ne moram se složiti, no isto tako potpuno razumijem što želiš reći. no nisam sigurna hoće li makar jedna trećina razmisliti i reći, objasniti, ne služeći se ucijepljenim gotovim serviranim odgovorima i kojekakvim mantrama za zataškavanje apsurda. koji bi, zapravo morao biti vjernicima apsolut.
14.07.2023. (14:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
BRAK je institucija dobre volje, emocija i zajedništva - sva sreća da nije SEKSUALIZIRANA isključivost koja bi dominirala živim partnerom i vodila ponašanju u kojem caeuje zaborav po sistemu " koga nema, bez njega se može "
Nije tako, sva sreća da kod svih nije , jer duhovno što spaja ili je spajalo NIJE opterećenje nego blagoslov
14.07.2023. (14:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vjernica sam, ali ekumenist : mnoge dogme religije kojoj kulturološki pripadam, proizlaze iz isuviše doslovno shvaćenih Isusovih riječi, pa i poslije debelo izmanipuliranih, upotrebljenih u potpuno krive svrhe- kroz vjekove. Imala sam sreće, pa sam imala i priliku razgovarati i raspravljati o njima sa sjemeništarcima. Ni upola toliko licemjerja ne bi bilo kad bi se tako pristupilo duhovnosti. Kako nametnuti dogmu i normu duhovnom i duševnom osjetilu?
14.07.2023. (15:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Sarah; Kako bilo, meni je bilo katastrofalna spoznaja da čim čovjek umre, već istog trena,sve biva poništeno. To smiješno robovanje ideji da je dok je, i nije dok nije, kao da od čovjeka nema ništa nego mehanike njegovog tijela, frapiralo me. kako za današnje društvo cijeli univerzum koji osoba sa sobom nosi ne znači ništa, ne postoji!!! U tehničko-prvano-društvenom-socijalnom smislu, mi kao osobe NE POSTOJIMO: Dok nam tijelo radi, da, kad izdahnemo, točka, nema nas. Bizarno.
@stara teta, pa upravo to; naime, tko ne vjeruje, jednostavno ne vjeruje. Štono bismo rekli, ic okej. :) Ali, ako vjernici kažu da vjeruju, u što onda zapravo vjeruju, (pri čemu uopće ne govorim o detaljima religijskih vjerovanja, poput , bubnut ću, djevičanstva Majke Božje, ili bilo čega takvog, nego se pitam) na najosobnijem nivou svoga postojanja, ima li vjera zapravo kakve veze s njima osobno?
@Annaboni; :) Zapravo je tvoj komentar blagodatan za mene, ipak moram uzeti u obzir da sto svakakvih ljudi na sto svakakvih načina misli...
Moj je problem što su upravo vjernici sveli brak na tjelesnu povezanos. (Nisu to učinili nevjernici, oni ne vjeruju u duhovni svijet, kako bismo ih onda krivili ako smatraju da su 'slobodni' od braka u trenu kad je taj završio smrću.) Vjernici su ti koji me čude, jer većina ljudi koje znam jesu vjernici, i većina smatra da brak prestaje smrću, kao da je brak bio isključivo tjelesna zajednica, sklopljena iz nekoliko tjelesnih, materijalističkih smjerova koristi.
@Sarah, da, za nas vjernike u duhovnu zbilju je problem što nas se poistovjećuje sa poklonicima religija, za početak. :)) I uopće, postojanje religija, religijskih struktura, bi trebalo ukinuti, zauvijek napustiti. :)))) 'And no religion , too..........' :))
14.07.2023. (15:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja ti ne mogu govoriti iz iskustva, jer hvala Bogu mi smo evo zajedno i nadamo se biti još dugo skupa ovdje; samim time baš sve što ću ovdje napisati možda za tebe osobno i nevolje koje su te snašle neće značiti baš puno, ako su to uopće nevolje ili je to jednostavno duboko, samosvjesno, trezveno promišljanje sebe i svoga života – no evo, potakla si me na razgovor; znaš već što to kod mene znači: bar dva ili tri komentara-kobasice zaredom; zato osjećam kako ovdje mogu i smijem govoriti i stoga što spadam u grupu koju si odredila ovim sjajnim, sjajnim postom: jer nisam nevjernik.
Dakle, prije svega, često se Najdraža i ja znamo uhvatiti u nekom zezanju, potkubavanju, a ponekad i čak sasvim ozbiljnom razgovoru o tome kako ćemo se naći tamo negdje, neće nas nitko preveslati.
Onda shvatimo da to tamo negdje nije zapravo tamo negdje; to ili je Tamo negdje, ili uopće nije. Tu nekako stvari počinju bivati ozbiljnima.
Naime, često Joj znam reći: sada mi je bolje nego kada smo bili na faksu. Onda smo imali puno planova, ali ipak – tek kasnije postaneš svjestan – i puno straha; od budućnosti, od rata, od drugih ljudi – od naših i onih koji to nisu, od toga da ćemo važne ljude razočarati, od tko zna čega sve ne; čak ne samo straha – obzira. Sada, u ovim godinama - više toga nema, ili nema ni blizu toliko. Znam, znam, doći će starost, prava starost, bol, bolesti, nemoć, predaja, konac, ali mi živimo kao da je to još jako, jako daleko. Probudimo se sami u kući u neko proljetno jutro kada ja ne moram nikuda i udišemo se ispod plahte dirajući se, je li, malo ili nimalo; kao da upravo, svježe od sna i nedirnuto – među nama želimo pronaći to nešto - to što bi od nas ili od svakoga od nas -pripadalo onome Tamo – tako ispitujući hoće li to Tamo - tamo dobiti svoj nastavak, svoj slijed nakon ovoga ovdje.
Jer, velim Joj, moglo bi biti da je ovo ovdje samo priprava za Ono, zapravo – moralo bi tako biti – i onda činjenica da smo sada tu skupa i da nam je dobro možda Tamo, dušo moja draga - neće značiti baš ništa. Možda ćemo Tamo ono što ovdje osjećamo tek jedno za drugo – osjećati za sve: za sve duše, za sve ljude, za Jedno koje dolazi, tko bi ga znao? Što bi nam onda Tamo moglo značiti da smo opet mi skupa – i da iz toga isključujemo sve ostale – a o tome je ovdje zapravo riječ kao naličju naše povezanosti?
Upravo zato ovo ovdje i jest vrhunski test. U čemu bi se zapravo sastojao taj test? U zaboravljanju sebe. Jedino tamo gdje sam u našoj vezi zaboravio na sebe, velim prvo sebi, a onda i svima ostalima, pa evo – ne bez srama i Njoj uvečer na verandi, tamo sam osjetio to nešto, što se između dvoje dade udahnuti ispod plahte. Sve ostalo bili su korist, interes i trgovina. Ako ničega nema, onda je ovo ovdje test za to da se dade najbolje od sebe, sada i ovdje – ako to išta vrijedi (a nema čovjeka ili društva koji tvrdi da ne). Ako pak ima, onda...
Ona mi onda kaže kako nikako ne bi voljela doživjeti da bude udovica. To bi, kakti, meni trebao biti kompliment, ali ja to shvaćam više kao neku obvezu; da se brinem i vjerujem i trudim ostati s Njom ovdje koliko se bude dalo. Jer, navodno, ja ću kada ostanem sam – tako mi je rečeno – puno lakše pronaći neku penzionerku koju neće boljeti tetive –da s njom idem na izlete, da uživamo u bicikliranju, lutanju, u svemu onome što sada nas dvoje dijelimo malo ili nimalo – i što je ovdje rezervirano za mene sama (ili za mene u pričama koje Joj pričam). Ja onda pomislim, nekad čak i šapnem: čekaj, a što je s ovime što nas dvoje imamo zajedno - a knjige, a filmovi, a ista slika na izložbi pored koje stanemo, a sjedenja uz jezero i rijeku, a šum vjetra u krošnjama, to nisi ukalkulirala u taj miraz koji bi mi bio donesen? No, zapravo - na glas tada kažem: ljudi nisu lego kockice: ne možeš naći dva ista papagaja pa jednog umetnuti u rupu gdje fali, po obliku i boji, da i dalje vrši funkciju; kako ćeš onda tako s ljudima? ...............
14.07.2023. (17:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
............ Naposlijetku, možda najvažnija stvar od svih u tom falš projektu jest ova: ako mi je sada tako dobro, onda to zapravo znači da bih – sve da i nađem neku drugu, novu, neku zamjenu, surogat, ja uvijek tu ženu uspoređivao s originalom; kako diše, kako miriše, na kojem su joj mjestu prsti mekani, kada joj suza počne teći pri gledanju nekog filma, u kojem trenutku bi je počeo napuštati sram i otkrivati se odlučno i nesebično takvom kakva jest preda mnom (a to je valjda najljepši od svih, je li, trenutaka, ljepši i od vrhunca samoga)? Pa postoji li normalna osoba koja bi na to pristala, da je vječito s nekom tamo idealnom uspoređuješ?
