Komentari

durica.blog.hr

Dodaj komentar (17)

Marketing

  • lion queen

    ja ga kužim.. vidla si i sama :) jučer kod mojih se svi lijepo smjestili, čips i pivice pri ruci.. obiteljska uživancija..vani na ulici veselje i pucnjevi.. narod se konačno smije i veseli.. odlična igra.. naši cijelo vrijeme u njihovom prostoru.. ne samo dva gola već sto prilika.. zbilja su odlično igrali i onda se dogodi nepravda! eto, nije nogomet bio tolko bitan, kolko nanesena nepravda, a to je ono što boli.. to valjda možeš skužit.. znam da možeš!

    avatar

    18.06.2016. (11:11)    -   -   -   -  

  • Wall

    Durice, imam tvoj mozak i tvoja razmišljanja (jedino si ti mnogo tolerantnija)....potpuno razumijem tvoje nerazumijevanje :)))

    avatar

    18.06.2016. (11:20)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    i mom "njemu" su pokvarili večer, a tako je bio sretan...
    i ja s njim... razumijem tvoje nerazumjevanje... :)

    avatar

    18.06.2016. (11:35)    -   -   -   -  

  • dražeN ;)

    I tako, veliš ti, svi u krivom pravcu, samo ti u pravom ;)

    avatar

    18.06.2016. (12:11)    -   -   -   -  

  • marionetta

    mi ne gledamo, ni ja ni on.
    dakle, jučer u 18:00 smo se taktički rasporedili:
    on je s curama otišao u butigu,
    a ja s dečkom na igralište, odličnu kavu...izvrstan sladoled.
    ispalo je super jer mi je sve to platio susjed koji je prodao vlastitu kuću, i tako, bio je zadovoljan zbog toga, pa je častio svih redom.
    poslije sam saznala da su i oni (ostatak moje ekipe) bili na "slatkaču" i da im je bio loš, jako loš iako su ga kupili na frekventnom mjestu.
    poslije smo zajedno spremili večeru, pojeli je, spremili djecu na spavanje a nas dvoje smo onda razgovarali o nogometu, o susjedu, o novim susjedima do dugo u noć...
    sve u svemu, solidno provedeno vrijeme, bar što se mene tiče.

    avatar

    18.06.2016. (12:20)    -   -   -   -  

  • samo za vranju

    Ja sam navijala i bila ljuta ko pas. Samo jedan narod može ići kontra svoga.

    avatar

    18.06.2016. (12:51)    -   -   -   -  

  • durica

    kak bi rekla,
    lion,
    kužm njegovo i tvoje nezadovoljstvo, pa i mene muče neke nepravde, al nisam duboko razočarana i tužna zbog njih, jednostavno nemam te i takve osjećaje u sebi, u stanju sam patiti jedino zbog meni jako dragih osoba, sve ostalo ono na kaj nemrem sama utjecat, a tamo je negdje, daleko od mene, pa, ne želim se još i na to trošit,
    al, da,
    mogu razumjeti, mogu barem pokušati i trudim se :)

    pa,
    Wall,
    nisam oduvijek bila tolerantna, izrazito buntovna u periodu puberteta ( i još uvijek nosim dio tog punka u duši, ali ga ne pokazujem više, toliko, prema van ) formirala sam neke jako krute životne stavove, koji su se, malo - po malo, topili kako je život nosio neka nova i drugačija pravila. tu mi, čini mi se, najviše pomogao posao, jer, iako je rad s klincima moja primarna djelatnost u svakodnevnom sam kontaktu i s odraslima, te sam, vremenom naučila, ali i spoznala, kako je poštivanje drugoga i drugačijega jedini ispravan put prema boljitku sviju nas, tako nekako pokušavam i odgajati dijete, puno toga ne razumijem, čak si i uzimam pravo da ne razumijem ( ono čime mi se ne da baviti, kao, recimo, to ), al, opet, ko sam ja da bilo kome sudim, tu sam samo jedan mali mravić, neposebna po ničemu :), no, još uvijek lomim u sebi i sama sa sobom te neke naučene i nametnute krutosti, kojih je mnogo, mnogo više nego o njima razgovaramo, ikad.

