Komentari

dinajina-sjecanja.blog.hr

Dodaj komentar (18)

Marketing

  • Lastavica

    Poezija ima riječ kad sve utihne...

    avatar

    28.04.2019. (08:34)    -   -   -   -  

  • smjehotvorine

    svaka je napisana riječ moćna :)

    avatar

    28.04.2019. (09:53)    -   -   -   -  

  • Annabonni

    u ovim godinama, samo mir i ništa drugo

    avatar

    28.04.2019. (09:55)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Lastavica... ljuvab i poezija, simbioti trajanja u zbilji... :)

    avatar

    28.04.2019. (11:24)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @smjehotvorine... da draga, riječi su moćnice ljepote življenja života u njedrima ljubavi... :)

    avatar

    28.04.2019. (11:26)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @AnnaBoni... da, mirni nemiri... i to je to... :)

    avatar

    28.04.2019. (11:27)    -   -   -   -  

  • Leptirica

    Kao da osjetim tužniju notu u tvojim stihovima, u odnosu na one koje pamtim prije tvog putujućeg posta...trebat će mi vremena da stignem aktualna događanja i pročitam između redova sve što si u posljednje vrijeme pisala, no nadam se da si dobro i obgrljena ljubavlju koju si uvijek prekrasno prevodila u stihove ;->

    avatar

    28.04.2019. (11:32)    -   -   -   -  

  • teuta

    Dvoje zaljubljenih spojeni u vječnosti tiho šapuću ono što svi čuju pa i sav svemir - ljubav.
    Slažem se s tobom. mirni nemiri, to je ono pravo. To ocrtava život i ljubav.

    Ugodan vam dan draga.

    avatar

    28.04.2019. (12:09)    -   -   -   -  

  • Grunf

    Što se više igramo bliži smo iskonu ;)

    avatar

    28.04.2019. (12:40)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    ...predivno, predivno...

    avatar

    28.04.2019. (14:00)    -   -   -   -  

  • NF

    jako lijepo, od oboje :D

    avatar

    28.04.2019. (14:40)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Leptirica... divno je draga što si ponovo tu s tvojim divnim fotoosvrtima na putovanja gradovima... ugodnu ti večer želim... :)

    avatar

    28.04.2019. (16:06)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @teuta... naši poetski dijalozi traju... kroz njih čujemo i simfoniju svemira...

    ugodnu ti večer želim... :)

    avatar

    28.04.2019. (16:08)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Grunf... neka živi homo ludens u svima nama... :)

    avatar

    28.04.2019. (16:09)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Dnevnik jedne otočke... hvala... hvala... :)

    avatar

    28.04.2019. (16:09)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @NF... hvala ti u njegovo i moje ime... :)

    avatar

    28.04.2019. (16:10)    -   -   -   -  

  • eum

    Draga Dinaja,
    Mit, davna antika, ulaz u Had, granica između tame i svijetla, tu, jedan pored drugoga rastu lovor, znak sunca i jasnoće misli i bunika, znak tame i ludila duha. U svjetlu i tami, energiji svjetla i tame, naši koraci broje dane i zrcale istinu o nama...I iz jednivsva suprornosti tražimo izlaz u različitosti svog bitka, onog uskim putem ka odabranoj istini u dobru...ili zlu... (Onaj široki put je put neodlučnih, čistilište svijeta, a ona istina o zlom – ili zakon Zloga, ipak postoji... taj plamen i jauk paklenih strojeva o kojima se ne usudim ni pisati a kamo li govoriti - jer po tome to kao da ne postoji – a da nam se čini da neposttoji - to je njegovo veliko dostignuiće). Zanimljiv je to svjedočanstvo zakona zlatnog reza i ta zlatna spirala, nit koja nas povezuje sa univerzumom. Nije li to i nadavno otkriveni naš DNK, za koji treba nekoliko tomova knjiga da se opiše riječima njegov kod. Nije lako biti današnji Pitagora, „ćutiti vrtloge nebeskih tijela, titraje super struna, zrcaljenje matematičke etike, tonove Bachovih sonata, simfonije univerzuma koju inače ne čujemo jer smo dio njega“. Zato hvala ti prijateljice što dotičeš tame u širini spoznaje u dubini vremena, tako da možemo dotaknuti uzroke, razlikovati tišinu od najfinijh tonova u nitima naše misaonosti, a to je moguće u istini i moći carstva muza... poezijom koja kazuje ono neizgovorivo. Kroz ovo ovdje napisano, učvrstio sam stajalište o značaju i moći poezije.
    Ugodnu večer ti želim...

    avatar

    28.04.2019. (16:58)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @EuM... hvala ti dragi prijatelju na kreativno konstruktivnom komentaru... da, poezija je srce svakog umijeća... Pitagora je to već onda osjećao... zato... u jednom davnom tekstu stilizirah njegove misli...

    Pitagorine misli su postajale harmonije boja, simfonija tišine je postajala simfonija znanosti, vidljiva energija svemira.

    "Sjedit ćemo opet jednoga dana ovako okupljeni i slušati muziku neba i nećemo znati da su tisućljeća prošla, ali biti ćemo mi i znat ćemo da smo to mi. Putovati ćemo ponovo Levantom, da bi stigli do Egipta i Babilona, zaustaviti se u Italiji i ponovo vratiti podno Parnasa do Apolonovog svetišta. Kristalno jasna voda sa Kastalskog izvora će nam isprati sve sumnje i sva nepovjerenja nagomilana dugim putovanjem. Tu će nas opet dotaknuti muze i ljepota apolonsko- dionizijskog osjećaja. Muzika koju ćemo osjećati dušom i vidjeti očima će nas nositi vremenom i uvijek vraćati na početak u carstvo brojeva iz kojih proizlazi sva naša spoznaja i harmonija našeg postojanja. Upoznavat ćemo različite svjetove i spoznati da su oni samo preobražena energija naše svjesti. Beskonačnost ostaje skrivena u konačnosti naših tijela. Vječnost nosimo u svojim mislima, nju osjećamo trenutkom svjesne spoznaje, ona je život naš svagdašnji."

    Osjetih uskovitlanu energiju, osluhnuh simfoniju nutarnje tišine, snagu zvukova, muziku onoga što sam nekad davno nazivala nebo. Simfonija znanosti mi je otkrila tajnu. Ljubav je uistinu u nama i oko nas, ona je naša peta dimenzija.

    Dijana Jelčić

    avatar

    28.04.2019. (17:25)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...