Komentari

viviana.blog.hr

Dodaj komentar (22)

Marketing

  • easy

    da, različiti smo, i ja sam mislila kao i ona, ne možeš da te ne ponese taj osjećaj "traga" i papira što šuška sa tvojim mislima pod rukama.
    onda sam negdje pročitala da pravi pjesnik spaljuje svoje stihove na kraju i baš me nekako zamislilo,
    ima logike i u jednom i u drugom pogledu,
    ali koliko pravi pisac ili zapisivač barata logikom ...?
    čak i istraživači na kraju bace ono što nije urodilo plodom.
    i onda sam shvatila da je samo u pitanju put. to je isto kao i s muškarcima (da se malo našalim), možeš se naći sa svakim ali onda prevagne nijansa, doslovce, stotinka stotinke sekunde. staviti pod lupu tako svoja razmišljanja postavlja se pitanje koliko smo jeftini i skupi,
    kako naplatiti ono što izvire. dijeliti besplatno, čini mi se najprikladnije.
    besplatno dobih i besplatno dajem. ako i jednom čovjeku bude koristilo
    napravila sam mnogo.
    ne strši ti ništa, draga viv, i ono kad misliš da nešto ne valja, da je bez
    veze, i to ima svoj razlog.
    osobna povijest je najkrvavija i najglasnija, ma kako se mi bunili
    protiv toga,
    to jest za mene prava povijest.
    tko ima to pravo uređivati tuđu povijest?
    to je kako kada ti netko dođe i kaže o sebi neku tajnu a da nije ni svjestan toga,
    uh, kako sam puna poštovanja prema takvim ljudima, i kako ih volim,
    ta oni su onaj najtanjji dio mene i moga bića,
    ja sam mogla biti oni, i oni su mogli biti ja.
    i, da znaš, tek toliko, ostale su mi one tvoje riječi - možda tek s odmakom vidiš ŠTO si napisala, uvidiš neku vrijednost.
    :)

    avatar

    01.05.2017. (09:28)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Povezat ću se s Potokovim ubikvitetom i reći kako onaj dio nas, drzak i jedinstven, ali u sklopu svega anonimno sitan, ima mogućnost i pravo pristupa zajedničkoj osjetilnosti. Hoće li promijeniti doksu ili je sve beznadno nijansiranje gotove boje, nije važno. Bitan je čin koji se predaje prosudbi za buduće vrijeme.
    Valery kaže kako se nalazimo usred neutralnosti prirode, njezine bezosjetilnosti, no ja tvrdim kako je upravo suprotno. Priroda ima nastojanje održati se i iz tog primarnog nagona raste sustav vrijednosti kojemu smo i sami podložni. To više, ljudi su vrh tog sustava kad bilježe, pamte i vrjednuju. Koliko je ljudska održivost podudarna s temeljnom prirodnom, toliko smo vjerodostojniji i pred njom i pred svima nama zbrojenima, pa zamjećujemo što je naravno, a što patvorina, što je obraz istine, a što zanatlijska krinka.
    Autocenzura je grda stvar. Može biti uzročena nesigurnošću i tada nema glasa i kad glas bi mogao i trebao biti, a može biti labava, sujetna i neprincipijelna pa svaku riječ stavlja u važan govor skribomanije.
    Ničega previše! - tvrde stari Grkljani. Potrebno je imati mjeru i osjetiti kada se što svoje i gdje može staviti pred druge.

    avatar

    01.05.2017. (10:04)    -   -   -   -  

  • viviana

    U busu sam pa samo najkrace javljanje. Moguce i da cu ubrzo ostati bez mreze. Procitala sam vase komentare i uzivala u njima a vratit cu im se opet i s odgovorima isto samo ne znam i kad... Ali, nevazno. Ubikvitet je online :)

    avatar

    01.05.2017. (11:33)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    ništa ne strši, naprotiv ...