    Dinaja,
    e, to, pokvarena sreća, to je to, veselio se ko malo dijete, a onda i žalostio,
    šteta! :)

    nikad to nisam rekla, dražeNe, ne zafrkavaj! :)
    samo velim kak meni to nije bitno, a njemu je jako bitno, i tu se trudim razumijeti ga, al mi teško :D,
    jer,
    moja tekma su njih dvojica i još ponešto, sitno ;)

    marionetta,
    blago vama, fakat, ne znaš ni sama kakva si sretnica :)!

    avatar

    18.06.2016. (12:59)    -   -   -   -  

  • durica

    e, taman si mi došla, Mela,
    baš sam i Wallu htjela reć, ali i svima,
    ja ću biti najponosnija kada ćemo moći normalno navijati i veseliti se, svako svome guštu, i kad će moj muž moći sa svojim sinom otići normalno na tekmu i da to bude na jednom ljudskom i civiliziranom nivou, bez ovih gluparija,
    eh,
    tada ću se i ja veseliti i s ponosom biti hrvatica u srcu :)

    avatar

    18.06.2016. (13:04)    -   -   -   -  

  • j.

    sve snove proteklih desetljeća uništilo je par huligana, jedan san - jedan čoporčić, i tako redom, do ovog sna, zadnjeg, jučer... i svakom čoporu čudno, gle! pa još ih ima koji sanjaju...
    sad nam stvarno više nema tko drugi biti kriv za bilo što, do nas samih...

    avatar

    18.06.2016. (15:19)    -   -   -   -  

  • Bergaz

    E Durice ta posljednja ti je prava. Toliko istinita!

    Meni su bilo kakve iluzije bile srušene početkom dvijetisućitih kad sam u dvorani "Cibone", na košarkašku utakmicu s "KK Split", doveo dvoje malodobne djece i ništa ne sluteć' odabrao "krivu tribinu", pljeskom i vidnim oduševljenjem popraćivao dobre sportske poteze svih pa i ("krivo-stranog") Ukića i nisam se obazirao na mrko-pogledne rabijatne "navijače" koji su sjedili do nas i od kojih samo što naposljetku nisam dobio po piksi.

    I sada tamo negdje meni netko dijeli lekcije o domofobnosti...! I kako su "moji/naši/njeni" Hrvati bespogovorno dobri, a "oni drugi" Hrvati, etiketirani svim mogućim etiketama, šljam.
    Citiram: "Fuj!".

    avatar

    18.06.2016. (15:24)    -   -   -   -  

  • durica

    J.,
    velim, meni je najmanje stalo do toga,
    al,
    volim svog muža i sretna sam kad je on sretan, a nisam jako sretna kad je on nesretan, vrlo jednostavno :),
    osim toga,
    nemrem lagat,
    bilo mi je jučer lijepo sjedit tam, među tim ljudima, u kvartu, uglavnom se znamo svi, bar iz viđenja, klinci su se igrali skup u parku, gazda je spekel i neki roštilj, počastil je goste, imala sam i neke slatkiše, djelila deci, ljudi su se malo opustili, veselili, dečki su navijali, pa i moj Fran, bilo mi to sve skup nekak zgodno, nebitno, al, ono, ipak, fora,
    recimo,
    sjećam se točno kad se Janica vraćala s medaljama, bila sam na praksi u vrtiću, morala sam s klincima odraditi metodiku likovne kulture taj dan, i teta mi je predložila da radimo Janicu od glinamola, jer, smatrala je kako bu klince tako bilo najlakše motivirati, direktno iz iskustva i onoga kaj se trenutno dešava, cijeli vrtić je bil na nogama, a klinci su mi izvrsno to napravili, prave male skulpture, razgovarali smo i o važnosti sporta za zdravlje, izrađivali medalje za svakoga, čini se malo i nebitno, al, izvukla sam, uz velku pomoć te iskusne odgajateljice puno, i naučila sama.
    kaj sam jučer naučila, ne znam, u normalnim okolnostima bilo bi sportski prihvatiti poraz, al, ova vrsta poraza prilično je demotivirajuća, no, ak na sve nas ti i takvi uspiju utjecati negativno, sve bu otišlo, još više u krivo, tak nekak to ja doživljavam, ne zanima me tko je kriv, zanima me kako iz nečega nešto naučiti, popraviti i ići dalje, prema boljem i ljepšem.

