Komentari

alenzoric.blog.hr

Dodaj komentar (24)

Marketing

  • White Lilith

    Podsjetio si me na jedan od (meni) najboljih filmova The Shawshank Redemption, ali pjesnički bih ipak rekla: Preko trnja do zvijezda!
    I da, u nekoliko posljednjih godina sve više su u upotrebi izrazi tipa novostvorena vrijednost, dodana vrijednost, kompetencije i proaktivnost (doduše uglavnom u poslovnim sferama), ali to pro-aktivno djelovanje vrijedi za sve!
    Slažem se da su odgovori u nama i da ih trebamo znati naći, aktivno il' proaktivno! Zasigurno ne sjedenjem i čekanjem da dođu sami (iako i ja volim ovu Baretovu, al' od Dylana osim Knock....mi je posebna i Sarah:))

    avatar

    03.07.2016. (09:00)    -   -   -   -  

  • Demetra

    Svatko će sebe pronaći u nekom od užitka, u nekim potrebama i ostvariti ih ako stvarno želi bez traženja drugog puta od onog kojeg nam je sam život namijenio.
    I samo da dodam kako vezano za nos možda i nije baš umjesno, jer ja živim dio godine u Irskoj i moj nos je trenutno tu pa mi je normalno i upoznati zemlju malo više, a da je naša Hrvatska prekrasna je iako kada bi bar malo bili kao Irci bila bi daleko ljepša. Pozdrav šaljem.

    avatar

    03.07.2016. (09:19)    -   -   -   -  

  • Kunigunda

    Vrlo jednostavno i okrutno s moje strane : ne mičemo se dovoljno brzo ni snažno iz ovih "okova" koji daju neku sigurnost!

    Sve naše eventualne putanje bile bi nekorisne, jer ogromna većina nas pripada stoci sitnog zuba a ona samo grebe svoju livadu

    avatar

    03.07.2016. (11:40)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Odličan, odličan post;
    Tako je, ljudi žele malo bolje zatvorske uvjete i to je uglavnom to. Sam si pred kraj posta i odgovorio zašto je tomu tako. Jer za odgovore se moraju potruditi sami. Aktivirati. Snositi odgovornost. Podnjeti da ih se često ne shvati, ne prihvati.....moraju moći biti sami. I onda, lakše je biti u krdu i za probleme uprti prst negdje drugdje.

    avatar

    03.07.2016. (17:10)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Još nešto mi je palo na pamet.
    Obično kad kažemo da osoba živi po svom automatski smatramo da je asocijalna. No, to uopće ne mora biti tako, kao što niti svaka ljudska grupacija ne mora porobiti individuu, ako su pojedinci sličnih stremljenja.

    Sve se kroz život uči, a nekako ispada da se najbitnije stvari naučimo sami, pa tako i to da mi sami u stvari određujemo kome i čemu poklanjamo svoju energiju i kako da to prestanemo činiti (ako tako poželimo).

    Super, bravo za tunel! :)

    avatar

    03.07.2016. (17:25)    -   -   -   -  

  • easy

    ne znam kako komentirati, čim si u društvu ti pripadaš određenom miljeu, dakle na neki način zatvoru..što je biti autentičan ne znam..i sve više ne znam..ako pak misliš na neku unutarnju slobodu čini mi se da svatko ima baš koliko mu treba, ma inače se sve manje snalazim u ovakvim razmišljanjima, ali zato mi je ovaj dylan izvrstan, on odlično barata
    natuknicama, a ima i magičan glas (već rekoh)...
    odgovori?...imam suprotna iskustva...stvar je u osluškivanju sebe i drugoga, zato ljudi u današnjoj gužvi ( a kao da luđački teže istoj)
    teško nailaze na odgovore jer nemaju mira, nemaju onih tzv. pet minuta
    za sebe, pozitivna samoća je izvor velikog blaženstva, i kojekakvih
    kreativnih momenata..i tada, kada ma potpuno izbacuješ, da tako velim,
    sebe..sve pomalo sjeda na svoje mjesto...

