Komentari

zadihana.blog.hr

Dodaj komentar (11)

Marketing

  • AnnaBonni

    vidiš, nikako ne preko ovako nepostojećih nas,

    kad nekoga držiš nepostojećim i zašto ?

    Tvoje pjesme su vraški teške za shvaćanje i analizu a ja dok čitam, stvaram slike i slažem album od riječi.

    Spominješ Lauru : pred očima mi Laura Lenbach , pokušavam izaći iz njene priče i ući u tvoju......ne ide @M

    Možda ipak ne znam koliko sam mislila da znam...............ali te volim vidjeti ovdje, to je sigurno

    avatar

    21.09.2021. (18:57)    -   -   -   -  

  • Just me

    Baš je falilo to tvoje pisanje gdje moram uključiti sve moždane vijuge da shvatim. Ili iskljuciti i samo uživati...i u muzici :))

    avatar

    21.09.2021. (20:50)    -   -   -   -  

  • Zadihana

    Anabonni, Just me, divna stvar blogosfere: pitajmo autoricu :) Onda i mene navedete na razmišljanje, volim to ovdje, baš da.

    Nego, kada se prebacim u ulogu čitateljice i nađem u tom istom kaosu - za koji se dio uhvatiti i isplesti si sliku, priču, osjećaj, značenje, odakle krenuti, čemu se vratiti - katkad mi jednako zada glavobolju. No evo, kao autorica (koja je predugo izbivala, ne samo ovdje nego u prostoru pisanja općenito), razmišljala sam što zapravo želim napisati sljedeće, dijeliti sljedeće, stvoriti, stvarati, a da bude u skladu s onim što trenutno dišem. A poznavajući Zadihanu, eto nam neke emotivne priče... Kako je Đole rekao, "ono tvoje Mesec, ljubav, rezanci s makom...", to meni u mom slučaju itekako ima smisla jer kada krenem s drugačijom tematikom, kako znam ponekad, doživljavam sve osim katarze i širim uokolo nešto što ne volim.

    Iz mnogo razloga odlučila sam se na motiv Laure, obožavane žene muze (o) kojoj se, kako znamo, pišu pjesme, ali tako da pritom pokrijem različite pristupe/načine novog čitanja i da svi budu jednako važni: ljubavno bismo ovako pisali ženi u koju smo zaljubljeni, ali nam je nedostupna, što je u redu i na toj razini ciklus jako ima smisla.
    Druga, jednako smislena vizura bila bi i ona u kojoj je Laura dio nas, jedna od ličnosti u nama, jedna od osobnosti koju zanemarujemo ili je se plašimo ili joj ne znamo prići i s njom uspostaviti dijalog, objasniti joj neke drugačije slojeve sebe. Ili uopće dopustiti si biti Laura, napraviti iskorak iz tog Ja koje u pjesmama piše u onu o kojoj i kojoj se piše. A možda baš jako želimo i jako bismo trebali. Možda se ujedno tako promatramo kroz druge oči, tuđe ili one koje nas uvijek za korak mimoilaze kada nam nedostaje pogled vlastitog zdravog obožavanja. A, kažem, možda bismo jako trebali.
    I uopće - tema ženske energije (a da pritom ne mislim na rodnu nego onu koju neovisno o rodu svi nosimo i prožima doslovno život sam i o čemu možemo na sto načina), nešto je čemu osobno pristupam s najvećim mogućim strahopoštovanjem. Kao dijete ili nedostojni obožavatelj. Pa je i to vrsta ljubavnog teksta.

    Ono što je sigurno ako pitamo autoricu o njezinoj ideji: ovo je ljubavni tekst i tu se i dalje krećemo :)

    Uh, i ove sam svoje duge komentare zaboravila pisati. Malo je sugovornika oko mene u prostoru u koji sam se zakopala, to svakako. No da, imam jednu zanimljivu ideju, imam žene kojima se divim, to svakako, imam ih vjerojatno i u sebi iako se često zaboravim pogledati na takav način, no eto, vjerujem da se i tu razumijemo.

    A sada bi bilo dobro da zaboravimo na moj opis jer, s obzirom na to kako pišem, čudi me što i imam čitatelje :)

    I da, pozdrav iz "vlastite sobe" od žene koja je samo ove godine promijenila pet različitih poslova i uskoro će započeti onaj koji je zapravo jedvačekanje (da spomenem samo jedan od životnih aspekata), tako da nemojte zamjeriti ako sam pritom i malo sijevnula.

    Do čitanja :)

    P.S. Just me, pjesma "Zaljubljen" oborila me s nogu na prvo slušanje i otad je... a nemam riječi za nju. Takve volimo :)

    avatar

    21.09.2021. (21:52)    -   -   -   -  

  • Just me

    A čuj....možda ti pišeš opširno ali to mi je tu falilo. I ne mijenjaj ništa. Niti glazbu ;)

    avatar

    21.09.2021. (23:24)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    ovdje ću često svratiti :))) zadivljujuće!

    avatar

    22.09.2021. (01:15)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Nedostajala si.

    avatar

    22.09.2021. (08:28)    -   -   -   -  

  • Sarah

    Kada te ja čitam, u tvom tekstu niti tražim tebe niti sebe, niti uopće razmišljam što si htjela reći. Tvoje sam pjesme samo srkala, uh koja nepristojna riječ;-), upijala, možda bolje, kao neku struju svijesti, trenutna zapažanja, snop dojmova, znaš onako kako se pojavljuju odjednom slike u tamnoj komori, pri razvijanju...da, to je najbliže. Ko buđenje iz narkoze, ne čini se smisleno, al znaš da je poredak samo po sebi.
    Zato si mi falila. Drugačija si.

    avatar

    22.09.2021. (15:30)    -   -   -   -  

  • evezmajevska

    S velikim oduševljenjem pročitano.

    avatar

    22.09.2021. (19:17)    -   -   -   -  

  • Regina

    Toliko me malo znaš.. o da, nekad samo to ostane, a bilo je tako mnogo na početku.

    avatar

    22.09.2021. (21:44)    -   -   -   -  

  • Liv Liv

    Zadihana, ja tebe isto tako malo znam koliko god unijela emocije. Stvarnost je šećer u našim životima. I viđanje. Ne može se, ne može bez opipa živog bića.

    avatar

    24.09.2021. (03:59)    -   -   -   -  

  • Zadihana

    Just me, a nekad bih promijenila sve :)
    IzgubljenaUGalaksiji:), hvala i dobro mi došla :)
    Lastavice, osim što bih rekla da ste i vi i ovaj prostor nedostajali meni, rekla bih da sam nedostajala i samoj sebi. Hvala ti :)
    Sarah, srkanje poretka, nešto kao život sam, pa neka i nepristojnih riječi, taman :) Hvala ti, uzajamno je.
    evezmajevska, drago mi je vidjeti te ovdje, svaki put. Do čitanja, itekako.
    Regina, ono što često funkcionira i kao prva i posljednja rečenica . To je tako "samo", baš da.
    Liv LIv, ne može se. Ne treba. Potpisujem ti to.

    avatar

    24.09.2021. (21:40)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...