    GP,
    dio odgovora tebi je i gore,
    znaš,
    svake godine, od kada radim išla sam s djecom na " olipijske igre vrtića grada zagreba " i to je nešto u čemu sam iznimno uživala, pripremala djecu za taj događaj puno prije, vježbali smo, nekako sam preuzela na sebe skok u dalj, jer to mi je dobro išlo, i ostvarivali smo dobre rezultate, često smo se vratili s medaljama. događaj je to koji djeca jako vole, puno na njemu nauče, a nama odraslima daje priliku da radimo i nešto izvan ustanove i predstavljamo kako svoj rad, tako i rad kuće u kojoj radimo. s druge strane, klinci tamo navijaju jendni za druge, uče se i prihvatiti poraz, upoznaju se sa različitim sportovima na pravom, velikom terenu, roditelji ih bodre sa gledališta.
    to je ono kaj mene zanima.
    ništa više, ali ni ništa manje :)

    avatar

    18.06.2016. (16:20)    -   -   -   -  

  • dnevnikJR

    jako volim nogomet i baš uživa u tim tekmama,,ne samo zato što sam podložna podlijegati pod utjecaj kolektivne euforije, nego mi je to i super druženje u krugu obitelji i prijatelja...E, sad,,,neki misle da je vrijeme provedeno uz tekme nekvalitetno provedeno vrijeme,dok je za mene i moje ukućane i prijatelje, to itekako dobra zabava u kojoj zajedništvo dolazi do izražaja i i na jednoj višoj razini...Mislim da njegovanje zajedništva kroz sport ne može biti ništa negativno..Zašto se ne bismo svi zajedno radovali uspjehu naših sportaša,,neovisno kojem sportu pripadali....Mislim da je zajedništvo jedna dobra platforma za solidarnost, koja kao vrijednost sve više izumire...Šteta što upravo zajedništva nema što više,,,u svim aspektima (društvenog) života.

    avatar

    19.06.2016. (17:42)    -   -   -   -  

  • durica

    dnevnik,
    tako si to lijepo obrazložila da ne mogu se ne složiti s tobom, osim kaj je meni gledanje nogometa dosadno, sa svime ostalim se slažem :)

    avatar

    19.06.2016. (23:03)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    Nisam ni najmanje sumnjao da ga (tvog muža, a i sve ostale mužjake i mužjakinje) Lion Queen potpuno razumije.
    Ja sam svoj stav o toj prevažnoj temi rekao u nekoliko rečenica u postu, jer više od nekoliko rečenica nije ni potrebno. Mislim, može se i puno više prosipati, ali čovječe, čemu!
    Kod tebe je poanta rečena u ovom djelu jedne rečenice:

    kada i ako,
    jednom,
    i to navijanje postane samo razonoda i razbibriga

    Da, kada i ako. Kako stvari stoje, ono što imamo na vidiku je nikada i nikako. Koliko je samo banalno predvidljiva situacija nakon "posljednjeg sučevog zvižduka". I budala može predvijedjeti reakcije navijača. Kao kakve lutke koje reagiraju na pritisak gumba. Njegovi su pobjedili: nema kraja njegovoj sreći (tj., relano ima, sve ima svoj kraj). Njegovi su izgubili: nema kraja njegovoj tuzi, grč na licu, nevjerica, šok, razočaranje, suze. Bullshit! Odrasla, zrela osoba reagira malo drugačije, igru shvaća kao igru, a život kao život.

    avatar

    20.06.2016. (06:58)    -   -   -   -  

  • DOBAR, LOŠ, ŠTRACA

    Ne bi pobijedili svejedno, bez obzira na nerede...
    To je samo trenerov izgovor za traljavo obavljen posao, kad je izašao vrtni patuljak naša igra se raspala, a za to je kriv trener. Trebao je druge igrače uvesti...
    Nije ovo prvi put da se prekida utakmica, padaju baklje po terenu, dešavalo se to i drugim reprezentacijama, pa su svejedno pobijeđivale.
    Što bi rekli indijanci rđavom ..rcu i dlaka smeta.

    avatar

    20.06.2016. (12:48)    -   -   -   -  

  • bellarte

    Nogomet je opijum za mase...malo me zainteresira no nisam neki zagriženko...mogao bi bez njega,stoga se ne vrijedi nervirati

    avatar

    20.06.2016. (22:30)    -   -   -   -  

  • durica

    bellarte,
    svakako podržavam sport i sportaše, to što meni neki nije jako zanimljiv, ne znači da ga trebam omalovažavati. moj muž prati i druge sportove, pogotovo kad igraju naši, ali nogomet mu je omiljeni, samo što on to sve, ako i druge stvari u životu, jako emocionalno proživljava, dok je meni to tak nebitno, pa mi ga je teško razumijeti kada se nervira ili žalosti.
    inače,
    naš je Fran izrazito sportski tip, već sada pokazuje te predispozicije, oduvijek je jako živ, ali i spretan, dobro barata i loptom, baš smo danas u parku učili hvatanje, a kako je i jako društven, vjerojatno će odabrati neki ekipni sport.

    avatar

    21.06.2016. (01:20)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...