    avatar

    03.07.2016. (22:27)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    @White Lilith, termini koje si nabrojala zaista se u pravilu vežu uz poslovne sfere i vezani su uz ostvarivanje primarnog cilja kompanija - ostvarivanje profita pod svaku cijenu. Prvo je profit, a onda sve drugo. To se danas uzima pod normalno i kao standard. Mirno mogu reći da je sustav koji profit stavlja ispred svega ostalog - bolestan do srži. A istina je da čovjek koji želi ostvariti potpunu slobodu mora biti izuzetno proaktivan, predan, koncentriran i usmjeren prema svome cilju, samo tako može uspjeti u svijetu koji je organiziran suprotno od onoga što on želi, pa u pravilu mora plivati uzvodno, ali ne cijelo vrijeme, samo dok ne dođe do mirnijih voda, dok si ne posloži stvari.
    Mislim da sam Saru prvi put čuo kad sam imao 13-14 godina, za vrijeme nedjeljnog ručka, na radiju. Odmah mi je zagrebala uho. Kod nas u roditeljskom domu se nisu slušale takve stvari, već ako se nešto slušalo to su bili domaći bullshiti, tako da je moje uho bilo jako ugodno iznenađeno sa Sarom. Tek nakon više godina, kad sam se malo studioznije prihvatio preslušavanja dotičnog gospodina, vidio sam o kakvom se kantautoru i kakvom opusu radi. Uz ovaj post je bilo logično staviti Baretovu pjesmu, ali ova se stavila sama.

    @Demetra, ma znam, nije taj moj komentar bio prigovor tebi, već samo naglasak da su ljudima često stvari ispred nosa, a oni ih traže na drugim krajevima planete, pri čemu mislim da je nekad poželjno otići i na drugi kraj planete.

    @Annabony, ništa okrutno ne vidim u tvom komentaru, samo gole činjenice.

    @Coprnjica, krdo je ljudima uvijek nekakav logičan izbor, jer je sigurnije i toplije (jedino ta toplina postaje neugodna ljeti:). A biti svoj zaista nema veze s biti asocijalan. Puno su asocijalniji oni koji nisu svoji, jer ako ne znaju biti svoji, ne mogu kvalitetno biti ni s drugima. Dobro nam je poznata sintagma koja izvrsno opisuje stanje modernih ljudi - osamljena gomila. A za tunel sam lijepo rekao: psssst! :)

    @između, pa da, upravo to, čovjek se rađa u zatvoru. Što prije to shvati, prije će se moći posvetiti kopanju tunela prema van. Ne mislim samo na unutarnju slobodu, već i na unutarnju i vanjsku. Ako je samo unutarnja u pitanju, s tim nisam zadovoljan. Ona je preduvjet za vanjsku, ali vanjska je sljedeći bitni korak, bez nje sve ostaje nedorečeno. Ljudi, istina, nemaju mira, nervozni su, jurcaju, stalno su nekoj strci, zbrci, ne znaju ni sami kuda to vodi i to je ono što ih (nesvjesno) posebno smeta. Bolje im je da malo sjednu sa sobom i vide šta im ima smisla, a šta nema i da se više vode unutarnjim osjećajem nego vanjskim, bolešnjikavim i štetnim podražajima.

    avatar

    04.07.2016. (06:00)    -   -   -   -  

  • marionetta

    pripaziti samo da pri kopanju tunela iz zatvora do slobode ne iskopamo put do zatvorske septičke... samo to.

    avatar

    04.07.2016. (08:25)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    @marionetta, što se mene tiče, zatvor je sam po sebi septička, tako da s tim nemam problema.

    avatar

    04.07.2016. (09:13)    -   -   -   -  

  • O-da životu!

