Komentari

karbunara.blog.hr

Dodaj komentar (10)

Marketing


  • Dnevnik jedne otočke

    :-)

    avatar

    11.04.2019. (15:16)    -   -   -   -  

  • AnaBoni1

    eeeeeeee......a ja se sitim svoga oca koji bi šlape vuka po mome plavom perzijskom tepihu ( bili smo susidi na katu iste kuće ) da iz mog tinela vidi, jesu li penzioneri počeli kartati pod borovima, a ja bi rekla " možeš li ti hodati normalno a ne vuć šlape"............i odgovr " ne mogu čerce"..........Kad je umra, bio je mladji od mene sad , a star i bolestan do neba.........Užas.......Da mi je vratiti vrime, ni rič mu ne bi rekla...NI RIČ

    avatar

    11.04.2019. (17:08)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    hvala ti draga na suosjećanju... tvoj otac i sjećanja na mladost... zbilja blijedi... on, kao ni moja mana nisu toga svjesni, a nas boli... :)

    avatar

    11.04.2019. (17:24)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    lijepo provedeno vrijeme uz oca ... uhvatila me nostalgija dok sam ovo čitala

    avatar

    11.04.2019. (17:47)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Neka si ga podsjetila. I ja bih moga rado, kad bi bio tu...

    avatar

    11.04.2019. (19:09)    -   -   -   -  

  • Šušunjara

    Otocka draga- tako lipo i s puno emocija opisujes svoj zivot s ocem , tako da i ja sve to prozivljavam i prebacujem na mene i cacu.Ali dobro kaze @Anaboni- vise caci ne pribacujem ni ric jer svjesna sam da nismo bas jos puno zajedno.Daj Boze da jesmo!

    avatar

    11.04.2019. (19:10)    -   -   -   -  

  • teuta

    Kako si me samo ovim ostom raznježila, dirnula...da samo možeš vidjeti.
    Znam, činit će ti se čudno , možda, ali budi sretna što je uz tebe tvoj tata, što ga možeš dirnuti, porazgovarati s njime, nasmijati mu se...Ja nisam imala tu sreću. Davno su mi umrli otac i majka.
    Kako si to samo lijepo ispričala. Hvala ti na tome draga.

    Ugodna ti večer.

    avatar

    11.04.2019. (19:10)    -   -   -   -  

  • Dnevnik jedne otočke

    Hvala vam svima.

    avatar

    11.04.2019. (19:46)    -   -   -   -  

  • SarahB

    Kojih se oni stvari sjećaju, mozak je čudo. A ne znaju što je maloprije bilo.
    Ovo su zbilja blagoslovljeni trenuci, pisanjem ih zaustavljamo malo..usporavamo..zadržavamo..ko na fotografiji.

    avatar

    11.04.2019. (20:10)    -   -   -   -  

  • Euro

    Sicanja

    avatar

    11.04.2019. (22:06)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...