Ne postoji, to je sigurno – zaključim naglas, a nema žene koja ne bi zamijetila taj časak u mojim očima. A da stvar onako, zabetoniram - onda Joj velim: ne filozofiraj previše; Ti jako dobro znaš što bih ja radio kada Te više ne bi bilo. Što? Obukao bih neku staru vestu ili onu kaputinu poderane podstave, možda i na golo, zar bi me tada bilo briga za košulje i majice i gaće, pa sjeo za kompjuter i pisao, pisao, pisao, pisao, da li pod suncem ili mjesečinom ili običnom Tež-ovom lampom – to ne bih zapravo imao pojma; vjerojatno bih samo išao na zahod, mislim da ne bih trpio smrad veći nego što bih, je li, morao, tko zna bih li jeo i pio; pisanje je još jedina stvar koja bi mi ostala nakon Tebe, sve sam ostale ovdašnje manje-više posvršavao.
O čemu bih ja uopće pisao kada Tebe ne bi bilo? Ma, kako Te ne bi bilo, tada bi mi bila nekako ovako, kao neki bloger: u mojoj ludoj glavi, velim, Ti bi pisala čitave postove, a ja bih na njih pisao komentare, editor bi se usijao od moga znakovlja; tek bih tada - kada bi prešla s one strane ekrana - imao o čemu pisati pričajući s Tobom, najmilija moja.
Tada dugo zašuti - i čitavo popodne znade proći u nekoj značajnoj tišini.
Upravo zato prestala je nakon prvog šoka plakati kada sam Joj ispričao da pišem još jedan roman za Nju; prvi puta sam to rekao prije kakvih par godina; knjigu kojoj je jedina svrha da je čita ukoliko me nadživi. Rekao sam već gdje se nalazi, čak i to o čemu se u toj nepritomnoj literaturi radi - i kako doći do nje.
Radi se o tome da se glavna junakinja romana jednog jutra budi kraj muževljeva leša u njihovom krevetu, o tome se radi. Sve najbolje što umijem, znam i osjećam ja sam nastojao dati i ja ću dati u tu sumnjivu pisaniju kojoj se radnja odvija nakon tog strašnog trenutka, a ne prije njega – zapravo čak ni u sjećanjima; da Joj se nađe ako se to zaista i desi. Dobro, ostat će Joj tu još nešto od sigurnosti, nisam ja jedini kojemu je na ovoj stijeni do Nje stalo, daleko bilo; pa nešto uspomena, nešto onoga nečega, ali zapravo – blagoga pojma nemam što bih drugo uopće mogao učiniti za takav slučaj.
Ako sam ovdje uopće ikada išta i mogao učiniti – i ako je to imalo ikakve važnosti.
- - - - - - -
Neka se ovom našem blogu ruga tko hoće i koliko hoće, ako mu je tako lakše, ali vidiš, Lili, ako blog ima svoj svrhu – to je onda ova: da jedni drugima palimo krijesnice u prstima. Da nema tebe i ovog tvog posta, ja nikada, baš nikada ne bih umio izverbalizirati ovo što sam zapravo sada ovdje rekao samome sebi. A ako bilo tko drugi u ovom razgovoru još nađe nešto dobroga, nitko sretniji od mene. :)
14.07.2023. (17:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ha gle, teško je reći nešto što nisi doživio... definitivno mi žene ne pristajemo odmah i sada na tzv. zamjenu. Dok muški... eeee... (znam iz iskustva bliže mi sredine). Vjerojatno bih kao i ti razmišljala... ali da ima bezobraznih ljudi koji ti nameću neke ideje, a "čovjek se još nije ni ohladio"... ima i toga...
14.07.2023. (18:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odlično zapažanje... ako, kao nevjernik to smijem reći... ako je brak veza dvoje ljudi, a čovjek je spoj tijela i duše, brak smrću prestaje jer prestaje postojati čovjek (spoj tijela i duše), to što duša živi je irelevantno za brak jer nedostaje jedna komponenta koja je ključna za postojanje braka - tijelo... možda će kasnije kad se Isus vrati i kršćani budu uskrsnuti i tijelom, svi živjeti u vječnom blaženstvu, ljubavi i sreći u Kraljevstvu Božjem gdje brak kao institucija koja je postojala u ovom životu više ne postoji, jer je ista isključivo od ovoga svijeta, možda će to Kraljevstvo biti jedan veliki Sveti Brak svih kršćana... ovo moje potonje tumačenje se naravno odnosi samo na kršćansku vjeru, i naravno, samo je proizvod moje mašte...
14.07.2023. (22:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I meni si dala puno za misliti ovim postom. Ono gore odgovarala sam ti na tvoja pitanja. Dobro je da tako fino razlučuješ svoju dubinu i različitost. Samim time, naučit ćeš da te paušalnost drugih ne iritira, pogotovo ne onih koji nisu bili u tvojim cipelama. Niti te treba smetati što nas duhovne, duševne, ljudi poistovjećuju s religioznima. Bitno je ono što mi znamo. Ljudi su slijepi za nijanse, a često su i daltonisti.
Nas dvije smo u vrlo sličnim cipelama. Otud moja privrženost tebi. Mada različito koračamo, ta sličnost mi blaži moju muku. Večeras sam u šetnji prepunim gradom, puno razmišljala. I shvatila nakon što sam to najprije osjetila (:-)) da se nisam duševno rastala od svoga muža. I otud krivi izbori. Ta samo sam se plašila da ću zauvijek ostati sama!
******** Za razliku od tebe, ja se želim i duhovno rastati. Jako smo se voljeli, no ja njegovu dušu još nisam " pustila". Prisutan je u mom sinu i njegovoj djeci, često ga spominjem, toliko često da nedostaje i onim unucima koji ga uopće ni nisu upoznali. Želim se duhovno rastati od njega, kako bih ponovno mogla jednom i negdje nekog zdravo zavoljeti, kao što sam voljela njega. Sposobna sam još puno, puno ljubavi dati i primiti. Nemam strah niti od bliskosti niti od napuštanja. Pa sva moguća sam već doživjela!
Za razliku od dosadašnje mene, neću i ne želim to više raditi na silu i preko reda, jer to nikada ne završi dobro. Samo sam ovdje Bogu i Univerzumu dala do znanja u kojem smjeru želim ići:-)
Hvala ti što si tako senzibilna. Hrabra i iskrena. Što razmišljaš o jedino bitnim stvarima u životu:-*
14.07.2023. (23:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@j; hvala ti, napisao si zaista mnogo, mnogo toga lijepog, pa i dirljivog... pa i probudio neka sjećanja na neke bolne stvari, ali, više se ne opirem, pa nema veze..... bolno, ne bolno, kako išta izbjeći?
Kažeš da je post 'sjajan, sjajan', hvala na lijepim riječima, no zaista sam još željela nadodati, iako na koncu nisam, da osjećam da je ovaj post zapravo nedovoljno sabran, nedovoljno precizan, i svakako zbrkan...ali , također svakako, na ispravnom tragu,
Čak sam dobila i misao 'ma pusti ga, nek se kiseli', 'napisat ćeš ponovo, jednom, bolji', jer zamalo da ga ni nisam objavila.
Vratimo se na tvoj komentar; ja se nekako ne bavim mislima što ću kad tamo dospijem, niti jel moj muž sada tamo 'misli' da je i dalje moj muž :)) ili ne, i tako...... jasno mi je samo da je ono što je spajalo naša dva bića od druge tvari nego išta ovozemaljskog, i tako je sa svim ljudskim odnosima, i zato nekako nemam poriv zamišljati uloge , pozicije, i ono što i kakvo će Tamo biti, ili neće, ili već jest, ili više nije........ (Sinulo mi je da je jedini odnos koji nam (udovcima u današnjem društvu) se sugerira brzo i promptno, pa i jedini za kojeg nam se sugerira da je MOGUĆE zamijeniti, jest upravo partnerski odnos. !? Nitko ti ne kaže da potražiš novu majku ako ti tvoja umre, ili da potražiš nekog da igra ulogu tvog novog brata, nego oplakuješ osobe zbog toga što ti one jesu bile, i ne popunjavaš ničime njihove pozicije....... ali poziciju najintimnije osobe, jer ti nije krvno srodstvo ili potomak, nju je lako zamijeniti? Nitko ti nikada ne kaže da PREDUGO oplakuješ nekoga, to sam čula jedino kad netko (kakti pre)dugo oplakuje partnera/icu...... )
Vratimo se na tebe; znam već dobro da tvoja Gospođa želi otići prva. kako god bilo, kada god bilo, i tko god od vas bio prvi, želim vam da su vam djeca već debelo poispadala iz gnijezda ,da su dobro postavili na noge vlastite živote, i da im primarna obitelj više nije potrebna, to želim vama dvoma od svega srca. :) Nebitno tko prvi, tko drugi, to su, ukoliko su vam djeca dobro zbrinuta i samostojna, samo tehnikalije....
