Komentari

penetenziagite.blog.hr

Dodaj komentar (17)

Marketing

  • FreshCaYg

    rat u Hrvatskoj su izazvali Jugosloveni, jer svi članovi SK su to bili da se ne bi dogodila lustracija i da oni ne bi sjahali s vlasti, dakle 20 000 ljudi je poginulo, i 800.000 ih je u nekom trenutku prognano, da bi Jugosloveni ostali nja vlasti, eto pa ti sad reci tko je pobijedio

    avatar

    08.09.2022. (14:13)    -   -   -   -  

  • Vrtlog_

    Dobro si zaključio ovaj tekst. Pobijedio je onaj koji ne mrzi, baš tako. I onaj koji je ostao čovjek, bio on Srbin, Hrvat il Etiopljanin.

    A za Oluju, Srbi tvrde da su protjerani, i ja se možda i slažem s njima, mislim, zašto se a priori ne složit s nekim? Njih informacijama i "istini" uče njihove elite, a nas naše. I jedne i druge lažu. Tako da, ako je Oluja u biti etničko čišćenje, to je sramota Hrvatima u ovom zadnjem ratu.

    A s druge strane, da se Srbi nisu devedeset prve bunili protiv neovisnosti Hrvatske, ne bi ih niko protjerao. Mada, ljudi su bili prestrašeni, a u strahu su velike oči.

    avatar

    08.09.2022. (18:08)    -   -   -   -  

  • Blogokviz

    izuzev ovog potonjeg pobjednika "koji ne mrzi; koji šuti i radi i raduje se suncu i kiši i nebesima, koji prihvaća i dobre i loše trenutke kao nagradu i usput pomalo ljubi... ne možeš ga nazvati nekim skupnim imenom - Hrvatom, Srbinom, Bošnjakom… ili Ukrajincem, Slovencem, Rusom…- ali sasvim sigurno, možeš ga nazvati pobjednikom", tko još pobjeđuje u bilo kojem ratu?... pa ZNA SE, svaki narod ima takve svoje pobjednike koji i počinju ratove da bi na njima profitirali...

    avatar

    08.09.2022. (18:18)    -   -   -   -  

  • j.

    Fresh, ne uzimam sebi monopol na procjenu pobjednika u ratovima; meni se čini da u ratovima kao i obično najviše nastrada sirotinja; ali ako je to tako kako veliš - a nešto slično i ja pišem u tekstu - onda ne razumijem što se zapravo slavi?
    Vrtlog, strah je jedan od najznačajnijih motivatora ljudskog ponašanja;
    Blogokviz; teško je sve predvidejti, ali kada kreće rat lako je predivdjeti da će se moći uhvatiti nešto u mutnome...
    Meni cilj ovog teksta nije bio taj da sada raspravljamo jesu li krivi Hrvati ili Srbi; nego koje su posljedice onoga što se desilo jednima i drugima: kako je na Hrvate utjecala pobjeda, a na Srbe poraz. Ili ono što se uistinu dogodilo, a mi to samo zovemo takvim imenima.

    avatar

    08.09.2022. (18:26)    -   -   -   -  

  • FreshCaYg

    Ma nemislim ja da ti ili bilo tko drugi ima monopol na bilo što, ja se samo kao živući akter događanja pokušavam boriti protiv falsificiranja povijesti, a narativ da su za ratove na ovim prostorima krivi nekakvi nacionalisti, je jednostavno laž, kao što je laž da su akteri događanja u narodu popularno znanih kao hrvatsko proljeće bili borci za demokraciju i hrvatstvo,

    avatar

    08.09.2022. (18:33)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Pobijedio je onaj koji ne mrzi

    avatar

    08.09.2022. (18:47)    -   -   -   -  

  • Vrtlog_

    Dobro govoriš @j. Rat je tragedija ljudskog postojanja. A opet, konstantno negdi ratujemo. I ako stavimo stvar u ispravnu perspektivu, pobjednika nema. Svi gubimo ratom, upravu si tu. A strah je jak motivator ponašanja i njime se lako manipuliše.

