđena praksa u ponašanju ili čak društvenom angažmanu, a onda ih se najčešće za to i otvoreno okrivljuje, kao da je – ako se uopće o tome radi – netko kriv za bolest od koje je obolio.
Previše je u razgovorima rečenica koje počinju s „ti si“ ili „ti nisi“ a premalo obraćanja i bavljenja temama razgovora. Komunikacija vjerojatno u vremenima prije nas i nije među ljudima postojala u smislu veće otvorenosti i nedostatka cenzure ili samocenzure, ali imajući u vidu ovo u što se danas pretvara, nekada se čini da je izostanak komunikacije bolji lijek od buke koju inače stvara.
Što se tiče Mariana, nisam sasvim siguran koliko bi on detalj uklapanja pojedinca u sliku svijeta smatrao vrlinom; hajde, oko ravnoteže se svakako svi umijemo složiti kao oko nečega što je dobro. Ako je ovaj svijet takav da generira promašenost i ispraznost, čak u većini slučajeva (iako: tko smo mi da sudimo o tuđim životima, ali o njima svjedoče plodovi), čak ako je i Božji plan takav (ako postoji) da propada u većini i rađa s više kostrijeti do li žita – što onda znači uklopiti se u njega?
...............
26.05.2024. (11:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j
....
Kakav značaj tu ima mogućnost izbora, ako niti jedna vlas ne pada s glave... ili ako toga nema; kakav značaj tek ima mogućnost izbora u suprotnoj varijanti – ako je zapravo svejedno kakva djela činimo jer je pitanje reda u svijetu tek tehničko pitanje savladavanja većeg kaosa – i ne postoji neko više biće koje bi ga stvorilo, njime upravljalo i određivalo mu put, smisao i vrijednost?
Nisu li u takvoj situaciji nezadovoljstvo, tuga, odmak od sredine u kojoj jesmo – zapravo moguć prvi znak zdrave reakcije na nevolju? Čak i ako je nama osobno dobro, a nismo zadovoljni, jer vidimo da ljudima oko nas nije – nije li to vrlina? Pa većina suvremenih psihijatara koji se ne trude biti puki distributeri bombona tvrdi takvo što; od Scott Pecka do Torrea: zdravo je ne prihvaćati svijet oko sebe kao nešto što bez ostatka zahtijeva naše uklapanje.
Konačno, ovdje bih ako smijem inzistirao na jasnom razlučivanju pojma vjere od religije, koja se razrađuje u lijepom videu kojeg je ponudio Jelen. Ljudi često misle na jednu od tih stvari, a imenuju je drugim pojmom. Vjera je subjektivan odnos pojedinca prema smislu svijeta i njegov način tumačenja; za razliku od religije koja je... to što već većina ljudi o tome misli i smatra i – ako smijem naglas reći – predbacuje.
Vjerojatno je sve u životu stvar mjere; pa tako i pitanje uklapanja u svijet. Čovjek niti je bog niti zvijer; nije još bilo pojedinca koji bi s osmijehom na koncu mogao gledati na put kojeg je prešao a da ne bi imao legitiman i određen osjećaj o tome da je tog svijeta na neki način bio djelić. Na tom putu tehnika koju si tako lijepo opisala svakako da može i mora pomoći, od promocije bliskosti, iskrenosti, dubinske analize, preispitivanja, fizičke aktivnosti.
No, otpornost (kako je ovaj fenomen imenovan) zapravo pretpostavlja činjenicu da je svijet oko nas usmjeren na to da nas pritisne, preoblikuje i dekompenzira; ne bismo trebali bivati otpornima na nešto što valja i što je dobro, za to bismo trebali biti otvoreni, zar ne?
Truditi se u barem naslućivanju jednobitnosti i ne gledati katastrofu u nestajanju sebstva, na tom putu mogle bi biti važne stepenice.
26.05.2024. (11:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
The Art Of Being Yourself
Ova tema mi se sviđa i vjerojatno je jedna od najvažnijih.