15.07.2023. (00:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@j; ovaj prvi pasus drugog komentara, to su upravo moje misli...odnosno, ja ne razmišljam o uspoređivanju, nego o tome kakav bi to neobičan čovjek morao biti da bi bio voljan stajati uz mene na Vedranovom grobu. Voljan brisati moje suze zbog svega što je bilo, iznova i iznova, dokle god je potrebno? Voljan voljeti me kroz to? Pri tome, ja smatram da se može voljeti iznova, može se voljeti i više ljudi istovremeno, oduvijek osjećam da može jer svakoga se voli drugačije, potpuno jednako kao što čovjek cijelim srcem voli svako svoje dijete, i mogao bi tako iznova i iznova. Jednako bi tako mogao biti intiman i prisan iznova, na potpuno nove načine, ali ne mogu si zamisliti takvu nesebičnu osobu, ne znam tko bi bio tako širokog srca za mene, da samnom oplakuje moga muža, dokle god smo živi.
Glede ove superdirljive i ultraromantične stvari tvog pisanja 'Manuala za prežiljavanje u Novom svijetu'..................podsjetilo me kako sam ja, dok sam morala proći kroz sve dokumente, papire, ostavine i razne pizdarije nakon Događaja, od sveg srca čeznula da nađem neko pismo, neku oproštajnu riječ ili nešto takvo romantično............ a našla sam skrivane nalaze dijagnoza koje su sve katastrofalnije i katastrofalnije. Naravno, sve mi je jasno zašto,i glede pisama koje nisam našla (jer lako je romantično se stavljati u poziciju da te nema, dok je tvoj odlazak ipak još u nekoj nedefiniranoj budućnosti, a vrlo zajebano i obezglavljujuće ako znaš da odlaziš uskoro i svakome nastojiš dati oprošajnu poruku na samo, svakom od svoje djece, jedino najmanjoj ne, najmanja nema pojma što će se uskoro izvrtiti...) i koliku hrabrost su određeni potezi zahtijevali,i tako..... najbolje da ne ulazim dalje u te vode ovdje.
.......
Zapravo, tu smo se dotakli jedne sasvim nove teme, tek temom smrti vezana za temu posta, a ta se zove 'ako uopće želiš preživjeti, a naročito ako podižeš djecu, moraš od sebe stvoriti novu osobu'. Možemo to nazvati svjesnim otpuštanjem energetskih struktura koje su ostale bez svojeg materijalnog izraza, radi mogućnosti građenja novog. U svrhu , doslovno, preživljavanja. To, konkretno, znači rad na zaboravljanju voljene osobe i rad na zaboravljanju starog sebe, svega što si bio i imao, rad na otpuštanju svega što nas čini nama, i svjesnom trudu zamjenjivanja toga nečim novim, prikladnijim. Ne mislim pri tome na partnere, nego na karakteristike sebe koje želimo i trebamo razviti a do sada ih nismo imali.
Jednostavno je brutalno što sve čovjek mora prožvakati i naći snage otpustiti. Da bi prodisao, moraš na koncu zaboraviti da si ikad živio na druge načine od onih koji su ti nametnuti kao novi. Brutalno.
15.07.2023. (00:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@seoska idila; nije samo problem zamjene, problem je očekivanja da se čovjek ponaša kao da ništa nije osjećao za pratnera, i kako rekoh u postu, problem toga da ni sami vjernici (dobar dio njih) ne vjeruju u duhovni život osobe, što je i više nego zabrinjavajuće.
15.07.2023. (00:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@j; život je nepredvidiv... nisam znala da ću večer provesti 'doma' :) zapravo sam mislila da ću večeras sjesti i ipak sabrano pročitati @Marianov (sad već prošli ) post, jer sam, izgleda, ili opet nešto fulala, ili nisam, pa sam mu mislila posvetiti jedno pažljivo čitanje,no on je otišao dalje, a ti ostavio dva dugačka komentara. :) Takav ti je život, uvijek će se dogoditi nešto treće, nešto što nitko zapravo nije planirao, to iznenađenje ne mora uvijek biti loše, nego ponekad i dobro, ili ugodno za sve. Navijam da događaji konačno postanu ugodni za sve. Što drugo da čovjek radi, a naročito kad su mu sve ostale lađe debelo potonule, mora si umisliti da je i ova jednia preostala splav na kojoj čući ako ne solidno, onda bar dovoljno vozilo do nekakve obale.
15.07.2023. (01:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ajme, @Blogokviže, ovim si nadmašio čak i moje kalkulacije u postu :))) '...brak smrću prestaje jer prestaje postojati čovjek (spoj tijela i duše), to što duša živi je irelevantno za brak jer nedostaje jedna komponenta koja je ključna za postojanje braka - tijelo....' kad bi bilo onih smajlića koji plaču od smijeha, stavila bih poneki. :)) Ali, čisto usput, za brak nije potrebno tijelo, nego ljubav među osobama. :))) To što se ljudi spajaju u brakove bez ljubavi a iz raznih potreba, to se samo tehnički može zvati brakom, ali ja ne govorim o tehničkim brakovima. :))
15.07.2023. (01:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nemam pojma. :( Znam da ne promišljam o vjerovanju. Ni ne želim promišljati o onome poslije. Ne želim ništa uopće znati. Kako bude, bit će. Izbora ionako nemamo. Žao mi je. Grlim, grlim. :(
15.07.2023. (01:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Sarah, prvo, hvala ti na lijepim riječima. Stvarno. I stvarno,ne mislim da je to nešto posebno, tek opažanja u situaciji u kojoj sam se našla.
Moram reći da sam i ja o tebi popodne razmišljala, ali ne o tvome mužu, nego o o onome kojeg si voljela drugog. Da mu ne pišem ime ovdje............. to su sve takvi duboki odnosi, (evo, nije potreban brak za to, nije papir potreban, niti službeno obznanjivanje, da se razumije da su osobe blisko i na najintimnijem nivou povezane), kako bi oni mogli isčeznuti smrću tijela? Naravno, ukoliko netko vjeruje da esencija osobe preživljava ... jedino što ta osoba nosi sa sobom dalje su neizrecive spone koje nas vežu s drugima, bilo to sa jednom, dvije ili šest osoba.,..nebitno, sa svakom na svoj način............
Ne znam , zapravo, kakvo bi to bilo 'rastavljanje' od duše ... ali svakako vjerujem da je tvoj osjećaj da želiš slobodu od te osobe , i da puštaš također tu osobu u njezinu slobodu, a još i više ako zaista od srca otpuštaš sva sranja koja su učinjena u svim smjerovima ( a što je normalno, ne poznajem vezu bez sranja...), vjerujem da je to dovoljno. ne vjerujem da bi se Bog protivio, ako je iskreno ;))))
A neću sad tu pisati što sam sve Vedranu rekla. (nakon smrti) :)) Uglavnom, slobodni smo, ali, emocije koje su izgrađene, točnije, nisu to emocije nego spone od zahvala za uzajamno podizanje, one se ne raskidaju, one se sa zahvalnošću gledaju kao najveće blago.
