Komentari

penetenziagite.blog.hr

Dodaj komentar (19)

Marketing

  • Supatnik

    Naravno da nisi u pravu, dapače jako si u krivu, ljudi nikada nisu bili zdraviji, nikada nisu dulje živjeli, nikada kvaliteta života nije bila na ovoj razini, nikada se o pravima pojedinca nije ovoliko govorilo, niti su se ista u ovoj mjeri konzumirala, i ne prije nije bilo bolje, jedina loša stvar je da napola dementna gerijatrija, vlada u najmoćnijim državama svijeta, i drži prste na dugmetu.
    Mlađi od trideset godina nisu mladi nego na sve moguće načine zrele osobe kojima mi nemamo što posebno dodati, naravno izuzimajući kretene, koji su kreteni bez obzira na dob.
    U stvari da bi stvari išle na bolje, trebalo bi starijima od 65 ukinuti biračka prava, jer je bez veze da nečiji strah od smrti, modelira nečiju budućnost, baš bez veze

    avatar

    01.07.2023. (16:58)    -   -   -   -  

  • Annabonni

    Gle @SU-patnika !

    A ja upravo htjela reći da ti gledaš svijet srcem i da takav svijet bi po tebi trebao biti više no lijep.
    Ali, dok ima mužjačke snage nad nemoći i dok se ona "uči" gledajući takve, uzalud vapaj pravdi medju ljudima ili nadanjima bez nade.

    Dobro nam je, ali to "ljudsko dobro" treba biti produljeno a ne opstrurano mržnjom i zločiinom

    avatar

    01.07.2023. (17:40)    -   -   -   -  

  • j.

