Komentari

kintsukoroi.blog.hr

Dodaj komentar (16)

Marketing

  • Galaksija

    Najteže mi pada što se sve čini kao jučer. :(
    Prebrz protok vremena.
    I nestvarne želje u to doba.

    avatar

    27.01.2024. (01:32)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    Moje ptice još uvijek šute, mislim kako im je hladno, zato sam valjda i ravnodušna na slike sa clouda -a. :))

    Ili sam ravnodušna jer sam ravnodušna. :))
    Zato ti sve osjećaš pa i za nas......

    Lijepa ti je sličica.

    avatar

    27.01.2024. (05:15)    -   -   -   -  

  • Annabonni

    dobro jutrooooooo

    zbog crvenog kišobrana ne samo tvoje raspjevane ptice nego i Hitchcockove Ptice su vrijedne tvoje pozornosti

    avatar

    27.01.2024. (08:01)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ juri vrijeme ..znalci kažu da je to od 2012., da se nešto pomaklo u Svemiru.
    @ ne želim osjećati za sve vas:(( želim ti da što prije ne budeš ravnodušna.:-*
    kako nas je lijepo počastio Blogi:-)))
    Imala sam prije jednu drugu, ljepšu još. Izvukoh je iz clouda! Evo sam je objavila:-)))
    @ hahaha Ane:-))) da Hičkok!

    avatar

    27.01.2024. (10:53)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    Očito se nešto pomaklo u svemiru jer to kako sam došla tako brzo u ove godine je 100% neka svemirska spačka:-)))..a učila letit i hvatat zračne struje da ne klepećem krilima...džaba to...vrijeme leti brže od tice:-))

    avatar

    27.01.2024. (13:17)    -   -   -   -  

  • Supatnik

    Vi mladi ponekad i griješite, to je zato jer ste mladi, a biti mlad ne može biti pogrešno

    avatar

    27.01.2024. (16:28)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ je, je Morska! Spačka prava, nego što! Duh nemreju dirnuti, a duša se jedino pika:-))):-*
    @ i ti si još mlad, kaj ti je?:-)))

    avatar

    27.01.2024. (18:31)    -   -   -   -  

  • Supatnik

    Ja ću to uvijek biti :))

    avatar

    27.01.2024. (19:38)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ pa no, zato i kažem:-))

    avatar

    27.01.2024. (21:07)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Zgodno je da si spomenula tu odličnu stvar od Azre (kao da i sve druge nisu odlične) jer upravo me Azra na neki neobičan način tako direktno katapultira u prvu mladost, u sve te prve dojmove osvještavajuće adolescencije, u sav taj univerzum nečega što smo iskusili, čuli, saznali, vidjeli, dotaknuli - prvi put. A što se tiče "oblaka" sjetnih ili bolnih sjećanja, uglavnom onih koja su nastala nešto kasnije od prve mladosti, kad smo već postali iznutra teži i sumorniji i razložniji, a možda i posesivniji, možda je zbilja bolje biti poput tih čudesnih ptica što lete ponad oblaka, tamo gdje je stalno čista i kristalna kocka vedrine. Poput tih ptica koje žive "uživo", "u stvarnom vremenu", bez osvrtanja, hitajući vazda svježem novom iskričavom trenutku...

    Sviđa mi se naslov, baš dobro funkcionira na engleskom.

    Lijepe fotke u prethodnom postu, kao da odišu nostalgijom za nekadašnjim Zagrebom naše mladosti...

    avatar

    27.01.2024. (21:57)    -   -   -   -  

  • j.

    Mali mi je neki dan pričao da tramvaj kad koči putem žica gore prenese zadanu nepotrošenu energiju u neki akumulator, i onda to sljedeći tramvaj koji dođe na stajalište pokupi i koristi. Sad, ja ne kužim jel on to priča o nečemu kaj tek treba izumiti, veli - ne, to tata već živimo.
    U Zagrebu? U Zagrebu.
    Mislim si, sad još to treba izumiti i za duše, te neke akumulatore; netko se narajca na pozitivu pa ne potroši energiju; čemu to gubiti ako valja? Ali nisam to rekao njemu, nije mu to struka, mislil bi da ga zezam; to velim ovdje; sjetilo me toga ovo tvoje kako mudrost znači pustiti se vjetru a ne lupetati stalno krilima.
    Eh, ali netko stalno dobije oluju; nikad povjetarac; koji bi akumulatori za to trebali i ima li neki limitator za to, moral bi to pitati maloga :).
    Nisam znao da je elektrotehnika i čak mehanika toliko primjenjiva u duhovnoj fazi. Ma, sve je to neka struja i gibanje, dvajst grama, centi i volti simo ili tamo; to samo oni pjesnici dižu frku kad ne znaju sa šrafcigerima :).