Ali samo da napišem odmah, da ne zaboravim, ateizam sigurno nije neuroza, sam po sebi. Ali svakako možemo reći da je religioznost bliska fantaziranju, iako ne mora ni to biti točno, samo po sebi.
"ali imaju dojam kako će imati bolju kontrolu nad životom ako su neprestano na izvoru informacija"
Mislim da ljudi ne prate sve živo po medijima da bi imali bolju kontrolu nad životom, već naprotiv, prate jer nemaju nikakvu kontrolu nad životom niti se nadaju da će je imati zato jer prate vijesti. Prate jer su ovisni o tome.
O psihološkoj otpornosti se, istina, ne priča u "javnosti", ako pod njom podrazumijevamo Htv, ali se itekako priča u puno široj javnosti. Npr, stoicizam je jedna od top tema na mnogim kanalima po ytbu, na x-u i slično. Ne samo da se priča, nego se priča na sav glas i jako puno ljudi se hrani tim dobrim sadržajima. Zašto? Jer su korisni.
Stoicizam je tata-mata što se tiče psihološke otpornosti. On je u osnovi jednostavan za razumjeti ali nešto teži za primijeniti. Cijela ideja se vrti oko toga da na ono na što imamo utjecaj i utječemo a ono na što nemamo da prihvatimo. To je skroz jednostavno u teoriji, kao što je i potpuno jasno i logično. Ali stvar je u tome da čovjek ne može tek tako najednom promijeniti način kako doživljava i reagira. I onda tu na scenu stupa dobra tehnika koja se zove - korak po korak. Malo po malo je sve moguće pa i promjena paradigme i načina reagiranja. A autoritet za način reagiranja je baš gore spomenuti Frankl koji je utjecao i njegove ideje utječu i dalje na mnoge, koji opet utječu na mnoge druge. Ali osnova Franklova ideje je stoicizam, znači nema tu ništa novo, kao što i općenito nema ništa novo u tom području. Npr. pojavi se neki top autor, šta ja znam, onaj tip koji je napisao Atomske navike ili kako se već zove knjiga i onda je to kao neko otkriće. Ali to je otkriće samo početnicima u tom području. Ostali znaju da je to sve dobro, ali samo prepakirano, i to je ok; ali nema ništa suštinski novo.
26.05.2024. (13:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ypsilonka
@Lilianke, sjetila sam se jer sam promatrala nešto oko sebe. :)
Svi prednost dajemo čišćenju i ribanju pred
psihološkom otpornosti. ;)))
@Dvi, tri i tebi pusa.
26.05.2024. (13:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ypsilonka
@j. psihološka otpornost nije termin koji bi trebalo vezati uz psihičke bolesti. Naravno kako psihološka otpornost ima svoju ulogu u razvoju mentalnih bolesti ona je tek jedan od čimbenika. Negdje u videu se objašnjava razvoj šizofrenije i s tim bi se tek djelomično složila jer šizofreniju uzrokuje čimbenici koji nisu vezani jedino uz iskustveni dio života. Ona je često nasljedna bolest itd.
U postu sam se, a vezano za psih. otpornos više referirala vezano uz "zdravu populaciju", a u kontekstu "kvalitete - zdravog života".
Svijet je takav kakav jest, stvoren da nas stisne ili ne jedini je koji imamo i u njemu se trebamo nositi.
I nije u pitanju svijet u pitanju je i naš osobni svijet: razno razni gubici, neuspjesi, sve ono što je patilo čovjeka i prije tristo godina u nekom drugom obliku s obzirom na okolnosti i okolinu u kojoj je živio.
Jedno pitanje mi se nameće nakon tvog komentara. Je li potrebno kriviti svijet što je takav kakav jest i u tome tražiti olakšanje ili je potrebno "dorasti" možda i "prerasti" svijet?
Vjera i organizirana religija nemaju gotovo dodirnu točku jer vjenici smo svi odreda.