'Samo sam ovdje Bogu i Univerzumu dala do znanja u kojem smjeru želim ići:-)'
Počešćena sam da je to kod mene. Hvala.:)*
15.07.2023. (01:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jučer sam počeo pisati jedan 'dubokoumni' komentar kojeg nažalost zbog iskrsle situacije nisam uspio dovršiti, a danas, danas ponavljanje istog nema smisla jer se izgubila nit vidilja. u svakom slućaju ideja komentara je bila kako je brak precjenjena institucija i da se ljudi vežu na duhovnoj razini, ne moraju uopće imat iste interese, ali nit koja ih veže je njihova unutarnja energija koja ne nestaje odlaskom jednog od njih. vjera je u cijelom tom slučaju kao nekakav psihoanalitičar koji pruža utjehu i razumjevanje no, ako si u dobro sa samim sobom ne treba ti vjera da te utješi već spoznaja o vlastitim osjećajima. bit ću slobodan kazati, a da me krivo ne razumiš, da ti još nisi naišla na drugu osobu čija će se frekfencija povezati sa tvojom i proizvesti sinhronicitet. sve ostalo su tlapnje prostih duša
15.07.2023. (09:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vjernici - jesu to u tvom razmišljanju jedino isključivo osobe koje vjeruju u Boga (ma kako se on nazivao). Jer u ovom jednom komentaru kažeš:( Nisu to učinili nevjernici, oni ne vjeruju u duhovni svijet, kako bismo ih onda krivili ako smatraju da su 'slobodni' od braka u trenu kad je taj završio smrću.) Jer duhovan nije isključivo onaj tko je religiozan. Duhovne osobe nisu nužno vjerinici ili religiozni ljudi. Tu bi se referirala također i na Sarah koja kaže da je vjernica, no odbacuje neke dogme religije kojoj kulturološki pripada... Znači opet ću naopisati: Bog, Crkva, religija i vjera četiri su posvema različita pojma i dodiruju se u nekim tek točkicama. Ti si slobodna kao vjernik ili pak onaj koji ne vjeruje, sa svojom spojenom dušom, da ne kažem srodnom dušom jer mnogi su ishabali taj pojam, dalje nastaviti kako god tebi najviše odgovara. Kao i svatko od nas. Jer vjerujem ovo "dok nas smrt ne rastavi" i njegovo značenje u okvirima općeg razmišljanja i Crkve teško da ćeš ti ili itko od nas promijeniti... Btw, meni je puno recimo u tim stvarima pomoglo čitanje knjige Putovanje duša.M Newton. Pomoglo u smislu da uopće shvatim pojam duše... I da, vjetar( standardno, no malo opsežan) i kebidž imaju potpuno dobar komentar. Čak više naginjem kebidžu: :)
15.07.2023. (10:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Kupuše, a evo se meni dogodilo da sam obrisala pol svog komentara tebi, i shvatila to tek kad sam htjela stisnuti 'pošalji'Dakle, moram nanovo ispisati:
'...ako si u dobro sa samim sobom ne treba ti vjera da te utješi već spoznaja o vlastitim osjećajima. ....' U teoriji je to točno, no u praksi , kada upravo izgubiš onog tko ti je najbliži i koji je upravo služio kao sustav za podršku tvom mentalnom zdravlju (nemojmo se zavaravati da nije, i da smo samostojni, to je debeli bulšit u većini slučajeva).... ne znam....pokazuje veliko nerazumijevanje situacije sklopiti takvu rečenicu. Znam da me neš krivo razumit, jer sam napisala točno kako mislim da je.
Ne govorim ja o vjeri kao takvoj, ja se iščuđavam, napisati ću ponovo, nad vjernicima koji vjeruju u vječni život deklarativno, sve dok netko ne umre, onda naglo izgube tu sigurnost. Sve pada u vodu i idemo dalje praveći se kao da ništa nije bilo.... wtf? ...ljudi nemaju strpljenja, razumijevanja, iskustva i na kraju niti to vjere što su pričali da imaju.
Kažeš; 'bit ću slobodan kazati, a da me krivo ne razumiš, da ti još nisi naišla na drugu osobu čija će se frekfencija povezati sa tvojom i proizvesti sinhronicitet. sve ostalo su tlapnje prostih duša'
'Da me krivo ne razumiš'? A kako te mogu razumit, osim onako kako si napisao (jer ne znam što si pri tom mislio)? Ti, dakle smatraš, da moj pokojni suprug i ja nismo bili par koji je uspio razviti, ili čija je podloga odnosa nije bila emotivna povezanost od neke nabolje frekvencije koju bi (po tvojoj procjeni) odnos partnera mogao doseći? (pustimo sinkronicitete, to nema veze s ovim)... Okej ako tako misliš, ali me jako zanima koji su parametri, koji pokazatelji doveli do tog zaključka?
'sve ostalo su tlapnje prostih duša' Molim? tlapnje? prostih duša? sve ostalo?
15.07.2023. (11:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eto, zato sam o napisa da me krivo ne razumiš. spmatram da ste ti i tvoj pokojni suprug bili povezani na duhovnoj razini što sam ja nazvao na istoj frekfenciji. dalje, u svom postu kažeš da ti se obračaju vjernici koji te 'savjetuju' da kreneš dalje i pitaš se o svrhi takve vjere, a moj osvrt se odnosio na to da se ljudi međusobno ne mogu povezat ako nisu na istoj duhovnoj razini, frekfenciji, i zanima me kako bi ti drugačije jednom riječju izrazila tu povezanost? ja sam upotrijebio riječ sinhronicitet jer ni jednu drugu prikladniju da to izrazim nisam našao, a sam pojam sinhroniziranje predstavlja usklađivanje na istoj frekfenciji. žao mi je ako je došlo do nerazumjevanja :)*
15.07.2023. (11:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Konobarica; 'Vjernici - jesu to u tvom razmišljanju jedino isključivo osobe koje vjeruju u Boga (ma kako se on nazivao). Jer u ovom jednom komentaru kažeš:( Nisu to učinili nevjernici, oni ne vjeruju u duhovni svijet, kako bismo ih onda krivili ako smatraju da su 'slobodni' od braka u trenu kad je taj završio smrću.) Jer duhovan nije isključivo onaj tko je religiozan. Duhovne osobe nisu nužno vjerinici ili religiozni ljudi.'
okej, ne razumijem baš zabunu,pa ću pokušat raspetljat: Vjernici - osobe koje vjeruju u duhovnu stvarnost (pa i u Boga, ako im je takav sustav) Taj izraz koristim najčešće samo kao izraz oprečan - nevjernicima, odnosno osobama koje nisu nikako duhovno nastrojene, ne znaju niti osjećaju išta prema toj tematici, također nisu članovi nijedne religije itd... ateisti i agnostici po meni spadaju pod termin nevjernici. Pri tome, termin nije pejorativan (u mojoj upotrebi ovdje), tek pokazuje činjenično stanje.
Duhovnjaci su ljudi koji vjeruju u duhovnu pozadinu/podlogu svog materijalnog svijeta i svih zbivanja na svijetu. Oni mogu i ne moraju uoopće biti religiozni. Oni nastoje razviti vlastito biće i duhovni svijet doživjeti osobnim ticalima.
Religiozni ljudi su oni koji su članovi neke religije, te vjeruju u postulate te određene religije, žive život prema zakonima te religije, uglavnom NE njeguju samostalne poglede na duhovnu zbilju, nego vjeruju u ono što im kaže njihova religija, jer im, ona, između ostaloga upravo i kaže da je tanak put između raja osjeta vlastite osobne duhovnosti i pada u pakao đavolske obmane.
Ekumenisti su religiozne osobe, koje uviđaju da su religijske strukture ono što je nastalo iz potrebe društva da se ustroji, da se civilizira, da se organizira i upregne sve članove društva oko zajedničkog cilja .... neki će reći i da bi se vladajuće duhovne i svjetovne strukture time okoristile, i taj će biti djelomice u pravu, jer gdje je ljudsko djelo, tu je i ljudska slabost, povodljivost i pokvarljivost.
No, ipak, podloga nastanka religija je daleko od samog upravljanja ljudima, i obojana je društvenim zadatostima povijesnih trenutaka u kojima su se iste razvijale. Tako ekumenisti prihvaćaju sve religije, jer razumiju da su, iako nastale od raznih ljudi sa raznim načinima življenja i različitim sustavima društvenih vrijednosti, religije ipak činovi organiziranja i okupljanja ljudi oko iste točke - oko Boga... ili riječima duhovnjaka - oko duhovne stvarnosti čovječanstva i svijeta. Svijeta i čovječanstva.
:)
15.07.2023. (11:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
'..Jer vjerujem ovo "dok nas smrt ne rastavi" i njegovo značenje u okvirima općeg razmišljanja i Crkve teško da ćeš ti ili itko od nas promijeniti...' Ma samo fali da pokušavam nekoga u nešto uvjeriti :)))) sačuvaj Bože....... drago mi je da si se javila, što drugo reći. :)
Sto ljudi, sto načina gledanja....
Pusa, moram ići, dolazi mi buraz nekaj pomoći u kući. hag hag kis kis :)))
15.07.2023. (11:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah
Apsolutno se slažem.
Postoje duševna osjetila.
Tko se služi njima, jasno mu je tvoje promišljanje.
14.07.2023. (14:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stara teta
ne moram se složiti, no isto tako potpuno razumijem što želiš reći. no nisam sigurna hoće li makar jedna trećina razmisliti i reći, objasniti, ne služeći se ucijepljenim gotovim serviranim odgovorima i kojekakvim mantrama za zataškavanje apsurda. koji bi, zapravo morao biti vjernicima apsolut.
