Suočavanje sa strahom je najbolji način da ga "ubiješ" na dobrom si putu. I da se malo referiram na tvoj komentar na prethodnom postu. Upravo su za stanja anksioznosti krivi mediji koji šire vijesti o boleštinama. Ovo što spominješ tlakomjere itd, događa se srce brže nabija malo preskoči ali to ne znači da je u pitanju nekakva boleština, problem sa anksioznošću počinje kad se odgovore na ta pitanja krene tražiti na netu. Pa naletiš na vijest troje mladih zagrepčana doživjelo srčani udar ( svi su u tridesetim godinama) moje je mišljenje da su takve vijesti upravo pisane da bi se širilo paniku među ljudima jer iz nekog razloga iako mi nije poznato kojeg i sami imaju neki interes u tome da javnost živi u konstantnom strahu. Najbolji je način u prvom redu ignorirati takve vijesti, i zaokupirati se nečime što te ispunjava kod mene su to filmovi, kazalište, izlasci, zabave, planinarenje, druženje općenito u večini slučajeva je efektivno za distanciranje od crnih misli. I da znam kako si u zajebanom položaju, i ja sam imao napade anksioznosti mjerenje pulsa bla bla ali evo na tom planu se već određeno vrijeme ništa ne događa :)
23.01.2019. (10:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svi smo ranjiva i plašljiva bića. Svi se bojimo i gotovo svi naši strahovi su iracionalni. Što ako? ( u svim mogućim varijantama). Trebaš malo demistificirati "dijagnozu." Potisnula si prave uzroke tako da je sad tulum. :) Mozak potisne kada mu je previše.
Naše društvo je bolesno. Ono je materijalistički nastrojeno, važno je jače, bolje, više. Nikada dosta. Individualnost je na cijeni zajedništvo za luzere. Dobro je što ljudi u svojim mikro zajednicama mogu životnu dinamiku organizirati drugačije. Naravno da trebaš sama sa sobom kao i svi mi ostali, ali šteta što ti nitko ne govori da trebaš druge. A sada ih trebaš i uvijek ih trebaš. Traži utjehu, podršku i one s kojima ćeš koračati. Iskoračiti iz glave u stvaran svijet. Suočiti se s onim s čim treba. Panični napadi su tek paravan, ali ti to već znaš.:)
Voljela bih da se i upitaš zašto ljudi razviju panične napadaje? Između ostalog u kakvom su okruženju živjeli da je njihov um tako reagirao? S većinom ljudi koji pate od anksioznosti je sve u najboljem redu osim što su senzibilni. (ako je to nešto što nije u redu?) Nitko ih nije naučio svrhovito se nositi. Nastavi učiti. Vježba kao i svaka druga. :)
Nema kontrole. Nema sigurnosti. Želim ti da što prije te činjenice počneš promatrati kao izazove.
23.01.2019. (12:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
strahovi traže pomoć, ne medikamentima isključivo, nego psihoterapijom.
svaki dobar psihoterapeut će razgovorom doći po polazišne točke straha: neke su ukorijenjene još u djetinjstvu pa su duboko, ali daju se iskopati na površinu.......neke su novijeg datuma, ali istina je, da postoji razlika izmadju straha i bojazni, jer, čovjek NEMA strahova prema nepoznatim situacijama ( na pr. pad aviona, jer nikad nismo pali ) ali ima BOJAZAN od avionskih nesreća jer zna, da nitko ili jedan preživi......
ne možeš sama : treba ti stručna pomoć
23.01.2019. (12:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Čini mi se da je anksioznosti sve više, ali nije čudo zbog ovako brze promjene načina života. Meni je neugodno u liftu, radije idem stubama, ali često sam išao sam noću po šumi, pa i bivakirao.
23.01.2019. (12:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prestani se mučiti sama s tim i potraži stručnu pomoć. Medikamenti dok se ne središ. Psihoterapija obavezno usporedo. Panični napadaji su vrlo banalni, učestali poremećaj. Svaki 3. čovjek ih ima. Neki šute, neki ne prepoznaju, neki mudruju i pokušavaju razna samo-liječenja. Čisto je nevjerojatno koliko se ljudi pati s nečim što je moguće riješiti u par mjeseci. Ne budi bedasta. Govorim iz iskustva da ne misliš...
