Komentari

dvitririchi.blog.hr

Dodaj komentar (18)

Marketing

  • Dvi, tri rici...

    No more sex on the beach...

    avatar

    24.01.2023. (05:33)    -   -   -   -  

  • Sarah

    https://youtu.be/9Y575FhAErM

    avatar

    24.01.2023. (07:18)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    Godinama smo kao ekipa odlazili na cjelodnevni u Supetar...koncesija na plažu s restoranom, a na borove zakucane obavijesti "zabranjeno kozumiranje vlastite hrane"...:-(((

    avatar

    24.01.2023. (07:29)    -   -   -   -  

  • Blumi

    eh da, tko god je malo bio vani zna kako to ide, ali neka smo mi živi i zdravi ;)

    avatar

    24.01.2023. (08:33)    -   -   -   -  

  • kako_ti_kupus

    i... šta kažete?! nemate se di kupat? ajdeee!?

    avatar

    24.01.2023. (08:53)    -   -   -   -  

  • Donabellina

    Gledala sinoć OTVORENO

    avatar

    24.01.2023. (09:09)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Dok se sva zla svijeta ne utjelove, danas odabitrem uživatiu ovoj tvojoj predivnoj plavoj fotki.........

    avatar

    24.01.2023. (10:14)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Aaaaaa - Felicita :))))

    Onda ti evo jedna meni draga, isto iz prahistorije :))
    https://www.youtube.com/watch?v=XUuM4WdKFb8

    avatar

    24.01.2023. (10:16)    -   -   -   -  

  • j.

    od talijanske obale obožavam zimsku Lagunu di Grado; kilometri sivila, magle i pijeska - ne možeš više razaznati gdje je što; kao u filmovima Sokurova ili Zvjaginceva, nije ni čudo da je blizu Akvileja; ne možeš utvrditi vjeru u nečemu što ti je distrakcija :)
    more je precijenjeno, barem ljeti :)
    šalim se, što bih ja imao reći o moru a da nije pjesma; mene je čitava djetinjstva i rane mladosti u vikendici koju je moja mama dala urediti od neke stare istarske štale – kupalo i ljubilo jedno takvo more, puno blagosti i smijeha, bezbrižnosti i nesebičnosti; da uz njega upoznam ljubav, strast i prijateljstvo, valjda tri najljepše stvari u životu, i nikada mi se više nakon toga ništa loše u životu ne može desiti;
    ovu priču vjerojatno da mogu razriješiti jedino potopi, klimatske promjene, pad cijena, neki solidan rat i slično – jer inače ljudskoj pohlepi nema granica, na rang listi ljudskih vrlina glupost je prilično nisko, možda treća; prva je pohlepa, druga mržnja, a tek onda… ljubav
    dok se ne desi ovo tu što veliš, moglo bi usput možda biti i to da će se Hrvatska rasparati po sve lošije sašivenom šavu kao onomad Juga, jer se nama još čini da je nešto jače drži, ali to jače to su obične ziherice, rekli bi doli sigurece; može biti da će tovari i purgeri prevladati – dovoljno je dvadeset budala na tisuću normalnih koji šute, pa se više neće samo preskakati branike među jurećim automobilima oko Zira i Jadove, nego i šire, jer mržnja je opojna i snažna, skoro kao ljubav – pogotovo ako ljubav ne možeš osjetiti ili te tome nisu naučili; što pametni u sto godina sagrade, mrzitelji u jednoj, najviše dvije rasture, a ovo tu o ovom zakonu što pričaš, to će biti samo još jedan razlog više: i o tome su isto onomad odlučivali u onom prokletom Zagrebu
    i neće tada znati da je nedaleko od toga mjesta jedne vlažne, ledene i maglovite večeri kao što je ova - kucalo slabo i rupičasto srce nekog nevoljnog mješanca, ta-dam, ta-dam, ta-dam; otac je ovdje doplovio sa jedine rive istočnog Jadrana po kojoj još i danas plove automobili - Ličkom ili Unskom prugom davnih pedesetih, da se spasi familije i provincije i dobije diplomu, pa zapeo kako je red; majka je rođena u Biškupečkoj, djed Goranin; čiji sam i tko sam bogati ja; pripadam svugdje i nigdje, lijepo mi je na svim tim mjestima i niti jedno od njih ne osjećam svojim, ili još bolje – sebe njegovim; jednostavno sam nitko, ništa i ničiji u toj priči, moja su djeca više Dalmatinci (na tri kvarta) nego im je otac, pa sada tek znam kako su se devedesetiprve osjećali ljudi čije je životne priče u samo dvadeset ili trideset godina spojila neka luda, od svih sumnjičavo gledana ljubav, a razderala mržnja
    nikako
    i što će vrijediti sva mora, ionako meni sad već slabo, ja zimi zavrćem rukave na košuljama dok uz njih šećem i divim se saznanju da još uvijek na kugli zemaljskoj postoji mjesto gdje sija sunce; inače se u ostala godišnja doba penjem na brda i tamo tražim hlad, na Vršiču je u kolovozu dvanaest stupnjeva, na Vršič se ovi mudonje ne penju, pogotovo ne svojim velecijenjenim nogama i ne da im se spuštati helikopterima, Vršič je siguran; ako se sve to doista desi, i ta pretvorba i koncesije i raspadi i transformacije - opet više neću imati za koga navijati u životu: svi klubovi za koje sam navijao su pred raspadom ili su se već raspali, pretvorili su ih, uništili ovako kako će izgleda i ovo najljepše more; moja Najdraža vjerojatno je zabetonirala svoju ljubav prema meni u času u kojemu sam joj rekao da navijam za Zagreb, Zagreb je tada bio treća jugo liga, nije niti znala da postoji taj klub, nikad u životu nije niti čula da netko navija za klub koji nije velika četvorka; za takvog nekog možeš sama sebi reći – taj ili je lud, ili ga volim, a vjerojatno je oboje u pitanju; sada - ostala je jedino Nigerija, znaš već, to je onaj nogomet kojeg još znadu igrati klinci po školskim igralištima, sa taktikom: on ima loptu, svi na njega; za njih navijam još od devedesetičetvrte kada ih je iz snova razbudio Roberto Baggio; križni put i teški porazi, to je ono što me izgleda privlači, ma koliko se trudio da ne;
    ali nisu se niti Talijani još podijelili, čak niti Juveovi navijači više ne nose pod Vezuv transparente "operite se"; možda i za nas po toj logici još ima nade, samo ako koncesionari budu stranci - to je jedino što nas može ujediniti i spasiti
    Hrvat ne funkcionira drukčije nego kao hajduk ili kumek, i tako će biti još valjda trista godina, dok nas ne obasja sunce neke nove generacije prosvjetitelja i prosvijećenih, ili dok nas vre ne bu
    na koncu pak Turčin potukel nas se bu

