„Sruši, Isuse, danas sve moje kule na pijesku, čak i ako su mi postale draga svratišta. Jer Ti na stijeni od praha činiš palaču, jer samo Ti gradiš rušeći“ Ako čovjek može biti dobar, koliko li si tek Ti dobar! Bože ti vidiš svaki put kada je moja čaša prazna i dolijevaš sve što mi treba. Kako je lijepo znati da imamo takvog Oca!
13.01.2021. (13:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jedan od razloga zašto ne mogu sebe svrstati u vjernike je baš to što bih trebala vjerovati da je neki strašan događaj u životu zapravo put prema nekom duhovnom boljitku. I uvijek ponavljam, i sebi već idem na živce ,zapravo želim da me netko razuvjeri[/B], - kakav boljitak roditelji mogu imati od smrti svog djeteta, umirući od gladi bi sad glad trebali prihvatiti kao blagoslov, ili bolest, ili rat ili zatočeništvo. Nisam još došla do toga da taj dio mogu prihvatiti, a ne želim ni pomisliti da bi svi ti ljudi trebali biti kao žrtva za danas, sutra neki bolji život jer već sada bi se sve to moglo prekinuti, samo da je više dobre volje i ljubavi. Nekad imam osjećaj da poneki u mom okruženju takve stvari prihvaćaju kao Božju volju ako se događaju nekome drugome, a kad se njima osobno dogode onda je to neka druga priča. Ovakvi tekstovi mi dobro dođu jer ipak preispitujem neke svoje zaključke, a do prije desetak godina ih nisam preispitivala.
13.01.2021. (14:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Upravo pokušavam učiniti veliki preokret i započeti novi život, i nadam se da ću u tome i uspjeti, da neću biti prisiljena vratiti se dosadašnjem životu ispunjenom prevelikim teretom
13.01.2021. (14:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Mikitarije, Svi su to događaji koji upućuju na pitanje imaju li smisla ili ne. A sve to što se događa ima smisla jer imaju uzrok i posljedicu. "I ni jedna vlas sa glave nam ne padne a da on to ne zna ili ne predvidi". Sve je to stvar vjere i iskušenja u kojem se upravo nalaziš. On nas vodi kroz pustinju ako mu ruku pružimo, a ako ne ostajemo u njoj. Imamo li izbora, imamo. Ne treba općenito govoriti, svaki slučaj je poseban a svako je dogovoran za sebe. Svako sam donosi odluke i raste ili ne u svojoj vjeri. Dakle, radi se o biti ili ne biti, pronaći racionalno rješenje ili ne. Strah svakako nije rješenje a mnogi u njemu žive nepomireni sa Istinom. Stvar je osobna, a o tome bi se moglo naširoko. Lpo
13.01.2021. (16:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zasigurno imamo izbor, ako ništa drugo onda bar u tome kako ćemo nešto prihvatiti. Zbunjuje me to što sam mislila da sam svoj izbor napravila prije petnaestak godina, ali zadnjih godinu, dvije preispitujem tu svoju odluku i sad sam svakako u fazi iskušenja.
13.01.2021. (18:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zbilja zanimljiv post mada se ja već dosta godina deklariram kao agnostik svojom voljom, ne obiteljskom. 1999, sam bio na hodočašću u rimu i jedino što me impresioniralo su bile mise u podzemlju kao nekad...
13.01.2021. (19:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@litterula, U tom slučaju teret se svakako smanjuje a i tako obraćenje svakog od nas čeka, samo je pitanje kada... On na tome radi. Kada to prihvatimo više nema osame ni straha ali poteškoće koje sam opisao u postu ostaju kao potreba prilagodbe na novi život, drugo rađanje, a svako rađanje je teško. Svrha ovog života uz Božju pomoć tada postaje priprava za vječni. Sretno i Lp!
