Komentari

kintsukoroi.blog.hr

Dodaj komentar (11)

Marketing

  • Annabonni

    Ako bi mi povjerovala , prve osobe na koje sam promislila bile ste ti i @St Teta jer je to vrokeme povratka s posla i znala sam što ti u Zg znači

    avatar

    20.07.2023. (09:14)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ :-*
    Stalno smo povezani. U mislima barem.
    Lijepo mi je to i ljubavno.
    Kad pijem s mojom susjedicom kavu ili šećemo, sjetim se nekad tebe jer ste tu negdje s godinama, pa si mislim, da smo susjedice, kak bi se družile tako sigurno:-)

    avatar

    20.07.2023. (09:24)    -   -   -   -  

  • stara teta

    eee curke drage, to je to, sinhronicitet, povezanost misli, telepatija, votever. mislilo se na nas, itekako.
    taman došlo pred kraj radnog vremena, pa se vani naglo smrčilo i smračilo. ma, da, to je ona činovnička kiša koja baš nekak padne u to vrijeme. a onda je počalo hučati. ko nijagara, pa fijukati ko u klisurama, pa onda smo išle u radne prostore prekontrolirati kako i inače radimo svaki dan. nisam mogla od vjetra otvoriti vrata! a ona kolegica iznutra nije mogla otvoriti da izađe van! onda smo nekak zajednničkim snagama otvorile, u hipu se razletile po prostorijama, zaprle sve kaj se moglo zaprti i zaklenuti i podboltati. a onda je počelo. drveće se savijalo horizontalno pod 90 stupnjeva, voda je lupala po oknima isto pod 90 i okretalo se sve kao zvrk, granje, lišće, voda, sve crno, ništa se više nije vidjelo. tako je trajalo gotovo pola sata, nitko nije izlazio iz zgrade, čule su se sirene. poslije je još neko vrijeme padalo, na cesti preokrenuti kontejneri, smeća posvuda, cesta pod vodom. tek kad sam stigla u svoj kvart onda se vidjelo što se dogodilo zapravo. rasuti dijelovi od krovova, rascijepane tende kafića, slomljena i iščupana stabla, lišće posvuda. doma tišina, mujcek se nije dal van ispod kreveta. taman otišla prat lasi zove me naša draga blogerica smjehuljica i pita jesmo li živi, jesmo, sunčeko, ma sve ok, brižna ženo, samo su stradala stabla i svi smo uplašeni, sve ok. a onda sam otvorila komp i vidjela da su ljudi stradali, krovovi ogolili, voda ispunila ceste, stanove, uništila stvari, stumbala aute, slomila se dizalica, stabla padala na ljude...ono što sam pred nekoliko dana vidjela u vrbovcu, samo daleko šire i jače. no ljudi pomažu jedni drugima, brinu se, raskrčuju, sve je ok, sve je ok, najgore je kad netko strada, sve drugo je nadoknadivo. nadam se da će posljedice biti brže zaliječene nego što je to bilo poslije potresa. i zagreb i petrinja još stoje sa svojim ruševinama, ma, idem delat, idem delat.,..

    avatar

    20.07.2023. (09:56)    -   -   -   -  

  • Nisa

    Ja mogu samo ponavljati, strašno. Sve materijalno, porušeno, ma koliko teško, da se sanirati, ali četiri ljudska života...
    Budi mi dobro :*

    avatar

    20.07.2023. (09:56)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri riči...

    Strašno. Nisam znala do kasno sinoć što je bilo. I mi smo imali slično nevrijeme prije nekoliko godina, kad je snažan vjetar rušio stabla, lomio ih napola i čupao s korijenjem.
    Znam kako to izgleda.
    Žao mi je stradalih, poginulih.

    avatar

    20.07.2023. (10:25)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Bok! Drago mi je vidjeti da si dobbro.I da su ptice preživjele situaciju.
    Dapače, nadam se da su svi zagrepčanci-blogeri uspješno pregrmili jučerašnji dan.

    avatar

    20.07.2023. (11:04)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    Nisam gledala slike s portala, nisam otvarala.....
    Previše su mi i ove informacije koje su došle do mene.
    Uvijek život ide dalje osim onih kojima ne ide.
    Ma, užas.

    avatar

    20.07.2023. (12:37)    -   -   -   -  

  • Supatnik

    Pusa draga Sarah

    avatar

    20.07.2023. (19:08)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    Tako me rastužilo. :( i mislila sam na vas!

    avatar

    20.07.2023. (22:23)    -   -   -   -  

  • smjehotvorine

    bilo je stravično vidjeti na teveu, kamoli doživjeti :(
    iskrena sućut obiteljima stradalih :(

    avatar

    20.07.2023. (22:28)    -   -   -   -  

  • j.

    dobivamo po nosu za ono što smo dijelom i sami zakuhali; naravno da ću ja uvijek zakerati sa suvišnim moraliziranjem, ali ne mogu se riješiti tog gorkog osjećaja; mislim si ipak, odgojio sam dvoje koji nose cekere u šoping, nije baš da sam totalno sve fulao; drago mi je da su tvoji sustanari ok; bio sam u Sopotu iza tog smaka svijeta, puno je bolje prošao nego Utrine; tam oko placa izgleda kao Kabul; ili recimo Mirogoj; pa to je jedno veliko smetlište, ima onih biljki visine oko metaripol koje još nisu stigli pokositi, stabljike su prst debele, među svim tim srušenim spomenicima, drvima i smećem; uglavnom, strašno je zapravo jedino da su ti ljudi izginuli; neki zao glas govori mi da će toga biti još i još i još, sve češće i češće, i da ćemo morati mijenjati navike, još kako, a nije stvar u navikama, nego u tome da se živi i prostire koliko si širok, u baš svakom pogledu, pozdrav i čuvaj se i drži se :)))

    avatar

    21.07.2023. (19:48)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...