    Supatnik, od srca sam se prije svega nasmijao ovom konceptu u kojem se u prvoj rečenici tvrdi kako prava pojedinaca nikada nisu bila bolja, a već u trećoj se iskreno zalaže za njihovo ukidanje. Bilo bi to zaista idealno društvo – potrošača bez prava, osim na pravo trošenja; recimo – po popisu stanovništva RH iz 2021., kada bi se uz mlađe od 18 onima koji nemaju biračko pravo pridružili i stariji od 65, to bi značilo da otprilike polovica stanovništva ne može sudjelovati u odlučivanju. Kada bismo u toj raboti bili dosljedni, onda bismo starijima – po uzoru na najmlađe – morali oduzeti i poslovnu sposobnost, pa bi svatko od njih morao dobiti svojeg zakonskog zastupnika, prestati biti istinskim vlasnikom odnosno upravljačem svoje imovine i slično. U naravi, to često imamo i danas; imamo starce koje su oplindrali dosmrtni uzdržavatelji, centri za socijalnu skrb i u njima fletni pojedinci; koje su na prosjački štap dovela vlastita djeca, lažni majstori, policajci ili agenti telekoma. Imamo ljude koji čekaju svoj kraj pitajući se onako kako je veliki Robert Torre zavapio u svojoj knjizi: ima li života prije smrti?
    O, kako bih volio da sam u krivu. Prije svega, to da sam u krivu, recimo, trebalo bi reći kćerki one žene koja je noćas raznesena bombom od svoga bivšega. Zatim, svim onima koji dulje žive; mora biti da to samo po sebi znači da žive i bolje – a ne da se radi tek o odrazu našeg životinjskog instinkta za samoodržanjem i fadeawayem u pustoš i ništavilo. Na koncu, i onima koji su „zdraviji“ – jer eto, najnovija istraživanja pokazuju da primjerice u Hrvatskoj svako četvrto dijete treba psihološku pomoć (sve nas je manje, a sve smo nesretniji, kažu statistike). Hrvatska tu sad u odnosu na svijet ne bi trebala biti neki značajan pokazatelj – iako recimo u njoj desetina odraslog stanovništva boluje od depresije (jasno, prije nije bilo bolje, prije se depresija liječila batinama i nipodaštavanjem, sad je bolje, pa se liječi tabletama). No, hod čovječanstva u budućnost tako – sasvim si u pravu – ima uzlaznu putanju; stvar je samo u tome što se na jednom mjestu tog uzlaza nalazi rub ponora.
    Ovo o zdravlju, o kraju povijesti, o zemlji bembeliji koja nas čeka, to smo pročitali skupa sa hararijima i fukuyamama i huntingtonima još prije par desetljeća; to više ne preporučuju niti knjižničari po knjižnicama uz self-help literaturu koja je danas uvjerljivo najčitanija u svijetu. Ako je toliko bolje, zašto onda ljudima treba pomoć? LJudi je sve više i sve su zdraviji – ali što to zapravo znači?
    To o ponoru, o granicama rasta, o nužnosti da se nešto učini, to – saklonibože - nisam smislio ja, niti neki zajapureni marksisti iz Tupacamara koji dižu tuđe skupo preplaćene automobile u zrak po ulicama gradova, nego situirana i dobro potkožena gospoda sa raznih princetona i harvarda koja još nije pokleknula, ili to još nije imala priliku prije pola stoljeća kada su o tome pisali (Rimski klub, Engdahl, ili danas snimaju o tome filmove). Međutim, pustimo sad to; možda je sve to zbilja starački unervoženo, tmasto, mlitavo, prepesimistično, možda stvarno kapitalisti ne trebaju tek potrošače i napumpavanje balona od sapunice, a onda – kada taj pukne svako malo – doštampavanje para i kakav dobar rat, pa onda opet iznova.
    Možda šesnaest milijardi ljudi za sto ili čak pedeset godina doista može na ovoj kugli živjeti u ljubavi i slozi, tako da s punim pravom kažu: bolje nam je nego prije. Jer, eto – ja svakako da mogu reći da mi je bolje nego mojoj baki koja nije znala madžarski, pa na alemvasutaku nije mogla kupiti kartu od Čakofca do Varaždina, i onda je obrnutim putem od Jelačićeve vojske morala cipelcugom nazad, a već je i legendarni Khuen u sabornici dobio svoj vritnjak. Meni je zaista bolje; ja tu dionicu prelazim nekoliko puta godišnje od čiste obijesti, nekad i poslom – u par minuta; i ne može biti onda nego da je meni bolje. A to što je meni bolje siguran je pokazatelj toga da je sa svijetom sve u redu; jer one četiri milijarde koje skapavaju i valjaju se u blatu s tim bi morali biti zadovoljni. Oni ionako sanjaju samo jedno: kako da od nas kojima je bolje otmu to što imamo, pa da i njima malo bude bolje.
    Dakle, na koncu, ovo sa time da milijarde mogu živjeti dostojno čovjeka?
    Doista? Mogu? Živjeti? Pa u to više ne vjeruju niti mala djeca. U to da dobar život jednih nužno ne znači samo i jedino otuđenje, razljuđenje i pakao drugih. Ako je prije bio gori, onda znači – sada možemo polako, mic po mic, dionicu po dionicu, život po život, stoljeće po stoljeće; doći će standard na vratanca kao maca – i svi će jednoga dana biti braća po bitcoinu.
    ..............

    avatar

    01.07.2023. (18:19)    -   -   -   -  

  • j.

    ..............

    Ako nas prije toga priroda ne tresne po glavi batinom iza ugla. Ili kakav ljubomorni, ostavljeni muž, koji pojma nema što bi sa sobom u kišna popodneva kada kapi klize lišćem kao smisao pusta života; onaj koji u stvari pojma nema da mu je bolje, pa da nas ne raznese nekom kašikarom koju je ostavio da se nađe, umjesto da je baci u ratu, da nam prije bude bolje. Znao je on, sumnjivo je to sa boljitkom, prepolagano taj ide i napreduje, morat će se tu dodati ruke za svaki slučaj.

