Komentari

viviana.blog.hr

Dodaj komentar (20)

Marketing

  • Nepoznata

    Viviana!

    San o bezbrižnosti ............. ................. ah

    Lijepo, krasno!

    avatar

    09.09.2023. (18:41)    -   -   -   -  

  • viviana

    Hvala draga Nepoznata, danas sam te se bila sjetila
    kad evo te

    :)

    Obradovala si me. :))

    avatar

    09.09.2023. (21:48)    -   -   -   -  

  • Sarah

    Način na koji se obračunavaš s crnilom osvjetljava svijet.
    Lijepo mi je kad si tu:*

    avatar

    09.09.2023. (21:50)    -   -   -   -  

  • metamorfoza

    Da, lijepo je čitati te opet...dah svježine na blogu

    avatar

    10.09.2023. (15:14)    -   -   -   -  

  • Supatnik

    Znaš Viv kad bi znao pisati kao ti, ni ja se ne bi bavio glupostima, ne znam znaš li da imam unuku, zove se Judita ima tri godine, kad tebe čitam to je ko kad ona vozi romobil rozi elegantno, bez imalo agresije pa onda zabaci kosu pokretom koji kao da je cijelo stoljeće vježbala i onda se nasmiješi i obasja cijeli svijet

    avatar

    10.09.2023. (15:43)    -   -   -   -  

  • Annabonni

    Poput lahora makar taj ubod trna o kojem pišeš je OSJET kao bol, a bol je, reče Šimić - nešto sasma ljudsko

    avatar

    10.09.2023. (15:58)    -   -   -   -  

  • luki2

    Uvijek predivno kod Tebe! Duuugo Te nije bilo...Ljubim!

    avatar

    10.09.2023. (16:52)    -   -   -   -  

  • viviana

    :* Sarah...
    hvala. Ne znam koliko ću često pisati i biti tu ali za sada prokinula sam taj plik šutnje u kojem sam bila zatvorena.

    :)

    Hvala, metamorfoza, ;))

    haha, Fresh!! prelijepi komentar, :) nisam znala da imaš unuku. (idem ponovno pročitat koment)
    :)

    (i mene je obasjao)

    Annabonni, majstorice osjetit me (u tekstu), a to se odnosi i na prijašnje

    Pozdrav, luki2, nije me bilo dugo ali evo kad se susretnemo, izgleda kao i da nije prošlo toliko vremena

    :)

    avatar

    10.09.2023. (22:06)    -   -   -   -  

  • Potok

    Kao stranica iz monografije za Muzej propalih veza. A, ipak, to je život, nesavršen, neočekivan, neumoljiv. Sve i dalje traje kao poražena nježnost. Prilagoditi se treba, imobilizirati slomljeno, naručiti škaljanje kako bi se smijala, znati u čemu si, promatrati sve iz visine drona koji samo snima ono što se pogledu otvara za neki film...

    avatar

    11.09.2023. (16:49)    -   -   -   -  

  • viviana

    Pamtit ću. Hvala za dragocjene riječi, sve su pronašle svoj put k meni.................

    avatar

    12.09.2023. (09:43)    -   -   -   -  

  • j.

    baš sam htio na anketi napisati, ali tu ću, osjećam da je umjesnije, prvo, anketa je krenula krivim smjerom, kako već ankete kreću, a i eto, vidjet ćete zašto - ovakva razina simbolike kakva je ovdje iskazana baš opominje: obračun s mrakom nije puko prepričavanje, nego dugotrajna i ozbiljna borba; ne budemo li gledali u svjetlo, neće biti dobro