23.01.2019. (13:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da svima pokusam nekako skupno odgovoriti... daleko od toga da nisam potrazila strucnu pomoc, al i kod toga postaje problem sto je to sve cesca bolest, pa i psihijatri tome pristupaju vise rutinski... Moram vise raditi na sebi, da... senzibilna sam. Osjecam i susojecam sa stvarima s kojima prije ne bi... sada nesvjesno skupljam i tude probleme, energiju... svega sam ja toga svjesna. A kako ih rijesiti u par mjeseci... dajte mi recept za to!:)
23.01.2019. (17:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Recept ti može dati psihijatar. I psihoterapiju također. A možeš naći i neku grupnu terapiju. Ili privatno na psihoterapiju kod psihologa. Uglavnom, ne se sklanjati od ljudi. Ne šutjeti. Ne trpjeti. Na bilo koji način doći do uzroka. Shvatiti što je uzrok. Meni je triger bila jedna teška tjelesna trauma. Ali samo triger. Uzrok je bio nešto sasvim drugo. Moj prvi korak je bila stabilizacija s lijekovima. Onda je došlo zasićenje istima. Pa svojevoljno naprasno skidanje s istih. I tek sam onda bila spremna za razgovor. I, nakon puno dugih, bolnih i suznih razgovora sinulo mi je. Uglavnom, više ih nema.
Još je jedno dobro. Što prije shvatiti da nemamo kontrolu nad ničim. Sretno i samo uporno dalje!
23.01.2019. (18:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mi. LJUDI S RUPAMA - zaista ne sutim o tome. Razgovaram s ljudima o tome, radim u kaficu, ne bjezim od ljudi. Vise kao da bjezim sama od sebe, a ne mogu... problem je sto znam uzroke toga al ne znam sta je bio okidac niti kako se tocno suociti sa uzrocima. To ne moze psihijatar umjesto mene, to moram sama, a treba snage za to. Dugo vremena sam imala strah od samog napada. Napredovala sam u tom polju, ne budim se vise sa mislju kako cu mozda taj dan i di cu dobiti napad. Pristala na tablete nakon dugo vremena, al ne kao kontinuiranu terapiju, nego samo po potrebi. Al vec samim time sto sam ih imala u torbi sam osjecala sigurnost da mogu zaustaviti sve kad god pozelim...
23.01.2019. (18:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Naravno da ne može psihijatar umjesto tebe, ali možeš ti uz psihijatra. I ne trebaju ti "lijekovi po potrebi". Ne trebaju ti sedativi, treba ti čisti serotonin da napuni tu rupu koju imaš.
23.01.2019. (18:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ima ti tu još jedna kvaka. :) Ljudi ne žele surađivati! Traže pomoć stručnjaka za svoje tegobe, on im između ostalog savjetuje primjerice fizičku aktivnost i dogodi se potpuni promašaj. Čovjek dođe kući i čudi se glupom stručnjaku koji mu je savjetovao takvu banalnu stvar. Proglašava ga nekompetentnim, a sebe neizlječivim. Ne shvaća pritom da sluša selektivno. Razumijeva selektivno i ne daje ni sebi ni drugima šansu za pomoć. Recepti ne postoje. Ni ovi na papiriću ne garantiraju svaki put zdravlje. Ono što vodi najvećem uspjehu je kombinacija svega. Odluči naći nekoga ( stručnjaka) po svojoj mjeri, pruži mu svoju ruku i dozvoli da ti pomogne.
24.01.2019. (07:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Saila - slazem se. Nije to samo u mom slucaju tako. U puno slucajeva trcimo doktoru i kad kaze tako nesto banalno proglasimo ga budalom. A istina je da ovaj sjedilacki nacin zivora nista dobro ne donosi.
24.01.2019. (07:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jako je lijepo što Vam je stalo i to je za svaku pohvalo. Svjesni ste svojih nedostataka i točno je sve što kažete, laka je teorija, ali praksa malo manje. Dobro je ako imate osobu u okolini koja Vam može biti podrška, ali svakako, kao što je i gore navedeno, tu bi pomogla psihoterapija da Vam se lakše bude nositi s strahovima. Bravo za hrabrost i puno sreće!
26.01.2019. (19:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Locco88
...lako je reci...