13.01.2021. (21:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@NF, Svi kročimo od nevjernika, preko agnostika i idemo dalje, jer taj proces ne možemo zaustaviti. Pozvani smo, a po prirodi imamo svi ugrađen kod kretanja prema vječnom bitku. Tu imamo sve preduvjete razumske i ostale da donesemo konačan zaključak koji prepoznaje i prihvaća istinu. Treba imati sreću doživjeti misu u podzemlju koja podsjeća na stare kršćane kojima je vjera bila zabranjena pa su se skrivali u podzemlju rimskih katakombi. Lp
13.01.2021. (22:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@shadow-of-soul Prijateljice, malo je ljudi uvjereno u vjeri, pa zaželi kao ti u molitvi samo ono osnovno što čini normalan život: zdravlje, krov nad glavom, mirno tlo i redovna primanja, drugo ništa i ne treba, ali problem nastaje kada susjed nevjernik lupa, buči i lambra u svom stanu i kada nam ne da spavati. Tako realan svijet preko naših zidina kuca na naš život, upozorava na trpljenje, boli i nesavršenosti ovog svijeta i nas samih te traži našu akciju... našu moć iz namoći. Lpp
13.01.2021. (22:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Par rečenica mi se ovdje jako svidjelo i kao vodilja i kao utjeha. Rušenje za gradnju! Za ljude koji prolaze kroz patnju ovo bi moglo biti jako utješno... za one koji imaju vjere. Kad se prođe taj proces rušenja i udare temelji oslobođenja tad postane jasno da je rušenje bilo neminovno. Ljubav i bol mijenjaju čovjeka zauvijek. Molim Boga uvijek na ovom putu koji nije nimalo jednostavan,samo za malo zdrave pameti kojom ću sebi dovoljno priskrbiti i šaku hrabrosti kojom je moguće ubiti taj prokleti strah. Zar više treba dok se ide kroz rušenje...za mir u srcu do onog konačnog povratka sebi i povratka Bogu. Jako dobar post Tpp!
14.01.2021. (06:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
„Sruši, Isuse, danas sve moje kule na pijesku, čak i ako su mi postale draga svratišta. Jer Ti na stijeni od praha činiš palaču, jer samo Ti gradiš rušeći“ Ako čovjek može biti dobar, koliko li si tek Ti dobar! Bože ti vidiš svaki put kada je moja čaša prazna i dolijevaš sve što mi treba. Kako je lijepo znati da imamo takvog Oca!
13.01.2021. (13:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mikitarije
Jedan od razloga zašto ne mogu sebe svrstati u vjernike je baš to što bih trebala vjerovati da je neki strašan događaj u životu zapravo put prema nekom duhovnom boljitku. I uvijek ponavljam, i sebi već idem na živce ,zapravo želim da me netko razuvjeri[/B], - kakav boljitak roditelji mogu imati od smrti svog djeteta, umirući od gladi bi sad glad trebali prihvatiti kao blagoslov, ili bolest, ili rat ili zatočeništvo. Nisam još došla do toga da taj dio mogu prihvatiti, a ne želim ni pomisliti da bi svi ti ljudi trebali biti kao žrtva za danas, sutra neki bolji život jer već sada bi se sve to moglo prekinuti, samo da je više dobre volje i ljubavi. Nekad imam osjećaj da poneki u mom okruženju takve stvari prihvaćaju kao Božju volju ako se događaju nekome drugome, a kad se njima osobno dogode onda je to neka druga priča. Ovakvi tekstovi mi dobro dođu jer ipak preispitujem neke svoje zaključke, a do prije desetak godina ih nisam preispitivala.
13.01.2021. (14:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Litterula
Upravo pokušavam učiniti veliki preokret i započeti novi život, i nadam se da ću u tome i uspjeti, da neću biti prisiljena vratiti se dosadašnjem životu ispunjenom prevelikim teretom
13.01.2021. (14:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Galaksija
Inspirirajuće.