14.07.2023. (14:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annabonni
ima , evo me !
BRAK je institucija dobre volje, emocija i zajedništva - sva sreća da nije
SEKSUALIZIRANA isključivost koja bi dominirala živim partnerom i vodila ponašanju u kojem caeuje zaborav po sistemu " koga nema, bez njega se može "
Nije tako, sva sreća da kod svih nije , jer duhovno što spaja ili je spajalo NIJE opterećenje nego blagoslov
14.07.2023. (14:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah
Vjernica sam, ali ekumenist : mnoge dogme religije kojoj kulturološki pripadam, proizlaze iz isuviše doslovno shvaćenih Isusovih riječi, pa i poslije debelo izmanipuliranih, upotrebljenih u potpuno krive svrhe- kroz vjekove.
Imala sam sreće, pa sam imala i priliku razgovarati i raspravljati o njima sa sjemeništarcima. Ni upola toliko licemjerja ne bi bilo kad bi se tako pristupilo duhovnosti.
Kako nametnuti dogmu i normu duhovnom i duševnom osjetilu?
14.07.2023. (15:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@Sarah;
Kako bilo,
meni je bilo katastrofalna spoznaja da čim čovjek umre, već istog trena,sve biva poništeno. To smiješno robovanje ideji da je dok je, i nije dok nije, kao da od čovjeka nema ništa nego mehanike njegovog tijela, frapiralo me.
kako za današnje društvo cijeli univerzum koji osoba sa sobom nosi ne znači ništa, ne postoji!!! U tehničko-prvano-društvenom-socijalnom smislu, mi kao osobe NE POSTOJIMO: Dok nam tijelo radi, da, kad izdahnemo, točka, nema nas. Bizarno.
@stara teta,
pa upravo to; naime, tko ne vjeruje, jednostavno ne vjeruje.
Štono bismo rekli, ic okej. :)
Ali, ako vjernici kažu da vjeruju, u što onda zapravo vjeruju, (pri čemu uopće ne govorim o detaljima religijskih vjerovanja, poput , bubnut ću, djevičanstva Majke Božje, ili bilo čega takvog, nego se pitam) na najosobnijem nivou svoga postojanja, ima li vjera zapravo kakve veze s njima osobno?
@Annaboni;
:)
Zapravo je tvoj komentar blagodatan za mene, ipak moram uzeti u obzir da sto svakakvih ljudi na sto svakakvih načina misli...
Moj je problem što su upravo vjernici sveli brak na tjelesnu povezanos. (Nisu to učinili nevjernici, oni ne vjeruju u duhovni svijet, kako bismo ih onda krivili ako smatraju da su 'slobodni' od braka u trenu kad je taj završio smrću.)
Vjernici su ti koji me čude, jer većina ljudi koje znam jesu vjernici, i većina smatra da brak prestaje smrću, kao da je brak bio isključivo tjelesna zajednica, sklopljena iz nekoliko tjelesnih, materijalističkih smjerova koristi.
@Sarah, da, za nas vjernike u duhovnu zbilju je problem što nas se poistovjećuje sa poklonicima religija, za početak. :)) I uopće, postojanje religija, religijskih struktura, bi trebalo ukinuti, zauvijek napustiti. :))))
'And no religion , too..........'
:))
14.07.2023. (15:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Ja ti ne mogu govoriti iz iskustva, jer hvala Bogu mi smo evo zajedno i nadamo se biti još dugo skupa ovdje; samim time baš sve što ću ovdje napisati možda za tebe osobno i nevolje koje su te snašle neće značiti baš puno, ako su to uopće nevolje ili je to jednostavno duboko, samosvjesno, trezveno promišljanje sebe i svoga života – no evo, potakla si me na razgovor; znaš već što to kod mene znači: bar dva ili tri komentara-kobasice zaredom; zato osjećam kako ovdje mogu i smijem govoriti i stoga što spadam u grupu koju si odredila ovim sjajnim, sjajnim postom: jer nisam nevjernik.
Dakle, prije svega, često se Najdraža i ja znamo uhvatiti u nekom zezanju, potkubavanju, a ponekad i čak sasvim ozbiljnom razgovoru o tome kako ćemo se naći tamo negdje, neće nas nitko preveslati.
Onda shvatimo da to tamo negdje nije zapravo tamo negdje; to ili je Tamo negdje, ili uopće nije. Tu nekako stvari počinju bivati ozbiljnima.
Naime, često Joj znam reći: sada mi je bolje nego kada smo bili na faksu. Onda smo imali puno planova, ali ipak – tek kasnije postaneš svjestan – i puno straha; od budućnosti, od rata, od drugih ljudi – od naših i onih koji to nisu, od toga da ćemo važne ljude razočarati, od tko zna čega sve ne; čak ne samo straha – obzira. Sada, u ovim godinama - više toga nema, ili nema ni blizu toliko. Znam, znam, doći će starost, prava starost, bol, bolesti, nemoć, predaja, konac, ali mi živimo kao da je to još jako, jako daleko. Probudimo se sami u kući u neko proljetno jutro kada ja ne moram nikuda i udišemo se ispod plahte dirajući se, je li, malo ili nimalo; kao da upravo, svježe od sna i nedirnuto – među nama želimo pronaći to nešto - to što bi od nas ili od svakoga od nas -pripadalo onome Tamo – tako ispitujući hoće li to Tamo - tamo dobiti svoj nastavak, svoj slijed nakon ovoga ovdje.
Jer, velim Joj, moglo bi biti da je ovo ovdje samo priprava za Ono, zapravo – moralo bi tako biti – i onda činjenica da smo sada tu skupa i da nam je dobro možda Tamo, dušo moja draga - neće značiti baš ništa. Možda ćemo Tamo ono što ovdje osjećamo tek jedno za drugo – osjećati za sve: za sve duše, za sve ljude, za Jedno koje dolazi, tko bi ga znao? Što bi nam onda Tamo moglo značiti da smo opet mi skupa – i da iz toga isključujemo sve ostale – a o tome je ovdje zapravo riječ kao naličju naše povezanosti?
Upravo zato ovo ovdje i jest vrhunski test. U čemu bi se zapravo sastojao taj test? U zaboravljanju sebe. Jedino tamo gdje sam u našoj vezi zaboravio na sebe, velim prvo sebi, a onda i svima ostalima, pa evo – ne bez srama i Njoj uvečer na verandi, tamo sam osjetio to nešto, što se između dvoje dade udahnuti ispod plahte. Sve ostalo bili su korist, interes i trgovina. Ako ničega nema, onda je ovo ovdje test za to da se dade najbolje od sebe, sada i ovdje – ako to išta vrijedi (a nema čovjeka ili društva koji tvrdi da ne). Ako pak ima, onda...
Ona mi onda kaže kako nikako ne bi voljela doživjeti da bude udovica. To bi, kakti, meni trebao biti kompliment, ali ja to shvaćam više kao neku obvezu; da se brinem i vjerujem i trudim ostati s Njom ovdje koliko se bude dalo. Jer, navodno, ja ću kada ostanem sam – tako mi je rečeno – puno lakše pronaći neku penzionerku koju neće boljeti tetive –da s njom idem na izlete, da uživamo u bicikliranju, lutanju, u svemu onome što sada nas dvoje dijelimo malo ili nimalo – i što je ovdje rezervirano za mene sama (ili za mene u pričama koje Joj pričam). Ja onda pomislim, nekad čak i šapnem: čekaj, a što je s ovime što nas dvoje imamo zajedno - a knjige, a filmovi, a ista slika na izložbi pored koje stanemo, a sjedenja uz jezero i rijeku, a šum vjetra u krošnjama, to nisi ukalkulirala u taj miraz koji bi mi bio donesen? No, zapravo - na glas tada kažem: ljudi nisu lego kockice: ne možeš naći dva ista papagaja pa jednog umetnuti u rupu gdje fali, po obliku i boji, da i dalje vrši funkciju; kako ćeš onda tako s ljudima?
...............
14.07.2023. (17:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
............
Naposlijetku, možda najvažnija stvar od svih u tom falš projektu jest ova: ako mi je sada tako dobro, onda to zapravo znači da bih – sve da i nađem neku drugu, novu, neku zamjenu, surogat, ja uvijek tu ženu uspoređivao s originalom; kako diše, kako miriše, na kojem su joj mjestu prsti mekani, kada joj suza počne teći pri gledanju nekog filma, u kojem trenutku bi je počeo napuštati sram i otkrivati se odlučno i nesebično takvom kakva jest preda mnom (a to je valjda najljepši od svih, je li, trenutaka, ljepši i od vrhunca samoga)? Pa postoji li normalna osoba koja bi na to pristala, da je vječito s nekom tamo idealnom uspoređuješ?