    avatar

    24.01.2023. (19:38)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    Ne želim zamišljati.

    avatar

    24.01.2023. (22:30)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Ajooooj. Krivi klik i ja obrisao cijeli svoj komentar. Uf. :) Nema veze, i London je ponovno stasao nakon 166666666. Konstrakta je odlična, baš mi je dobro sjela. Glede okupacije obale, morat ćete, očito, poduzeti stvari na način smetlara zagrebačke "Čistoće" koji su se trenutno organizirali mimo svojih sindikata, što smatram izvanrednim, a nadam se da će to prepoznati i saborska zastupnica Radničke fronte Katarina Peović. Iako sam siguran da neće jer inače ne bi bila saborska zastupnica. Glede perverzija nad tih 10 metara slobodne, samoupravne, socijalističke obale, valja zadivljati i podivljati od grada do grada, od gradića do gradića, od mjesta do mjesta, od mjestašca do mjestašca, jer ako su jednom negdje rekli da je obala opće dobro, onda treba na to paziti kao na najveću svetinju. Za mnoge od vas, tamo na obali, trebalo bi sada biti vrijeme organiziranja i skarednog prosvjedovanja na rubu znanosti. :) Tj. s riješenosti i srdžbom koja može planine pomicati. Ako toga ne bude, ako svatko bude gledao neki svoj mali interes, onda idemo dalje i dublje u distopijsko društvo.

    avatar

    25.01.2023. (02:05)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    @Dagnjica - Ma samo se opusti, počni presti i čekaj da te se nahrani.

