Komentari

kintsukoroi.blog.hr

Dodaj komentar (35)

Marketing

  • Lilianke

    ***********

    avatar

    08.10.2023. (19:36)    -   -   -   -  

  • Supatnik

    Eto još jedna godina se odvratila, nemamo ništa u životu za sačuvati osim sjećanja, :)*

    avatar

    08.10.2023. (19:46)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    Sjećanja na umrle ljubavi nikad ne umiru...zagrljaj:-)

    avatar

    08.10.2023. (19:48)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    Znam kako je bolje da ne komentiram ovakve postove, bolje je to za sve. Za tebe, za mene, za one koji čitaju.
    Svejedno, komentiram, postoji nada kako ću se nekada opametiti, ali i ta je nada tek pusta nada.
    Možda je najbolje da me dok čitaš komentare zamisliš kao jednog od likova iz After life -a. Lakše ćeš podnijeti komentar, a možda ni mi svi skupa nismo daleko ili jesmo u takvoj ili sličnoj realnosti. :)

    "puni se samo silinom takve Ljubavi.
    Takva Ljubav obvezuje na slavljenje života."

    Ovo je zaista divno i jako sam sretna zbog tebe. Zbog načina na koji se nosiš zbog pogleda koji ti je život darovao.
    U svemu pa i u smrti tražiš dobro, voliš i izjavljuješ ljubav.
    Iz dubine svog srca sretna sam što stojiš na tom mjestu.
    Čak bih mogla reći bogu hvala.

    Ipak, On se nije ubio jer je volio i osjećao se voljen. Ne, draga.
    Ni blizu. On je živio tešku patnju. Na stranu je li bila iracionalna, ali bila je njegova, stvarna i s njom je umro.

    Ništa ljubavnog tu nema draga moja slatka, divna @sarah, samo ogromna tragedija. Jedan izgubljen život. Jedan kojeg nismo uspjeli spasiti.

    Ne znam što bi on rekao na sve ovo, ali ja sam morala. Morala sam "držati stranju patnji, da se ne zaboravi" jer zbog nje ga nema unatoč svoj ljubavi.

    avatar

    08.10.2023. (20:02)    -   -   -   -  

  • stara teta

    da, sjećanja. a zapravo su to dijelovi života, komadi, otkinuti, otrgnuti, kažemo da je to prošlost, no takva ne može biti prošlost, to su naše ruke, noge, utrobe i pluća, nešto bez čega ne možemo živjeti, a onda shvatimo da smo živi, ali manje pomični, nemoćni, s rastijeljenim tijelom i oderanom kožom. ako preživimo, dugo zarasta. i napravi se tvrdi ožiljak. kojeg pokušavamo razgivati, razmekšati, toliko da možemo gibati, da prodišemo ponovno. a nemoćan si. i znaš da je jedino moguće pogledati naprijed. ša dođe doba da nosiš taj teret kao oduvije, kao da je dio tvog bića, tu je, suživiš i ponekad osjetiš da te žulja, tako žulja da zaplačeš. treba ti melema. rehaba. da ne svisneš jer mora se ići dalje.

    avatar

    08.10.2023. (20:06)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ vidi što je podcrtano Lili. Nema slučajnosti...I ne mogu to maknuti...:-*
    @ al i sjećanja blijede ..
    @ sve dok pišem i dišem, morska..
    @ Ipsi:-* zagrljaj
    @ mora se ići dalje...:-*

    avatar

    08.10.2023. (20:09)    -   -   -   -  

  • Annabonni

    Ništa ljubavnog tu nema draga moja slatka, divna @sarah, samo ogromna tragedija. Jedan izgubljen život. Jedan kojeg nismo uspjeli spasiti.

    Baš ništa- potpisujem definitivno ma koliko slatkoće unijela u tekst

    Okrutno je uvijek okrutno

    avatar

    08.10.2023. (20:19)    -   -   -   -  

  • Supatnik

    Sve blijedi, pa i sjećanja, to je život, važno je da shvatimo da se sve to loše ipak dogodilo njima, mi smo kao što vidimo još uvijek ovdje, nije nam ništa.

    avatar

    08.10.2023. (20:25)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ to je bio moj način da preživim, Ane i Ipsi. Samo puno ljubavi. Posthumno bar. Patnja sve uništava.
    @ to mi je tada rekao jedan pametan prijatelj. Tada to nisam razumijela. Danas to živim:-*

    avatar

    08.10.2023. (20:37)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    Nemaš poma koliko sam sretna što je to način na koji preživiš. Nemaš pojma. Nemam nimalo zamjerke, dapače, volim tu djevojčicu. Divna je.

    Nisi ti kriva što sam ja Tony. Ljubim.

    avatar

    08.10.2023. (20:56)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ ljubim Tonyja:-* treba vjerovati u vlastiti nagon, tijelo zna što treba i bez nas.

    avatar

    08.10.2023. (21:02)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    I tijelo i podsvijest i svjesni um.

