Komentari

viviana.blog.hr

Dodaj komentar (30)

Marketing

  • Big Blue

    Odlično ti je to s haljinama. I kako obično biva, kad se već tako otvori ormar, onda uvijek neka haljina posebno zapne za oko. A ja sam ugledala ovu: Nitko neće obući ni moju crnu satkanu od stotina metara snova malih crnih gusjenica što nikad neće postati leptiri. To nisi znala? Za san svilene bube što se prenosi s vlakna na vlakno, sa niti na nit, još od starih Rimljanki do Diora. Prekrivenu zaštitnom folijom, bez imalo razmišljanja i žaljenja što je ni jednom nisam obukla, odnesi je slobodno! Toliko iluzija utkanih u samo jednu haljinu nitko pametan ne bi nosio. S tim "snovima malih crnih gusjenica što nikad neće postati leptiri" i "iluzijama utkanim u samo jednu haljinu" baš si me dotakla... ;-)

    avatar

    08.12.2016. (21:51)    -   -   -   -  

  • viviana

    Ej, Big Blue, .. :) drago mi je. I što te vidim ovdje....

    avatar

    08.12.2016. (23:25)    -   -   -   -  

  • Just me

    Ja,nenositeljica haljina,rado bih se uvukla u taj tvoj ormar,birala i uživala. I obukla i nosila.....Čarobno!!!

    avatar

    09.12.2016. (05:28)    -   -   -   -  

  • Dinaja.

    dobro ti jutro... ovaj dijalog uranja u srce... tvoja "ona" nosi
    najpoetičniju haljinu satkanu od tankoćutnih niti
    tvojih osjećanja osjećaja... sa ornamentima
    moćnih misli i bojama svitanja vječnog
    proljeća u tvome srcu... neuroni su
    poetski nazvani leptirićima...
    tvoji tkaju svilu ne izlazeći iz kukuljice
    i odjevaju tvoju "nju" odorama vjenosti... :)

    avatar

    09.12.2016. (06:36)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Svaka haljina svoju priču ima, ali nijedna ne oblači našu dušu.

    avatar

    09.12.2016. (08:36)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Kad se najozbiljnije upitamo tko smo, kamo i zašto - otvaramo ormare, albume s fotografijama i nikad ne ćemo pronaći odgovore.
    Lennon je primijetio kako se život događa upravo sada dok mu mi pripremamo planove. Ono carpe diem ima itekako smisla. Ne budimo Ahasveri. Vrijeme koje se dijeli dovoljno je široko za sve osobne pučine pred kojima samo stojimo.
    Ali - ne želimo sami. Paradoks potrebe za dijeljenjem samoća nikad nije bio izraženiji. A ne možemo bilo kome prići goli. Nekome bismo trebali dopustiti da nas odjene, uz uvjet da koža ne trpi razodijevanje. Može li se tako - imati i nikad ne imati?

    avatar

    09.12.2016. (10:31)    -   -   -   -  

  • viviana

    @Just me, rado ti prepustim cijeli ormar pa biraj :):)

    Hvala ti @Dinaja na nadahnutom komentaru. I dobro jutro i dan i tebi. :)

    Nijedna, naravno, @Lastavice, haljine su samo nacin obracanja...

    avatar

    09.12.2016. (10:45)    -   -   -   -  

  • easy

    takio je počeo moj blog.."kada odeš..
    odluči sama, odluku donosiš sama
    predivno, predivno i predivno..
    :)

    avatar

    09.12.2016. (11:36)    -   -   -   -  

  • viviana

    ... jer se ništa ne može usporediti s time, @johannes, s tim dopuštanjem da nas netko odjene, kome prilazimo goli... Nema ničeg usporedivog s time i nedohvatno je bez drugog, jer je to blaženstvo blizu smrti onda kad je najtješnje, najbliže životu, čistom sada trenutaka kad bi fino komotno mogao umrijeti sretan. ... to je ta težnja za totalitetom.
    bez drugog za nas posebnog, kao i mi za njeg, bića, to nije moguće.
    Postoji.... taj drugi, nešto u vezi s njime, osjeća se kao pitanje egzistencije. Ne egzistencija, već nešto za nju vrlo bitno, važno.
    Izostane li, naravno, mozaici se drugačije kombinirani ipak slažu. Mi živimo - željeli bi plodotvorne živote. Ta plodotvornost ispunjava...
    Ali ostaje to nešto - ako ostaje - zauvijek izmaklo između prstiju kao pijesak.... (izmičuća suština?)
    Može li se tako - imati i nikad ne imati?
    Nema izbora.

    Sve je jako, jako složeno u razvojnom putu čovjeka. 'Trebalo bi' imati 'dovoljno' vremena da sami postignemo tu vrstu ucjelovljenja, kad se život ispunio onako kako je to najviše bilo moguće.
    Da, 'carpe diem', ali po meni, sa sviješću tog 'carpe diem'. Kao što sad na trenutak izložih svoje lice suncu, blagotvorno, 's negdje' priključenom tome sviješću vrijednosti takvih trenutaka. Samo što se ništa ne može 'spremiti' (ništa nam ti ormari suštinski ne mogu pomoći) nego možda 'otpremati' uvećavajući tako ono 'imati i nikad ne imati'... oslobađajući se. Možda..
    Hoćemo li imati dovoljno vremena? Ne da bi se zgrnulo već predalo....

    Bilo bi divno s Drugim dijeliti onako kao što je Lennon.