23.01.2019. (06:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
TEATRALNI
Suočavanje sa strahom je najbolji način da ga "ubiješ" na dobrom si putu. I da se malo referiram na tvoj komentar na prethodnom postu. Upravo su za stanja anksioznosti krivi mediji koji šire vijesti o boleštinama. Ovo što spominješ tlakomjere itd, događa se srce brže nabija malo preskoči ali to ne znači da je u pitanju nekakva boleština, problem sa anksioznošću počinje kad se odgovore na ta pitanja krene tražiti na netu. Pa naletiš na vijest troje mladih zagrepčana doživjelo srčani udar ( svi su u tridesetim godinama) moje je mišljenje da su takve vijesti upravo pisane da bi se širilo paniku među ljudima jer iz nekog razloga iako mi nije poznato kojeg i sami imaju neki interes u tome da javnost živi u konstantnom strahu. Najbolji je način u prvom redu ignorirati takve vijesti, i zaokupirati se nečime što te ispunjava kod mene su to filmovi, kazalište, izlasci, zabave, planinarenje, druženje općenito u večini slučajeva je efektivno za distanciranje od crnih misli. I da znam kako si u zajebanom položaju, i ja sam imao napade anksioznosti mjerenje pulsa bla bla ali evo na tom planu se već određeno vrijeme ništa ne događa :)
23.01.2019. (10:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pojidež
...puno se toga može riješiti kad se čovjek odluči sastati sa samim sobom...
23.01.2019. (11:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Šušunjara
Imam strah od visine, otvorenih prostora, prelaska cete, zmija,.......našlo bi se još toga.
23.01.2019. (11:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sialia
Svi smo ranjiva i plašljiva bića. Svi se bojimo i gotovo svi naši strahovi su iracionalni. Što ako? ( u svim mogućim varijantama).
Trebaš malo demistificirati "dijagnozu."
Potisnula si prave uzroke tako da je sad tulum. :) Mozak potisne kada mu je previše.
Naše društvo je bolesno. Ono je materijalistički nastrojeno, važno je jače, bolje, više. Nikada dosta. Individualnost je na cijeni zajedništvo za luzere. Dobro je što ljudi u svojim mikro zajednicama mogu životnu dinamiku organizirati drugačije. Naravno da trebaš sama sa sobom kao i svi mi ostali, ali šteta što ti nitko ne govori da trebaš druge. A sada ih trebaš i uvijek ih trebaš. Traži utjehu, podršku i one s kojima ćeš koračati.
Iskoračiti iz glave u stvaran svijet. Suočiti se s onim s čim treba. Panični napadi su tek paravan, ali ti to već znaš.:)
Voljela bih da se i upitaš zašto ljudi razviju panične napadaje? Između ostalog u kakvom su okruženju živjeli da je njihov um tako reagirao? S većinom ljudi koji pate od anksioznosti je sve u najboljem redu osim što su senzibilni. (ako je to nešto što nije u redu?)
Nitko ih nije naučio svrhovito se nositi. Nastavi učiti. Vježba kao i svaka druga. :)
Nema kontrole. Nema sigurnosti. Želim ti da što prije te činjenice počneš promatrati kao izazove.
23.01.2019. (12:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annabonni
strahovi traže pomoć, ne medikamentima isključivo, nego psihoterapijom.
svaki dobar psihoterapeut će razgovorom doći po polazišne točke straha: neke su ukorijenjene još u djetinjstvu pa su duboko, ali daju se iskopati na površinu.......neke su novijeg datuma, ali istina je, da postoji razlika izmadju straha i bojazni, jer, čovjek NEMA strahova prema nepoznatim situacijama ( na pr. pad aviona, jer nikad nismo pali ) ali ima BOJAZAN od avionskih nesreća jer zna, da nitko ili jedan preživi......
ne možeš sama : treba ti stručna pomoć
23.01.2019. (12:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gogoo
Čini mi se da je anksioznosti sve više, ali nije čudo zbog ovako brze promjene načina života. Meni je neugodno u liftu, radije idem stubama, ali često sam išao sam noću po šumi, pa i bivakirao.
23.01.2019. (12:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mi. Ljudi s rupama
Prestani se mučiti sama s tim i potraži stručnu pomoć.
Medikamenti dok se ne središ. Psihoterapija obavezno usporedo.
Panični napadaji su vrlo banalni, učestali poremećaj. Svaki 3. čovjek ih ima. Neki šute, neki ne prepoznaju, neki mudruju i pokušavaju razna samo-liječenja.
Čisto je nevjerojatno koliko se ljudi pati s nečim što je moguće riješiti u par mjeseci. Ne budi bedasta. Govorim iz iskustva da ne misliš...
23.01.2019. (13:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Locco88
Da svima pokusam nekako skupno odgovoriti... daleko od toga da nisam potrazila strucnu pomoc, al i kod toga postaje problem sto je to sve cesca bolest, pa i psihijatri tome pristupaju vise rutinski...
