Žao mi je :-((. I tvoje frendice i svih vas, njezinih. Bez obzira hoćeš li pisati i o onim lijepim danima ili ovim nelijepim bez nje, održavaš sjećanja.
05.01.2024. (08:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ako u toj priči postoji išta dobro, to je onda mogućnost da bol olakšaš ako je podijeliš s nekim... boljelo je onoga tko je odlazio (očito neizdrživo), boli i onoga tko ovo piše, a eto - i onoga tko čita... bol je uobičajen i logičan dio svačijeg života; što prije prihvatimo da je bolje miriti se s njome nego li je potiskivati, bit će nam lakše :)
05.01.2024. (11:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kao osoba koja ima dosta rana od kojih su neke iznimno duboke reći ću ti kako je se ne moraš sjećati iz tinejđerskih dana.
Sada i kroz vrijeme ćeš je se sjećati kako je se sjećaš. Suicid ide u kompletu s ogromnom krivnjom, preispitivanjem i nije potrebno da ta priča ikada ima "sretan kraj" pa ni u tvojim sjećanjima.
Rane su sastavni dio ljudskog života. Ono teško, tužno i nesnosno, mi možemo i moramo nositi.
Nikada ne očekujemo od sebe da se automobilske nesreće, duboke posjekotine i sl. sjećamo nakon nekog vremena kao lijepe uspomene jednako tako to da je tvoja prijateljica počinila suicid ostaje zapisano u tebi do kraja tvog života kao ogromna trauma.
Možda će jednom trauma splasnuti pa će u prvi plan sjećanja doći kako ste se igrale kao djeca, a možda i neće. Kako god i što god bude to je redu.
Grlim. Dobro došla nazad.
07.01.2024. (14:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annabonni
dugo ti je trebalo za povratak, ali s ovim tekstom si otvorila svoj ventil emotivnosti i mrvicu kajanja je si li ili nisi mogla pomoći
Nisi, jer naum bi na žalost izvršila
Dobro došla nazad
04.01.2024. (19:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
Drago mi je da si se vratila. Nova je lijepo počela. Piši i dalje, kako provodite vrijeme, što novoga čitaš...Ljubim!
05.01.2024. (00:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Galaksija
Strašno tužna i tragična sudbina.
Sretno tebi i cijeloj obitelji u ovoj pristigloj. :*
05.01.2024. (00:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ZlicaOdOpaka
Žao mi je :-((.
I tvoje frendice i svih vas, njezinih.
Bez obzira hoćeš li pisati i o onim lijepim danima ili ovim nelijepim bez nje, održavaš sjećanja.
05.01.2024. (08:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ina
Hvala vam svima na lijepim riječima. Cijenim.
05.01.2024. (08:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
ako u toj priči postoji išta dobro, to je onda mogućnost da bol olakšaš ako je podijeliš s nekim... boljelo je onoga tko je odlazio (očito neizdrživo), boli i onoga tko ovo piše, a eto - i onoga tko čita... bol je uobičajen i logičan dio svačijeg života; što prije prihvatimo da je bolje miriti se s njome nego li je potiskivati, bit će nam lakše :)
05.01.2024. (11:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah
Pisanje je uvijek lijek. Neka su dignute brane...
Dobro nam došla nazad !
05.01.2024. (14:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ypsilonka
Kao osoba koja ima dosta rana od kojih su neke iznimno duboke reći ću ti kako je se ne moraš sjećati iz tinejđerskih dana.
Sada i kroz vrijeme ćeš je se sjećati kako je se sjećaš. Suicid ide u kompletu s ogromnom krivnjom, preispitivanjem i nije potrebno da ta priča ikada ima "sretan kraj" pa ni u tvojim sjećanjima.
Rane su sastavni dio ljudskog života. Ono teško, tužno i nesnosno, mi možemo i moramo nositi.
Nikada ne očekujemo od sebe da se automobilske nesreće, duboke posjekotine i sl. sjećamo nakon nekog vremena kao lijepe uspomene jednako tako to da je tvoja prijateljica počinila suicid ostaje zapisano u tebi do kraja tvog života kao ogromna trauma.
Možda će jednom trauma splasnuti pa će u prvi plan sjećanja doći kako ste se igrale kao djeca, a možda i neće.
Kako god i što god bude to je redu.
Grlim. Dobro došla nazad.
07.01.2024. (14:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...