    Imagine....

    p.s. kakvi planovi? ;) katkad u komunikaciji s ljudima koji nastoje i vjeruju da mogu, žele to, gotovo sve isplanirati, željela bih im reći... nemojte to misliti. Osobito je sud vremena tu onaj kojem se ništa ne može odrediti.
    A treba dopustiti životu i njegovu nepredvidivost, dopustiti je u onom smislu gdje se baš otvaramo za mogućnosti koje neki planovi kakvi već jesu, ne predviđaju.
    Ee, ja se baš raspisala. ;)
    :))

    U filmu o Edith Piaf, njena poruka je bila: volite (i samo volite)
    Divna poruka
    ali moja bi bila: probajte.

    avatar

    09.12.2016. (12:01)    -   -   -   -  

  • viviana

    Vrijeme koje se dijeli dovoljno je široko za sve osobne pučine pred kojima samo stojimo.

    Istina. Sjetih se sad onog stiha koji si ti jednom napisao ispod jedne od svojih pjesama:
    "Ovo more, koje gori, rukama preveslavam." J. Pupačić
    (morala sam pogledati da se podsjetim)

    avatar

    09.12.2016. (12:21)    -   -   -   -  

  • viviana

    Ej, easy! ... :) stvarno?
    hvala ti, hvala, ....
    hvala. :)

    avatar

    09.12.2016. (12:24)    -   -   -   -  

  • Potok

    Haljine- to sam ja.

    "Tko će nositi moju šarenu s pretežno narančastog, cigovanu ispod grudi i prostranu za još jednu mene; tko?"

    Cigovanu- sasvim slučajno, stjecajem okolnosti, tu riječ vidim/čujem nakon nekoliko godina. I odvuče me u vrijeme dok su NJOj haljine bile važne.

    avatar

    09.12.2016. (17:16)    -   -   -   -  

  • Razmišljanja jedne žene

    Nitko neće obući ni moju crnu satkanu od stotina metara snova malih crnih gusjenica što nikad neće postati leptiri. To nisi znala? Za san svilene bube što se prenosi s vlakna na vlakno, sa niti na nit, još od starih Rimljanki do Diora. Prekrivenu zaštitnom folijom, bez imalo razmišljanja i žaljenja što je ni jednom nisam obukla, odnesi je slobodno! Toliko iluzija utkanih u samo jednu haljinu nitko pametan ne bi nosio.

    Sve haljine utkane u jednu dušu. A ja se izgubih u tvojem ormaru uspomena...

    avatar

    09.12.2016. (21:17)    -   -   -   -  

  • viviana

    :))
    Cigovanu - sad kad si izdvojio ovu riječ @Potok, i ja se u nju zagledah pomalo iznenađeno, kao da mi se utopila u tekstu pa sam joj zaboravila njenu specifičnost.

    Kad nam haljine prestanu biti važne kao nekoć nismo više ista ona osoba, promijenile smo se.
    Ne znam baš opisati, ali dok su nam važne, haljina je kao neki pojačivač nečeg slobodnog što se pojavljuje i ogleda na licu žene. I u držanju, kretnjama, nečemu što ona 'pojačava'.

    U zrelijoj dobi, mislim, važno je da se žena dobro osjeća u svom tijelu, da je njime zadovoljna - zadovoljna sobom, pa linija haljine koju bira i nosi samo to prati upotpunjujući njen dobar osjećaj u vlastitoj koži.

    Da, haljine - to sam ja.
    Najbolje se mogu opisati haljinama
    (pa i kad sam u trenirci) :))

    avatar

    09.12.2016. (21:47)    -   -   -   -  

  • viviana

    draga @Razmišljanja.... da, baš ormar uspomena.... a i ti si izdvojila jedan i meni od najdražih dijelova ovog teksta.
    :)

    avatar

    09.12.2016. (21:54)    -   -   -   -  

  • međiko

    a baš volim haljinice i to jako:-))
    Lp

    avatar

    09.12.2016. (23:55)    -   -   -   -  

  • easy

    sad tek vidim da si me stavila u box, daj naj, poet će počet lajat,
    ko balalajka..:)

    avatar

    11.12.2016. (18:31)    -   -   -   -  

  • viviana

    hahahaha, joj što me nasmija
    smijem se još.... :)))
    nego što nego u box. ;)
    < 3

    avatar

    11.12.2016. (19:37)    -   -   -   -  

  • Moja golubica

    Lijep pozdrav!

    avatar

    11.12.2016. (19:42)    -   -   -   -  

  • gali

    taman da krenem pisati kad ugledam da i Blu isto izdvojila pa da se ne ponavljamo i meni se najviše sviđa ovaj dio sa haljinom crnom prepunom iluzija....
    Viv božanstvena si u svojim ovim mislima,eto,razvali me ko Tyson,a pa stvarno

    avatar

    11.12.2016. (22:51)    -   -   -   -  

  • evezmajevska

    viviana.

    avatar

    11.12.2016. (23:29)    -   -   -   -  

  • Sjedokosi

    volim haljine od uspomena satkane snovima (tako su i ostale)
    rijetko kad sam je vidio u samtericama (samo kad smo išli na izlete.
    Danas kad se sve povampirilo ne možeš više vidjeti haljinu (eventualno ljeti) i tako ostane samo sjećanje i neki bol u duši

    avatar

    12.12.2016. (09:43)    -   -   -   -  

  • viviana

    Pozdrav i tebi, @Moja golubica.

    @arosainmyheart, i tebi lijep pozdrav.

    avatar

    12.12.2016. (10:02)    -   -   -   -  

  • viviana

    :)) @gali, pa kud ćeš baš Tyson.... mogu zamislit kako sad izgledaš. ;)) ali ni ti ne zaostaješ, mogu ti reći, s onom svojom strahobalnom pričom.... :)

    avatar

    12.12.2016. (10:06)    -   -   -   -  

  • viviana

    Eve.
    :)

    avatar

    12.12.2016. (10:08)    -   -   -   -  

učitavam...