    avatar

    08.09.2022. (19:13)    -   -   -   -  

  • luki2

    Rat je katastrofa za sve zaračene strane. I uvijek i uvijek ću ponavljati - u ratu, ni jednom ratu - nema pobjednika. Ljub!

    avatar

    08.09.2022. (21:54)    -   -   -   -  

  • modrina - neba

    J..pogledaj post ispod mog posta i vidjet češ moje oči...mene:))
    Hvala Ti!

    avatar

    09.09.2022. (07:25)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    u ratu, ništa dobro.

    avatar

    09.09.2022. (08:22)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    Da je meni izvorno dokučiti: "ljubi bližnjeg svoga kao samog sebe".... možda bi neke stvari bolje razumjela, gledala svijet s više poštovanja...ovako se borim s vlastitom interpretacijom i zapinjem li, zapinjem...

    avatar

    09.09.2022. (23:00)    -   -   -   -  

  • Mayday

    U svakom trenutku povijesti ljudskih civilizacija (sic!) na ovom lijepom plavom planetu netko je nekoga lupao toljagom po glavi nastojeći mu utuviti samo njemu znanu istinu, ma po kojoj cijeni.
    Suspektna smo mi vrsta, vrlo suspektna.

    avatar

    10.09.2022. (05:23)    -   -   -   -  

  • Blumi

    za naš rat sam preemotivno vezan da bi racionalno raspravljao, zato to i ne činim, ni s kim,
    ali mene bi zapravo zanimalo što ti konkretno savjetuješ Ukrajincima u ovom užasnom trenutku,
    da popiju pivu s rusima gdje god stignu, da se prave da se ništa ne događa, da im prepuste Ukrajinu, ...
    ili možda neku manje utopijsku ideju, koja neće zazivati pobjedu, nego slobodu, mir, ljubav ;)

    avatar

    10.09.2022. (20:01)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri riči...

    Vec si podosta postova napisao o ratu, da mogu reci da razumijem sto ti je na dusi... Nedavno sam u nekom komentaru pod nekim clankom naisla na podatak da je Zakon o prestanku važenja o ispitivanju porijekla imovine i oduzimanju nezakonito stečene imovine stupio na snagu 10. svibnja 1990.
    Bolno je kad se neke stvari naknadno shvate, ali neke se stvari bolje vide s vremenske distance.

    avatar

    10.09.2022. (20:45)    -   -   -   -  

  • j.