    avatar

    02.05.2017. (10:27)    -   -   -   -  

  • ZDS

    ..."nitko nek ne dodje neg prijatelj drag
    a i on kad ode
    nek poravna trag" ...tako nekako je o svom grobu pisao Ivan Goran Kovacic, ne volim komunjare ni partizane ali umjetnost je umjetnost...

    avatar

    02.05.2017. (11:17)    -   -   -   -  

  • Kunigunda

    Gle....ja nisam za autobiografije, a za biografije jesam..
    Držim, da neki prerano stavljaju točku kad provedu javno svoju vivisekciju, a i nisam sklona vjerovati ( možda griješim ) da autobiografija može biti sasvim objektivna, jer, ni ovako ne sagledavamo sebe sasvim objektivno

    avatar

    02.05.2017. (12:43)    -   -   -   -  

  • Sarah

    Ja ti ipak mislim da priroda itekako pamti....i lijepo i ružno.
    Ali unatoč pamćenju i nebrisanju, znade svakoga proljeća krenuti iznova.
    U tome je snaga.
    Najlakše bi bilo brisati i postati tabula rasa.
    Ajde ti imaj hrabrosti ponovno graditi na zgarištu.
    A da točno znaš i nikada ne zaboraviš niti jednu najmanju stvar.

    avatar

    02.05.2017. (12:58)    -   -   -   -  

  • evezmajevska

    baš se ovdje svi komentatori raspisali a ja ne znam što bi rekla...

    avatar

    02.05.2017. (13:11)    -   -   -   -  

  • Drevni vanzemaljac

    zato je meni najdraža autobiografska poezija ove poviše mene

    znaš ja mislim da ona piše istinu, koju onda mi čitamo i kurca tebe ne razumimo, pa onda slažemo neke svoje ili neke njene istine

    inače povijest pišu pobjednici, i lažu bezočno lažu, niko ne laže kao što lažu pobjednici, zato nisam ti baš za te autobiografije, pa mi ne pada na pamet ni pisati je jer već sada znam što bi slagao, a stvarno ne znam nikoga ko tako rijetko laže kao ja, valjda da bi vi to lakše podnijeli jer meni je svejedno

    avatar

    02.05.2017. (19:16)    -   -   -   -  

  • Siniša

    Zahvaljujem Viviani (pred autorima poput nje uvijek mi bude žao što su dani, tjedni i mjeseci tako kratki pa ih ne stižem valjano i redovito pratiti), posebno mi skrenuvši pozornost na zadnji post, koji smatram poticajem za preispitivanje odnosa vrijednosti/opravdanosti zaborava (poništavanja nečije osobne povijesti) i vrijednosti/opravdanosti sjećanja (čuvanja iste).

    Kako se (Viviana to dobro zna) bavim memorijskom problematikom (između ostaloga, pitanjem "koliko dugo o komu što tko kako da zna i pamti?"), koristim priliku da posjetitelje ovog svakog pamćenja vrijednog bloga obavijestim da pripremam osnivanje memorijske skupine sa zadaćom da trajno čuva sjećanje na njene članove. Ukoliko je netko zainteresiran za projekt, može mi se javiti na mail problemofil@gmail.com da ga/je pobliže upoznam s istim.

    Vjerujem da se, a upravo blog tu daje dobru nadu, međusobno nepoznati ljudi mogu udružiti na osnovi zajedničke ideje i pokrenuti nešto od potencijalno velike i trajne važnosti. Naravno, ako u tom vide nešto što je i njima osobno vrijedno.

    Nadam se da nisam uzeo previše prostora.
    Zahvaljujem na pažnji i pozdravljam!