    Moja uvjerenja, i moja misao bi možda ubila i nekog slona, ali ja ih mogu držati i preživjeti. Ne samo da mogu, nego moram jer vidim ispravnim.

    Mene bi ubilo da ne priznam bol i patnju. Razgovarala sam s puno suicidalnih ljudi, s puno depresivnih ljudi, intenzivno jedan period sa samoubojicama (dajem ti kontekst da se bolje razumijemo), neki od njih su izolirani, neki siromašni, svega ima.

    Mene je u komunikaciji smaoubojica doveo u šah -mat poziciju. Nisam se mogla pomaknuti. Vrdala sam naravno, navlačila priču, ali...
    On nije imao tatu kao ti i ja, imao je 43g, nikome nije bilo stalo do njega, bio je bolestan i nije imao ženu.

    Ti si lijepa @sarah, i ja sam. Imaš obrazovanje imaš neki novac...
    Naravno kako je sve moguće popraviti i naravno kako neki ljudi s OŠ na selu žive život koji mi možemo tek sanjati.
    ***
    Užasno sam osjetljiva na samoubojice.
    Na ljetovanju na Braču dok je ekipa pekla ribu i guštala ja sam tipkala sa samoubojicom i pokušavala postići da prespava noć.

    Nisu to naše brige i svakom je njegovog dovoljno, ali nakon sve te patnje,
    moram komentirati kako komentiram i trudim se ne povrijediti tebe, ali istovremeno prikazati realnost jer mislim ( u svojoj ludoj glavi) kako je to minimum koji im mogu dati i koji zaslužuju.

    Svejedno svojoj kćeri bih bez sekunde dvojbe izabrala tvoj um. Tvoju percepciju. Ljubavnu.

    I tako ćemo svi bez traga nestati. Nitko ne zna kako se zvala moja šukunbaba.

    P.S.Oprosti što sam teška, pokušat ću se suzdržati drugi put.

    avatar

    08.10.2023. (21:39)    -   -   -   -  

  • Sarah

    Da se nisi usudila suzdržavati!:-) ovo je jebeno potrebno pisati, očito.

    Nitko ne zna koji sam pakao prepuzala da bih došla do ovoga što ti zoveš " mojim umom i mojom percepcijom".
    To ti nije meni palo s Marsa:-(
    Ne, nisam ja predodređena genetski za lakše ponijeti ovakve terete. A imala sam ih za barem tri žene, vjeruj. Namjerno kažem žene- izdržljivije smo mentalno, muški su dobili samo fizičku snagu.

    Nemam ja ljubavni um sam po sebi, ne. Mislim da sam prije mog privatnog pakla bila poprilično razmažena i neljubavna.
    Jer nakon mog ljubljenog dragog koji se samoubio ( bio je voljen s mnogo strana i znao je to) ostalo je jako puno njegovih dugova. Jedan veliki od 333.000 kn i niz manjih. Eox Matrix ( tak se nekak zovu) javljao mi se u prosjeku svakih pola do godine dana. Pa sam na svu bol i emotivnu devastiranost još lijepo i financijski bankrotirala. Onak, tuto kompleto se raspala. Sjećam se zime kad si nisam mogla kupiti tople cipele. Nosila sam djetetove.
    Onda je negdje poslije došao mamin rak pluća, pa moj jajnika ( koji je otkriven u tzv. nultoj fazi, samo su stanice podivljale, pa sam prošla bez kemo)....što hoću reći...hoću reći da uvijek može gore. I da vrag nije tako crni kako izgleda. I da treba puzati dalje- hodam, uspravim se, tek kad me zabole koljena. I silno sam zahvalna za svaki dan, pa i za ružne i očajne dane kao i za sve one koji su bili lijepi i koji su nepovratno prošli.
    Sve je super dok si živ. Dok si zdrav. Dok su nalazi koje otvaraš u emailu ok. Dok ti ne ispada kosa. Dok ti raste nova. Kad ti spase nogu, ruku, glavu..dok si živ.

    I ne ljutim se na život. Ni na te terete koje sam ti sada dio napisala. Očito sam ih mogla ponijeti jer mene netko nosi skupa s njima. Nema od ljutnje i patnje ništa- probala sam, udaraš li glavom o zid samo će te boljeti jače.
    Nasmiješim se i idem dalje. Grabim velikim koracima u cipelama koje si sada mogu kupiti, broj 35.5.

    avatar

    08.10.2023. (22:28)    -   -   -   -  

  • Sarah

    Ipsi,ovo je prošlogodišnji tekst. A tvoj kom na njega prošle godine bio je:

    08.10.2022. (13:05) - - - -

    Ypsilonka
    Svaki tvoj tekst na ovu temu u meni ostavlja snažan dojam pomirenosti.
    Ne znam je li ti darovana? Jesi li je stekla?
    Jesu li se okolnosti tako posložile?

