Komentari

konobarica123.blog.hr

Dodaj komentar (19)

Marketing


  • konobarica

    Evala!

    avatar

    26.05.2023. (00:01)    -   -   -   -  

  • Annabonni

    evala i tebi, bolja si od sportskih novinara, poštenija i emotivnija

    Ja sam Šibenka iz Splita, Hajduk je naš, Šibenik je moj i radost pobjede ogadio je MA KAKO VELIK obična sirovima zvan Livaja.......Govno od čovka.

    Merde !

    avatar

    26.05.2023. (00:14)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    ništa ne pratim što se događa:*
    ti to sve tako lijepo napišeš. :)

    avatar

    26.05.2023. (00:37)    -   -   -   -  

  • luki2

    Eh da, nekome sve na ovom svijetu smeta - jer ne voli sebe.:((( Ljubim!

    avatar

    26.05.2023. (01:29)    -   -   -   -  

  • sewen

    Čuja san ća se dogodilo. Nije mi nimalo drago. Uvik neko pokvari sve...ko god da je prvi započeja...

    avatar

    26.05.2023. (06:11)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    Žalosno da žalosnije ne može:-(((

    avatar

    26.05.2023. (06:30)    -   -   -   -  

  • kako_ti_kupus

    sve to triba zabranit! dekretom ukinit!

    avatar

    26.05.2023. (07:21)    -   -   -   -  

  • gogoo

    Zbilja žalosno! Sjećam se kad smo s malom djecom išli na utakmice, dobivalo se El gran Real, Hajduk, gubilo od Partizana...

    avatar

    26.05.2023. (17:13)    -   -   -   -  

  • j.

    nekad i meni dođe ovako kao kupusu, iako nije red, vratili bi se iz Brisela i Strasbourga na bijelome konju; gledam baš koliko resursa ova država crpi, prekovremenih sati, ljudskih živaca, energije, života na to čudo od navijanja; pa to je strašno, ako utakmice treba čuvati a to bi trebali biti praznici igre, onda čemu sve to... ja sam naučio kad sam bio mlad ići tamo gdje si sam; nikad u mnoštvu, nikad u masi; masa me uvijek odbijala, čak i kao klinac nisam baš išao na Cibonu, možda sam par puta vidio Dražena, radije u blizinu, na međurepubličku ligu, a onda bris na randevu – a stanovala je blizu Kranjčevićeve; jel može u pet, ma daj, ajmo radije u šest; tek sam joj prije koju godinu rekao za to...... :)))

    i tako sam u srijedu navečer, pod nekom temperaturom, čist kao Ofelija, radije malko lovio neki stream za Cibonu i Zadar, nego za to finale nogometnog kupa; kao da sam znao da je tamo neka loša vibra; pa kad sam vidio da u toj košarci gosti zasluženo deru ove koji nisu dobili plaću od rujna kao Musa jarca, i to sam ugasio... finala našeg nogometnog kupa prestao sam gledati davno, davno, čini mi se da su se tada prvi puta u finalu pucali penali... a šteta, sigurno da je bilo možda nekoliko sjajnih utakmica, evo jednu sam gledao, sjećam se baš kad je tvoja Rijeka čini mi se u Varaždinu pobijedila Dinamo, i to je bila sjajna utakmica... nekako i ta činjenica da je to, pazi, natjecanje na državnom nivou, a nema ga na državnoj televiziji... to mi je nekako odbojno, loše... bože, što su napravili od našeg nogometa...

    i onda stignu vijesti o Livaji, ne znam, meni se čini da kapetan, pa reprezentativac mora imati neku veću vrijednost od drugih, ma može ljude to ponijeti, čak je jednom i Ćorluka pjevao nešto o debelom Niki Kranjčaru, nije to bilo tako davno, ma tko samo smišlja te pjesme; čudo jedno, koji talenti... ali daj čovječe, pa ići vikati na megafon nešto što znaš da u današnje doba osvane na fejsu za tri minute, pa koliko moraš biti nepromišljen....

