Komentari

potok42.blog.hr

Dodaj komentar (13)

Marketing


  • Potok42

    Vau

    avatar

    11.11.2016. (19:31)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    teške metafore, a u stvari kad pogledam moju Mašu, vidim samo veliku ljubav i privrženost, poziv na igru;

    koliko li sam ih samo spasila, a i sama udomila i sa mnom su proživjele svoje lijepe živote!

    teške metafore i teška pjesma, izuzetno dobra u svojoj sirovosti i prigušenosti...

    avatar

    11.11.2016. (19:40)    -   -   -   -  

  • Kunigunda

    strah, gnjev, stid i sumnju
    u vlastitu sigurnost otklanjam
    autoironijom,


    svi, ne samo ti, kao da nam je genetska predodredjenost usadjena da bi se obranili ...recimo, od vlasttite nemoći ili , još češće, od istog "režečeg" stava

    avatar

    11.11.2016. (19:48)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Joj... slike mi se nisu svidjele. I tebe je pas ujeo?

    avatar

    11.11.2016. (19:50)    -   -   -   -  

  • Prozor u svijet

    kakve mračne riječi...joj...zamišljam slike.. ni jedna nije lijepa ali svaka čast da se i njih netko sjeti...tužan im je život .raspušten i samački.vječna borba za opstanak...

    avatar

    11.11.2016. (20:03)    -   -   -   -  

  • Takva

    Snažna pjesma, nijansu precrna (meni).

    avatar

    11.11.2016. (20:14)    -   -   -   -  

  • viviana

    Znaš kako te zamišljam.... kao nekog tko živi na nekom drugom mjestu, negdje drugdje, ali kada opet dođe u sredinu iz koje je otišao ponovno je nalazi istom kao i prije - s onim što je karakterizira - kako opisuješ, jer je to takva sredina, sa takvim psima....
    Izrazite su slike u ovoj pjesmi
    a pjesma, i ova, čini da svaki put kada dođem ovdje bude kao i onaj prvi put kad sam kliknula na Potok.

    moja sloboda
    izbjegava opravdanja vlastitih nedostataka.


    : top :
    (da izdvojim)

    ... za sad ovoliko...
    vau :)

    avatar

    11.11.2016. (20:52)    -   -   -   -  

  • modrinaneba

    Nikada se ne boj odvezanog pasa...boj se čovjeka...wow...wow!!!

    avatar

    11.11.2016. (20:56)    -   -   -   -  

  • lion queen

    došla sam ti mahnuti repom.. doduše nije pseći, već lavlji :)))
    odlična pjesma, može imati više značenja, ali u doslovnom smislu sjetila me moje epizode s odvezanim psima.. bilo je to u vrijeme dok još nisam bila luda za psima, posebice odvezanima. da danas naletim na odvezane pse, uvalila bih se u čopor i povela ga u akciju :))) jako volim pse.. čak bi se moglo reći da više volim pse nego ljude...

    avatar

    11.11.2016. (22:55)    -   -   -   -  

  • stara teta

    svakog dana kaskamo među psima. njušimo njihovu sumnjjičavost. čujemo zavijanje pohlepnih želudaca. osjećamo njihov strah i bijes. neće lajati mnogo. tek toliko da ih drugi dobro čuju. da ne pobjegneš prebrzo. samo će te prešutno proslijeđivati jedan drugomu. bića čopora. u čoporu je najsigurnije.

    avatar

    11.11.2016. (23:58)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    najopakiji je ljudski čopor - takav čopor ide preko mrtvih, da bi postigao svoje ugrize (čitaj: ciljeve), takav čopor ne pošteđuje nikoga tko ne "laje" u istom tonu i istim lavežom kao taj čopor

    quid pro quo - eto, to je zakon ljudskog čopora, na žalost i to su takva "prijateljstva", vezana jedino i JEDINO sa quid pro quo

    avatar

    12.11.2016. (09:45)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Povratak animalnom čvoru, nikad razriješenom, s infrastrukturom preskakanja njega, odvest će me nerazumijevanju. Toliko toga je propušteno neprotumačeno. Ostavljeno u zapećku. Zaboravljeno tisućama godina samoća. Ne samo sto - tisućama.
    Selektivno pamćenje odobravamo, jer usložnjenost je pregolema i kroz ušicu igle ne može proći. No, postoje mjesta gdje sve ono generacijama pohranjeno eruptivno izbit će na površinu i osjetit će se snaga tektonskih poremećaja koji su ga uzročili.
    Jedino prihvatljivo rješenje je onemogućiti mu podražaj, prekinuti sinapse koje bi mogle odvesti recepciji. U tome smo nenadmašivo ustrajni. Pod krinkom prilagodbe postojećem stanju odrezujemo se od mogućih boljih stvarnosti. Nešto u nama sve to trpi dok se ne oformi kritična masa, a tada, neka nam sreća pomogne.

    avatar

    12.11.2016. (10:45)    -   -   -   -  

  • Fancy

    "svakog dana slušam ritualne
    lajuće inkantacije koje će donijeti
    zdravlje njima bolest meni."

    Kao da živimo u istoj ulici. :)

    avatar

    12.11.2016. (18:08)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...