    Tako da, eto: sjajno je to - za što meni treba nekoliko odlomaka palamuđenja - na jednu rečenicu svela istinska ženska narav koja zbori kroz AnnaBonni: to što je meni u mome malome kocu dobro, to u svijetu – a pokazat će se nesumnjivo na koncu, niti nama samima - ne znači baš ništa. Ili, kako je netko davno napisao, dok pored njega ima ljudi koji pate, dobar čovjek nikada neće umjeti biti do kraja sretan.

    avatar

    01.07.2023. (18:19)    -   -   -   -  

  • modrina neba

    Prekrasan cvijet Ljiljana....moj se otvorio nakon par dana onda so mu svi cvjetovi popadali kroz noč...vjerovatno zbog klime u stanu, jer prije toga nije nikada bilo...klimu imam samo kroz dan, kroz noč ne...

    avatar

    01.07.2023. (19:25)    -   -   -   -  

  • j.

    Carstvo snova, znači jest ljiljan, hajd da i ja nešto znam :). Eto - ja sam kraj ovoga prošao kao pored nekog svetišta, da nešto ne pomutim i ne pokvarim. Žao mi je zbog tvog slučaja, ja ti nekako sve više mislim da mi uopće ne možemo imati cvijeće; nego da cvijet može, ako hoće, dobiti nas :)).

    Još malo što se tiče svijeta oko nas. Recimo, broj stanovnika: među deset najbrojnijih, koji čine dvije trećine priče - osam je njih onako, rekli bi, siromašnih. Uz Kinu i naravno Indiju, tu su i
    Indonezija, Brazil, Pakistan, Nigerija, Bangladeš, Rusija, Meksiko. Priču kvari Japan, a onda opet isto: Filipini, DR Kongo, Etiopija, Egipat, Vijetnam, Iran, Turska. Tek tada dolaze Nijemci i Francuzi.

    Dakle, otkrivam toplu vodu: što si siromašniji, više je ljudi. Zato, možemo mi smatrati da je bolje koliko hoćemo, ali žene će nas demantirati; da je ovo doista bolji svijet nego li je bio; one bi u njega donosile više djece. No, što je standard viši, djece je sve manje, a kraj time bliži.

    Čine li to žene, ili bolje rečeno - propuštaju - zato što su zle, povodljive i sebične, ili zato što duboko u biti znadu - da je svijet loše; tim lošije mjesto što više na prvi pogled izgleda boljim?

    Jer, samo žene koje nemaju izbora imaju mnogo djece. One koje smiju birati, izabiru iza sebe u pravilu zapravo, ostvarujući jednim djetetom osjećaj materinstva - pustoš i smrt u društvu koje im je poznato. Zar je toliko nemoguće vjerovati im?

    Smijemo li sumnjati u majčinstvo - osjećaj, instinkt i bumo rekli institut prema kojemu se mužjaštvo čini tek lošom prevarom? :))

    avatar

    01.07.2023. (19:47)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Zaista nisam mislila ništa više dodavati i zatrpavati te povrh onog tamo izrečenog kod mene, no međutim, ipak sam poželjela ovo reći;

    uz ovo što ti kažeš

    '... Dužnost pojedinca u ovom času stoga je – ukoliko osjeća ikakvu odgovornost za druge i ukoliko znade da je za to dovoljno snažan i spreman – zaboraviti na svađu, vlastitu vrijednost koju je umislio i dubinu pada drugih oko njega; pružati onako i onoliko koliko umije riječ i ruku potpore, rame oslona, časak utjehe i tihe blagosti. ...'

    također i govoriti slobodno.

