Komentari

viviana.blog.hr

Dodaj komentar (27)

Marketing

  • luki 2

    Ružu, kao i svaku ljepotu, treba paziti i čuvati...Da se na kraju ne rasprsne...Ti to znaš i osjećaš....Paziš, da ne pogubiš ljepotu, da ne pogubiš sebe - jer - Ti si ta ljepota koju treba sačuvati...Pusa, vole Te L+B+G

    avatar

    12.04.2018. (04:28)    -   -   -   -  

  • Dinaja.

    dobro ti jutro draga viviana... sinoć smo bili na promociji knjige Nedoumice Dževada Karahasana... prijatelj iz mladosti, njegove knjige plijene, ali razgovori s njim oplemenjuju... čitam tvoju ružu i sjetih se njegove misli...

    Vjerujem da su moje knjige, ontološki gledano, samo nekakva mogućnost, koja postaje stvarnost samo čitanjem. Čitatelj u moj roman unosi svoja čuvstva, iskustva, sjećanja, svoja pitanja. Tek time knjiga zaista oživi. Upravo zato svaki pripovjedač jako želi da se čitatelj u njegov roman, u njegovu priču, utopi skupa sa svojim osjećajima. Kao da je roman napisan samo za njega. Kao pisac sam najsretniji kad se to desi. Tada vjerujem da je roman zaista uspio. Filozof sanja o tome da ga svi približno jednako razumiju, a ja, pripovjedač, sanjam o tome da svaki čitatelj u mom romanu nađe svoje mjesto, koje je samo njegovo.[

    upravo to se događa meni kada čitam tvoje štivo... ono uskovitla moja osjećanja... jutros prošetah s tobom ulicama tvoga grada do

    [I]ožiljaka ukradenih godina ostalih na pločnicima na mjestima ubojitih rasprskavanja, koja zbog izgleda što podsjeća na eksplozijom potrgane latice cvijeta, zovu ružama.

    avatar

    12.04.2018. (05:10)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Hvala draga Viviana na čestitkama za Goldie! To samo znači da se uz mene dobro osjeća...Bar želim vjerovati da je tako! Pusa, vole Te L+B+G

    avatar

    12.04.2018. (05:27)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Ovakvu bih i ja samoj sebi uzela...

    avatar

    12.04.2018. (07:28)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    kako je ruža potaknula nešto

    avatar

    12.04.2018. (11:21)    -   -   -   -  

  • Ariana

    Jedva sam dočekala tvoj novi post. Tako sam i ja sebi sama jednom kupila ružu. Zašto uvijek čekati da ti netko drugi kupi cvijet. Uvijek si čovjek treba dati nešto lijepo. Sam sebi. :)

    avatar

    12.04.2018. (13:16)    -   -   -   -  

  • Moja Moda

    pokraj prosjaka čija nasrtljiva traženja odbijaju, sve velebnijih bankomata što podsjećaju na oltare,

    A za ružu: svaka čast!

    I ja ću sebi sutra kupiti.
    Nekao kada vidim ženu s ružom, imam osjećaj da je zaljubljena....

    avatar

    12.04.2018. (15:00)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    samo da ne uvedu porez na ružu

    avatar

    12.04.2018. (16:44)    -   -   -   -  

  • iris

    prekrasna ruža, a post odiše laganom tugom. miris kopra i mladog luka,
    obećava...:)

    avatar

    12.04.2018. (21:14)    -   -   -   -  

  • Dinajina svijest o pokretu

    tekst kao poezija ruže... :)

    avatar

    13.04.2018. (08:36)    -   -   -   -  

  • viviana

    Hvala ti, @luki 2. Istina, treba je čuvati jer i ona čuva. Ljepota je i ljekovitost potrebna kad se bude izložen zračenju - radijaciji svijeta ljudi, više nego je to zdravo. Ona cijeli....

    p.s. vjerujem da Goldie nigdje na svijetu ne bi bilo ljepše i ne bi bila sretnija nego je uz tebe. :)

