Komentari

zadihana.blog.hr

Dodaj komentar (21)

Marketing

  • Zadihana

    Fotograf bi mi sad opalio šamar, znam. A onda opet, kako bi on riječima zabilježio unutrašnji kadar? Osjećaj?

    avatar

    16.02.2017. (12:14)    -   -   -   -  

  • Drevni vanzemaljac

    kava ima specifičan okus, onako pomalo opor poput znanja s kojim se rađamo, ta oporost nas nerijetko navede da joj dodajemo, šećer, mlijeko, i koješta, i onda to više nije kava

    rijetki piju kavu bez ičega, jer žele zadržati taj unutarnji kadar, osjećaj, ali otkud bi fotograf to znao

    avatar

    16.02.2017. (12:30)    -   -   -   -  

  • Zadihana

    Ono kad snijeg bez boja nije nevidljiv, hladan, ono kad kava bez ičega nije neukusna, gorka. Ono kad je osjećaj najljepši bez racionalnih dodataka (netko bi rekao odgovora).
    Ali što ja uopće znam, nisam fotograf :)

    avatar

    16.02.2017. (12:53)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    ''BIJES I TUGA - pričica, jedna od verzija, uvijek ostavi traga

    U jednom začaranom kraljevstvu u koje ljudi nikada ne mogu stići ili kojim ljudi vječno prolaze ne primijetivši...

    U jednom čarobnom kraljevstvu gdje stvari nisu dodirljive, postaju konkretne...

    Bilo jednom jedno čarobno jezero. Bilo je to jezero kristalno čiste i bistre vode u kome su plivale ribe svih postojećih boja i gdje su se stalno odražavali svi tonaliteti zelenog...

    Tom čarobnom i providnom jezeru priđoše tuga i bijes da bi se okupali u uzajamnom društvu. Oboje skidoše svoju odjeću i nagi uđoše u jezero.

    Bijes kojoj se žurilo (kao sto se uvek događa sa bijesom) pritisnuta ne znajući čime, okupa se i brzo izađe iz vode. Ali bijes je slijepa i ne razlikuje jasno stvarnost te je takva naga i u žurbi izašavši iz jezera obukla prvu odjeću koju je našla. I desilo se da ta odjeća nije bila njena već je pripadala tuzi...

    I tako je odjevena u tugu, bijes otišla.
    Smirena i spokojna, spremna da uvijek ostane na mjestu na kome se nalazi, tuga je završila svoje kupanje bez žurbe i bez svijesti o proticanju vremena - lijeno i polako izašla je iz jezera. Na obali je primijetila da nema više njene odjeće.

    Ako postoji nešto što se tuzi ne dopada to je da ostane gola tako da je obukla jedinu odjeću koja se nalazila pored jezera: odjeću bijesa.
    Pričaju da se od tada čovjek često susreće sa bijesom, slijepom, okrutnom, strašnom ljutnjom.

    Ali ako sebi damo vremena da dobro pogledamo, primijetit ćemo da taj bijes koji vidimo je samo odjeća i da se iza odjeće bijesa u stvari krije tuga...''

    Jorge Bucay

    avatar

    16.02.2017. (15:02)    -   -   -   -  

  • Kunigunda

    koje je boje tvoje moći i htjeti,

    O, Bože.......koliko bih puta odustala na vrijeme
    da sam znala uočiti boje ?
    Emocionalni daltonizam, zar ne da postoji ?

    avatar

    16.02.2017. (16:01)    -   -   -   -  

  • Dinaja.

    osjećaj, da to je to... ljepota se krije u vidu promatrača...
    i slijepi ljudi vide boje, osjećaju ih... :)

    avatar

    16.02.2017. (18:08)    -   -   -   -  

  • Zadihana

    shadow-of-soul, divna je. i skroz mi je iskustveno poznata - baš sam nedavno komentirala kako se više uopće ne mogu naljutiti: svaka mi je iole negativna reakcija tek odjeća preko tuge. i baš ima istine u tome. hvala što si ju podijelila ovdje.

    Annaboni, o emocionalnom daltonizmu... ajoj, pa kako ne bi postojao? tješim se samo da život ne može biti dovoljno nepravedan da bi se ista osoba više puta susrela s nečim takvim, jednostavno ne bi bilo fer, nije podnošljivo. meni je jedna takva osoba bila sasvim dovoljna lekcija za barem tri života i ne bih nikada više ponavljala takve odnose. ništa ti ne može vratiti izgubljeno vrijeme. razumijemo se.