    gle, prije kakvih deset godina, moj klinac krenuo na košarku, to je sve u početku financirao Tedeschi u prvom onom naletu, para kao blata, sve neke majice, torbice, ruksaci, besplatne utakmice, bonovi... i tako vidim ja, počeo on navijati za Cedevitu; rekoh – pa što njemu znači da je prije trideset godina tamo neki Petrović bio Mozart, pa to je za njega paleozoik, neka dijete živi svoj život... i tako igraju ti njegova Cedevita i moja Cibona jedno finale, štajaznam koje godine, i mi se obučemo svaki u svoju majicu, ja neku plavu taman model osamdesetpeta, on svoju crvenu, i skupa sjedimo na tekmi; u tom času je Cibona vodila, on je bio tužan, pa sam ga ja zagrlio, čini mi se da sam mu baš govorio „mislim da bi ovaj vaš Draper mogao bit dobar za našu repku“ – tu negdje nas je čak i Sportklub snimio u krupnom planu, rekao mi frend poslije; i stvarno, godinu poslije je Slavko Cvitković na Eurobasketu kad smo bili skoro treći vikao kako je tom Draperu trebalo dignuti krivičnu prijavu koliko ima ukradenih lopti sa svojim dugim ručetinama; ja sam naravno kupio karte gdje već ima rupa od moje stražnjice, na crvenom sektoru ispod Čipi Čipsa; i tu smo mi to gledali....
    .......

    avatar

    26.05.2023. (17:31)    -   -   -   -  

  • j.

    .............
    nikad mi na pamet nije palo da ga učim da zviždi na tuđa bacanja, nikad u životu ja to nisam radio... sport je sport, ako možeš, budi bolji, a ja ću uz svoga biti i kad je teško... tako smo i Najdraža i ja, možeš misliti, ona je Zadranka, došla je u Zagreb onog ljeta kad je Petar Popović sa Lučkog zabio one trice njima za prvenstvo, a još je Dražen bio tu; ja sam bio u Jna tada; i mi smo uvijek kad bi njeni i moji igrali skupa sjedili ispod toga moga čipi čipsa, ljudi nas gledaju, mi zagrljeni, ona se raduje kad zabiju njeni, ja kad zabiju moji... sport bi morao biti terapija za umorne duše, užitak; pa čovječe odeš na tekmu da nešto vidiš, da popričaš sa čovjekom pored sebe s kojim nikad ne bi imao ništa zajedničkog; evo čitao sam kako je Jerga napisao predivnu jednu priču da je s nekim likom čitavo jedno proljeće prije rata odlazio na tekme Želje svake druge nedjelje u pet; točno su ulazili u isti tramvaj i nikad ništa drugo nisu pričali nego o Želji, pojma nema ni kako je ovome bilo prezime ni ništa o njemu, a piše o čovjeku kao da mu je brat s kojim ćeš podijeliti posljednji list novina za metnuti dolje da čuvaš prostatu... to je to... valjda je to ona sezona kad su im Madžari uvalili onaj gol u zadnjoj sekundi; ko će ga znati...

    evo ovo što gogoo piše, pa ja se sjećam i te Rijeke sa Fegicem i Desnicom, mogao si mirne duše sjest negdje na tribinu i reći "kaj" ili "ća" ili tko zna što, još su ti kupili kokice, pljeskali smo kada smo vidjeli da netko zna igrati;znaš kako sam ja vidio Cerinove škarice Hajduku sa devet godina? stari me doveo pod istok na Maksimir, nema šanse da se popneš, i onda smo bili između istoka i sjevera; i neki sasvim nepoznat čovjek me digao na svoje ruke da vidim, Džemo izvodi korner, Bogdan spušta loptu... hej, pa gdje je to nestalo...

    zadnji puta kad sam to osjetio, to je bilo negdje dok je gospon Vuga igrao kod nas, možda je baš prešao od vas, tko će ga znati, i tako gledamo mali i ja to na tribini, on ima možda šest godina, a neki dede kraj nas, i ovaj jedan viče ofsajd, a moj mali veli „ne kaže se ofsajd nego zaleđe“, ne znam otkud mu ta hrabrost, ja mu velim „hej“ pa pogledam čovjeka ono tipa „sorry, kaj ćeš sa djecom“ a ovaj pajdo kraj tog starog umro od smijeha, poslije ga pola sata kubao kako vidiš da mali zna bolje od tebe, šta se praviš važan, plati pivu

    eh, gospon Vuga, dođemo mi jedanput u VŽ na Špancirfest, šećemo, a mali mene pod rebra, „tata, Vugrinec“, ovaj izlazi iz slastičarnice sa tri kugle sladoleda u kornetu; žena je mislila - sad će maloga učiti muzici, kulturi, ovo ti je ova zgrada, pa ćemo u salon, izložba, muzej, a ovaj tako; kad me onda nije sastavila, „šta si mi od djeteta napravio, idiota“ :)))) hajde, nije loše, ode i on recimo sa curom u Haenka na Idiota (to je taj filing) gore na balkon ili u Zekaem na Višnjik, još su jeftine karte za studentariju, ali zarazio ga tajo, gledao je Oršićev gol Chelseaju sa trideset metara udaljenosti...