Ono što čini razliku među nama je vjerujemo li u tu i tu organiziranu "organizaciju".
Osobno beskrajno vjerujem iako sam ateista, ali to je druga tema. :)
26.05.2024. (13:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U zvijezdama piše
Najbolje i najkvalitetnije osoba može pomoći sama sebi autosugestijom. S druge strane jačina dolazi iznutra, prvenstveno moras vjerovati da imaš svojih kvaliteta i te kvalitete pokazati sam sebi.
Vjera u nešto nadnaravno ima smisla prvenstveno ako vjeruješ sam sebi u svoje sposobnosti i kvalitete.
Svi mi vjerujemo u nešto, ali snagu za dalje uistinu držimo u nama samima samo što to ne shvaćamo odmah jer uvijek nas negdje nešto vraća da preispitujemo sami sebe i na taj način preispitujemo i svoju okolinu te si dodajemo nepotrebno stres, stvarajući sebi novi problem.
Ovo je moje mišljenje ne tvoj zanimljiv tekst i nadam se da se nećeš ljutiti na mene.
26.05.2024. (13:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ypsilonka
@Art ono što nije novo tebi nekome je svježe i najsvježije. :))
Naravno kako je puno lakše teoretizirati nego teoriju provesti u praksu. Neću se sad osvrtati na tvoj komentar jer razumijemo se nas dvoje nego ću se osvrnuti na taj dio u kojem se osvrćeš na provođenje/življenje onoga što razumski znamo kako je ispravno.
Danas puno lakše nego prije ( u mlađim danima) podnosimo neke izazove. Manje smo frustrirani više se suočavamo i aktivno djelujemo, mogli bismo po tome zaključiti kako smo hrabriji, a i psihološki otporniji. Iako individualno je sve.
Jako teško bi kroz jedan pravac, ili školu, kroz psihološku literaturu nekome mogli pomoći da razvije bolju psihološku otpornost.
Otpornost se stvara primjenjujući (dakle kroz iskustvo) sve ono što intelektualno znamo.
Grozno bedasto, ovako na prvo se čini kako izlaganje poz iskustvima pomaže i izgradni otpornosti.
Netko bi rekao kako je baš suprotno kako ljudi koji žive "blagostanje" kad dožive neki udarac ili izazov se pogube.
U biti nije tako jer dobra iskustva, na svim nivoima našeg bivanja ovdje jačaju čovjeka. Od toga da je naš imunološki sustav snažniji, do toga da smo kao ličnosti uravnoteženi i tako dalje i tako bliže.
Ono što je izazov jest kako nekome tko nije upućen (sve mu je novo i svježe) ukazati na dobrobiti i ljekovitost nekih postupanja.
Tjeskobna osoba prividno (tako joj se čini) kontrolu i sigurnost održava upravo zabrinutošću! :)
Čini mi se kako se taj put mora ishodati kako bi ga se razumijelo i da, korak po korak.
Upravo iz razloga koje sam gore pobrojala psihološka pomoć ne pomogne pogođenima u mjeri u kojoj bi mogla jer im neki "savjeti" i smjernice djeluju (pre, pre)jednostavno i glupe do te mjere da i ne pokušaju provesti ideju/prijelog u praksu i onda se vrte u krugu.
Koliko je pak velik utjecaj na jedinku primjerice samo redovit boravak na otvorenom i kretanje ljudi nikada neće otkriti jer neće krenuti tim putem pa tako se nikada ni osvjedočiti u ljekovitost nekih provjerenih recepata i oblika samopomoći.
Često ljudi traže "čarobne pilule" koje će ih učiniti otpornima, a one ne postoje.
26.05.2024. (14:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ypsilonka
Ne ispravljam tipfelere jer je tlaka, a i mobitel smrzava komentar kad ga učitam pa me čitajte po smislu, ne znate ja sam štela reći. :P
26.05.2024. (14:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ypsilonka
@zvjezdana - lijepo si to objasnila. Temelj psihološke otpornosti je dobra slika o sebi, na nju se veže visoka razina samopuzdanja i samopoštovanja.