    Dinaja, dok god ih vidimo, na ovaj ili onaj način, dobro je :) emocije su valjda jedino što vrijedi u ovom životu. jedino.

    avatar

    16.02.2017. (18:15)    -   -   -   -  

  • Regina

    Najviše volim velike začuđene oči.

    avatar

    16.02.2017. (18:31)    -   -   -   -  

  • Zadihana

    DA :) volim i dobre i sramežljive oči. i ono kada se smiješ očima, to mi nikako ne može promaknuti. one valjda jedine nisu u stanju odglumiti apsolutno ništa.

    avatar

    16.02.2017. (18:35)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Snijeg je boje zamrznutih suza...

    avatar

    16.02.2017. (20:23)    -   -   -   -  

  • Zadihana

    da. osim kada nekome uspije otopiti taj snijeg i maknuti svu nagomilanu vodu... takve ljude čuvaš :)

    avatar

    16.02.2017. (21:01)    -   -   -   -  

  • .

    Nema te veze u tijelu kao što je ona oka i mozga.... i jedno i drugo 'polude' ako se 'izgube iz vida'.

    avatar

    17.02.2017. (16:40)    -   -   -   -  

  • easy

    ova pjesma mi se nekako istresla u krilo, i daje mi priliku vidjeti taj nevid
    :)

    avatar

    17.02.2017. (20:50)    -   -   -   -  

  • Pozitivka

    Najbolje se vidi srcem. :)

    avatar

    18.02.2017. (12:47)    -   -   -   -  

  • Sarah

    I kao što se ti teško ili nikako ne možeš naljutiti, tako se ja sve manje imam potrebe ikome objašnjavati..i to je za mene veliki napredak:-) daje nadu da će me se shvatiti na prvu ili nikako, a to je tako olakšavajući pristup k srodnosti.
    Ne mora nam snijeg biti iste boje, o ne!
    Ali taj netko mora znati osjetiti ono što osjećam ja
    kad mrznem.
    Bez riječi....

    avatar

    18.02.2017. (19:54)    -   -   -   -  

  • Halucinacije izazvane nedostatkom

    kako se prepoznaje nepoznato?

    avatar

    19.02.2017. (15:34)    -   -   -   -  

  • Zadihana

    V, neka nas takva "gubljenja" vrate kući :)
    easy, onda mi se čini da sam uspjela u naumu. I drago mi je.
    Pozitivka, tako nas je učio onaj mali u mojoj najdražoj knjizi, da.
    Kintsukoroi, zapamtit ću tvoju strategiju dolaska do srodnosti, čini mi se vrlo smislenom. Posljednji ti dio komentara potpisujem kad god i čime god ;)
    Halucinacije izazvane nedostatkom, znaš kako? Po mom skromnom mišljenju, neovisno o vremenu, prostoru, umu, djelima ili riječima. Vjerojatno neovisno i o samim osjetilima o kojima u zadnje vrijeme pišem, odnosno upravo onako kako je Pozitivka rekla. Ali da, u prepoznavanju je ključ. Poslije možeš i griješiti i nešto kao meandrirati uokolo, ali ništa to ne mijenja na stvari :) I bez puno informacija i uvida. Tek tako.

    avatar

    19.02.2017. (17:35)    -   -   -   -  

  • gali

    uf....kako moćno sve mi ovo ispisano i krroz Zapis tvoj i osvrte ovdje , ispada da sada ostajem bez teksta ,jer najbliže u svojim osobnim razmišljanjima sam Kinsy,sve je rekla što je trebalo reć, da, a i ti ;u prepoznavanju je ključ i to je to.

    avatar

    20.02.2017. (23:34)    -   -   -   -  

  • Zadihana

    Hvala ti.

    avatar

    22.02.2017. (00:48)    -   -   -   -  

  • viviana

    Čitam višekratno - vidim, prepoznajem.... - ali kako god da zahvatim komentarom, nisam njime zadovoljna.... :) tako da ću samo izdvojiti ovaj jedan dio iz pjesme

    - koliko još dugo
    možeš doticati nečiji dah, a ne dodirnuti vlastito dno

    I reći, da bi bilo divno - ne morati objašnjavati (uz to i ne moći objasniti jer se i ne može) a da taj netko drugi može vidjeti koje je boje tvoje moći i htjeti.

    Izvrsna je i ova nova slika na tvom blogu! - sviđa mi se.

    avatar

    22.02.2017. (17:01)    -   -   -   -  

  • Zadihana

    a ja prepoznajem ljude po onome što im u tekstu najviše odzvoni... i drago mi je, viviana. stvarno da. hvala ti.

    avatar

    23.02.2017. (15:35)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...