Komentari

brmbo.blog.hr

Dodaj komentar (16)

Marketing

  • Mariano Aureliano

    Ova je priča bila prvi post na mojem prethodnom blogu. Ostala je relativno nezapažena, a meni se baš sviđa pa sam je odlučio ponovno objaviti. :)

    avatar

    06.05.2024. (13:50)    -   -   -   -  

  • The Art Of Being Yourself

    Dobra je. Opet, kafkijanski.

    avatar

    06.05.2024. (14:54)    -   -   -   -  

  • j.

    Kako se ne bih sjećao ove priče; pogotovo njena sjajnog završetka negdje tamo između drhtaja i obećanja stvarnosti - u onom teško opisivom, a svakako nezanemarivom obličju kojeg si tako majstorski opisao :).

    avatar

    06.05.2024. (15:01)    -   -   -   -  

  • AnnaBonni

    ne sjećam se ovog teksta, ali mi je drago pročitati. Uostalom, kod tebe nema čuđenja znanju

    avatar

    06.05.2024. (17:25)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    @The Art Of Being Yourself - Da, no ipak s više nježnih i lirskih tonova. :)

    @j. - Neke stvari djeluju na dušu zaumno, zaobilazno, kroz simboliku i lirske slike, a ipak je to direktniji put od onog razumskog koji uvijek doživljava samo logiku i spore uzročnoposljedične veze.

    @Annabonni - To je cigansko znanje, ne ono s kojim se može zaraditi. :))

    avatar

    06.05.2024. (17:48)    -   -   -   -  

  • Sarah

    Samo za taj osjećaj...

    avatar

    06.05.2024. (20:04)    -   -   -   -  

  • Goga i Mario

    Blago njoj. Počesto se osjećam kao da ne pripadam ovome svijetu, ovome vremenu, koža mi je tijesna jer negdje duboko u meni čučim neka druga ja. Čekam svoju rijeku koju je Tena prešla u taj čas, a meni je duboka, hladna, tajnovita...možda me spasi neka nova zora, sunce zlaćano i nebesko prostranstvo...nekad, jednom...

    avatar

    06.05.2024. (20:17)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    @Goga - Ove tvoje riječi podsjetile su me na film Padre Pio koji smo ja i žena gledali neki dan. U filmu je Padri Piu netko došao na ispovijed, a u ta su vremena nepravde prema seljacima i radnicima bile goleme i život je bio veoma težak i bolan. Padre Pio je toj osobi, koja se žalila kako ne vidi smisao u tolikoj patnji bez kraja, rekao otprilike ovako: "Kad sam bio mali, iz dana u dan s poda sam gledao majku kako sjedi na stolici i veze vez. Vez je bio okrenut meni sa stražnje strane pa je, logično, bio pun čvorova i niti koje su stršale. Nikako mi nije bilo jasno zašto majka veze nešto tako ružno, koji je smisao toga. Jednom sam ipak pitao majku o tome, a ona mi je okrenula pravu stranu i pokazala svu ljepotu veza. Tako se i nama naš život pričinja kao taj vez sa stražnje strane, pun čvorova, ružnoće, nasumičnih niti što strše i besmislenog kaosa, dok Bog gleda u nas s prave strane, na kojoj On veze ljubav i ljepotu naše duše." Tako nekako otprilike mu je rekao i to mi se baš svidjelo.

    @Sarah - Da, sve se u njemu sažima i on daje smisao svemu.

    avatar

    06.05.2024. (20:45)    -   -   -   -  

  • luki2

    Jako dobro. Sviđa mi se kraj, koji ipak nui nešto najljepše - nadu.

    avatar

    06.05.2024. (20:54)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    @luki2 - Drago mi je da ti se svidjela. Pričica se sama napisala, uopće ne znam zašto se posložila baš tako. :)

    avatar

    06.05.2024. (21:22)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri riči...

    Sjećam se priče, ali opet mi je nekako - u nekim detaljima nova.
    Sviđa mi se kako polako teče; a taj neobičan gost i njegova preobrazba ulijeva nadu, tješi i poručuje: sve će biti dobro.

    avatar

    07.05.2024. (01:48)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    @Dvi tri riči - Da, sve će biti dobro, jer imamo dušu koja još može osjetiti djetinju radost.

    avatar

    08.05.2024. (10:24)    -   -   -   -  

  • NF

    Zanimljivo, prošle godine je moj kolega sa studija i DDR sustipendist ,srpski pisac koji već dugo živi u Torontu u Kanadi, Đorđo Vasić, objavio zbirku priča "Cafe Strast", imam je negdje u PDF-u, poslao mi odmah, nisam siguran jel u toj zbirci ili u nekoj priči na FB, gdje je Giorgio Vasic, slično događanje, pretvorba u žirafu, nisam ni siguran jel slonić bio u pitanju :D, niti se sjećam kako priča završava, pamtim neke druge njegove priče meni zanimljivije, mislim baš dobra priča, al me dekoncentrira taj "deja vu" osjećaj, al eto, i Th.Mann i Krleža su imali identičan opis zvijezde koja na nebu najjače sjaji, a u zbilji odavno više ne postoji, no to su obojica bili pod utjecajem stare istočnjačke mudrosti ;)

    avatar

    08.05.2024. (15:55)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    @NF - Kad sam počeo pisati priču, nisam imao pojma da će se slonić pretvoriti u žirafu, a onda kad se pretvorio u žirafu nisam imao pojma kako će do kraja priče ta žirafa završiti. Priča se sama napisala, i tako zapravo često pišem jer uživam u tom osjećaju da me nešto preuzme i piše kroz mene. Ne sjećam se da sam ikada pročitao neko djelo u kojem se događa transfiguracija u žirafu. :)

    avatar

    08.05.2024. (16:43)    -   -   -   -  

  • NF

    nebitno ali ovaj je sad na FB logično djordjo :D

    avatar

    09.05.2024. (10:22)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    Mariano, ti si pravi talent u svakom žanru kojeg se dotakneš! Zavidim. :)

    avatar

    12.05.2024. (16:52)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...