    Vjeruj, @Dinaja, da sam neki dan držala u rukama taj novi roman Dž. Karahasana, čitajući odzada na koricama knjige jedan odlomak, ostajući u nedoumici da li Nedoumicu kupiti u knjižari tad ili ću doći drugi put, pa sam ostavila za drugi put jer sam već bila uzela jednu drugu knjigu. Karahasana obožavam, doista, i veliki sam njegov fan; čitateljica njegovih knjiga koja se rado prepoznaje u piščevu opisu kojeg si ti ovdje ostavila, a hvala ti i za šetnju sa mnom to jutro i na upućenim mi lijepim riječima.

    @Lastavica, i ja bih takvu tebi poklonila... :)

    @shadow-of-soul, dodir s njom.

    Hvala ti, @Ariana. Sam sebi, da :) i činiti to često. :)

    @Moja Moda, sviđa mi se ovo što si rekla - da kad vidiš ženu s ružom, imaš osjećaj da je zaljubljena.
    :)

    @pametni zub, nemoj da te čuju; možda se samo nisu tog sjetili...

    Hvala, draga @Pola!
    :))

    Hvala, @Dinajina svijest o pokretu

    avatar

    13.04.2018. (12:37)    -   -   -   -  

  • Pozitivka

    Lijepe riječi, volim ruže. Ruže su simbol nečaga jako lijepoga, čuvaj taj osjećaj. :)

    avatar

    13.04.2018. (15:47)    -   -   -   -  

  • viviana

    :) Hoću; hvala ti. Znaš, preduhitrila si me, @Pozitivka; bila sam počela pisati koment kod tebe, ali ga nisam uspjela i završiti, morala sam prekinuti, pa ću u drugom navratu, čim prije. :)

    avatar

    13.04.2018. (17:04)    -   -   -   -  

  • modrinaneba

    Divan cvijet kao Ti draga Viv!!!

    avatar

    13.04.2018. (18:10)    -   -   -   -  

  • Taango

    Kako si sve to divno napisala i gotovo kao slikom opisala.Ružica ti je krasna, a i ja sam danas kombinirao sa ružicom.LP

    avatar

    13.04.2018. (21:35)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Ti, draga Viviana, imaš pravo i na pet, ne samo na jedan muffin! :)))) Ali, to znaš...Pusa, vole Te L+B+G

    avatar

    14.04.2018. (00:31)    -   -   -   -  

  • Sarah

    Covjek si treba posaditi njihov grm..i onda ih ne brati, samo im se diviti i klanjati..
    Drago mi je kada si tu:-*

    avatar

    14.04.2018. (01:14)    -   -   -   -  

  • Dinaja.

    dobro ti jutro draga viviana... hvala ti na divnim komentarima kod mene...
    Dževad uistinu plijeni i štivom i pojavom... :)

    avatar

    14.04.2018. (09:04)    -   -   -   -  

  • viviana

    Hvala, @modrinaneba! Tvoja modra boja dobro ide uz ovu narančastu. :)

    Zahvaljujem za komentar, @Taango. Pogledat ću i tvoju kombinaciju.
    :)

    Uuuuhhhh, @Luki, sad si me okuražila, pa sigurno dolazim opet, uskoro!

    Tako bi bilo najbolje, @Sarah. I meni je drago. :) A i drago kad si ti tu, isto. :)

    @Dinaja, danas mi je cijeli dan jutro, pa ti uzvraćam jednako... Meni je bilo zadovoljstvo čitati o književnosti i tom susretu na predstavljanju knjige.

    avatar

    14.04.2018. (16:01)    -   -   -   -  

  • madmazel

    ne mora se uvijek nešto napisati u komentar,baš mi se nakon pročitanog čuti i uživa.

    avatar

    15.04.2018. (17:16)    -   -   -   -  

  • viviana

    :) hvala ti, madmazel.
    ...

    avatar

    15.04.2018. (20:49)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Kad se sretnemo, obje ćemo imati takvu ružu kao znak
    prepoznavanja :)

    avatar

    18.04.2018. (07:24)    -   -   -   -  

  • viviana

    Važi, Lastavice! :)))
    < 3

    avatar

    18.04.2018. (11:01)    -   -   -   -  

  • Potok

    Ružu si istaknula kao kontrapukt svojevrsnoj ružnoći svakodnevice, trgovačkim odnosima ljudskog trajanja i nametnute hijerarhizacije. Kupivši ju samoj sebi još više si to istaknula, želeći reći da si sama poput te ruže, u protuteži s banalnostima i efemerijama.