    avatar

    28.01.2024. (00:05)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Odabirem dvije rečenice iz svega ovoga
    (dobro,nekoliko rečenica):

    @Tvoje:
    Ptice lete iznad oblaka.
    U njihovom cloudu nema slika kojih se nisu hrabre odreći.
    Jednim zamahom krila njima počinje budućnost
    Ne zapinju

    @j-ovo:
    Eh, ali netko stalno dobije oluju; nikad povjetarac; koji bi akumulatori za to trebali i ima li neki limitator za to, moral bi to pitati maloga :).

    Lijepa je sva ta igra riječima i značenjima.
    No, ona je ipak sama sebi svrha, tako, za blog.
    Mislim da ne treba toliko poljuđivati stvari, bića i pojave oko sebe. :) To nije fer, prema nama samima :). Ptica je ptica, Sarah je Sarah, ja sam ja, a sve ima neku svoju svrhu, pa i mač u grudima od gledanja u slike.
    Sve dok nismo uhvatili, razumjeli na svim svojim nivoima, učenje pojedine lekcije, dotle će pogled na određene slike boljeti. I treba da boli.
    Nismo zato krivi, ili loši, jer ne možemo otpustiti, pustiti. Za rane dugo, dugo, dugo treba da zacijele, a da prestanu biti bolne još i duže. Pola života. Cijeli život, Možda dva.
    Što ptica zna, molim te!?

    Rekla si mi da budem nježna prema sebi, ja to isto savjetujem natrag.

    Pa nisi papiga.
    :))))

    avatar

    28.01.2024. (11:16)    -   -   -   -  

  • Razmišljanja jedne žene

    Iza zavjese sjećanja.....

    avatar

    28.01.2024. (19:15)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ Mariano, uvijek kad ptice gledam ili slušam, pomalo im i zavidim. No, kao da nas pozivaju da budemo laki kao pero..da se prepustimo sadašnjosti kakva god ona bila, da se ne odupiremo vjetru, da naučimo na njemu surfati, krstariti i da se ne osvrćemo isuviše...
    Hvala ti.

    @ Vjetre, mislim da se i razvijamo u skladu s vjetrom i silom koja nas prati kroz život. Svi smo mi mali survivori. Ili veći. Prilagođavamo se.
    Netko će tako umjesto od ljubavi i privrženosti, snagu crpiti od zvjezdanog neba, noćne sjene, leda na kojem se ne smije pasti ili iz pada u kojem se ( ne) polomi.

    @ Lili, priroda priča i šalje znakove i lekcije. Poput dobrog i strpljivog učitelja, tolerantnog spram nas apsolutnih početnika. Zato i volim otići u prirodu. Pa je poljuđivati:-) jer sam čovjek.
    Sve nas uči. I stabla i ptice.
    Nismo mi ni krivi ni loši, zato jer sporo učimo.
    Sve rane sporo zacijeljuju. Al možda nešto brže kad ih pustimo na miru. Kada ih ne prizivamo. Kada se s njima ne poistovjećujemo.
    Ja sam nježna. Sve dok ne zavirim u cloudse. Onda kopam po onome
    što je zaraslo. Kao da provjeravam čvrstoću ožiljka.
    Ptice imaju svoje znanje.
    Kao i biljke.
    Kao sve što postoji.

    @ lakše je iza zavjese virkati tek...
    @

    avatar

    28.01.2024. (22:53)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Nesumnjivo sve ima svoje znanje, kao što sve ima i svekoliko znanje, (Iako se to ne treba zvati znanjem u smislu mentalnim procesima stečenih uvida,naravno) :)

    Nismo mi ni krivi ni loši, zato jer sporo učimo.
    Samo bih se ponovo (jer je to zapravo bila i misao prvog komenatra) osvrnula na ovo 'sporo učimo', Možda bismo voljeli da je brže, pa da prije bude lakše, ali nekako mislim da učimo jedino i točno tako kako možemo, dakle, kako je to onda sporo? U odnosu na koga? Jer , ne učimo, ne patimo, ne živimo, nego sebi.
    Kak da kažem, svatko odrađuje svoje.

    avatar

    29.01.2024. (21:24)    -   -   -   -  

  • Sarah

    Sporo je u odnosu na nas same:-):-*

    avatar

    30.01.2024. (06:48)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...