Komentari

penetenziagite.blog.hr

Dodaj komentar (17)

Marketing

  • modrina neba

    U pravu Si...život je čudo!

    avatar

    18.05.2023. (19:36)    -   -   -   -  

  • Annabonni

    Pišeš onom toplinom ( skoro i stiilom rečenice ) kao je Ahmed Nurudin opisivao ruke aginice skupljene u krilu.
    Vidiš, voliš, osjećaš i bez dodira pamtiš

    avatar

    18.05.2023. (20:50)    -   -   -   -  

  • astrosailor

    Očito gledaš unutra.

    avatar

    18.05.2023. (22:35)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    Kad imaš silu emocija s riječima imaš poplavu:-)

    avatar

    18.05.2023. (23:30)    -   -   -   -  

  • luki2

    Ti si jedno prekrasno čudo, prepuno emocija! Ljubim!

    avatar

    18.05.2023. (23:44)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    Zapravo da, tekstovi drugih su mi velika inspiracija i uživam čitajući. :))
    Također, u ovakvim emocijama mogu samo zapljeskati.

    avatar

    19.05.2023. (00:03)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri riči...

    na lijepo, toplo i mekano miriše...

    avatar

    19.05.2023. (06:23)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Da, život je čudo. A tvoja tajna koju nam polako otkrivaš je
    odlično poznavanje odnosa dvoje do potpunog povjerenja.
    To je umjetnost koji većina parova ne nauči, a mali broj pisaca
    uspije opisati. Ti uspijevaš.

    avatar

    19.05.2023. (08:58)    -   -   -   -  

  • Kockavica

    :))

    avatar

    19.05.2023. (09:56)    -   -   -   -  

  • V

    Nekako, kad god spomeneš gospođu, u njenim rukama uvijek cigareta, tako da me ona sad počela zaokupljati više od tekstova. Kao nekakva subliminalna poruka :O

    Ne znam zašto gospođi netko ne poruči kako je krajnje vrijeme da je ostavi... to s cigaretama nikad ne izađe na dobro.

    avatar

    19.05.2023. (13:50)    -   -   -   -  

  • j.

    Hvala vam svima od srca na posjeti.
    O mome "umijeću" mogli bismo malo drugačije; trebalo bi za početak razlučiti mogu li moji tekstovi funkcionirati kao fikcija, dakle kao nešto u čemu ne morate nužno zamišljati lika koji ih piše kao njihova istodobnog junaka - ili jednostavno ne mogu.
    Ako mogu, onda ti tekstovi možda nečemu vrijede; vrijedili bi ukoliko bi kakvu osamljenu, izgubljenu ili ožalošćenu dušu uspjeli barem malko skrenuti na put vedrine i svjetla.
    U potonjem slučaju, ako morate vidjeti vašeg milog i slatkog vjetraugranama, prosipača šećerne vodice po blogu i navodnog vrhunskog supruga, ljubavnika i oca - iza svih junaštava, dogodovština i epizoda koje se u njima opisuju, to onda može značiti samo to da su moji tekstovi vrijedni isključivo kao osobno svjedočanstvo – i ništa drugo. Možete ih čitati kao iskaze nekih davnih, zaboravljenih svjedoka u parnicama koje su vodili stari Gričani i Vlaškovuličanci: on je meni moje vrbe, a ja bum njemu vodu s potoka.