Ne postoji, to je sigurno – zaključim naglas, a nema žene koja ne bi zamijetila taj časak u mojim očima. A da stvar onako, zabetoniram - onda Joj velim: ne filozofiraj previše; Ti jako dobro znaš što bih ja radio kada Te više ne bi bilo. Što? Obukao bih neku staru vestu ili onu kaputinu poderane podstave, možda i na golo, zar bi me tada bilo briga za košulje i majice i gaće, pa sjeo za kompjuter i pisao, pisao, pisao, pisao, da li pod suncem ili mjesečinom ili običnom Tež-ovom lampom – to ne bih zapravo imao pojma; vjerojatno bih samo išao na zahod, mislim da ne bih trpio smrad veći nego što bih, je li, morao, tko zna bih li jeo i pio; pisanje je još jedina stvar koja bi mi ostala nakon Tebe, sve sam ostale ovdašnje manje-više posvršavao.
O čemu bih ja uopće pisao kada Tebe ne bi bilo? Ma, kako Te ne bi bilo, tada bi mi bila nekako ovako, kao neki bloger: u mojoj ludoj glavi, velim, Ti bi pisala čitave postove, a ja bih na njih pisao komentare, editor bi se usijao od moga znakovlja; tek bih tada - kada bi prešla s one strane ekrana - imao o čemu pisati pričajući s Tobom, najmilija moja.
Tada dugo zašuti - i čitavo popodne znade proći u nekoj značajnoj tišini.
Upravo zato prestala je nakon prvog šoka plakati kada sam Joj ispričao da pišem još jedan roman za Nju; prvi puta sam to rekao prije kakvih par godina; knjigu kojoj je jedina svrha da je čita ukoliko me nadživi. Rekao sam već gdje se nalazi, čak i to o čemu se u toj nepritomnoj literaturi radi - i kako doći do nje.
Radi se o tome da se glavna junakinja romana jednog jutra budi kraj muževljeva leša u njihovom krevetu, o tome se radi. Sve najbolje što umijem, znam i osjećam ja sam nastojao dati i ja ću dati u tu sumnjivu pisaniju kojoj se radnja odvija nakon tog strašnog trenutka, a ne prije njega – zapravo čak ni u sjećanjima; da Joj se nađe ako se to zaista i desi. Dobro, ostat će Joj tu još nešto od sigurnosti, nisam ja jedini kojemu je na ovoj stijeni do Nje stalo, daleko bilo; pa nešto uspomena, nešto onoga nečega, ali zapravo – blagoga pojma nemam što bih drugo uopće mogao učiniti za takav slučaj.
Ako sam ovdje uopće ikada išta i mogao učiniti – i ako je to imalo ikakve važnosti.
- - - - - - -
Neka se ovom našem blogu ruga tko hoće i koliko hoće, ako mu je tako lakše, ali vidiš, Lili, ako blog ima svoj svrhu – to je onda ova: da jedni drugima palimo krijesnice u prstima. Da nema tebe i ovog tvog posta, ja nikada, baš nikada ne bih umio izverbalizirati ovo što sam zapravo sada ovdje rekao samome sebi. A ako bilo tko drugi u ovom razgovoru još nađe nešto dobroga, nitko sretniji od mene. :)
14.07.2023. (17:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
seoska idila
Ha gle, teško je reći nešto što nisi doživio... definitivno mi žene ne pristajemo odmah i sada na tzv. zamjenu. Dok muški... eeee... (znam iz iskustva bliže mi sredine). Vjerojatno bih kao i ti razmišljala... ali da ima bezobraznih ljudi koji ti nameću neke ideje, a "čovjek se još nije ni ohladio"... ima i toga...
14.07.2023. (18:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Blogokviz
odlično zapažanje... ako, kao nevjernik to smijem reći... ako je brak veza dvoje ljudi, a čovjek je spoj tijela i duše, brak smrću prestaje jer prestaje postojati čovjek (spoj tijela i duše), to što duša živi je irelevantno za brak jer nedostaje jedna komponenta koja je ključna za postojanje braka - tijelo... možda će kasnije kad se Isus vrati i kršćani budu uskrsnuti i tijelom, svi živjeti u vječnom blaženstvu, ljubavi i sreći u Kraljevstvu Božjem gdje brak kao institucija koja je postojala u ovom životu više ne postoji, jer je ista isključivo od ovoga svijeta, možda će to Kraljevstvo biti jedan veliki Sveti Brak svih kršćana... ovo moje potonje tumačenje se naravno odnosi samo na kršćansku vjeru, i naravno, samo je proizvod moje mašte...
14.07.2023. (22:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah
I meni si dala puno za misliti ovim postom. Ono gore odgovarala sam ti na tvoja pitanja. Dobro je da tako fino razlučuješ svoju dubinu i različitost. Samim time, naučit ćeš da te paušalnost drugih ne iritira, pogotovo ne onih koji nisu bili u tvojim cipelama. Niti te treba smetati što nas duhovne, duševne, ljudi poistovjećuju s religioznima.
Bitno je ono što mi znamo. Ljudi su slijepi za nijanse, a često su i daltonisti.
Nas dvije smo u vrlo sličnim cipelama. Otud moja privrženost tebi. Mada različito koračamo, ta sličnost mi blaži moju muku.
Večeras sam u šetnji prepunim gradom, puno razmišljala. I shvatila nakon što sam to najprije osjetila (:-)) da se nisam duševno rastala od svoga muža. I otud krivi izbori. Ta samo sam se plašila da ću zauvijek ostati sama!
********
Za razliku od tebe, ja se želim i duhovno rastati. Jako smo se voljeli, no ja njegovu dušu još nisam " pustila". Prisutan je u mom sinu i njegovoj djeci, često ga spominjem, toliko često da nedostaje i onim unucima koji ga uopće ni nisu upoznali.
Želim se duhovno rastati od njega, kako bih ponovno mogla jednom i negdje nekog zdravo zavoljeti, kao što sam voljela njega. Sposobna sam još puno, puno ljubavi dati i primiti. Nemam strah niti od bliskosti niti od napuštanja. Pa sva moguća sam već doživjela!
Za razliku od dosadašnje mene, neću i ne želim to više raditi na silu i preko reda, jer to nikada ne završi dobro.
Samo sam ovdje Bogu i Univerzumu dala do znanja u kojem smjeru želim ići:-)
Hvala ti što si tako senzibilna. Hrabra i iskrena. Što razmišljaš o jedino bitnim stvarima u životu:-*
14.07.2023. (23:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@j;
hvala ti, napisao si zaista mnogo, mnogo toga lijepog, pa i dirljivog...
pa i probudio neka sjećanja na neke bolne stvari, ali, više se ne opirem, pa nema veze.....
bolno, ne bolno, kako išta izbjeći?
Kažeš da je post 'sjajan, sjajan', hvala na lijepim riječima, no zaista sam još željela nadodati, iako na koncu nisam, da osjećam da je ovaj post zapravo nedovoljno sabran, nedovoljno precizan, i svakako zbrkan...ali , također svakako, na ispravnom tragu,
Čak sam dobila i misao 'ma pusti ga, nek se kiseli', 'napisat ćeš ponovo, jednom, bolji', jer zamalo da ga ni nisam objavila.
Vratimo se na tvoj komentar;
ja se nekako ne bavim mislima što ću kad tamo dospijem, niti jel moj muž sada tamo 'misli' da je i dalje moj muž :)) ili ne, i tako...... jasno mi je samo da je ono što je spajalo naša dva bića od druge tvari nego išta ovozemaljskog, i tako je sa svim ljudskim odnosima, i zato nekako nemam poriv zamišljati uloge , pozicije, i ono što i kakvo će Tamo biti, ili neće, ili već jest, ili više nije........
(Sinulo mi je da je jedini odnos koji nam (udovcima u današnjem društvu) se sugerira brzo i promptno, pa i jedini za kojeg nam se sugerira da je MOGUĆE zamijeniti, jest upravo partnerski odnos. !? Nitko ti ne kaže da potražiš novu majku ako ti tvoja umre, ili da potražiš nekog da igra ulogu tvog novog brata, nego oplakuješ osobe zbog toga što ti one jesu bile, i ne popunjavaš ničime njihove pozicije....... ali poziciju najintimnije osobe, jer ti nije krvno srodstvo ili potomak, nju je lako zamijeniti? Nitko ti nikada ne kaže da PREDUGO oplakuješ nekoga, to sam čula jedino kad netko (kakti pre)dugo oplakuje partnera/icu...... )
Vratimo se na tebe;
znam već dobro da tvoja Gospođa želi otići prva.
kako god bilo, kada god bilo, i tko god od vas bio prvi, želim vam da su vam djeca već debelo poispadala iz gnijezda ,da su dobro postavili na noge vlastite živote, i da im primarna obitelj više nije potrebna, to želim vama dvoma od svega srca. :)
Nebitno tko prvi, tko drugi, to su, ukoliko su vam djeca dobro zbrinuta i samostojna, samo tehnikalije....