    Onako kako
    znaš ,
    onako kako ti srce kaže, modi i popularnosti unatoč.

    avatar

    02.07.2023. (01:46)    -   -   -   -  

  • luki2

    "Jedan od osnovnih problema muževa, koji još žive u prošlosti – jest taj da nikako ne umiju postati sami sebi dobrim društvom. Uvijek trebaju neka nova mjesta koja bi osvajali; neke nove ljude koje bi proglašavali manje vrijednima i u čijoj bi nevolji uživali; ponašaju se kao da je svijet običan supermarket u kojemu se sve može kupiti ili čak osvojiti i dobiti. Ne umiju uživati u gledanju, slušanju, disanju, trenucima – nego moraju nešto imati, posjedovati, pokazivati kao trofej i vlastito leno." Koliko istinito, koliko lijepo rečeno...Samo, ti muževi to jednostavno - ne razumiju....Svaka čast - istaknuo si sve što je trebalo. Ljubim!

    avatar

    02.07.2023. (03:11)    -   -   -   -  

  • kako_ti_kupus

    uopće ne mislim da si pazetičan, a o 'starosti i čangrizavosti' bi se dalo raspravljat u kontekstu opće slike društva koju si ovdije tako likepo secirao. i da, 'smak svijeta' uopće neće bit onakav kakvim ga mnogi doživljavaju, uvjetovan nekom priketnjom i vani ili prirodnom katastrofom, smak svijeta je u nama, uvjetovan općom degeneracijom koja se po svijetu širi poput zaraze. gledajuči unazad svaka civilizacija u prošlosti poživljavala je isti tijek i implodirala pod pritiskom dekadencije, pa će tako i ova. priča o sodomi i gomori nije izmišljotina, već je samo prilagođena religijskim potrebama radi lakšeg razumjevanja neukoga puka i pred strahom od 'smaka poznatoga svijeta' u ljudima projicirala željeno ponašanje.
    ili, recimo to uprošćeno, dok te nešto ne lupi po glavi niti ne znaš odakle ti prijeti opasnost. stoga smatram da je liberizacija općih prava sigutan put ka propasti. primjer? ekoseksualci. i da zaključim, svijet nipošto nije bolje mjesto za život od onog od prije dvjesto godina, jer mnogi, kao ni danas, nisu znali za bolje, samo je napredak stvorio drugačije prilike, mogućnosti i ograničenja. lipi pozdrav :)))

    avatar

    02.07.2023. (08:33)    -   -   -   -  

  • konobarica

    Ovo je jako, ali jako dobar tekst.
    Odlično sagledavanje mikro i makro svijeta iz raznih kuteva. Da sad ne ponavljam opet misao koju si ti zapisao, a Luki citirala, mislim da je sva mudrost nesretnih i željnih dokazivanja tu napisana. Osoba pomirena sa sobom i koja je sama ebi dobro društvo, jednostavno ima dovoljno samopouzdanja da nema potrebe dokazivarti se maltretiranjima, bitkama i zapišavanjem teritorija.
    Ostatak teksta je čisti, svijetli i slasni bonus.

    avatar

    02.07.2023. (09:23)    -   -   -   -  

  • j.

    Lilianke, dakle, sloboda govora; ti si to znala na svojoj koži osjetiti; da kada govoriš slobodno, kako ti srce kaže, budeš proglašavana... ne znam ni ja čime više. Svakako da je sloboda govora važna stvar, ali u ovom svijetu ja više nemam previše nade u nju. Ne zato što bi se ona oduzimala; već zato što je problem sa njom u tome da nitko nikoga ne sluša. Komunikacija se u svijetu pretvorila u skup monologa i ljudi više ne razgovaraju.
    Zato mislim da je sloboda govora važna, ali ne i odlučna u dužnostima pojedinca. Jako puno vrijednoga u današnjem svijetu možemo reći bez riječi, ili kroz riječi, ili između riječi – nego samim riječima.

    Luki, stari me učio da je – kada je o smeću riječ – važno pometati pred svojim vratima. Dakle, uočavati koje su to loše stvari koje mi se nameću, koje bih kakti morao, trebao, koje se očekuju. Ima ih koliko hoćeš.

    Kupus, neki opći zaključak bio bi: put u bolje zapravo je put prema kraju. Tako da, u pravu su svi koji vele da je danas bolje. To bolje je siguran znak da smo ispucali svoje piksele, časove i daške i da odlučno stupamo prema rubu provalije.