    Dav gindo, prestar sam da bih ikome više savjetovao da se uopće identificira na taj način. Veliš, Ukrajinci, jel da? Pa eto - i Hrvati. Zašto mi Hrvati imamo tu sreću da kod nas ekstremisti skupe tristo ljudi na cesti, a ne tristo tisuća kao neki Rusi ili Srbi, je li to zato zašto što nas je manje, ili čak zato što smo bolji, vredniji? Ili zato što jednostavno ljudi vide da od toga nema koristi - to je jednako kao i sa spaljivanjem vještica; spalili bismo mi još čitav buljuk njih i u prošlih dvjesta godina otakd to više ne činimo, ali sada vidimo da od toga nema vajde i da se time ništa ne postiže – anije da to ne činimo zato što smo postali bolji. Tako je i sa jačima i slabijima. Uvijek će jači tlačiti slabijega, i nimalo ne sumnjam da "mi" Hrvati, da smo devedsetipete imali u rukama ono što su ovi "drugi" imali devedsetiprve, ne bi časili ni časa, i da od njih ne bi ostalo ni kamena na kamenu, samo da smo uzmogli. Ali, srećom, nismo. Pet ili deset godina valjali smo se u vlastitoj pobjedi kao krave u djetelini, dok nismo shvatili da tako ne valja - a i onda je već bilo pomalo kasno.
    I ta Ukrajina jednostavno je postala fokusom tebe i mene i sviju nas - prije šest mjeseci: kao da je s Marsa pala negdje između Rusa i Poljaka, pa se otvorila na tom žutom žitu i pod plavim nebom kao rajski vrt. I sad bih ja kao Ukrajincu morao davati savjet: pij pivu s Rusima, ili ratuj do posljednjega, ili nešto treće. Ali Ukrajinci su bili Ukrajinci (barem tako sami tvrde) i prije sto i dvjesto godina jednako kao i prije deset, i preživjeli su gladomore, Vlasove, Staljine i Hruščove bez problema; pa ako bih Hrvatu mogao dati savjet - zašto ne bih i Ukrajincu; budi što manje Ukrajinac, Hrvat ili Rus, a što više svoj; ne osjećaj grižnju savjesti ako si u se ulagao dvadeset godina, strpljivo učio, radio, gradio - pa otputuj, traži sreću drugdje, imaš pravo na veselje. A ako nisi, onda također: onda se veseli tome što si Ukrajinac, ako te to veseli. Ali budi siguran u to da ti pobjeda Ukrajine u ratu protiv Rusije ne garantira sreću; pogledaj samo Hrvate, Ukrajinče, brate.
    Naime, shvaćam ja, hoćeš ti reći da su Rusi gadni – bez obzira na Tolstoja, Dostojevskoga ili Puškina (a čekaj, Dostojevski je Ukrajinac, to je sigurno u čitanju njegovih knjiga jako važno), i jesu; puno ih je, pa su kao slon u staklani - ne gledaju što će i koga će usput polomiti da dođu do tegle sa medom. No, ja ne znam niti jednoga slona u niti jednoj staklani koji ne bi lomio staklo i koji bi o njemu birnuo; to što si velik, snažan i odlučan ne nameće ti jednostavno nikakvu dužnost da budeš dobar – u to su se sasvim sigurno uvjerili prošlih godina i Kubanci, i Kolumbijci, i Argentinci. Ali ni mi Hrvati nismo baš bili previše blesavi kada je trebalo prebroditi talijansku navalu u prvoj polovici dvadesetog stoljeća (eto, to je primjer kako smo mi postupili kada smo se oči u oči našli sa jačim – i nismo tada od nekih rumunja tražili savjet, daj brate, uz gvirc, reci mi što bi ti na mome mjestu, da li da se tučemo sa – o čuda, srpski generalom u habsburškoj uniformi Svetozarem Borojevićem – za našu stvar na Soči, ili da bježim, ili da čekam?), pa smo se, onako pravo fiškalski, držeći pri tome možda i ne samo jednu figu u džepu, udružili sa Srbima, pijanima od pobjede u prvom ratu baš onako kako smo i bili u ovom trećem, procjenjujući vjerojatno da su oni bedastiji, slabiji, lakši za riješiti - i da ćemo se pod njima i sa njima lakše otarastiti onih prvih. Ne idu te stvari tako - dok se popije piva. Traje to malo dulje.
    A ako čovjek u tom čekanju izgubi živce, svakako bih mu preporučio da još negdje tamo dvijeidvanaeste, dok se moglo, dok su se kuhali Majdani i Odese, sjedne na prvi vlak i ode. Život je jedan – i to što danas osobno previše ne žalim što i ja to isto nisam napravio devedsetiprve, stvar je samo toga što sam poslije u životu imao sreće.
    Ničega drugoga.

    avatar

    10.09.2022. (22:28)    -   -   -   -  

  • Blumi

    neću tankim ledom,
    i ja sam poprilično star,
    nismo se uopće razumjeli,
    nije bit u Ukrajincima i rusima,
    bit je u nedjelu koje je evidentno
    i koje svatko normalan osuđuje,
    nadam se da to nije upitno ;)

    avatar

    10.09.2022. (23:55)    -   -   -   -  

  • j.

    Je, svakako. I još bih se usudio dodati; ovo posljednje što sam tu u postu natamburao: u brisanju mržnje. To kad nekako izbjegneš, popraviš, eliminiraš, kad se ne budiš sa tim strašnim pečatom i teretom na duši, lakši si sto kila, i radosniji, i ljepši :).

    avatar

    11.09.2022. (01:21)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...