Komentari

dvitririchi.blog.hr

Dodaj komentar (13)

Marketing

  • Dvi, tri rici...

    https://youtu.be/4uYwJvZtf-E?feature=shared

    https://youtu.be/-whPKVnR9IQ?fe ature=shared

    avatar

    13.04.2024. (23:50)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    Tu pjesmu volim. :))
    Doslovno sam više puta završila u krivom busu, ali ne sekiram se. Sve je to dobro. :P

    avatar

    14.04.2024. (02:41)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    Nisam do ozbiljno zrele dobi do kraja razumijela važnost drugog (u našem životu). Nekada bude čak i presudno važan.

    Nema veze ako se uđe u krivi autobus da, dokle god je jasan smjer.

    avatar

    14.04.2024. (04:47)    -   -   -   -  

  • Sarah

    To sjedanje u krivi bus, bilo je i ostalo moja najveća noćna mora. Doslovno sam takve snove stalno sanjala. I onda buđenje u znoju, jer me bus odvezao daleko, daleko, nije bilo usputnih stanica niti šofera kojem bih se obratila...
    Nije bilo nikog drugog za pitati. Sama u svom haljetku cirkuske jahačice.
    Mislim da zbog toga pišem.
    Manje si nekako sam, kad nas više zaluta.
    Krivi autobus može odvesti u skroz krivom smjeru.
    Al kad imaš konja vrana, stalno iznova tražiš svoj smjer.

    avatar

    14.04.2024. (08:13)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    He he, vidim da smo se nenadano zarazili Bijelim dugmetom. :) I to je svojevrsno sjedanje u krivi bus, a zapravo nijedan nije krivi, sve je dobro dok ne sjednemo u tenk. :)

    avatar

    14.04.2024. (08:42)    -   -   -   -  

  • konobarica

    Budi zahvalna na Njoj.
    Ja već neko vrijeme neamam svoju Nju.
    A bila mi je topp.
    Yeah.

    avatar

    14.04.2024. (10:13)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Lijepo je kad ti netko potvrdi trud, potvrdi napor. Čovjek , makar intuitivno, i sam zna da je dobro napravio, kad je napravio dobro, ali, lijepo je čuti. Naročito ako smo okruženi ljudima koji ne obraćaju pažnju na to, ili nemaju takve senzibilnosti kao mi. Onda se držimo svojih standarada i osjećamo ko čudaci, pa kad dođe netko i kaže, ne samo da nisi čudak, sasvim je ispravno što radiš, bude nam baš, baš milo i toplo oko srca...

    :)

    Ovo o sjedanju na krivi bus, samo se čovjek preznoji.....
    Može i ispravni bus biti problem, pitanje je tko se vozi :)))
    Sjetilo me kad je mužu mali sjeo na bus, (dok je još bio mali mali), (nevjerojatno da je sam putovao) i trebali su ga, vozač je dobio uputu, iskrcati tam negdje prije Splita, i trebao se nekom stazicom spustiti dolje k moru, u selo, sve je on to bio već stoput, samo ne sam.... pa je bedasti vozač nešto krivo shvatio i iskrcao dijete boktepitaj gdje, pa je mali šetao magistralom , MAJKOMILAAAA horora...a doba mobitela u povojima... a mali nježan, benevolentan i ništa ne razumije, kao pao s Marsa.................jao.
    Baš si me podsjetila na stres...
    Sve je prošlo okej, ali ONO.

    Istina, bitno je razumijevanje smjera.

    I da, ja sam jučer imala situaciju nemajke (blaži oblik), dijete me zamolilo sms-om da joj uplatatim nešto na karticu da si u pauzi instrukcija (traje samo kratko) otrči kupiti nešto u pekaru. I jbg. ja imala akciju spremanja i dućana sa sestrom, to je onak, sporina, duboka koncentracija i i to... i tek na pol kupovine mi sine da su poruke stizale..pogledam, shvatim propust, uplatim novce i onda nestrplivo čekam da vidim (jer naravno, ne znam KAD je pauza) jesam li fulala i koliko. Začudo, uplatila sam 3 (tri) minute pred pauzu, i bila je sva ozareno sretna i zahvalna.... naravno, kao i kod tebe, ništa ne bi bilo sve i da nisam ništa ni pročitala, ni djelovala,ali, mama je mama je mama, što da se radi...... i tak do kraja života :D

    avatar

    14.04.2024. (10:57)    -   -   -   -  

  • j.

    često se sjetim takvih stvari, bolje da ne pričam kakvih, kada su išli rubom provalije - i skrenuli na pravu stranu... kao ono kada su imali godinuipol pa trče boravkom proed nekog stola s oštrim uglom - i prođu sljepoočicom dva milimetra pored toga trčeći... :)

    avatar

    14.04.2024. (18:25)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri rici...

    Galaxy, desi se, da, više puta.
    Bitno je ipak da se dovezemo sigurno do odredišta.
    Onda srce bude na mjestu.

    Ypsy, važnost drugog... Znam, ali bitno je da taj drugi surađuje, da je iskren i da se putuje u istom smjeru. Inače ništa od toga. Kad svatko vuče na svoju stranu, bude dosta stajanja u mjestu...
    Ponekad se brže i sigurnije stigne sam.
    Udvoje je ljepše, lakše, ako se ljudi znaju podržavati i ako imaju na umu što je najbitnije.

    avatar

    15.04.2024. (07:51)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri rici...

    Sarah, to je vjerojatno strah, a možda samo i oprez, utvrđivanje gradiva, da ne ponovimo/da nam se ne dogode greške iz prošlosti... ti snovi.
    Baš jutros sam pročitala kratak status na fb, kaže: "imam dva iskrena prijatelja: moje snove i moju maštu. Snovi čuvaju moje tajne a zahvaljujući mašti živim život kakav želim".
    Znam da fb i nije baš neki relevantan izvor mudrosti, ali ovo mi se baš svidjelo, pa dijelim tu. :)

    Konobarce, neke stvari razumiju samo žene pa samo sa ženama i možemo o njima. I ovo nije diskriminacija :)

    Mariano, kupit ću si top, kad tad... :)

    avatar

    15.04.2024. (07:57)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri rici...

    Lili, Vjetre, vama ću odgovoriti večeras. Limitirana sam.

    Vremenom. :))

    avatar

    15.04.2024. (07:58)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Ništa nije slučajno, pa ni taj krivi atobus.
    Sve nam šalje neku poruku.

    avatar

    15.04.2024. (08:36)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    Život je uvijek neki "bus"...čekanje, sjedanje, presjedanje, pogrešni, grešni....i strepnja nad Njima vječna i želja svevremena.. da putuju neoskvrnuti, ne ranjeni i sigurni...

    avatar

    15.04.2024. (16:07)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...