    Konobarica, jedna od najznačajnijih izreka kojih se uopće često sjetim jest ona o tome da svi problemi svijeta počinju u času kada čovjek više ne može na miru sjediti sam sa sobom u miru sobe. Mislim da se radi o Pascalu.

    Svi, hvala vam od srca.

    avatar

    02.07.2023. (16:29)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Najteže škole nema, škole za roditelje, pa svi odgajaju kako znaju.
    A bilo bi dobro kad bi je bilo, uz tvoj lijepi ljiljan.

    avatar

    02.07.2023. (18:21)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    Nisam optimistčna.
    Nigdje ne teče med i mlijeko.
    Vjetrenjače naše svagdašnje. :)
    Sve je do ljudi. Uvijek je do njih.

    avatar

    02.07.2023. (21:13)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Moguće je da si sasvim u pravu.

    Sva krivnja je na meni.

    avatar

    02.07.2023. (21:56)    -   -   -   -  

  • j.

    Lastavica, dobro veliš.

    Galaxy, ljudi idu linijom manjeg otpora; velika većina. Oni koje vrijedi slušati i slijediti, idu tamo gdje osjećaju da murajh, a ne gdje žele.

    Lilianke; bogatstvo svijeta jest upravo u prihvaćanju i životu sa različitostima. Ako ti to zoveš krivnjom, neka bude. Ja bih to radije zvao bogatstvom :).

    avatar

    02.07.2023. (22:57)    -   -   -   -  

  • Sila nečista

    Utopijsko društvo je umrlo sa modernizmom. Ne može se svima udovoljiti pa zbog toga nema ni utopije.. Al ne ide mi se niti u autodestrukciju ili revoluciju - pozivati na mir i željeti revolucije nekako ne ide jedno s drugim.

    avatar

    03.07.2023. (05:48)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Bože........ne zovem ja prihvaćanje i život s različitostima krivnjom (?), nego vlastitui (odnosno pametnijih) trud, budnost, da procjene situaciju, te jesu li sugovornici imalo spremni po nekom pitanju izaći iz svojih zadrtosti, kalupa i samoljubivosti.

    Ako nisu (sugovornici to spremni), onda je sva krivnja na toj osobi što je koraknula u taj smjer.

    Naime,
    kad malo dijete ima svoj šou jer bjesni oko nečeg, najpametnije je um mu zaokupiti nečim drugim, a ne diskusijom kako je pogrešno, odnosno glupo njegovo šponašanje.

    Ako imaš mogućnost odabrati biti svoje bitke, procjenjujući tko je dostojni protivnik, a tko nije, onda je sva krivnja na tebi što ne procjenjuješ jer si se uljuljkao..............

    avatar

    04.07.2023. (10:23)    -   -   -   -  

  • Potok42

    U vezi tvog komentara na moju objavu od 28. 8. Za mene je blogiranje disciplina. Zahvaljujući formi bloga objavio sam važne definicije sebe u svijetu i svijeta u sebi.
    Nisam napravio ispad zbog viška/manjka komentara, već zato što mi je dodijalo ucjenjivanje u stilu: dam komentar, ako dam komentar.
    Čitamo se!

    avatar

    04.07.2023. (15:03)    -   -   -   -  

  • nema garancije

    Nema se ovdje puno dodati, osim razmisliti (mi koji smo roditelji),
    koje smo vrijednosti usadili svojim potomcima. Ako je tu samo
    gola borba za preživljavanjem (nažalost ima i takvih situacija) ili je
    životna borba protkana ljubavlju prema onima s kojima živimo,
    radimo i dijelimo ovu planetu... Ne možemo djecu odgajati da svi
    budu Roko i Cicibela, moderna su vremena koja zahtijevaju ušminkaniji pristupali ne nužno radikalan.
    Ne znam što bih izdvojila, sve si secirao po mjeri:)

    avatar

    04.07.2023. (19:01)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...