moj nonić je u torontu zbilja stekao zavidno bogatstvo, ovdje sagradio kuću i imanje, da bi po konačnom povratku sve spiskao, ostali kuća i dvorište, to moj već bolesni otac podijelio onima koji su ga uzeli pod svoje i onda odmah nakon njega sve prodali, inače gore po brdima ne znam nijednu sretnu povratničku priču.
09.02.2024. (15:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Moji nisu odlazili, ja sam 1974 otišla na godinu dana u Švicarsku i ostala skoro četrdeset godina... u Hrvatskoj nemam ni dan radnog staža, a porez mi ubiru na zarađeno tamo... mogli smo ostat tamo, ali kako si napisala, nostalgija je bila jača... mama je još bila živa, prijatelji nas pozivali... i nismo požalili... uz bolest i sumu godina lijep nam je suton života...
09.02.2024. (16:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kod tih zadnjih rečenica i pojate , suze su mi potekle. Od četvoro braće moga oca, dva su otišla u Ameriku, jedan u Australiju. Jedan se vratio sa ženom u svoj kraj gdje su i pokopani. Jedan se sa ženom španjolskom vratio u Španjolsku i tamo su pokopani. Jedan će biti pokopan u Australiji.
Sestra mi se nakon 40 godina vraća iz. Švicarske, kao i bivši muž, jer se tamo sa mirovinom doista ne može preživjeti.
Žalosti me što imam osjećaj da je mladima sve manje do korijena. I sigurno bi dobar potez bio da država izgradi što više stanova da ih daju u povoljan najam onima koji žele. ovdje živjeti. Opet ima i onih koji odlaze jer im je najam preskup, a besplatan stan na katu kuće neprihvatljiv jer su im roditelji preblizu - samo kat niže. Baš tuga golema.
09.02.2024. (16:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Poznata priča otočana. Čitave grane obiteljskog stabla Iz Velog Rata, Dugi otok, Otišle su i žive u Americi, Od Seattle do meksičkog zaljeva. Ostali samo najžilaviji. A i oni se zbog velikih godina gase. Danas raj na zemlji, živi samo Tri miseca po liti, a onda nazad U Amerike.
09.02.2024. (18:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Teško je kad se mora otići sa rodne grude, sa kvarnerskih otoka i sa Vinodola se također odlazilo i zbog filoksere i drugih nedaća. Ali Blato zajedno sa Vela lukom su još uvijek sa najviše stanovnika, zatim je Mali Lošinj. Nije ni čudo da su u australskoj nog. repki skoro pola Hrvati.
09.02.2024. (19:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NF
moj nonić je u torontu zbilja stekao zavidno bogatstvo, ovdje sagradio kuću i imanje, da bi po konačnom povratku sve spiskao, ostali kuća i dvorište, to moj već bolesni otac podijelio onima koji su ga uzeli pod svoje i onda odmah nakon njega sve prodali, inače gore po brdima ne znam nijednu sretnu povratničku priču.
09.02.2024. (15:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
Moji nisu odlazili, ja sam 1974 otišla na godinu dana u Švicarsku i ostala
skoro četrdeset godina... u Hrvatskoj nemam ni dan radnog staža, a porez mi ubiru na zarađeno tamo... mogli smo ostat tamo, ali kako si napisala, nostalgija je bila jača... mama je još bila živa, prijatelji nas pozivali... i nismo požalili... uz bolest i sumu godina lijep nam je suton života...
09.02.2024. (16:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
marival11
Kod tih zadnjih rečenica i pojate , suze su mi potekle. Od četvoro braće moga oca, dva su otišla u Ameriku, jedan u Australiju. Jedan se vratio sa ženom u svoj kraj gdje su i pokopani. Jedan se sa ženom španjolskom vratio u Španjolsku i tamo su pokopani. Jedan će biti pokopan u Australiji.
Sestra mi se nakon 40 godina vraća iz. Švicarske, kao i bivši muž, jer se tamo sa mirovinom doista ne može preživjeti.
Žalosti me što imam osjećaj da je mladima sve manje do korijena. I sigurno bi dobar potez bio da država izgradi što više stanova da ih daju u povoljan najam onima koji žele. ovdje živjeti. Opet ima i onih koji odlaze jer im je najam preskup, a besplatan stan na katu kuće neprihvatljiv jer su im roditelji preblizu - samo kat niže. Baš tuga golema.
09.02.2024. (16:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Mojih ima u Australiji i Novom Zelandu, cijele ulice.
Tko uspije, vrati se prije kraja...
09.02.2024. (17:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.Annabonni
To ti je priče od Jakice i Frankota što sam ti jučer rekla : svi partili, a oni zakopani ovod
09.02.2024. (17:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
matebalota
Poznata priča otočana.
Čitave grane obiteljskog stabla
Iz Velog Rata, Dugi otok,
Otišle su i žive u Americi,
Od Seattle do meksičkog zaljeva.
Ostali samo najžilaviji.
A i oni se zbog velikih godina gase.
Danas raj na zemlji, živi samo
Tri miseca po liti, a onda nazad
U Amerike.
09.02.2024. (18:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gogoo
Teško je kad se mora otići sa rodne grude, sa kvarnerskih otoka i sa Vinodola se također odlazilo i zbog filoksere i drugih nedaća. Ali Blato zajedno sa Vela lukom su još uvijek sa najviše stanovnika, zatim je Mali Lošinj. Nije ni čudo da su u australskoj nog. repki skoro pola Hrvati.
09.02.2024. (19:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Galaksija
Posvuda nas ima. Više u inozemstvu, nego u domaji.
10.02.2024. (01:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Blumi
Bliže kraju uspomene su življe.
10.02.2024. (09:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
Korijenje je korijenje, ali sam tisuću posto sigurna da su i imaju lijep život. Ako ništa, djeca i unuci su zahvalni. Ljubim!
10.02.2024. (21:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pozitivka
Ljudi dolaze i odlaze. S razlogom. Nažalost. ;)
11.02.2024. (16:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
morska iz dubina
Hvala vam šta ste tu:-)
11.02.2024. (20:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...