strah, gnjev, stid i sumnju u vlastitu sigurnost otklanjam autoironijom,
svi, ne samo ti, kao da nam je genetska predodredjenost usadjena da bi se obranili ...recimo, od vlasttite nemoći ili , još češće, od istog "režečeg" stava
11.11.2016. (19:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kakve mračne riječi...joj...zamišljam slike.. ni jedna nije lijepa ali svaka čast da se i njih netko sjeti...tužan im je život .raspušten i samački.vječna borba za opstanak...
11.11.2016. (20:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Znaš kako te zamišljam.... kao nekog tko živi na nekom drugom mjestu, negdje drugdje, ali kada opet dođe u sredinu iz koje je otišao ponovno je nalazi istom kao i prije - s onim što je karakterizira - kako opisuješ, jer je to takva sredina, sa takvim psima.... Izrazite su slike u ovoj pjesmi a pjesma, i ova, čini da svaki put kada dođem ovdje bude kao i onaj prvi put kad sam kliknula na Potok.
moja sloboda izbjegava opravdanja vlastitih nedostataka.
: top : (da izdvojim)
... za sad ovoliko... vau :)
11.11.2016. (20:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
došla sam ti mahnuti repom.. doduše nije pseći, već lavlji :))) odlična pjesma, može imati više značenja, ali u doslovnom smislu sjetila me moje epizode s odvezanim psima.. bilo je to u vrijeme dok još nisam bila luda za psima, posebice odvezanima. da danas naletim na odvezane pse, uvalila bih se u čopor i povela ga u akciju :))) jako volim pse.. čak bi se moglo reći da više volim pse nego ljude...
11.11.2016. (22:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
svakog dana kaskamo među psima. njušimo njihovu sumnjjičavost. čujemo zavijanje pohlepnih želudaca. osjećamo njihov strah i bijes. neće lajati mnogo. tek toliko da ih drugi dobro čuju. da ne pobjegneš prebrzo. samo će te prešutno proslijeđivati jedan drugomu. bića čopora. u čoporu je najsigurnije.
11.11.2016. (23:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
najopakiji je ljudski čopor - takav čopor ide preko mrtvih, da bi postigao svoje ugrize (čitaj: ciljeve), takav čopor ne pošteđuje nikoga tko ne "laje" u istom tonu i istim lavežom kao taj čopor
quid pro quo - eto, to je zakon ljudskog čopora, na žalost i to su takva "prijateljstva", vezana jedino i JEDINO sa quid pro quo
12.11.2016. (09:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Povratak animalnom čvoru, nikad razriješenom, s infrastrukturom preskakanja njega, odvest će me nerazumijevanju. Toliko toga je propušteno neprotumačeno. Ostavljeno u zapećku. Zaboravljeno tisućama godina samoća. Ne samo sto - tisućama. Selektivno pamćenje odobravamo, jer usložnjenost je pregolema i kroz ušicu igle ne može proći. No, postoje mjesta gdje sve ono generacijama pohranjeno eruptivno izbit će na površinu i osjetit će se snaga tektonskih poremećaja koji su ga uzročili. Jedino prihvatljivo rješenje je onemogućiti mu podražaj, prekinuti sinapse koje bi mogle odvesti recepciji. U tome smo nenadmašivo ustrajni. Pod krinkom prilagodbe postojećem stanju odrezujemo se od mogućih boljih stvarnosti. Nešto u nama sve to trpi dok se ne oformi kritična masa, a tada, neka nam sreća pomogne.
12.11.2016. (10:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Potok
Vau
11.11.2016. (19:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
teške metafore, a u stvari kad pogledam moju Mašu, vidim samo veliku ljubav i privrženost, poziv na igru;
koliko li sam ih samo spasila, a i sama udomila i sa mnom su proživjele svoje lijepe živote!
teške metafore i teška pjesma, izuzetno dobra u svojoj sirovosti i prigušenosti...