    Meni se čini kako će mi jedan život biti prekratak da se pomirim.
    Zagrljaj @sarah

    Vidim veliki pomak kod tebe i veseli me to:-*

    avatar

    08.10.2023. (22:55)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    Mene obuhvati takva tuga kad čitam ovakve postove; vaše životne priče i situacije koje ostavljaju ogroman, ogroman pečat.
    Ja nisam pomislila da imaš ljubavni um. Sasvim suprotno. Um zbog kojeg čvrsto stojiš nogama na zemlji.
    Ti si preživjela. Pronašla si svjetlosnu nit. :* Drži je uvijek!

    avatar

    09.10.2023. (01:09)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri riči...

    Samo dobro jutro da ti zaželim...

    avatar

    09.10.2023. (06:16)    -   -   -   -  

  • smjehotvorine

    e moja Sarah...zagrlja ti topli šaljem :)

    avatar

    09.10.2023. (07:46)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ Arijadninu nit:-* Gala
    @ jutarce ti lijepo, Dvitri:-*
    @ grlim Smjehiću:-*

    avatar

    09.10.2023. (09:30)    -   -   -   -  

  • livialessnaty

    Kao profesionalni harakiri samoubojica, mogu ti reći da je onima koji su se odvažili da se ubiju, bolje da jesu nego da nisu i da su i dalje patili. Danas, uz svijest o Bogu, nikad ne bi digla ruku na sebe. Ako mi dođe ta pomisao utonem u duboku molitvu satima i ona prođe. Možda mi imamo izokrenut pogled na smrt. I možda treba slaviti prelazak duše u vječnost, nikako tugovati.

    avatar

    09.10.2023. (11:41)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    I sad potpisujem svoj komentar koji sam ti prije ostavila na ovaj post.

    Jasno je kako od patnje ništa nema niti ona mijenja stvari.

    Pomirenost je za mene miljama daleko. Ne zna čovjek što ga čeka u budućnosti, ali sumnjam kako ću se do kraja života pomiriti.

    Jebi ga.
    Svi argumenti stoje, razum nalaže postupati razumno, ali gdje sam ja od svojih racionalnih uvida i spoznaja.

    Ne mogu prihvatiti niti se pomiriti.

    avatar

    09.10.2023. (13:05)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ da, to je izbor. Okrutno zvuči, al jest. Jednom sam bila pred takvim zidom. Prolazio je tramvaj veselo tandrčući po pruzi. Nasmijala sam se svojoj pomisli. Preznatiželjna sam, jer znam da iza zida budu nevjerojatni proplanci. Zato, zbog tih proplanaka, nema predaje!
    @ ja osjećam pomak, jer želiš svojoj kćeri moj um:-) to mi je ogroman kompliment i priznanje. Nije ti to pomirenost, pa ne bih pisala o tome i ne bih padala u tugu više! To je blagost spram izbora. Tvoja je priča potpuno drugačija. Tu nije bilo izbora, mila. Tvoja je snaga čudesna:-*

    avatar

    09.10.2023. (14:43)    -   -   -   -  

  • NetkoOdVas

    a ono... uhh

    avatar

    09.10.2023. (16:17)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    mogu ti reći da je onima koji su se odvažili da se ubiju, bolje da jesu nego da nisu i da su i dalje patili.

    Jao, jao što se piše po blogu.
    Jao meni. Kako je to pogrešno. :((((

    avatar

    09.10.2023. (17:13)    -   -   -   -  

  • livialessnaty

    Ipsilonka, borba sa najtežim psihičkim bolestima je toliko krvav posao. To je moje iskustvo. I to je moje mišljenje iz mog iskustva. Sada je sve dobro. Ali da mi je netko pričao šta ću proživjeti, sigurno je da bi radije da sam uspjela u nakani. Pogrešno je i razmišljati išta dok sam nisi bio u psihotičnoj glavi. Tamo padaju bombe, tamo pada atomska, tamo otvoriš oči i vidiš krvave dječje prste po cijelom zidu. A to je dio strave. Kakvi filmovi.

    avatar

    09.10.2023. (20:47)    -   -   -   -  

  • livialessnaty

    Također, ako se vi netko ili blizak imate duševnu bolest, Niacin i Glicin. Čuda čine uz lijekove. Ublažavaju nuspojave lijekova, općenito su ljekoviti. Toliko sam vremena provela na You tube u tražeći. 1000 e sati. I našla sam. B vitamin, Niacin i Glicin, aminokiselina.
    I Sarah, obriši moj komentar prije, Ipsilonka ima pravo, nije etično, mladi ljudi čitaju blog, ne trebaju nikom potvrde za sulude ideje. Trebamo tražiti rješenja problema i boriti se. Informacije o izvorima zdravlja su ključne, a bilo kakvi oblici nihilizma nepotrebni i suvišni.

    avatar

    09.10.2023. (21:05)    -   -   -   -  

učitavam...