Komentari

penetenziagite.blog.hr

Dodaj komentar (9)

Marketing

  • sewen

    Hm....

    avatar

    25.10.2021. (10:32)    -   -   -   -  

  • Annabonni

    Nećemo piti iz te iste čaše
    ni vodu, a ni slatko vino, niti
    ljubiti se u rano jutro naše,
    ni navečer kroz prozor motriti.
    Ti dišeš suncem, mene luna plavi,
    ali u jednoj živimo ljubavi.

    tako treba misliti, živjeti,voljeti

    avatar

    25.10.2021. (11:04)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    eh da... ona... poetska moćnica svog vremena... hvala ti... :)

    avatar

    25.10.2021. (11:15)    -   -   -   -  

  • Uranova Pikula

    Ana u ovoj pjesmi kao da nam servira jesen, jer samo jesen može iznjedriti ovakve stihove, teške, poput damasta...

    avatar

    25.10.2021. (12:49)    -   -   -   -  

  • NetkoOdVas

    ...volim kad veliš da se jedva nosiš sa svojim blogom :)))
    pisao sam, često nakon čitanja tvog bloga ne znam što bih komentirao
    al nije da ne procesuiram

    ne znam nikog tko toliko uloži u pisanje kao ti
    jako puno faktografije,a treba ju pripremiti

    bilo da se radi o ruskim klasicima ili topografiji naših planina
    osjeti se "priprema" i rad!

    eto samo to...za poeziju nisam kompetetan ali pročitam!!!

    avatar

    25.10.2021. (13:37)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    poeziju pročitam samo kad naletim na nju. :)

    avatar

    25.10.2021. (16:58)    -   -   -   -  

  • luki2

    Jako dobro! Ljubim!

    avatar

    25.10.2021. (23:35)    -   -   -   -  

  • Nisa

    Prije par dana sam završila sa čitanjem knjige Ivane Šojat; Štajga ili put u maglu i osim što je knjiga sjajna djelovala mi je nekako blisko i poznato. Negdje pred kraj knjige sam i shvatila, nije to zato što se Ivana ponavlja ili sam je već prije čitala nego me jako podsjetila na tebe,
    (Da ne bude zabune ne zbog samog aktera priče), već stil, struja svijesti, ta maestralna melankolija koja lagano teče i isprepliče se sa prošlošću i sadašnjošću jednog malog (malo mi sad nespretno zvuči ovo malog, ali mislim da se razumije okosnica) čovjeka na međi različitih političkih i ekonomskih stanja i struja i žrvnja vremena u kojem kao da nas je netko prisilno nasadio bez obzira što mi činili.
    Baš sam ti imala potrebu reći :)

    avatar

    26.10.2021. (08:27)    -   -   -   -  

  • j.

    Nisa, a ja tebi, s nemalom nevjericom u usporedbu u koju si me umetnula, velim: hvala. I da nisi upisala ova obzirna tumačenja u zagradama, znao bih ja valjda već nekako što si naumila, jer što od tebe očekivati nego samo dobro. Na koncu, po čemu bih to ja /ili bilo tko/ imao ikakva prava osjećati se boljim od nekog ophodara pruge ili, kako veliš, malog čovjeka? Samo - ne mogu ne zamijetiti; netko tko napiše knjigu, pa tako desetak ili više puta, taj doista ima stil, a to što ja tu s vremena na vrijeme malo kao pišem, to je tako - da nitko ne bude sretniji od mene ako to nekoga dotakne. Vidjeli bismo mi tog, je li, vjetra, kako bi se on držao pred stotinama praznih listova, a ne tek hučeći bez reda u granama :).

    Od srca hvala i svima ostalima. To što sada ne pišem nešto svoje, ne znači da uskoro neću, ali definitivno znači da to što bih želio reći zasigurno ne bih umio tako kao što su umjeli ovi ljudi prije nas u tim stihovima. A oni, kao što i sami možete vidjeti, kao da jedno drugo guraju iz tame na barem kratak tračak svjetla: ajde sad o ovome, prijatelju, malo ti! :)))

    avatar

    26.10.2021. (18:59)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...