    V, pogodila si u sridu - i jedino što u tvome pitanju ne bi moralo odgovarati istini jest to da moguće nije da baš - nije bilo nikoga tko bi to poručivao; to o cigaretama.
    No to, naravno, s te osobe - te koja je poručivala, ili trebala poručivati (tko će ga znati, možda sam taj upravo vrli ja) - nipošto ne može skinuti krivnju; to si sjajno implicirala.
    Zapravo, počeo me hvatati strah; strah ne od toga da bi na meni moglo biti krivnje - jer te krivnje svakako da na meni ima koliko hoćeš; nego strah od toga da si ti V uopće uočila to s cigaretom.
    O, koliko smo još (sad to možeš vjerovati da ja pričam, ili moguće izmišljam, ako su moji tekstovi fikcija, a ja neki nadmeni samoproglašeni pisac koji ovdje pravi eksperimente s ljudima, pa u njima uživa iza tipkovnice kao prase u blatu - tko će ga znati) - Najdraža i ja znali pričati o cigaretama. Na mojoj glavi u toj priči tada ima putra daleko više nego na Njenoj, jer meni je to odavna već bio porok samo u obujmu od recimo tri komada tjedno, a od prošle jeseni - baš ništa (kako će pažljiviji čitatelj naslutiti iz ovog teksta gore).
    No, kada tvoje pitanje iz stvarnosti projiciraš na Njen lik (ili obrnuto: iz fikcije preneseš u stvarnost, pa to vikneš dolje, u prizemlje) - i kada Je pitaš to što si ti V. pitala – Ona onda odlučno, svojim dubokim i snažnim glasom, onim glasom od kojeg vaš vjetarugranama više ne može sasvim trezveno i hladno razmišljati, nego uživa prije svega u njegovu zvuku - odvrati:
    - Život završava loše.
    Razumijete što želim reći, kada čovjek voli, onda voli nekoga takvoga kakav jest: to hoće reći ovaj vaš nevješt pisac; da nekoga ili volimo, ili ne volimo. Treće nema. Činjenica da je to njegovo moguće svjedočanstvo, ili pak samo plod njegove mašte – nije tu od velikog značaja. Ionako svi mi puno više vjerujemo nekim izmaštanim likovima iz romana, literature uopće, filmova – povodimo se za njima kao paščad za hrpom kostiju – nego onima koji nam svaki dan isponova u oči istovaruju nešto što ne želimo čuti: lijen si; neodgovoran si; nepažljiv si; sebičan si.
    Pa najbolja potvrda toga (toga o voljenju) jest to da ste očito povjerovali kako netko uopće može voljeti takvog lika kakav je taj vaš vjetarugranama; da voljenje implicira racionalnost, tko bi njega uopće mogao voljeti?
    Zato baš taj opisani strah od toga što si ti V. sjajno uočila - možda najbolje svjedoči o tome da te moje priče uopće nisu fikcija, nego obični, malo vrijedni zapisi sebičnog, uplašenog starca koji nastoji uhvatiti još dašak ili dva vedrine u životu – ma koliko to druge ljude oko njega, čak i one koje on navodno voli – koštalo.
    Time taj strah postaje još strašniji.
    Moram potpuno izbaciti ich formu; to je lijek.

    I da, bila sada ovo puka maštarija, ili stvaran događaj, zamislite razgovor koji teče, razgovor dvoje koji se, tako se tvrdi u pričama koje su možda čak i stvarne, vole:

    - Znaš li da pušač završava loše – to eto kaže trezven čovjek koji očito brine o drugima?
    - Život završava loše!
    - Život je čudo, možda još i veće čudo nego bi inače bio – upravo zato što završava loše!
    - Donesi mi vestu iz sobe kada budeš silazio, molim te!

    Hvala ti, draga V.

    avatar

    19.05.2023. (22:10)    -   -   -   -  

  • V

    A valjda gospođa zna.
    Doduše, znala bih i ja štošta reći, kao bivši pušač i kao netko tko je vidio raznih završetaka... ali, rekla mi jednom sestra kako je u nekom razgovoru s jednim svećenikom ovaj izjavio da su najgori (najveći propovjednici) novoprosvjetljeni vjernici - oni koji su nedavno 'otkrili' Boga, i upravo bivši pušači, tako da bi ovo bilo sve od mene :)

    avatar

    19.05.2023. (23:44)    -   -   -   -  

  • j.

    Često o tome pričamo, o znanju, pa makar i u mojoj glavi: Ona nerijetko prikloni svoje velike, zelene oči onome što je o tome pisao Cesarić.

    A ovo, s lošim završetkom, to samo - ne bez osmijeha, ili čak šarmantna podsmijeha - citira mene sama. Ili Je se moje riječi uhvate, ili mi želi poručiti: evo ti, primijeni sada sam svoje velemudrolije u praksi.

    Sjajno je V. ovo što si napisala; s time da bih ovdje primijetio kako Boga ne možeš otkriti davno, recimo rođenjem ili primanjem od svojih dragih: moraš ga svijetu jednog dana oteti zajedno sa sobom; ako ti se to desi - onda vrijeme prestane u stvari za tebe nešto posebno teći (hajmo reći: izgubi na značaju) i sve postaje nedavno, ili davno.

    Hoću reći: vjera koja je davna, nije svježa niti snažna; teško je dijeliti vjeru na davnu i nedavnu; vjera ili postoji ili je nema; sve što čovjek koji je negdje putem povjerovao sebe mora upitati jest: može li mi se više išta lošeg ovdje uopće dogoditi - po tome će to najbolje znati, moje je skromno mišljenje.

