Komentari

kintsukoroi.blog.hr

Dodaj komentar (19)

Marketing

  • Pjaceta

    Divno cvjetno biće :* Kako kažeš, ljubavi ima u svakom cvijetu. Tako ljubavi ima u svim ljudima, problem nastaje pri 'kanaliziranju'. :)
    Za dobrotu i ljepotu je potrebna širina, obrazovanje, rad na sebi, preispitivanje, a to iziskuje puno rada i truda. To iziskuje vježbu u osjetilnosti, u traženju i vaganju pravih riječi, promišljanju i pogledu preko, jer iza svake osobe postoji još nešto ... Tako su govorili već stari Grci, i oni poslije njih. Nije to nikad završen posao. Uostalom, kao i ljubav. O njoj se može uvijek pisati. Mora se pisati. Jer kakav bi bio ovaj svijet bez ljubavi. Ljubav pripada svim ljudima, a opet nije ničije vlasništvo. Ona je emocije. Lijepe.
    Piši, razlij svoju dušu i slijedi svojoj rijeci. Meandri, vodopadi, grane u rijeci,... sve su to samo metafore za život i ljude koji kroče. Na sreću, nikad dvaput u istu. Slijedi svoj put :*

    avatar

    03.03.2018. (18:01)    -   -   -   -  

  • Čuvarica pinkleca

    uf, uf...dugačak i slojevit post....počinjem sa citatom kojeg volim i ponavljam ko papiga : "Nikad ne objašnjavajte - prijateljima objašnjenje i onako nikad nije potrebno, a neprijatelj vam ionako neće vjerovati ." E. Hubbard
    dalje, vjerujem da u svakome od nas ima dobrote i pomalo zločestoće i da je daleko lakše biti dobar nego zločest....zločesti su najčešće oni koji su ranjeni i nisu svoje rane odvidali....sa njihovog stajališta, iz njihovih cipela izgleda im da su oni u pravu, jer netko ih je ranio pa zbog straha da ne budu opet ranjeni ujedaju....
    malo sam pogubila nit tvog posta jer mi misle lete onom anđelu kojeg nisam znala, ali duboko suosjećam sa roditeljima....R.I.P.

    avatar

    03.03.2018. (18:54)    -   -   -   -  

  • Dinajina svijest o pokretu

    neka pupoljci procvjetaju i utopije prestanu biti utopije... :)

    avatar

    03.03.2018. (18:57)    -   -   -   -  

  • Donabellina

    Ostani u svom emotivnom rakursu i ne ljuti se na @Donu ,: u obilju svakojakih komentara pod svojim postom bila je oštra prema svima, pa i prema tebi

    avatar

    03.03.2018. (19:10)    -   -   -   -  

  • olja

    Svatko svojim postovima i komentarima najbolje govori o sebi,
    svom odgoju i kulturi komunkacije. Samo ti nastavi pisati, tvoje su
    sentence meni nezamjenjive, posebne, ukradene iz koprene
    koja je mnogima nedohvatljiva. Slijedi svoje srce i piši. Pisanje
    je najbolja terapija. Znaju to svi koji su nekoga prerano izgubili,
    nespremni na gubitak i bol. Uostalom, a kako možeš uopće
    biti spreman za takvo nešto. :-*

    avatar

    03.03.2018. (19:19)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    ti si moćnica izričaja... tvoja tuga je meni bila melem... i susret kod staraca... i pitanja na koja nismo znale odgovore... i ovo današnje štivo... da draga... piši... pisanjem oplemenjuješ... :)

    avatar

    03.03.2018. (19:31)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ Pjaceta, Sokratu moj ženski:-* sve znaš
    @ Čuvarice, mislimo dijametralno suprotno, al i u tome ima ljepote. Najteže je biti Čovjek, unatoč povredama..ili baš zbog njih. Sunce maleno...želim Ribi puno Snage i Ljubavi.
    @ Neka, Dinaja!:-*
    @Anči, objašnjenje ti uopće ne drži vodu. Mogla je bit oštra i držati se teme o kojoj smo pisali. Al lijepo je pokazala tko je i što je.
    @ Oljić, ovo me sigurno neće zaustaviti u pisanju..hvala ti:-*
    @ hvala Dinaja..tu smo..ne idemo nikud.

    avatar

    03.03.2018. (19:32)    -   -   -   -  

  • My net Soul

    Ne uzrujavaj se. Svaka priča ima svoju pozadinu. Katkad se iza moralne vertikale najvjerojatnije krije samo obična ljubomora.

    avatar

    03.03.2018. (19:43)    -   -   -   -  

  • Donabellina

    Sunčice draga, samo sam htjela ublažiti tvoju gorčinu.......eto

    avatar

    03.03.2018. (19:51)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ My net Soul..strašno i tužno, istovremeno. Hvala na linku:-)
    @ Ane, ne beri brigu:-))) Freš me upozoravao i tek sad kužim kolko je bio u pravu.