    avatar

    25.01.2023. (02:07)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Reci dud, evo @j.-a da o tome napiše trista kartica teksta. Reci dud naopako, evo @j.-a da i o tome napiše trista kartica teksta. Reci kos, evo @j.-a da o tome napiše trista kartica teksta. Reci sok, evo @j.-a da o tome napiše trista kartica teksta. Reci brmljksdkrtkgkgg, evo @j.-a da o tome napiše trista kartica teksta. Reci oropeoptoovogkkrkrkr, evo @j.-a da o tome napiše trista kartica teksta. Reci kdkdkkvkkfkfkffkgktktkr, evo @j.-a da o tome napiše trista kartica teksta. A u pič mič. Dragi @j., zar ti ne kužiš da tu nešto nije normalno? Katkad pomislim da bi svih tvojih trinaest milijuna ekstradugačkih komentara neki softver mogao obraditi i izbacivati u slučajnim kombinacijama rečenica - nitko ništa čudno ne bi primijetio. A i ja moram svakom loncu biti poklopac, dakle čista psihijatrija u mojoj malenkosti. ;:))

    avatar

    25.01.2023. (02:44)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri rici...

    Mariano, smiri se! I ja sam primjetila da Vjetru fali točka na kraju, a i Dagnjica bi mogla koje slovo više napisati, ne bi je puno koštalo! .;).
    Danas san na PAUZI, sutra ću se pozabaviti ovime sto ste napisali.
    UpOZORENJE: nemojte me tjerati da opet na ulaz stavim naputak za komentiranje.

    avatar

    25.01.2023. (06:21)    -   -   -   -  

  • j.

    Moje najdublje isprike na semantičkom kaosu, ako smijem primijetiti i ako je ikakvo opravdanje; onako bez točke i bez razmaka među odlomcima, tako pišem kad sam baš posebno nadahnut - tome si, eto, ti kriva :)))). Osjetio sam sinoć koliko te boli; evo: tu sad dakle nije prilično da idu smajliji, tu ide, fala Bogu, čak i kod mene - točka.

    Marianu ništa ne zamjeram, dapače-upravo suprotno; osim što je nepristojno da bilo gdje van naša dva bloga, pa i tu - privatiziramo tuđi - skretanjem sa teme posta, ali otkrio je tri fenomenalne teme za tri njegova sljedeća posta koje mu neskromno predlažem: 1. dud, 2. dud naopako, 3. ima li vrline u normalnosti? I za baš niti jednu od njih ne sugeriram bilo što! :))

    Kao hektična kućanica sa skribomanskim poremećajem, susprežući se utoliko što sada - kako možete vidjeti - poštujem interpunkcije sa strahopoštovanjem (da budem plastičan, kao vozni red noćnih autobusa sa Črnomerca), naravno da sam svjestan svoje nenormalnosti, barem kao matematičkog izuzetka od većine; ako već ne i kao ozbiljnog moralnopolitičkog problema. Baš zbog toga, na temu koju si ti Mariano možda i nesvjesno zadao ("iskoristi priliku"), uz izričito dopuštenje domaćice ovog bloga, a kao prilog zaključku o gornjoj saborskoj diskusiji - mogu jednom prepričati priču o Muji i Crnom vitezu, sumnjam da je znate, stojim na raspolaganju.

    Na žalost, mislim da u svjetlu tragične teme ovog posta - ta priča uopće ne bi značila zastranjenje od iste ("obala, iskoristi priliku").

    avatar

    25.01.2023. (07:15)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri rici...

    :)))
    :(((

    avatar

    25.01.2023. (09:24)    -   -   -   -  

  • j.

    I vele, ne može se komentirati, jel? Pssst :)). Čuvaj se i mirno more od srca želim.

    P.S. Ostavio sam u historyu ovu stranicu, zato tu mogu sletjeti, vrlo je jednostavno; to si zaboravila pobrisati, ali neće nitko vidjeti, ne boj se :))).

    avatar

    29.01.2023. (11:02)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri rici...

    Ništa nisam brisala, samo sam malo bila nevidljiva.
    To je jednostavno, u editoru kopiraš html kodove dizajna - spremiš ga negdje drugdje, word npr. i onda tvoj blog više ne zna funkcionirati, postaje nevidljiv.
    To ne utječe na postove i komentare - sve ostaje dok opet ne vratiš kod.
    Nisam htjela neke međusobne rasprave tu kod sebe, jer u međuvremenu svi mi živimo i vlastite živote, a mene uzruja kad se dragi ljudi (meni je to besmisleno) počnu natezati onoliko koliko ja ne mogu podnijeti. Mana je to, moja, znam - treba ljude pustiti da se pobiju, ali stvar je u tome da ja to ne mogu gledati.
    Lakše je zatvoriti krčmu nego istjerati ljude ;).

    Hvala, i tebi isto :).

    avatar

    30.01.2023. (10:30)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...