    Siniša Matić
    Gimnazija Franje Petrića
    Zadar

    avatar

    03.05.2017. (00:57)    -   -   -   -  

  • Dinaja.

    tvoje štivo i komentari dokazuju potrebu da se piše o "neobičnostima"... u bilo kojem obliku... tako čuvamo sjećanja... nedozvoljavamo zaboravu da ih baci u Letinu rijeku... i odlična je ideja Siniše Matića... memorijska skupina za čuvanje sjećanja na njene članove... :)

    avatar

    04.05.2017. (09:21)    -   -   -   -  

  • Potok

    Tvoje/moje/naše blogiranje svojevrsni su fragmenti autobiografskog samopredstavljanja. Ne mora nužno autobiografija imati linearnost, kompozicijsku povezanost, izlaganje u funkciji obrazloženja vlastitog činjenja ili nečinjenja, popis susreta, odluka, skretanja, snova, ostvarenja... Autobiografija ne mora biti nadsumativno iskazivanje sebe. Ona može biti poput blogerskih krhotina koje ćemo mi, tvoji čitatelji, složiti/zalijepiti u posudu ili procijenjivati svaki komadić zasebno. I ovaj današnji fragment ima autobiografsku crtu, jer mi iz njega saznajemo da si znatiželjna, sklona propitivanju, nesigurna, krhka, a opet odlučna da se razgolitiš, jer je iskrenost uvjet samospoznaje. Za mene je to snaga, to da me uspiješ zainteresirati, potaknuti na takav način.

    avatar

    06.05.2017. (08:06)    -   -   -   -  

  • Živa

    Ja baš volim ostaviti trag. Ne možda kako bi zadivila čitatelja, već kako bi sebi olakšala put koji mi je zadan. Netko možda može pospremiti svoje ladice bez toga, ali ja sam za pisanje. Zato, slažem se s @Potokom.

    avatar

    07.05.2017. (11:31)    -   -   -   -  

  • viviana

    Bolje vas našla! (ovo je odzdrav na vaš zamišljeni pozdrav - dobrodošla! - ... a čini mi se da je prošla 'vječnost' otkako nisam pisala ovdje a ne tek jedan tjedan)

    Zahvaljujem svima na komentarima, ali najprije bih posebno zahvalila @Siniši na javljanju, odazivu sudjelovanjem - čime je i ovaj moj post postao potpuniji i zadobio i jednu osobitu dimenziju jer se prijatelj spomenut u tekstu i stvarno, osobno pojavio i predstavio predstavljajući i svoj projekt, u najkraćim crtama ali za ovu priliku dovoljno informativno.
    Puno hvala, Siniša! I na lijepim riječima upućenim autorici ovog bloga, jer iako se dugo znamo - i ostarjelo se :) - drago mi ih je čuti, pa si me počastio i njima i svojim dolaskom.
    Drago mi je da je ovaj tekst tome posredovao!

    @easy, s odmakom, čini mi se da vidim ŠTO, kako kažeš, ali onda pomislim, a možda je 'ono'? .... i tako, nisam sigurna, morat ću se još jednom vratiti istim putem, podsjetiti se.
    A ovo što si napisala da si negdje pročitala - o spaljivanju, kao odnosu prema vlastitom djelu - sjetilo me nečeg na tu temu o čemu je pisao Hamvas u svojoj knjizi Nevidljivo zbivanje, pa upućujem na poglavlje Heloise i Abelard, ako te zanima - a cijela knjiga je izvrsna! - jer bi citirati bilo predugo.....
    ...
    @meroveus, dijelim tvoje mišljenje - s razumijevanjem za sve ono što mi se otkriva, što vidim u njegovom svjetlu - iako ja nisam shvatila Valerya na isti način kao ti. Ali vjerujem na jedan intuitivan način, da se sve memorira - da je i vazduh 'promrežen' memorijom.
    A osjećaj za mjeru, sluh.... poput ugađanja je instrumenta pri čemu je i sam taj osjećaj, sluh, instrument. Mjera se uspostavlja, stalno, a postoji i određeni nutarnji diktat, pa se i mi učimo stalno umijeću uspostavljanja prave mjere.

