Komentari

penetenziagite.blog.hr

Dodaj komentar (9)

Marketing

  • viatrix

    Teško je biti zadovoljan sam sa sobom.

    avatar

    07.03.2023. (20:41)    -   -   -   -  

  • modrina - neba

    Hvala J...da bila sam u posjeti Arboretuma Volčji potok i dugo nazad Mozirski gaj.
    Divota, što tamo sve vidiš na proljeće je divno, kad se cviječe budi.
    Laku noč i Pozdrav Tebi!!!

    avatar

    07.03.2023. (21:08)    -   -   -   -  

  • luki2

    Gdje prestaje sila, počinje čovječnost. Divna misao. Moram reći da sam prilično zadovoljna sama sobom.:)))) Ljubim!

    avatar

    07.03.2023. (21:38)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    Je li se baš nužno prilagođavat svijetu i je li cijena prilagođavanja previsoka....gubitak vlastitog identiteta...možda je dovoljno bit usklađen s uskim krugom ljudi koji jesu naš krug...u takvom krugu snaga ispravnosti se mjeri drugim kriterijima:-)

    avatar

    07.03.2023. (23:16)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri riči...

    Znači - milom :). Jer sve što silom postignemo je kratkoga vijeka (?).
    Dobro od zla je teško razlučiti ne zato što smo slijepi, nego zato što stvari nisu nikako jednostavne kada se sliku pokušava kompletirati. Puzzle se ponekad sastoje od puno dijelova koji zahtijevaju puno energije, vremena, strpljenja, pronicljivosti...sve samih nekakvih kvaliteta, a uvijek netko zabušava (naljuti se, preokrene, gleda - a ne vidi, ljuti se - jer ovo, jer ono). A konačna slika je lijepa, samo - tko li se sjetio da je tako iscjepka pa da nam je uvali kao takav frustrirajući posao?

    avatar

    08.03.2023. (10:55)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    Ne znam. :)
    Kad sam izustila sve proživljeno, sve bolno iz prošlosti što se dogodilo, a nije trebalo, dogodilo se ono na što nisam pomišljala - netko bi to mogao iskoristiti za svoje ciljeve da ukaže kako zbog mojeg proživljenog, postanem prikazana kao potencijalno istraumatizirana i da me se isključi iz svih vrijednosnih parametara, a svaki budući događaj okrene protiv mene. Na samo jednom primjeru sam naučila da je najpametnije šutjeti i hodati dalje. Osvrnuti se tek povremeno u tišini. Spriječiti zlodjela oko sebe. Jer obično noževi lete u leđa kad se najmanje nadamo.

    avatar

    08.03.2023. (14:02)    -   -   -   -  

  • lief erikson

    Svaka nova godina na plećima donosi nešto novo... novu strast, novi sram, novo shvaćanje pa opet možda novi sram... i tako dok se ne prihvati... mene zanima dal se nešto ikad prihvati... ne znam, reko bi Delboy u ovo vrijeme sljedeće godine...i što sad tu čovjek može napraviti s unutarnjim sobom... ništa nego naučiti funkcionirati i pronaći snagu ispravnosti... a što je to... opet ne znam osim da imam mišljenje da treba stalno i konstantno težiti tome da se bude dobar čovjek... prvenstveno prema van jer jedino tako se možemo nastaviti truditi oko onog našeg unutarnjeg koje uvijek šuti (bez obzira na sve savršene odnose) i čuči i bolje da šešir nema... gušt je pročitati ovakav post ali teško je pratiti u smislu da se pohvata sve i napiše relativno kratak i smisleni (smisleno u ogledalu) komentar... oduvijek tupim o bjegu o šumi o Norveškoj i malom selu u nekom fjordu... vjerojatno ću i dalje tupiti no ako je to moja neka verzija funkcioniranja pa nek i tupim... očekivanja su zeznuta stvar i sve ih je više... sam sam se uhvatio u situacijama gdje neke stvari nisam odradio čistog i otvorenog srca već zbog očekivanja... kako funkcioniraju stvari, inače naslov jedne pjesme od Pipsa ali mi je palo na pamet koliko su stari ljudi bili pametniji... dođu neke situacije u životu gdje shvatiš koliko ima smisla što je netko govorio ili kako su funkcionirali... i što se dogodilo, zaboravilo se zašto jer se tako jednostavno funkcioniralo... dok sada mi moramo ponovo učiti neke stvari koje su davno otkrivene... ako zanemarimo današnji svijet tehnologije i društva... ali to današnje i nije toliko bitno za preživjeti... ili je... i u tom je stvar, previše razmišljanja dovodi do ničega... zato onaj trud oko samog sebe treba opstati da ne dođe do "na putu prema dole"... opet Pipsi... trubiti ću o bjegu i šumi i dalje, jer sam takav i što sad, proći će još jedna godina i još mnogo njih i to je u redu... dok sam nekom drag, dok prepoznajem situaciju kada nekog bliskog treba zagrliti, dok mogu zapaliti vatru, dok mogu u kratkom usputnom razgovoru nekoj nasmijati, dok se mogu zaljubiti jednokratno i ništa poduzeti oko toga, dok mogu živjeti sa novim neugodnim jutrom nakon pizdarije... dok mogu mogu... svijet je tu i ja sam u njemu... snaga ispravnosti je borba koja ne smije ostati u nama....

    avatar

    08.03.2023. (20:50)    -   -   -   -  

  • nema garancije

    Mogu samo zaključiti da smo samo mali beznačajni mravići koji su
    tu i tamo sposobni samo pecnuti nekoga, najčešće onoga do sebe,
    a kao što reče, tu bi trebali biti jedni za druge. Još i nije velika šteta dok oni "ispravni" ne dođu na pozicije s kojih mogu sustavno uništavati
    da bi u konačnici neka nova pokoljenja mogla tek "kopati po otpadu".
    Razmišljati o ovomu što si napisao otklanja san, a ipak moramo
    nastavljati dalje u svojim malim, beznačajnim, a ipak izdržljivim svjetovima. Ako te svjetove prilagođavamo jedni prema drugima
    možda nam i bude spasa. No, povijest je pokazala da to nije tako:(

    avatar

    08.03.2023. (21:54)    -   -   -   -  

  • smjehotvorine

    potpisujem @ nema garancije...

    avatar

    10.03.2023. (06:32)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...