    naime, kaj, mislim kako je ipak stiglo vrijeme da se pozabavimo sami sobom; inače se grozim kada blogeri govore o blogerima; no evo, recimo, usudio bih se reći kako je blog jedno sasvim lijepo mjesto u odnosu na ono što hrvatska književnost promovira kroz književne nagrade ove godine; blog nije bogzna što, ali je ipak pisana riječ i kao takav nedvojbeno dokument nekog vremena, duha, stanja nacije, ma koliko se netko s time sprdao; mi smo ovdje možda stariji, vedriji, bedastiji, ali nismo toliko okupani tminom; misli čovjek, po provincijskim knjižnicama gdje sjede tete knjižničarke još ćeš naći nešto ljudsko, toplo, vrijedno; evo sad je i Ministarstvo kulture promijenilo način financiranja izdavača, nema više toliko dotacija, makar su Slovenci znali dolaziti k nama i proučavati naš model kao dobar; ali mi smo dijalektičari, stalno guramo u vatru nove antiteze i tražimo sinteze; nas ne da su Marks i Engels, nas su Kant i Hegel izmislili; eto čak, čujem, knjižnice biraju veliki broj naslova pa odlučuju, hoćemo li ljubić, selfhelp, krimić ili šta ćemo; iz polica ne da su odavna izbacili Dušana Dragosavca ali i Borislava Pekića, zapalili ih u dvorištima i na žaru ispekli janjad, nego eto sada na red dolaze i knjige sa top lista Readers Digesta; misliš, hajde, bar će na natječajima pobjeđivati iskusne kućanice i tople ženske duše koje tetoše i bodre; ma da, kak da ne, iznad četrdesetšeste paralele sve je puno mraka koji je pojeo žene, autistične djece koju snimaju dok se samozadovoljavaju kao da su sami von trierovi, muževa-biljaka koje se ukorijene pred teveom, otaca rastopljenih u alkoholu kao šumeće tablete... to nisu natječaji društava pisaca, ili s druge strane saveza boraca i branitelja koji bi imali svoje moralne kodekse, ustaljene dogme ili posebne kriterije; to su službeni natječaji naših jedinica lokalne samouprave i njihovih kulturnih ustanova; ono što oni oslikavaju, ako se idete baviti time malo dublje, to je istinska slika pakla; onaj tko bi u rano jutro doputovao na kaptolski, pardon, zagrebački kolodvor, pa se okrenuo prema Aziji, odnosno trnjanskom blatu, jer iza terase Esplanade počinje Azija, tako je pisao onaj Krleža - zaključio bi bez puno muke da, barem prema onome što pišu krvatski književnici, zapravo književnice - mi živimo u paklu

    e tu, na toj točki, pardon, točci, pardon, točki, javlja se odgovornost blogera za javno izrečenu riječ; tako mi mlinskog gvozdena i oca Komnena, e vidjeh čovjeka s dvije glave, rekao bi stari bard Bogdan Bogdanović, ali ne ovaj košarkaš, nego onaj arhitekt, onaj što je bio gradonačelnik Beograda pa kada su stigla ona vremena, pucali su mu u prozore, morao je odseliti u Beč; di smo stali, a da, blog; mi blogeri ili smo mi za staro gvožđe, ili smo u ovu zemlju pali s Marsa; mi nemamo toliko mraka u sebi; ako i imamo mraka, imamo ovako – poziv na obračun sa samim sobom, traženje smisla, borba za svjetlo, snaga; pozdravljam od srca :)

    eto, najte kaj zamjeriti, ja volim komentirati, više nego pisati postove, takav sam, šta ćeš sa mnom; zato mislim da je ovo bilo bolje napisati tu nego na anketi; izgleda mi da ova tema tu svijetli kao pogodno mjesto gdje se to smije; mislim, budem ja to kod sebe nekim postom, ali da se malo dosegne radna temperatura, da vidim što puk misli, evo probni balon, a ako je ovaj komentar neumjesan, slobodno nek se izbriše, neću se ja ljutiti, laissez faire, laissez passer :))))

    avatar

    13.09.2023. (18:53)    -   -   -   -  

  • viviana

    Podsjetio si me Derridae koji bi u nečijem tekstu stavljao fokus na jednu rečenicu,
    ili ono što bi prepoznavao kao (njemu) bitno,
    i iz tog razvijao novi tekst.

    "Tekst rađa tekst."

    Tvoj se rodio velik, i napredan, iznenadio me u prvi mah, ali ima ovdje dovoljno mjesta i za njeg,
    dovoljno je prostrano za sve ono što želimo reći. :)

    avatar

    23.09.2023. (14:56)    -   -   -   -  

  • Potok

    Ti si kao rijeka ponornica. Napisa li to još netko?

    avatar

    14.10.2023. (11:48)    -   -   -   -  

  • viviana

    Ne mogu se sjetiti.
    Čini mi se da sam ja možda negdje to napisala
    za sebe u nekom kontekstu,
    ili sam samo mislila

    Sviđa mi se ta poredba.

    Eto, neću zaboraviti da si ti to napisao.

    :)

    avatar

    17.10.2023. (14:27)    -   -   -   -  

  • Potok

    Tvoji komentari su posebni. Nisu banalni. Za mene je to OVDJE ogromna vrijednost.

    avatar

    20.10.2023. (15:39)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    moćna kao uvijek... vratila si se... divno je to...

    avatar

    20.10.2023. (16:16)    -   -   -   -  

  • viviana

    Hvala što cijeniš, Potok.

    avatar

    21.10.2023. (07:41)    -   -   -   -  

  • viviana

    Do novog poniranja,
    Dinaja

    avatar

    21.10.2023. (07:45)    -   -   -   -  

  • Nepoznata

    Zdravu, mirnu i radosnu
    kalendarsku i Sunčevu godinu!

    Sretan rođendan, viviana!

    Nepoznata

    avatar

    05.01.2024. (19:22)    -   -   -   -  

  • viviana

    Hvala ti, draga Nepoznata!

    Sve najljepše želim i tebi,
    istim povodima!

    < 3

    avatar

    08.01.2024. (00:24)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...