    @shadow-of-soul, kao da sam obukla komad garderobe oko kojeg nisam sigurna strši li nešto.... hvala!

    @ZDS, asocijacija ti je divan stih od I.G. Kovačića.

    @Annabony, za mene imati u rukama autobiografiju i biografiju ima različitu težinu. Drugačiji je i moj odnos s napisanom građom pri čitanju; nezamjenjivo je osjećati glas samog autora iz njegovog pera, njegovu osobnost, sve ono što se čita i između redaka... i ako mogu birati između jednog i drugog nekog čiji me život zanima, izabrala bih autobiografiju. A kako kaže @meroveus, sami 'zamjećujemo što je naravno, a što patvorina, što je obraz istine, a što zanatlijska krinka'.
    Nitko osim nas samih ne može vjernije izraziti ono što je naše vlastito. A kriterij - iskrenost.

    @Kintsukoroi, slažem se s ovim što si napisala. Ali, različiti smo....
    Podsjetila si me, pa ću i dopisati ovdje jedan svoj prijašnji stih:
    'Ne obnavlja se svaki čovjek kao stablo u proljeće niti se proljeće obnavlja u svakom stablu'.

    @eve. ni ne moraš. drago mi je i samo vidjeti te ovdje.

    @FreshCaYg, ne bih se uplitala u 'raspetljavanje' ovog što si napisao.... ne razumijem ti većinu toga niti mi ima smisla.
    Samo, ovdje se ne radi o povijesti koju pišu pobjednici.

    @Dinaja, zato i 'Dinajina sjećanja' :)

    @Potok, hvala ti velika za komentar! Znači mi. I u pravu si u svemu rečenom. :)

    @Živa, i ja se slažem.

    ...

    avatar

    08.05.2017. (11:31)    -   -   -   -  

  • easy

    hvala ti, potražit ću knjigu, svakako :)

    avatar

    09.05.2017. (13:12)    -   -   -   -  

  • viviana

    Potraži. Znam da će ti se svidjeti. Ja sam dobila knjigu na poklon, a potom par godina poslije istu knjigu na poklon također, tako da imam dvije. Da si bliže, mogla bih ti je posuditi....

    Nisam se stigla ni odmoriti nakon napornog puta a domalo potom, stigli su mi gosti izdaleka - preko Atlantika, koji će ostati duže.... tako da ne znam kad ću stići pisati.
    :(
    ...

    avatar

    10.05.2017. (14:23)    -   -   -   -  

  • Drevni vanzemaljac

    Viv nije mi bila na umu nikakva druga povijest osim one osobne svakog pojedinca, htio sam u stvari reći kako je barem po mom mišljenju nemoguće objektivno pisati o sebi samom.
    Znam je zakomplicirat tu i tamo :)))

    avatar

    10.05.2017. (15:15)    -   -   -   -  

  • viviana

    Vidim. :)

    avatar

    10.05.2017. (16:23)    -   -   -   -  

  • easy

    uživaj, neće ni mene biti neko vrijeme. vratit ćemo se sa više elana..:))
    i hvala za knjigu, kao da jesi. ali nabavit ću ja i pročitat jer me zaintrigiralo, a imat ću vremena.
    do viđenja..:))

    avatar

    10.05.2017. (17:35)    -   -   -   -  

  • viviana

    Uživala bih ja - da imam vrijeme za sebe. Ovako, morat ću ga osvajati!
    :)
    do viđenja, easy, do novog susretanja, javljanja, čitanja...

    avatar

    10.05.2017. (19:34)    -   -   -   -  

  • madmazel

    volim ljude koji znaju baratati slovima,kad i jedna rečenica kaže bezbroj.

    avatar

    11.05.2017. (09:54)    -   -   -   -  

  • viviana

    kao i tvoje rečenice, draga madmazel.
    hvala!

    avatar

    11.05.2017. (18:56)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...