    Jer, ako sve na ovome svijetu završava loše; onda ili lošega više nema, ili smo od dobrog odustali; treće nema; to ovisi upravo o onome u što vjerujemo.

    Utoliko, valjalo bi definirati i pojam najgorega (to je recimo trebalo pitati Marxa kada je bajao o carstvu slobode: definiraj najbolju pčelu i najgoreg tkalca!); može li najgori uopće biti - onaj koji ljudima govori ono što ne žele čuti?

    A što se tiče pušenja; mi smo (ti i ja) dakle bivši pušači; a što je s bivšim nepušačima koji su jednom bili bivši pušači - tu bi sad, barem po mojoj priči, spadala Ona? :)

    avatar

    20.05.2023. (07:14)    -   -   -   -  

  • V

    Ti bi to htio ući u neki od mojih labirinta, da vidiš kako to oni funkcioniraju? :D

    Sve ovisnosti su iste, a ono što je najstrašnije kod njih je to da zapravo nikada ne prestaju. Kao ovisnici se rađamo, takvi i umiremo, a jedino što je u međuvremenu drugačije je povremena zamjena one 'glavne'. I, iako se čini da se razlikuju, a većina njih čak i neprimjetno prolazi ispod radara pod nekim drugim nazivima, sve su one slične, tj. imaju isti korijen - strah od samoće.

    Zato i većina pušača, alkoholičara, narkomana... svoj put započinje u društvu - prevarila ih je potreba za pripadanjem i bliskošću.
    Više puta sam spomenula na koji način sam sama postala pušačica... razlog nije bilo društvo, barem ne tuđe, nego moje vlastito, i strah od gubitka istog. Iako sam cijeli svoj život do tada bila uvjerena da je neću nikada htjeti, a nakon operacije s 18 g., boravka na Jordanovcu i svega tamo viđenog, svoje vjerovanje i učvrstila, cigaretu sam prigrlila kao najbolju prijateljicu u vrijeme kada sam počela gubiti vid.

    Sve je nekako još i bilo u redu dok sam imala nekoga za razgovor, ali kada bi svi otišli, svatko za svojim poslom, bila sam na putu da izgubim razum.
    Jedna djevojka, koja valjda nije znala što bi drugo sa mnom, ponudila mi je cigaretu rekavši da će mi biti lakše. Kako sam ja tada bila utopljenik, bez razmišljanja sam posezala za svakom slamkom. A onda sam posezala za slamkama i kada je njihova vlasnica bila prisutna, i kada nije... i kada mi je jednom sama ostavila na stolu punu, neotvorenu kutiju, ja sam drugi dan kupila svoju, zapravo nekoliko - njoj sam vratila njene jer za njima više nije bilo potrebe. Imala sam svoju vlastitu ovisnost. Tada sam se uvjerila kako slogan S cigaretom nisi sam, nije samo slogan... nego religija :D

    Prestala sam kada sam iz nje izvukla sve što sam mogla za sebe, i kada je postalo očito da je njen štetni učinak postao puno veći od koristi.
    No, mada sam je ostavila doslovno preko noći, ostavljala sam je prije toga dulje vrijeme neuspješno. Jer, svi su ovisnici isti - sebični slabići koji će naći milijun razloga za ostati u lošoj vezi, sve zbog straha od samoće.
    Ja sam prestala nekako u vrijeme kada sam se prijavila na blog.

    Dakle, možemo reći kako smo uvijek ovisni o nekome - o majci, obitelji, prijateljima, hobijima, ljubavima... i nalazit ćemo milijun izgovora za njih, dok istovremeno tražimo način da pobjegnemo, jer svaka ovisnost, nakon lijepe, kad-tad pokaže i onu svoju ružnu stranu.
    A spas nam donosi jedino netko novi na horizontu. I zato postoje te kojekakve udruge... i zato su novoprosvjetljeni najveći propovjednici, jer ih strah od samoće tjera da svim silama navaljuju na tu svoju novu ovisnost i grčevito se drže za nju...

    Ti si o svojoj dragoj ovisan više nego ona o tebi... i zato joj sebično (jer ovisnici su takvi), zbog straha od samoće želiš uskratiti ono što njoj pomaže. A ona sebično (jer ovisnici su takvi) pronalazi milijun razloga za ne ostati sama... pa kao opciju, sebično (jer ovisnicu su takvi), svjesna da tako unesrećuje svoje bližnje, prihvaća i svoju raniju smrt, prije svih.