15.07.2023. (00:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@j;
ovaj prvi pasus drugog komentara, to su upravo moje misli...odnosno, ja ne razmišljam o uspoređivanju,
nego o tome kakav bi to neobičan čovjek morao biti da bi bio voljan stajati uz mene na Vedranovom grobu.
Voljan brisati moje suze zbog svega što je bilo, iznova i iznova, dokle god je potrebno? Voljan voljeti me kroz to?
Pri tome, ja smatram da se može voljeti iznova, može se voljeti i više ljudi istovremeno, oduvijek osjećam da može jer svakoga se voli drugačije, potpuno jednako kao što čovjek cijelim srcem voli svako svoje dijete, i mogao bi tako iznova i iznova. Jednako bi tako mogao biti intiman i prisan iznova, na potpuno nove načine, ali ne mogu si zamisliti takvu nesebičnu osobu, ne znam tko bi bio tako širokog srca za mene, da samnom oplakuje moga muža, dokle god smo živi.
Glede ove superdirljive i ultraromantične stvari tvog pisanja 'Manuala za prežiljavanje u Novom svijetu'..................podsjetilo me kako sam ja, dok sam morala proći kroz sve dokumente, papire, ostavine i razne pizdarije nakon Događaja, od sveg srca čeznula da nađem neko pismo, neku oproštajnu riječ ili nešto takvo romantično............ a našla sam skrivane nalaze dijagnoza koje su sve katastrofalnije i katastrofalnije.
Naravno, sve mi je jasno zašto,i glede pisama koje nisam našla (jer lako je romantično se stavljati u poziciju da te nema, dok je tvoj odlazak ipak još u nekoj nedefiniranoj budućnosti, a vrlo zajebano i obezglavljujuće ako znaš da odlaziš uskoro i svakome nastojiš dati oprošajnu poruku na samo, svakom od svoje djece, jedino najmanjoj ne, najmanja nema pojma što će se uskoro izvrtiti...) i koliku hrabrost su određeni potezi zahtijevali,i tako..... najbolje da ne ulazim dalje u te vode ovdje.
.......
Zapravo, tu smo se dotakli jedne sasvim nove teme, tek temom smrti vezana za temu posta, a ta se zove 'ako uopće želiš preživjeti, a naročito ako podižeš djecu, moraš od sebe stvoriti novu osobu'.
Možemo to nazvati svjesnim otpuštanjem energetskih struktura koje su ostale bez svojeg materijalnog izraza, radi mogućnosti građenja novog. U svrhu , doslovno, preživljavanja.
To, konkretno, znači rad na zaboravljanju voljene osobe i rad na zaboravljanju starog sebe, svega što si bio i imao, rad na otpuštanju svega što nas čini nama, i svjesnom trudu zamjenjivanja toga nečim novim, prikladnijim.
Ne mislim pri tome na partnere, nego na karakteristike sebe koje želimo i trebamo razviti a do sada ih nismo imali.
Jednostavno je brutalno što sve čovjek mora prožvakati i naći snage otpustiti.
Da bi prodisao, moraš na koncu zaboraviti da si ikad živio na druge načine od onih koji su ti nametnuti kao novi.
Brutalno.
15.07.2023. (00:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@seoska idila;
nije samo problem zamjene, problem je očekivanja da se čovjek ponaša kao da ništa nije osjećao za pratnera, i kako rekoh u postu, problem toga da ni sami vjernici (dobar dio njih) ne vjeruju u duhovni život osobe, što je i više nego zabrinjavajuće.
15.07.2023. (00:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@j;
život je nepredvidiv... nisam znala da ću večer provesti 'doma' :) zapravo sam mislila da ću večeras sjesti i ipak sabrano pročitati @Marianov (sad već prošli ) post, jer sam, izgleda, ili opet nešto fulala, ili nisam, pa sam mu mislila posvetiti jedno pažljivo čitanje,no on je otišao dalje, a ti ostavio dva dugačka komentara. :)
Takav ti je život, uvijek će se dogoditi nešto treće, nešto što nitko zapravo nije planirao, to iznenađenje ne mora uvijek biti loše, nego ponekad i dobro, ili ugodno za sve.
Navijam da događaji konačno postanu ugodni za sve.
Što drugo da čovjek radi, a naročito kad su mu sve ostale lađe debelo potonule, mora si umisliti da je i ova jednia preostala splav na kojoj čući ako ne solidno, onda bar dovoljno vozilo do nekakve obale.
15.07.2023. (01:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
Ajme, @Blogokviže, ovim si nadmašio čak i moje kalkulacije u postu :)))
'...brak smrću prestaje jer prestaje postojati čovjek (spoj tijela i duše), to što duša živi je irelevantno za brak jer nedostaje jedna komponenta koja je ključna za postojanje braka - tijelo....'
kad bi bilo onih smajlića koji plaču od smijeha, stavila bih poneki. :))
Ali, čisto usput, za brak nije potrebno tijelo, nego ljubav među osobama. :))) To što se ljudi spajaju u brakove bez ljubavi a iz raznih potreba, to se samo tehnički može zvati brakom, ali ja ne govorim o tehničkim brakovima. :))
15.07.2023. (01:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@Sarah, molim 5 minuta da vidim kaj mi to kćer vadi iz pećnice, pa pročitam i komentiram. :))
15.07.2023. (01:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Galaksija
Nemam pojma. :( Znam da ne promišljam o vjerovanju.
Ni ne želim promišljati o onome poslije.
Ne želim ništa uopće znati.
Kako bude, bit će. Izbora ionako nemamo.
Žao mi je. Grlim, grlim. :(
15.07.2023. (01:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@Sarah, prvo, hvala ti na lijepim riječima.
Stvarno.
I stvarno,ne mislim da je to nešto posebno, tek opažanja u situaciji u kojoj sam se našla.
Moram reći da sam i ja o tebi popodne razmišljala, ali ne o tvome mužu, nego o o onome kojeg si voljela drugog. Da mu ne pišem ime ovdje............. to su sve takvi duboki odnosi, (evo, nije potreban brak za to, nije papir potreban, niti službeno obznanjivanje, da se razumije da su osobe blisko i na najintimnijem nivou povezane), kako bi oni mogli isčeznuti smrću tijela? Naravno, ukoliko netko vjeruje da esencija osobe preživljava ... jedino što ta osoba nosi sa sobom dalje
su neizrecive spone koje nas vežu s drugima, bilo to sa jednom, dvije ili šest osoba.,..nebitno, sa svakom na svoj način............
Ne znam , zapravo, kakvo bi to bilo 'rastavljanje' od duše ... ali svakako vjerujem da je tvoj osjećaj da želiš slobodu od te osobe , i da puštaš također tu osobu u njezinu slobodu, a još i više ako zaista od srca otpuštaš sva sranja koja su učinjena u svim smjerovima ( a što je normalno, ne poznajem vezu bez sranja...), vjerujem da je to dovoljno. ne vjerujem da bi se Bog protivio, ako je iskreno ;))))
A neću sad tu pisati što sam sve Vedranu rekla. (nakon smrti) :))
Uglavnom, slobodni smo, ali, emocije koje su izgrađene, točnije, nisu to emocije nego spone od zahvala za uzajamno podizanje, one se ne raskidaju, one se sa zahvalnošću gledaju kao najveće blago.
'Samo sam ovdje Bogu i Univerzumu dala do znanja u kojem smjeru želim ići:-)'
Počešćena sam da je to kod mene.
