Forte dei Marmi

utorak, 24.01.2023.

Čitam tako po portalima o najaktualnijoj vili današnjice
(svima vam je poznata moja opsjednutost vilama)
o toskanskoj vili ukrajinskog predsjednika Zelenskog
(znam da Putin ima još i više, nije to poanta, čitaj dalje)
pa poželjeh prošetati Forte dei Marmijem
omiljenim ljetovalištem u vlasništvu mahom ruskih i ukrajinskih oligarha,
da vidim ja to čudo svojim očima.

Ville ko ville, nisam impresionirana, ne bih kupila, ali svejedno
moram se spustiti do mora, da vidim gdje sam zapravo,
jer o mondenom ljetovalištu će mi najviše reći more, obala.

Pa, da parafraziram Paola Coelha, autora sa vode u boci:
Sjela sam na obalu mora ispred Forte dei Marmija i plakala,
i plakala, i plakala, i plakala ( felicita?).

Slika
Još jedna...

Jer ovako ja vidim naš Jadran u budućnosti... Kilometre i kilometre obale pod koncesijom, na upotrebu i korist onima koji mogu platiti, da bi je unajmili, da bi je iznajmili drugima, da bi platili pristup moru.
Kažete da je ionako već tako?
Da je već loše, da je obala unakažena?
Da je većini ionako već preskupa?
Tako je, dobro kažete, ali i od lošeg može i gore...
Obala može biti potpuno privatizirana, zauzeta, okupirana.

Spiaggia libera iliti slobodna (besplatna) plaža na toj obali gotovo da niti ne postoji,
kad je i uočite, ona je negdje sastrane, pored lukobrana, pored nasipa,
na mjestu na kojem ne bi okupali ni psa.
Ona gornja slika, satelitska snimka je pomična, možete šetati mišem
i pregledavati kilometre i kilometre obale pod koncesijom.

U Saboru će ovih dana biti rasprava o novom zakonu O pomorskom dobru i zlu,
kojim će se omogućiti, ozakoniti ovako nešto i
osobno se nadam da to neće proći.

Jer moglo bi biti, da ćemo mare nostrum Adriaticum
gledati samo na satelitskim snimkama
i Instagram profilima sinova i kćeri dobro potkovanih moćnika.

We'll see no sea at all.