    @marionetta je to slikovito opisala jer to tako i je-krcati smo smeća i loših uvjerenja, strahova -to je ta duboka septička koju treba prazniti u slojevima da bi umjesto toga sadili cvijeće i uživali u mirisu i bojama, ali za to je potreban znoj koji se ne da svakome prolijevati pa je lakše živjeti u zatvoru. A i smeće smrdi za poluditi, još više kad se septička počne prazniti pa mnogi odustanu,.

    avatar

    04.07.2016. (12:43)    -   -   -   -  

  • Anandam

    U knjižici Antar shravana - Pečat svjesnosti, koju sam davno kupio na nekom osječkom knjižarskom buvljaku, Svami Muktananda među ostalim govori o nižoj i višoj volji. Za čovjeka koji je probudio višu volju kaže da je njemu svejedno što se događa, da li se događa ovo ili ono, no napominje da se ne treba zavaravati oko toga, jer nitko ne može reći da je probudio višu volju sve dok unutar mogućnosti niže volje nije učinio SVE što je moguće učiniti da se postigne uspjeh na traženom području. On kaže, npr: "Ako ste odlučili postati bogat, onda se ne smijete uslijed neuspjeha izgovarati teškim ekonomskim prilikama u vašoj zemlji ili bilo kakvim drugim razlozima. Ako ste odlučili da ne želite ići u rat, morate učiniti SVE da taj cilj i ostvarite. Nema izgovora bilo koje vrste..." To je na tragu ovoga što ti govoriš: moramo učiniti BAŠ SVE sa svoje strane, a viša volja će se tada probuditi ili se neće probuditi, nije na nama da sjedimo i pasivno očekujemo Božju Milost. :))

    avatar

    04.07.2016. (14:28)    -   -   -   -  

  • SarahB.

    Žele bolju plaću, prihvatljiviji posao, da ih se malo manje tlači, takve stvari. Ne bune se protiv zatvora, samo ih muče zatvorski uvjeti
    Onda predlažeš točno što ? Otkaz s posla kojeg ne voliš ?
    Ti si na tragu neke svoje osobne promjene vidi se, al malo mi tvoj post zvuči deklaratorno.
    U okvirima sam moje ćelije na koju dobrovoljno pristajem jer :
    1. živim iznad svojih mogućnosti u financijskom smislu, u kreditu sam do jaja, ajde jajnika :-P pa radit moram jer plaćam kredit
    2. nakon fakulteta kojeg je bilo dost naporno završiti, bilo bi malo čudno da odlučim ne raditi
    3. radim posao koji sam prvi pronašla nakon faksa, i ne mogu reć da me ispunjava, više predstavlja koru kruha

    Na poslu kojim nisam uvijek zadovoljna, uglavnom galamim kad mi nešto nije po volji, mada strogo pazim da više ne gubim živce na vjetrenjače. Razbila sam nos već puno previše puta, pa me život naučio što se može promijeniti, a što ne.
    Živim najautentičnije što se može u danim mi okolnostima. Da mi ne paše, vjeruj ja bih te okolnosti revolucionarno mijenjala.
    Ja sam ti luđak, da mi ne paše, naravno da bih pobjegla, i to ne kroz tunel, makakvi, otrovala bih čuvare.

    avatar

    04.07.2016. (14:41)    -   -   -   -  

  • builderica

    Iskreno, dosta živim po svome, okove ne podnosim i plaćam debelu cijenu za to...a bih i veću ako treba :)

    avatar

    04.07.2016. (18:24)    -   -   -   -  

  • Deseta umjetnost-enigmatika

    Čovjeku je od rođenja suđeno da ne može živjeti po svome. Prave muke počinju polaskom u školu i prestaju tek smrću., Jednostavno je nemoguće živjeti kako bih htio kada si okružen hrpom drugih ljudi. Možda je iznimka neki pusti otok, ali i tamo ima životinja i biljaka i more. Uzgred, Bog je izmislio vrijeme pa čovjek nikako ne može biti sam. Ja sam se odavno s time pomiro pa mi je mnogo lakše.