    avatar

    03.03.2018. (19:58)    -   -   -   -  

  • FreshCaYg

    Malo je reći da sam pogođen, jedan od rijetkih strahova koje nikad nisam uspio savladati, pa ni sada kad su odrasli ljudi, je taj da će se mojoj djeci nešto dogoditi, a Riba onakav osjećajan kakav je, ne mogu ni zamisliti što proživljava, i neki grop je u meni i tako mi je užasno, užasno žao ....

    avatar

    03.03.2018. (20:19)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ isto Freš..u šoku sam i ne mogu prestat mislit..bilo bi lijepo da možemo biti uz njega..bio nam je dobar urednik..držao mi knjigu na blogo promociji dok sam čitala i tresla se ko šiba..ne mogu zamisliti..

    avatar

    03.03.2018. (20:23)    -   -   -   -  

  • dnevnikJR

    Ova strahota na koju sam danas naišla ovdje na blogu, a dogodila se našem Ribafishu je takva bol da ju je teško i pojmiti.. Nema tih riječi utjehe koje bih mogla uputiti kolegi blogeru. Jedino što mi preostaje izraziti moje najdublje saučešće :-(

    avatar

    03.03.2018. (20:26)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ užas, DJR...moj mozak još to ne prihvaća, očekujuć da je neka greška..vidiš da se bavim glupostima, samo da ne mislim...ovdje nitko da post napiše.

    avatar

    03.03.2018. (20:45)    -   -   -   -  

  • Regina

    Nekad davno pročitala sam jednu rečenicu "zlo se proždire samo" i to mi je oduvijek bila utjeha i smjernica kad bih na bilo koji način osjetila da bi me na bilo koji način ugrozila tuđa zloća.

    I nakon jedne tako tužne vijesti kao što je smrt djeteta, sve drugo izgleda tako malo važno.

    avatar

    03.03.2018. (21:05)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ Reg, odlična je ta rečenica..i istinita..kao i ona da nitko ne odlazi od tebe..sve vrijedno ti se kad tad vrati..
    I zbilja sve je nevažno pred smrću..sve.

    avatar

    03.03.2018. (22:47)    -   -   -   -  

  • ZlicaOdOpaka

    Začudo sam našla i blog i tekst i komentar :-)).
    Nije baš da pratim :-)).
    No, problem je što je odgovor bio ad hominem umjesto ad rem.

    Lako biti zao? Ne znam. Vjerojatno jednako lako kao biti glup.
    Nekako sumnjam da je lako. Posebno kad vidim koliko se neki trude da vrijeđaju, povrijeđuju i sve s time. Nažalost, najčešće nikome nije stalo do njih.

    Što je tu kokoš, što jaje :-)).

    avatar

    04.03.2018. (16:49)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ časna blogerska Zlic, nemam pojma ko je ta žena i šta hoće od mene:-)))

    avatar

    04.03.2018. (17:05)    -   -   -   -  

  • dugoprugash

    Promakla mi je u subotu ova objava. Bio sam popodne zauzet izradom velikog snjegovića, a navečer smo nekako svi bili pod dojmom tužne vijesti. Dok sam čitao prvi dio javilo se suosjećanje zbog povrijeđenosti koju spominješ. Unatoč tome u tekstu ostaješ dosljedna samonametnutim pravilima pristojnog ponašanja i ne uzvraćaš istom mjerom, što je za pohvalu. Ja u pravilu izbjegavam maratonske rasprave, posebno one koje produbljuju i onako veliki svjetonazorski jaz i podjele u društvu, koje se onda prenose i na osobnu razinu. Najbolje okrenuti na pozitivu, ali naravno imati u vidu realnost u kojoj živimo. :)

    ***
    Drugi dio mi je puno više po mjeri. Knjige, muzika, to su teme koje me privlače. Čini mi se da je tvoj frend Zlatko vedra i pozitivna osoba, pa kao takav širi dobru vibru oko sebe. Možda je i bolje da takvi ljudi ostanu polu-anonimni i stvaraju za probrano društvo, koliko stane u dnevni boravak. Ako se obraćaš širem krugu moraš prilagoditi priču kako bi bila više univerzalna, nauštrb posebnosti. Vjerujem da ćeš uživati u knjizi. :)

    ***
    Treći dio malo je sjetan, poetičan. Podsjetio me na englesku seriju Dražesni pupoljci svibanjski. U njoj su svi likovi nekako prostodušni veseli, posebno glavni, kojeg glumi legendarni David Jason. :)

    avatar

    05.03.2018. (19:09)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ Žbico, upravo taj Snjegović je najvažniji! Nisam ga radila ove godine..ni ja ne volim rasprave, al reagiram kad me se takne..itekako. Držim se one: " neopravdana kritika je prikriveni kompliment, jer nitko ne udara nogama ranjeno pseto."
    Ljepotu koju ima, čovjek treba ponuditi svijetu, ne srameći se.
    Jer Ljepote je uvijek premalo. Nekada ipak treba nadglasati one, koji nemaju što reć.
    Post sam htjela nazvati Dražesni pupoljci blogerski...baš po toj dražesnoj seriji u kojoj smo uživali:-))) al me tuga preuzela.
    Hvala na komentaru:-)

    avatar

    06.03.2018. (07:02)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...