13.01.2021. (14:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
@Mikitarije,
Svi su to događaji koji upućuju na pitanje imaju li smisla ili ne. A sve to što se događa ima smisla jer imaju uzrok i posljedicu. "I ni jedna vlas sa glave nam ne padne a da on to ne zna ili ne predvidi". Sve je to stvar vjere i iskušenja u kojem se upravo nalaziš. On nas vodi kroz pustinju ako mu ruku pružimo, a ako ne ostajemo u njoj. Imamo li izbora, imamo. Ne treba općenito govoriti, svaki slučaj je poseban a svako je dogovoran za sebe. Svako sam donosi odluke i raste ili ne u svojoj vjeri. Dakle, radi se o biti ili ne biti, pronaći racionalno rješenje ili ne. Strah svakako nije rješenje a mnogi u njemu žive nepomireni sa Istinom. Stvar je osobna, a o tome bi se moglo naširoko. Lpo
13.01.2021. (16:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mikitarije
Zasigurno imamo izbor, ako ništa drugo onda bar u tome kako ćemo nešto prihvatiti. Zbunjuje me to što sam mislila da sam svoj izbor napravila prije petnaestak godina, ali zadnjih godinu, dvije preispitujem tu svoju odluku i sad sam svakako u fazi iskušenja.
13.01.2021. (18:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
Boga zamolim: "daj nam Bože zdravlje, krov nad glavom, mirno tlo i redovna primanja" - ništa mi drugo ne treba
13.01.2021. (18:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NF
zbilja zanimljiv post mada se ja već dosta godina deklariram kao agnostik svojom voljom, ne obiteljskom. 1999, sam bio na hodočašću u rimu i jedino što me impresioniralo su bile mise u podzemlju kao nekad...
13.01.2021. (19:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
@litterula,
U tom slučaju teret se svakako smanjuje a i tako obraćenje svakog od nas čeka, samo je pitanje kada... On na tome radi. Kada to prihvatimo više nema osame ni straha ali poteškoće koje sam opisao u postu ostaju kao potreba prilagodbe na novi život, drugo rađanje, a svako rađanje je teško. Svrha ovog života uz Božju pomoć tada postaje priprava za vječni. Sretno i Lp!
13.01.2021. (21:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
@NF,
Svi kročimo od nevjernika, preko agnostika i idemo dalje, jer taj proces ne možemo zaustaviti. Pozvani smo, a po prirodi imamo svi ugrađen kod kretanja prema vječnom bitku. Tu imamo sve preduvjete razumske i ostale da donesemo konačan zaključak koji prepoznaje i prihvaća istinu. Treba imati sreću doživjeti misu u podzemlju koja podsjeća na stare kršćane kojima je vjera bila zabranjena pa su se skrivali u podzemlju rimskih katakombi. Lp
13.01.2021. (22:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
@shadow-of-soul
Prijateljice, malo je ljudi uvjereno u vjeri, pa zaželi kao ti u molitvi samo ono osnovno što čini normalan život: zdravlje, krov nad glavom, mirno tlo i redovna primanja, drugo ništa i ne treba, ali problem nastaje kada susjed nevjernik lupa, buči i lambra u svom stanu i kada nam ne da spavati. Tako realan svijet preko naših zidina kuca na naš život, upozorava na trpljenje, boli i nesavršenosti ovog svijeta i nas samih te traži našu akciju... našu moć iz namoći. Lpp
13.01.2021. (22:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sokolova
Par rečenica mi se ovdje jako svidjelo i kao vodilja i kao utjeha.
Rušenje za gradnju! Za ljude koji prolaze kroz patnju ovo bi moglo biti jako utješno... za one koji imaju vjere. Kad se prođe taj proces rušenja i udare temelji oslobođenja tad postane jasno da je rušenje bilo neminovno.
Ljubav i bol mijenjaju čovjeka zauvijek. Molim Boga uvijek na ovom putu koji nije nimalo jednostavan,samo za malo zdrave pameti kojom ću sebi dovoljno priskrbiti i šaku hrabrosti kojom je moguće ubiti taj prokleti strah. Zar više treba dok se ide kroz rušenje...za mir u srcu do onog konačnog povratka sebi i povratka Bogu.
Jako dobar post
Tpp!
14.01.2021. (06:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
@karenjina00,
Slažem se sa tvojim promišljanjem i nadom da će uz nase molitve sve izići na dobro i da će nada i ljubav doći na svoje. Tpp
14.01.2021. (12:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...