CIRKUSKE JAHAČICE

subota, 13.04.2024.

Hvalim joj se djecom, čitam joj poruku koju sam im u whatsapp grupu naziva "fam" poslala: "jeste li napravili ovo, ono i to?", i odgovor Najstarije koja odgovara rokerski: "yea".
Kaže, bit će to sve dobro, imaš dobru, pametnu i vrijednu djecu, ti si već na konju.
Na konju vranom, kažem...
"A to si ti odgojila", kaže i gleda me prodorno. Upijam njen pogled i zahvaljujem Bogu što mi je u život poslao baš Nju i to baš u ovom trenutku kada mi je najpotrebnije.
Snaga je uvijek u nama, ali lijepo je kada nam i drugi daju potporu, nađu pravu riječ (dvije, tri) u pravom trenutku.
Da, na konju sam.

....

Sjela je u krivi autobus jer joj pravi nije stao. Poslala mi je nekoliko uzastopnih poruka na koje u tom trenutku nisam mogla odgovoriti. Nazvala me je i samo pitala čitam li ja uopće poruke. Poklopila. Utroba mi se stisla od brige. Nazvala sam je i brzo smo našle rješenje.

Poslije sam razmišljala o tom sjedanju u krivi autobus i iskrcavanju na pola puta.
Može se to, to je život. Ionako uvijek stignemo do cilja, bio autobus pravi ili krivi. Bitno je jedino da ne pogriješimo smjer, da ne izgubimo iz vida cilj.
I tada smo... na konju.
Vranom.
Na livadi razigranom.
U tom haljetku... Cirkuske jahačice.