    avatar

    04.07.2016. (21:07)    -   -   -   -  

  • Frida

    da, treba se pokrenuti... do sličnog zaključka sam došla, ali ne znam ovako dobro napisati kao ti :-)

    avatar

    04.07.2016. (21:46)    -   -   -   -  

  • neukrotivacarolija

    Ne kužim zakaj ljudi traže sreću u velikim stvarima, sreća se obično nalazi u malim stvarima i kad shvatiš da te vesele male stvari, ma kakav zatvor, kakvi okovi, slobodan ko ptica, al do tog treba doć, mic po mic, radom na sebi, onim što je ostalo iza nas

    avatar

    04.07.2016. (23:36)    -   -   -   -  

  • viviana

    Vidim, i ti si još uvijek istog raspoloženja, kao i prije kad smo se na blogovima sretali. Znači, autentičan. I samo najkraći osvrt na ovo "Još bolje je pronaći ga u sebi i pustiti ga na slobodu. Jedino to je realna mogućnost na koju imam utjecaja. Gdje mi je bila pamet da tražim izvan sebe." Naravno, u sebi, najprije i uvijek iznova u sebi. Osvajati slobodu...

    avatar

    05.07.2016. (00:28)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Moram još ovo dodati;
    danas mi je na pamet palo, u nekom razgovoru s trećom osobom, da sam pomalo nepravedno ovdje komentirala (kao da isključivo o našoj volji ovisi naš život) i da valja reći i ovo;
    Pitanje je i karmičkih nam zadanosti ali i Božje milosti , što će se u nama probuditi za aktivaciju. Koja lampica će zasvijetliti, pa da krenemo u akciju.
    Žali se prijateljica na svoju (sad već stariju) mamu, koja cijeli život opslužuje sve bližnje oko sebe i ne traži ništa za sebe, od Života, od čega god, osim da joj bližnji daju zadatak, da ga ispuni.
    I prijateljica žarko želi da mama poželi činiti nešto za sebe. Da se okani služenja drugih, da posluži sebe jednom za promjenu.
    Iz čijeg oka mama čini nešto za sebe, a iz čijeg ne čini?
    Po prijateljici, ispada da je majka došla do kraja života ne živeći uopće, a po maminom, bog zna što je istina. Pitanje je je li njezino ispunjenje da služi , ali , ne mora biti da nije. I zatvor je nečiji ispravni put.

    avatar

    05.07.2016. (01:29)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    Čitam komentare (neke i više puta) i čudim se, toliko zanimljivih razmišljanja. Kako god okrenuli i iz kojeg god kuta na nju gledali, ova tema nam je svima bitna, dapače, životno bitna. Svatko se nalazi u nekoj svojoj specifičnoj situaciji, svatko gleda malo drukčije na stvari, ali siguran sam, istinska sloboda je u svima negdje zapisana, kao tihi ili nešto glasniji šum koji se barem povremeno javi, ili kao urlik kojeg se ne može zanemariti. Svatko, uzimajući u obzir poziciju u kojoj se nalazi i intenzitet glasa (koji ili šapuće ili vrišti) može napraviti neki korak u promjenu. Iako taj korak u pravilu nije jednostavan (pogotovo oni prvi; mačići) treba se odvažiti na njega. Možda u početku s manje rizika, a kasnije tko kako želi. Mogućnost promjene nije apstraktna, na dohvat ruke je, čak i bliže. I kao što kaže stari stih: ako ne ja, tko? Ako ne sada, pa čovječe, kada? Ili onaj drugi, meni jedan od omiljenih: Life is what happens to you while you're busy making other things. Ili treći: Meantime, life outside goes on all around you. Dakle, dok se mi nešto premišljamo, smišljamo, bi-ne bi, pa to je za neke druge ljude, život se neprestano odvija, stvarni život. On nas čeka, ali neće nas uhvatiti za ruku i povesti za sobom. Mi moramo njega uhvatiti za ruku, a to je gotovo kao trčanje za vlakom koji je već krenuo i pokušaj da uskočimo u njega, nije najjednostavnija stvar na svijetu, ali nije ni najteža. Sloboda svakome znači nešto drugo. Ona je u osnovi nešto s čime se osjećamo dobro, način života u kojem nam je srce na mjestu. Toliko je jednostavno, ništa kompleksnije. Imajući to u vidu, svatko si može posložiti prioritete malo drukčije, kako bi bio više usklađen s vizijom koju ima u sebi o tome kako bi njen/njegov život trebao izgledati. Nesrazmjer između te vizije i trenutne stvarnosti izvor je sveg nezadovoljstva. Nasipavanje te provalije je put ka sreći. Sretno vam bilo, napravite ono što možete, a onda i možda malo više od toga. Onda možda još malo više. :) I tako, korak po korak i eto ti putovanja od tisuću milja.