    Dakle prolaziš pored svega što si uočila i zaključuješ: "...kraj ožiljaka ukradenih godina ostalih na pločnicima na mjestima ubojitih rasprskavanja, koja zbog izgleda što podsjeća na eksplozijom potrgane latice cvijeta, zovu ružama." Možeš li to pojasniti? Tko što to i zašto naziva ružama? Da li netko protekli život i njegove manifestacije pogrešno naziva ružama? A kako bi ga/ih trebao nazivati?

    Tvoj dar je velik i očituje se u uočavanju i opisu uočenog/primjećenog.

    avatar

    19.04.2018. (16:57)    -   -   -   -  

  • viviana

    Mogu pojasniti:
    Ožiljci su i doslovni, fizički, ostali na asfaltu na mjestima ubojitog rasprskavanja granata. Namjesto da napišem 'za vrijeme ratnih godina' (kako sam bila i napisala prvobitno), stavila sam - jer je dosljedno i stilski sadržaju teksta što tome prethodi - 'ukradenih godina', misleći pri tom na godine života koje kao da su nam ukradene, a i na doslovno ukradene godine onima koji su na tim mjestima ubijeni. Zovu se (sarajevskim) ružama, a ne znam tko ih je prvi tako nazvao, jer formom podsjećaju na potrgane latice; predstavljaju i spomen obilježja - ožiljci su ispunjeni crvenom bojom, i ima ih posvuda po gradu (gdje su sačuvani) a za nekih dana, u znak sjećanja na stradanja, na njih se polažu i prave, svježe crvene ruže.
    Zapravo, ja sam ovo trebala staviti u napomenu odmah, ali sam propustila; pa, dobro da si pitao i da sam to mogla sad.
    https://sarajevo.travel/ba/sta-raditi/sarajevske-ruze/484

    Inače, da - upravo tako: kontrapunkt svojevrsnoj ružnoći svakodnevnice. A spomenut ću i ovom prilikom Ugrešićku, i ako se sjećaš, kako to ona kaže: ljepota pomiruje. I jeste tako, uistinu; bar ja tako isto osjećam.

    A taj dan, iza podneva i jutra kojeg opisujem; bio je to i Dan grada Sarajeva, dogodilo se i da vidim kad je preda mnom idući, pločnikom, jedan od trojice izgledom rabijatnih momaka, sagnuo se nailazeći do mjesta gdje je ležala jedna ruža u spomen pričvršćena ljepljivom trakom, otrgnuo je, u hodu joj odlomio lisnatu granu, hitnuo na pločnik, isto i traku, i držeći je u ruci kao kakav trofej, smijući se, pokazivao svojim sudruzima.
    Hej!, poviknem, ali me nije čuo. Kad dođem do semafora gdje su i oni stali, upitam ga - zašto je uzeo ružu?
    Parla taliano? - upita.
    Hmm, nisam sigurna jesu li i stvarno Talijani, ali svejedno, objasnim za što je... I taj momak se odmah okrene kao da će je vratiti na mjesto, a ja produžim ne osvrčući se više. Ipak, kad sam se nešto poslije, vraćala istim putem, na mjestu ožiljaka bila je samo hrpica latica crvenih kao krv.
    Ovaj detalj, iako sam htjela, nije mi išlo uklopiti u tekst, pa ga zato i dopisujem sad ovdje.
    Potok; tebi - hvala za komentar!

    avatar

    19.04.2018. (21:06)    -   -   -   -  

učitavam...