Odvojila bih naše ponašanje (dakle preispitivanje sebe) od bazičnog stava o sebi samome.
Visoko samopouzdanje i samopoštovanje nas ne lišava grešnosti, niti čuva od pogrešaka.
Svakako kako ćemo doživotno griješiti, ali to ne govori ništa o našoj vrijednosti kao jedinke.
Dakle ne, u sebe se ne sumnja zbog pogrešnog djelovanja. Pogrešno djelovanje nam samo kaže da nešto trebamo naučiti što nismo znali ili možda nismo bili pažljivi, koncentrirani. Možda smo djelovali iz nekog neugodnog stanja, iritacije..... i sve, sve to o našoj suštinskoj vrijednosti ne govori ništa.
Ne bismo se trebali "ljuljati" zbog prošlih pogrešaka, a bogami ni zbog onih koje predstoje. ;)
26.05.2024. (14:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
The Art Of Being Yourself
"ono što nije novo tebi nekome je svježe i najsvježije. :))
To što kažem da nema ništa novo u današnjoj literaturi i znanju, odnosno da se sve zna odavno, nisam mislio reći da je tema bez veze jer je ja, kao, poznajem. Naprotiv, mislim da bi to trebala biti tema od prvog osnovne nadalje. Dakle, prvo ova tema, a TEK ONDA matematika, hrvatski, priroda itd. Jer zanimljivo, nevjerojatno, o najvažnijim temama skoro da nema riječi u školskom sustavu, nego se igra povuci-potegni igre da li će biti ili ne građanski odgoj i sl. A kad bi ljudi i gdje trebali nešto naučiti o psihološkoj otpornosti? To kao da će nekako sami naučiti, pokupiti usput po cesti ili negdje, a bome neće. Zato se čovjek treba oko toga potruditi sam. Otići na neku radionicu, pročitati ponešto, malo uključiti mozak i tako.
26.05.2024. (15:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j
Hm, da li je dobro da svi težimo prerastanju svijeta, ili ga mijenjamo u to ime? A najbolje mijenjanje možemo početi - od sebe, tu si sasvim u pravu.
Krasna ti je ova misao o vjerovanju :).
26.05.2024. (15:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ypsilonka
Jel si vi niste malo ubili oko popodne? ;)
@Art -Slažem se kako se klinčadiju ne uči neke važne teme, ali u suštini i njihovi profesori i učitelji su u istoj situaciji kao i oni.
Kada čovjek oboli od paničnih napadaja, ili padne u depresiju, na jedan način je to povoljna situacija za njega jer će se morati silom prilike suočiti kako bi bio funkcionalan.
Najveći dio populacije se ne nosi baš najbolje, u nekoj sivoj zoni je, nemaju mentalnu bolest koja bi bila dijagnosticirana, a imaju dosta problema (nepotrebnih).
U suštini se ne nose na adekvatne načine jer ih ne poznaju, nego voze po inerciji. To je isto šteta jer sve utječe na sve.
Psihološki otporna osoba u stresnim situacijama reagira bolje, stabilan i uravnotežen profesor je puno bolji profesor, utjecaj i model za djecu nego onaj anksiozni.
Ljudima imaju tendenciju srati po onome što im nije u fokusu i ne poznaju. Tako će jedan vrsni strojar biti uvjeren kako su takvi članci i literatura psihologijsko sranje koje nema svoju primjenu, a sastoji se od hrpe glupih pričica.
Dobro je što će u konačnici, ako ne prije svatko posegnuti za promjenom kad postojeće stanje postane ne/i/o/drživo.
26.05.2024. (17:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ypsilonka
@j. Moraš priznati i kako u nekim godinama gubiš interes za "svijet". Svijetu si najbolje od sebe dao i sad na scenu stupa generacija nakon tebe ( u smislu ozbiljnog stvaranja), a tebi preostaje i ti ostaješ u jednom "sasvim osobnom" svijetu.