Hvala.:)*
15.07.2023. (01:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@Galaksija, hvala ti i uzvraćam zagrljaje :))
Treba promišljati o onome o čemu nam srce želi promišljati. Veseli se životu! Uživaj! :)) :-****
15.07.2023. (01:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kako_ti_kupus
jučer sam počeo pisati jedan 'dubokoumni' komentar kojeg nažalost zbog iskrsle situacije nisam uspio dovršiti, a danas, danas ponavljanje istog nema smisla jer se izgubila nit vidilja. u svakom slućaju ideja komentara je bila kako je brak precjenjena institucija i da se ljudi vežu na duhovnoj razini, ne moraju uopće imat iste interese, ali nit koja ih veže je njihova unutarnja energija koja ne nestaje odlaskom jednog od njih. vjera je u cijelom tom slučaju kao nekakav psihoanalitičar koji pruža utjehu i razumjevanje no, ako si u dobro sa samim sobom ne treba ti vjera da te utješi već spoznaja o vlastitim osjećajima. bit ću slobodan kazati, a da me krivo ne razumiš, da ti još nisi naišla na drugu osobu čija će se frekfencija povezati sa tvojom i proizvesti sinhronicitet. sve ostalo su tlapnje prostih duša
15.07.2023. (09:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
konobarica
Vjernici - jesu to u tvom razmišljanju jedino isključivo osobe koje vjeruju u Boga (ma kako se on nazivao). Jer u ovom jednom komentaru kažeš:( Nisu to učinili nevjernici, oni ne vjeruju u duhovni svijet, kako bismo ih onda krivili ako smatraju da su 'slobodni' od braka u trenu kad je taj završio smrću.)
Jer duhovan nije isključivo onaj tko je religiozan. Duhovne osobe nisu nužno vjerinici ili religiozni ljudi.
Tu bi se referirala također i na Sarah koja kaže da je vjernica, no odbacuje neke dogme religije kojoj kulturološki pripada... Znači opet ću naopisati: Bog, Crkva, religija i vjera četiri su posvema različita pojma i dodiruju se u nekim tek točkicama.
Ti si slobodna kao vjernik ili pak onaj koji ne vjeruje, sa svojom spojenom dušom, da ne kažem srodnom dušom jer mnogi su ishabali taj pojam, dalje nastaviti kako god tebi najviše odgovara. Kao i svatko od nas. Jer vjerujem ovo "dok nas smrt ne rastavi" i njegovo značenje u okvirima općeg razmišljanja i Crkve teško da ćeš ti ili itko od nas promijeniti...
Btw, meni je puno recimo u tim stvarima pomoglo čitanje knjige Putovanje duša. M Newton. Pomoglo u smislu da uopće shvatim pojam duše...
I da, vjetar( standardno, no malo opsežan) i kebidž imaju potpuno dobar komentar. Čak više naginjem kebidžu: :)
15.07.2023. (10:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@Kupuše,
a evo se meni dogodilo da sam obrisala pol svog komentara tebi, i shvatila to tek kad sam htjela stisnuti 'pošalji'Dakle, moram nanovo ispisati:
'...ako si u dobro sa samim sobom ne treba ti vjera da te utješi već spoznaja o vlastitim osjećajima. ....'
U teoriji je to točno, no u praksi , kada upravo izgubiš onog tko ti je najbliži i koji je upravo služio kao sustav za podršku tvom mentalnom zdravlju (nemojmo se zavaravati da nije, i da smo samostojni, to je debeli bulšit u većini slučajeva).... ne znam....pokazuje veliko nerazumijevanje situacije sklopiti takvu rečenicu.
Znam da me neš krivo razumit, jer sam napisala točno kako mislim da je.
Ne govorim ja o vjeri kao takvoj, ja se iščuđavam, napisati ću ponovo, nad vjernicima koji vjeruju u vječni život deklarativno, sve dok netko ne umre, onda naglo izgube tu sigurnost. Sve pada u vodu i idemo dalje praveći se kao da ništa nije bilo.... wtf? ...ljudi nemaju strpljenja, razumijevanja, iskustva i na kraju niti to vjere što su pričali da imaju.
Kažeš;
'bit ću slobodan kazati, a da me krivo ne razumiš, da ti još nisi naišla na drugu osobu čija će se frekfencija povezati sa tvojom i proizvesti sinhronicitet. sve ostalo su tlapnje prostih duša'
'Da me krivo ne razumiš'? A kako te mogu razumit, osim onako kako si napisao (jer ne znam što si pri tom mislio)?
Ti, dakle smatraš, da moj pokojni suprug i ja nismo bili par koji je uspio razviti, ili čija je podloga odnosa nije bila emotivna povezanost od neke nabolje frekvencije koju bi (po tvojoj procjeni) odnos partnera mogao doseći? (pustimo sinkronicitete, to nema veze s ovim)...
Okej ako tako misliš, ali me jako zanima koji su parametri, koji pokazatelji doveli do tog zaključka?
'sve ostalo su tlapnje prostih duša' Molim?
tlapnje? prostih duša? sve ostalo?
15.07.2023. (11:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kako_ti_kupus
eto, zato sam o napisa da me krivo ne razumiš. spmatram da ste ti i tvoj pokojni suprug bili povezani na duhovnoj razini što sam ja nazvao na istoj frekfenciji. dalje, u svom postu kažeš da ti se obračaju vjernici koji te 'savjetuju' da kreneš dalje i pitaš se o svrhi takve vjere, a moj osvrt se odnosio na to da se ljudi međusobno ne mogu povezat ako nisu na istoj duhovnoj razini, frekfenciji, i zanima me kako bi ti drugačije jednom riječju izrazila tu povezanost? ja sam upotrijebio riječ sinhronicitet jer ni jednu drugu prikladniju da to izrazim nisam našao, a sam pojam sinhroniziranje predstavlja usklađivanje na istoj frekfenciji. žao mi je ako je došlo do nerazumjevanja :)*
15.07.2023. (11:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@Konobarica;
'Vjernici - jesu to u tvom razmišljanju jedino isključivo osobe koje vjeruju u Boga (ma kako se on nazivao). Jer u ovom jednom komentaru kažeš:( Nisu to učinili nevjernici, oni ne vjeruju u duhovni svijet, kako bismo ih onda krivili ako smatraju da su 'slobodni' od braka u trenu kad je taj završio smrću.)
Jer duhovan nije isključivo onaj tko je religiozan. Duhovne osobe nisu nužno vjerinici ili religiozni ljudi.'
okej, ne razumijem baš zabunu,pa ću pokušat raspetljat:
Vjernici - osobe koje vjeruju u duhovnu stvarnost (pa i u Boga, ako im je takav sustav)
Taj izraz koristim najčešće samo kao izraz oprečan - nevjernicima, odnosno osobama koje nisu nikako duhovno nastrojene, ne znaju niti osjećaju išta prema toj tematici, također nisu članovi nijedne religije itd... ateisti i agnostici po meni spadaju pod termin nevjernici. Pri tome, termin nije pejorativan (u mojoj upotrebi ovdje), tek pokazuje činjenično stanje.
Duhovnjaci su ljudi koji vjeruju u duhovnu pozadinu/podlogu svog materijalnog svijeta i svih zbivanja na svijetu.
Oni mogu i ne moraju uoopće biti religiozni.
Oni nastoje razviti vlastito biće i duhovni svijet doživjeti osobnim ticalima.
Religiozni ljudi su oni koji su članovi neke religije, te vjeruju u postulate te određene religije, žive život prema zakonima te religije, uglavnom NE njeguju samostalne poglede na duhovnu zbilju, nego vjeruju u ono što im kaže njihova religija, jer im, ona, između ostaloga upravo i kaže da je tanak put između raja osjeta vlastite osobne duhovnosti i pada u pakao đavolske obmane.
Ekumenisti su religiozne osobe, koje uviđaju da su religijske strukture ono što je nastalo iz potrebe društva da se ustroji, da se civilizira, da se organizira i upregne sve članove društva oko zajedničkog cilja .... neki će reći i da bi se vladajuće duhovne i svjetovne strukture time okoristile, i taj će biti djelomice u pravu, jer gdje je ljudsko djelo, tu je i ljudska slabost, povodljivost i pokvarljivost.
No, ipak, podloga nastanka religija je daleko od samog upravljanja ljudima, i obojana je društvenim zadatostima povijesnih trenutaka u kojima su se iste razvijale.
Tako ekumenisti prihvaćaju sve religije, jer razumiju da su, iako nastale od raznih ljudi sa raznim načinima življenja i različitim sustavima društvenih vrijednosti, religije ipak činovi organiziranja i okupljanja ljudi oko iste točke - oko Boga... ili riječima duhovnjaka - oko duhovne stvarnosti čovječanstva i svijeta. Svijeta i čovječanstva.
:)
15.07.2023. (11:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@Konobarica;
Putovanje duša je super knjiga :)
'..Jer vjerujem ovo "dok nas smrt ne rastavi" i njegovo značenje u okvirima općeg razmišljanja i Crkve teško da ćeš ti ili itko od nas promijeniti...'
Ma samo fali da pokušavam nekoga u nešto uvjeriti :)))) sačuvaj Bože....... drago mi je da si se javila, što drugo reći. :)
Sto ljudi, sto načina gledanja....
Pusa, moram ići, dolazi mi buraz nekaj pomoći u kući.
hag hag kis kis :)))
15.07.2023. (11:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...