Moram vise raditi na sebi, da... senzibilna sam. Osjecam i susojecam sa stvarima s kojima prije ne bi... sada nesvjesno skupljam i tude probleme, energiju... svega sam ja toga svjesna.
A kako ih rijesiti u par mjeseci... dajte mi recept za to!:)
23.01.2019. (17:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mi. Ljudi s rupama
Recept ti može dati psihijatar. I psihoterapiju također. A možeš naći i neku grupnu terapiju. Ili privatno na psihoterapiju kod psihologa.
Uglavnom, ne se sklanjati od ljudi. Ne šutjeti. Ne trpjeti.
Na bilo koji način doći do uzroka. Shvatiti što je uzrok.
Meni je triger bila jedna teška tjelesna trauma. Ali samo triger. Uzrok je bio nešto sasvim drugo. Moj prvi korak je bila stabilizacija s lijekovima. Onda je došlo zasićenje istima. Pa svojevoljno naprasno skidanje s istih. I tek sam onda bila spremna za razgovor. I, nakon puno dugih, bolnih i suznih razgovora sinulo mi je. Uglavnom, više ih nema.
Još je jedno dobro. Što prije shvatiti da nemamo kontrolu nad ničim.
Sretno i samo uporno dalje!
23.01.2019. (18:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Locco88
Mi. LJUDI S RUPAMA - zaista ne sutim o tome. Razgovaram s ljudima o tome, radim u kaficu, ne bjezim od ljudi. Vise kao da bjezim sama od sebe, a ne mogu... problem je sto znam uzroke toga al ne znam sta je bio okidac niti kako se tocno suociti sa uzrocima. To ne moze psihijatar umjesto mene, to moram sama, a treba snage za to.
Dugo vremena sam imala strah od samog napada. Napredovala sam u tom polju, ne budim se vise sa mislju kako cu mozda taj dan i di cu dobiti napad. Pristala na tablete nakon dugo vremena, al ne kao kontinuiranu terapiju, nego samo po potrebi. Al vec samim time sto sam ih imala u torbi sam osjecala sigurnost da mogu zaustaviti sve kad god pozelim...
23.01.2019. (18:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mi. Ljudi s rupama
Naravno da ne može psihijatar umjesto tebe, ali možeš ti uz psihijatra. I ne trebaju ti "lijekovi po potrebi". Ne trebaju ti sedativi, treba ti čisti serotonin da napuni tu rupu koju imaš.
23.01.2019. (18:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sialia
Ima ti tu još jedna kvaka. :)
Ljudi ne žele surađivati!
Traže pomoć stručnjaka za svoje tegobe, on im između ostalog savjetuje primjerice fizičku aktivnost i dogodi se potpuni promašaj.
Čovjek dođe kući i čudi se glupom stručnjaku koji mu je savjetovao takvu banalnu stvar. Proglašava ga nekompetentnim, a sebe neizlječivim. Ne shvaća pritom da sluša selektivno. Razumijeva selektivno i ne daje ni sebi ni drugima šansu za pomoć.
Recepti ne postoje. Ni ovi na papiriću ne garantiraju svaki put zdravlje. Ono što vodi najvećem uspjehu je kombinacija svega. Odluči naći nekoga ( stručnjaka) po svojoj mjeri, pruži mu svoju ruku i dozvoli da ti pomogne.
24.01.2019. (07:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Locco88
Saila - slazem se. Nije to samo u mom slucaju tako. U puno slucajeva trcimo doktoru i kad kaze tako nesto banalno proglasimo ga budalom. A istina je da ovaj sjedilacki nacin zivora nista dobro ne donosi.
24.01.2019. (07:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annabonni
nakon svih komentara jedno malo pitanje : jesi li zaljubljena sretno ili ne ?
24.01.2019. (08:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Locco88
Jesam, to me i drzi...
24.01.2019. (16:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bezdušelijepa
Jako je lijepo što Vam je stalo i to je za svaku pohvalo. Svjesni ste svojih nedostataka i točno je sve što kažete, laka je teorija, ali praksa malo manje. Dobro je ako imate osobu u okolini koja Vam može biti podrška, ali svakako, kao što je i gore navedeno, tu bi pomogla psihoterapija da Vam se lakše bude nositi s strahovima. Bravo za hrabrost i puno sreće!
26.01.2019. (19:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...