11.11.2016. (19:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kunigunda
strah, gnjev, stid i sumnju
u vlastitu sigurnost otklanjam
autoironijom,
svi, ne samo ti, kao da nam je genetska predodredjenost usadjena da bi se obranili ...recimo, od vlasttite nemoći ili , još češće, od istog "režečeg" stava
11.11.2016. (19:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Joj... slike mi se nisu svidjele. I tebe je pas ujeo?
11.11.2016. (19:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prozor u svijet
kakve mračne riječi...joj...zamišljam slike.. ni jedna nije lijepa ali svaka čast da se i njih netko sjeti...tužan im je život .raspušten i samački.vječna borba za opstanak...
11.11.2016. (20:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Takva
Snažna pjesma, nijansu precrna (meni).
11.11.2016. (20:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
Znaš kako te zamišljam.... kao nekog tko živi na nekom drugom mjestu, negdje drugdje, ali kada opet dođe u sredinu iz koje je otišao ponovno je nalazi istom kao i prije - s onim što je karakterizira - kako opisuješ, jer je to takva sredina, sa takvim psima....
Izrazite su slike u ovoj pjesmi
a pjesma, i ova, čini da svaki put kada dođem ovdje bude kao i onaj prvi put kad sam kliknula na Potok.
moja sloboda
izbjegava opravdanja vlastitih nedostataka.
: top :
(da izdvojim)
... za sad ovoliko...
vau :)
11.11.2016. (20:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
modrinaneba
Nikada se ne boj odvezanog pasa...boj se čovjeka...wow...wow!!!
11.11.2016. (20:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lion queen
došla sam ti mahnuti repom.. doduše nije pseći, već lavlji :)))
odlična pjesma, može imati više značenja, ali u doslovnom smislu sjetila me moje epizode s odvezanim psima.. bilo je to u vrijeme dok još nisam bila luda za psima, posebice odvezanima. da danas naletim na odvezane pse, uvalila bih se u čopor i povela ga u akciju :))) jako volim pse.. čak bi se moglo reći da više volim pse nego ljude...
11.11.2016. (22:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stara teta
svakog dana kaskamo među psima. njušimo njihovu sumnjjičavost. čujemo zavijanje pohlepnih želudaca. osjećamo njihov strah i bijes. neće lajati mnogo. tek toliko da ih drugi dobro čuju. da ne pobjegneš prebrzo. samo će te prešutno proslijeđivati jedan drugomu. bića čopora. u čoporu je najsigurnije.
11.11.2016. (23:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
najopakiji je ljudski čopor - takav čopor ide preko mrtvih, da bi postigao svoje ugrize (čitaj: ciljeve), takav čopor ne pošteđuje nikoga tko ne "laje" u istom tonu i istim lavežom kao taj čopor
quid pro quo - eto, to je zakon ljudskog čopora, na žalost i to su takva "prijateljstva", vezana jedino i JEDINO sa quid pro quo
12.11.2016. (09:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meroveus
Povratak animalnom čvoru, nikad razriješenom, s infrastrukturom preskakanja njega, odvest će me nerazumijevanju. Toliko toga je propušteno neprotumačeno. Ostavljeno u zapećku. Zaboravljeno tisućama godina samoća. Ne samo sto - tisućama.
Selektivno pamćenje odobravamo, jer usložnjenost je pregolema i kroz ušicu igle ne može proći. No, postoje mjesta gdje sve ono generacijama pohranjeno eruptivno izbit će na površinu i osjetit će se snaga tektonskih poremećaja koji su ga uzročili.
Jedino prihvatljivo rješenje je onemogućiti mu podražaj, prekinuti sinapse koje bi mogle odvesti recepciji. U tome smo nenadmašivo ustrajni. Pod krinkom prilagodbe postojećem stanju odrezujemo se od mogućih boljih stvarnosti. Nešto u nama sve to trpi dok se ne oformi kritična masa, a tada, neka nam sreća pomogne.
12.11.2016. (10:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Fancy
"svakog dana slušam ritualne
lajuće inkantacije koje će donijeti
zdravlje njima bolest meni."
Kao da živimo u istoj ulici. :)
12.11.2016. (18:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...