    avatar

    05.07.2016. (06:37)    -   -   -   -  

  • More ljubavi

    Ljudima trebaju godine da to shvate. Netko prije, netko nikada

    avatar

    06.07.2016. (09:12)    -   -   -   -  

  • Evora

    Možda su najviše autentični boemi.
    Inače, dok god postoje ograničenja (društvena i/ili prirodna) ne može se biti apsolutno slobodan, ali se može i treba biti autentičan i slobodan u onome što nam je bitno, da bi se čovjek osjećao sretnim ...
    Sa druge strane sloboda sama po sebi nameće ograničenja, pa kažu da put ka slobodi vodi baš i upravo u neslobodu ... zato rijetko ko ide tim putem. :)
    Zapravo,
    za sreću nje potrebno sve
    za sreću treba malo - samo ono što nas čini sretnima, a baš to malo fali, rekao bi Andrić... ;)

    avatar

    06.07.2016. (11:16)    -   -   -   -  

  • NF

    ja sam izabrao kompromis, čak sam i vodio sindikat. istovremeno sam isprobao sva moguća sredstva za uživanje, izeksperimentirao se sa svim i svačim, izdružio se s istinskim radikalima i svakako zastupam nužnost temeljitih društvenih promjena, ali ne želim ništa više ni pokušati predvoditi kao prije (piratski pokret i slično). No uz mene slobodno možeš likvidirati fašista, ništa neću viditi, a ionako sve slabije čujem.

    avatar

    06.07.2016. (14:04)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    Tražim i dalje, iako nisam pretjerano siguran da ću ga naći.
    Nisi ti prvi. Kao što je opće poznato Diogen je još tristotine godina prije Krista tražio svijećom čovjeka (onda nije bilo baterije) pa ga nije našao. Bojim se da ga ni ti nećeš naći, a ni tvoji pra-pra-pra...unuci.

    Komentar vrlo dobrog teksta (o zatvoru) sažet ću jednim svojim 'mudroslovom':
    U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.

    avatar

    08.07.2016. (14:30)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    @semper, mislim da sam svojevremeno napisao i tekst s naslovom: Diogenu bi danas bilo teže nego ikad. I sam sam, do nedavno, imao takav stav da su robovi nekad "barem" bili na čistu s tim da su robovi, a ovi današnji to i ne znaju. Ipak, mislim da rob zna kad je rob, i onaj nekadašnji i ovaj današnji. Teško da netko misli da je slobodan, ako je po stotinu kriterija rob. Ono što se danas promijenilo to je tek terminologija. A terminologija je tek ambalaža, principi su ostali slični, ponešto sofisticiraniji, a time i pokvareniji, podmukliji, ali slični.

    I mislim da priču o Diogenu trebamo gledati tek kao priču. Ne trebamo taj zadatak prebacivati ni na djecu, ni (pra)unuke. Za razliku od Diogena, ja ću pronaći i njega i nju i njih. Takvi ljudi već hodaju po planeti, u to ne sumnjam. Neki i čitaju ovaj blog. Neki pišu (ili slikaju, ili sviraju...) i to jako dobro. Dakle, ta energija već postoji, možda u tragovima, pa se čini da je i nema. Ali ima, ima. No worries.

    avatar

    09.07.2016. (08:11)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...