    Cijeli život je ovisnost... i kada na kraju, nakon lijepe, on pokaže i svoju ružnu stranu, mi radimo ono što uvijek radimo - želimo pobjeći...
    I srećom, na horizontu je još jedan spas... no, ono što ne znamo... :)

    avatar

    20.05.2023. (11:00)    -   -   -   -  

  • j.

    Kako ono vele, znatiželja je ubila mačku? To pričam o mjestu s pogledom na labirinte.

    Čuj, a da ti objaviš neku zbirkicu?

    Da, mislim da sam to već ovdje milijun puta i napisao; znam ja Njoj reći, možda ja tebe uopće ne volim i nemam pojma što je ljubav, možda sam samo ovisan o tebi.

    To se prešuti, ja ionako često pričam bedastoće kao neka nesuđena drama queen.

    Jedino se tu ne uklapa činjenica da sam i ja dugo, dugo pušio, pomalo, ali od gušta.

    Tko razumije, njemu dvije. Spoznaje.

    Ili je to sve, da nastavimo priču, u mojoj glavi, a duh svjedočanstva mi samo ovdje treba da bih priču ojačao po bridovima ili kralježnici?

    Kako bilo, mi ne možemo odgovarati za spas drugih, pa niti onih do kojih nam je stalo; osim za spas od nas samih. Mislim da je to ono što se nazire na horizontu do kojeg će svatko od nas doći sam, kako je i pošao; da o tome pričaš u posljednjoj rečenici. Da je ovdje dobro, ne bismo svi pričali o ovisnosti i spasenju; no barem zasad za bolje ne znamo, ili o tome možemo samo nagađati.

    Ja bih u toj priči trebao biti nezasluženi srećković. Mene i moje je zasad štrajfalo, ali prilično bočno i usput; zato toliko i pričam o događanju lošega. Skloni smo osuđivati i prosuđivati (tu naravno mislim na opću atmosferu u društvu, a ne na ovaj nevjerojatan i neočekivan razgovor); to je ono čega bi se valjalo kloniti.

    Ali, na koncu, koga bih tu uopće mogao zanimati ja, osim da se s mnom uspoređuje u stilu tebi je lako, lako je tebi. Možda ću zato imati strože kriterije pri podvlačenju crte, tko bi znao. To je ono o čemu bi svatko za sebe, barem iz moje žablje perspektive, trebao voditi računa.

    Možda će ubojici pod račun biti uzeto to što se jednom digao sa stolca staroj bakici u tramvaju, a nečiji milijuni i godine - neće?

    avatar

    20.05.2023. (11:58)    -   -   -   -  

  • V

    Teško... nema se što :)))
    Ovo bi bila tek mala ilustracija, više kao sigurno praćenje već unaprijed zacrtanog putića. Doduše, znam ja i ovako pomalo 'zastraniti', ali inače ne znam kako bi se mogli smisleno prepričati sva ona lutanja naokolo, vraćanja unatrag, udaranja u zidove, ili čak i probijanja istih.
    Ne vjerujem da bi taj kaos bilo koga impresionirao... a tebe molim da mi ne laskaš tako bezobrazno, jer bih mogla postati ovisna... a ja ovisnosti zapravo jako ne volim, u tolikoj mjeri da je dobar dio mog života preuzela ovisnost o bježanju prije prepuštanja istima :O

    A dvije spoznaje... mislim da bi vrijedilo ponovno pročitati ovaj dio.
    'Ti si o svojoj dragoj ovisan više nego ona o tebi... i zato joj sebično (jer ovisnici su takvi), zbog straha od samoće želiš uskratiti ono što njoj pomaže. A ona sebično (jer ovisnici su takvi) pronalazi milijun razloga za ne ostati sama... pa kao opciju, sebično (jer ovisnicu su takvi), svjesna da tako unesrećuje svoje bližnje, prihvaća i svoju raniju smrt, prije svih.'

    Idem sad slagati cigle oko cvjetnjaka.

    avatar

    20.05.2023. (13:33)    -   -   -   -  

  • j.

    Da, da, i ja se zabrinem kad se počnem citirati :).
    Kako ne voljeti ovisnosti? Pa zar bih sada zraku trebao reći - ne volim te, ovisan sam o tebi?
    Postoje tek stvari o kojima postanemo ovisni, a nisu toga vrijedne, ali to ne znači da nisu vrijedne i one druge, one koje jesu vrijedne :).
    Mislim da nije laskanje govoriti o tvome pisanju.

    avatar

    20.05.2023. (15:42)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...