    eto, to je bio duh tribine kojeg više nema, sad je ili neki teški sarkazam, ili nasilje, negativa, gledanje na druge kao na gamad koju treba istrijebiti... ne mogu ja to više gledati, odem u šumu pa šutim, bilo jednom pa prošlo ...

    pozdrav :)

    avatar

    26.05.2023. (17:31)    -   -   -   -  

  • bellarte

    Prošlu Nedelju ja i zakonita bili malo do Fužina, prošetali oko jezera pa u Delnice na ručak za nazad starom cestom a na priključenju kod naplate bar desetak kombija specijalaca i kontrola svake vrste... Srećom je naš pas bio između sjedala(mora taj sve vidjeti) pa kad je policjot vidio da je obična familija u prolazu nisu nas ni zaustavljali.. Potom da izbjegnem krkljanac na Matuljima, ja lijepo kroz grad, uhvatio zeleni val i začas stigli proći Matuljski kružni pa onda još i preko Učke da ne plaćam preskupi tunel... Uglavnom krkljanci na sve strane.. I baš sam sretan da sam na selu gdje nema tolike vreve...

    avatar

    28.05.2023. (09:52)    -   -   -   -  

  • konobarica

    @ anna - pa eto, čovjek bacio u sjenu ali sve. I uspjeh koji je njegov klub postigao. A klub ga opravdava navodeći što ima tu vrlinu da se naslikava sa fanovima...o tempora...
    Hvala ti :)

    avatar

    29.05.2023. (22:41)    -   -   -   -  

  • konobarica

    @ galaxy - pa eto imaš mene :)))) Hvala ti. Osobito sam za sportske nebuloze tu uvijek :))))

    avatar

    29.05.2023. (22:42)    -   -   -   -  

  • konobarica

    @ sewen - ma primitivizam i pećinarstvo. Evoluirali smo unatrag, čini mi se.

    avatar

    29.05.2023. (22:43)    -   -   -   -  

  • konobarica

    @ morska - a baš. Tuga.

    avatar

    29.05.2023. (22:44)    -   -   -   -  

  • konobarica

    @ luki2 - pa upravo to. Čovjek u banani skroz.

    avatar

    29.05.2023. (22:44)    -   -   -   -  

  • konobarica

    @ kebidž - kojo? Kup? Što se mene tiče može. Osobito ako će bit ovakvih svinjarija i ubuduće...

    avatar

    29.05.2023. (22:45)    -   -   -   -  

  • konobarica

    @ gogoo - i hodali rame uz rame obilježeni različitim navijačkim bojama...sjećam se i ja. Navijala sam za Zvezdu onomad... pa sa Kantride na Zamet sa crveno bijelom kapicom na glavi. Zvezda bi na Kantridi uglavnom gubila, malo bi me zafrkavali, ali sve benigna zajebancija...

    avatar

    29.05.2023. (22:47)    -   -   -   -  

  • konobarica

    @ j. - kao prvo, ako negdje pronađeš koja je to Jergina priča - rado bih pročitala. Zagrabila u vrijeme kad smo bili iznad ovih današnjih gluposti. Za ovo drugo sve ti vjerujem i slažem se da smo djecu učili ispravnim vrijednostima.
    Juniorka je u jednom pointu u ranoj fazi osnovne odlučila da će navijat za Dinamo...Nje nam bilo svejedno, ali ispoštovali smo. Vratila se u riječke tračnice vrlo brzo. Nakon nekoliko godina došla je faza fantomki, Armade i sjeverne tribine na Ruji...Tu smo bili oprezniji i puni savjeta. Ispostavilo se da nema potrebe, jer do do tada već je usvojila korektno ponašanje kako u životu, tako na terenu dok je trenirala, pa i na tribinama dok skakuće u ritmu Armade.
    Ovo sad, ja ne znam šta je došlo. Jednim potezom čovjek izbrisao ali sve vrijednosti finala kupa...
    Hvala ti na lijepim komnetarima. Obožavam čitati tvoje retke. Rijetko kad mi nisi zanimljiv.
    Pozzić

    avatar

    29.05.2023. (22:57)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...