Kakav je on? Kako izgleda? Kako se osjećaš u njemu? Bojiš li se? Jesi li ispunjen?
Sanjaš li i dalje? Budiš li se sretan?
Osjećaš li strast?
Ili si anksiozan, zabrinut, ...
Kako izgleda svijet u našim godinama je u potpunosti na nama.
Imamo takve divne prilike, mogućnosti!
Sve je trebalo otpasti do sada, u tom kontekstu govorim o "prerastanju svijeta" . :)
I ne mislim pri tome kako te neka situacija neće iživcirati, neka razljutiti jer ljudi smo, ali kako se bazično osjećaš u sebi i kako funkcioniraš. To je važno, jako važno.
26.05.2024. (17:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jelen
"Ljudi imaju tendenciju srati po onome što im nije u fokusu i ne poznaju"
-ovo je istina, vidiš da sad imam blog stavio bi tvoj citat sa strane pod mudre izreke.
26.05.2024. (20:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j
Nas oboje ovih dana pere alergija na pelud, pa ordiniramo doma; ubilo se oko, ali na pol sata; žena će tri dana sad biti na poslu od-do pa spremamo sustav za funkcioniranje; sendviči, juhe, veš, sadnja peršina, granole, migliacca, stotinu čudesa :).
Lijepo si to elaborirala; da, govorili smo (i) o različitim stvarima. Imati unutarnji mir i puninu, to svakako da je glavni cilj. No, ne možeš se odlijepiti sasvim; imaš puno toga što ne ovisi o tebi i tvom doživljaju, a odvija se u svijetu i nije ti nezanimljivo.
Uopće, imati saznanje da si uspio dati najbolje od sebe, mislim da jako velik broj ljudi to nema; to je moje iskustvo kada razgovaram s mnogima. Možda je u tome stvar: kako to definiraju i obrazlažu?
Jako puno ljudi zapravo ne umije izgubiti interes za svijet, ili ga barem smanjiti, kako ti opisuješ. Ono što nalaze u sebi nije im valjda primamljivo, niti na tome žele raditi. Lakše je inzistirati na onome što nije do tebe.
Moj pokojni stric znao je reći, zatvorite me u pećinu, dajte mi par knjiga i tabak papira i pustite me na miru. ;)
26.05.2024. (20:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ypsilonka
@jelenak - ti i dalje imaš blog. Naravno kako to možeš staviti u box, jedino će biti nedostupno pogledima. :))))))
26.05.2024. (20:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ypsilonka
@j.
Dosta je dobro čini mi se @Art uhvatio ono o čemu govorim, ali on me dugo, dugo poznaje pa lakše komuniciramo.
Naravno kako ima puno toga u svijetu što te zanima, a ne ovisi o tebi, to je realnost.
Ukoliko govorimo o negativnostima onda je pitanje doziranja.
Zaboravila sam ime onog novinara/fotografa koji je objavio onu čuvenu sliku u kojoj dijete, (gotovo beba ) puzi prema kampu, na pola mrtvo od gladi, a oko njega oblijeće lešinar
i čeka da se počasti. Čovjek je bio aktivista, na kraju je počinio suicid jer nije mogao izdržati strahote koje je svjedočio. Djeca svakodnevno umiru od gladi.
Razumiješ?
Svakako kako mi svi damo ono što smo najbolje znali ili mogli.
Druga stvar je da li s osvrtom umanjujemo ili pak dodajemo vrijednost onome što smo učinili.
Za sebe odgovorno mogu tvrditi kako nisam znala bolje, ali zadovoljna sam postignutim. Ne žalim ni za čim.
Je lakše je inzistirati na onome što nije do tebe, ali ako to ljude tješi, tražiti krivce neka traže.
Meni se čini pametnije zgrabiti ono što se zgrabiti još može, nego se baviti onime van osobnog dohvata ili kontrole.
26.05.2024. (21:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...