Komentari

apatrida.blog.hr

Dodaj komentar (22)

Marketing


  • Lastavica

    Život je ovdje, mi utječemo na njega, ne vjerujem da je sudbina
    zadata iako vjerujem da neki elekmenti jesu. A nikad se ne može
    izbjeći greška kad čovjek tumači Boga.
    Bilo koji čovjek. Jedinog Boga.

    avatar

    06.05.2016. (10:34)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    ako sutra nikad ne dođe... živimo sad,
    trenutak, ovaj djelić vremena u kojem
    iskri božanska iskra... i zrcali se u
    zrnu srca svakog čovjeka... :)

    avatar

    06.05.2016. (10:42)    -   -   -   -  

  • O-da životu!

    "...a samim tim što imamo slobodu izbora možemo je mijenjati..."
    Ljudi se pronalaze i mole onome što im odgovara ili onome što jedino poznaju. U svemu tome često ne misle da li ih baš to usrećuje i olakšava, pojednostavljuje život pa su u stanju cijeli život slijediti nekoga ili nešto da bi micali odgovornost sa sebe. To si ustvari sve napisala, slažem se sa svime.

    avatar

    07.05.2016. (10:36)    -   -   -   -  

  • NF

    nisam ateist, nisam ni nastavio tradiciju religioznog dijela obitelji, izabrao sam komotnost agnostika, slutim istinu i neke vječne stvari, na neki način mi je po mojim mjerilima to i dokazano no sve to nema veze s kršćanstvom ni drugim velikim religijama, možda neke redove budista cijenim više od ostalih. svatko je sam sa svojom istinom.

    avatar

    07.05.2016. (13:28)    -   -   -   -  

  • jelen

    Baš si radoznalog i "ekumenskog" duha kad ideš na takva okupljanja... Sve je dobro dok ne zaplešu sa čegrtušama, ili u ekstazi krenu ispijati vrčeve sa strihninom :-))
    Prema navedenome moja pretpostavka je da se radi o nekoj made in USA "tradiciji". Što god ljude veseli neka ih, sve dokle ima više koristi nego štete od toga. Makar dalo bi se do sutra o tome što je (i pod kojim uvjetima) korist, a što šteta.

    Mali ispravak nirvana/nibbana spada u budistički riječnik, ne u hinduski. Čini mi se da dosta često koristiš sintagmu "istočne religije" što mi ukazuje da ne praviš jasne razlike između raznih tradicija. Dobro, to je ok, ne moraju svi ljudi sve znati o svemu, nego jednostavno teško je meni kad čitam uhvatiti što točno ti, ili netko, misli budući da nemamo konsenzus o značenju pojmova. Pojmovi se prečesto koriste sasvim proizvoljno, bez obaveze da se usvoji definicija iz relevantnih izvora. Tako se u pravilu samo stvara daljnja zbrka. Definicije iz raznoraznih "enciklopedija svjetskih religija" nisu valjane, tamo je vrlo plitka razina objašnjenja, a nerijetko i promašeno skroz naskroz.

    avatar

    07.05.2016. (21:09)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    Kao i uvijek, kad su u pitanju vjera, religija i Crkva, na sva ta pitanja i dileme koje si otvorila moglo bi se nadugačko i naširoko i pisati i diskutirati. No, već odavno smatram da o tome ne raspravljam. Pogotovo ne na način da pišem postove ili dajem komentare na postove s takvim temamam iznoseći svoje poglede na ono što je s tim u vezi napisano.

    Vjerovanje u određenost ili slučajnost sudbine, postojanja ili nepostojanja Boga etc, pitanje je svjetonazora, a poznato je da se on teško mijenja pogotovo ako ga se već od malena djeci usađuje u mozak. I to bilo koji i bilo kakav. Mišljenja sam da do svog svetonazora, svog pogleda na svijet, svatko treba doći sam, razmišljajući, gledajući svijet oko sebe i na kraju doneijeti zaključak: e ovakav je moj. I pri tome ne pokušavati drugima nametati svoje mišljenje kao da je ono jedino ispravno.

    avatar

    07.05.2016. (21:56)    -   -   -   -  

  • odmak

    Lastavica,
    slažem se. Sve su to ljudska nagađanja i želje. Nešto tako ograničeno kao čovjek može samo slutiti beskonačno i neograničeno.

    Dinaja,
    bar se nadamo.

    O-da životu!,
    ne samo iz nekog vica nego i iz vlastite nemoći. U pravu si. Tu večer je bilo toliko ljudi željnih ljubavi i uvažavanja da me je cijelo tijelo bolilo kao od nekog udarca ( udaraca). I ja sam grlila njih da im prenesem malo svoje zadnje energije.

    NF,
    ako nas ta istina vodi u nešto dobro. Slažem se.

    jelen,
    veseli me kad se ti javiš. Prav za prav nekako te očekujem.
    Drago mi je kad ukazuješ gdje griješim kod' istoka'. a, stvarno mi je ruka čekala nad tipkama. Mislila sam se između budizma i hinduizma- ne pravim se pametna, poduči, očito znaš puno više, ali nije li Buda odgojen na hinduizmu.

    Eto ti ideje. Piši na svom blogu o pojmovima religija ( ne usuđujem se više reći istočnih)
    Budi pozdravljen mladi prijatelju.

    semper contra,
    kao što sam ja sama sebi obećala da neću o politici, ali uvijek zagucam.

    Mene očito mući vjerovanje u nešto više. Ne mogu zamisliti da su naši životi , a i ovo malo razuma uzaludni. Da je sve skupa bez svrhe, a ne mogu s zadovoljiti mišlju da sam nastala, ne samo ja, jer za mene više manje, iz nekog slučaja veselih čestica koje jure svemirom. Ajde i taj sklop atoma eto tako, ali kako je to nastalo.
    Kako je i zašto počelo od velikog praska.
    Takav mi je usud. Mislim da me te stvari interesiraju. I vrlo mi je, utoliko, zabavno živjeti.
    A Crkva. Kao svaka ljudska organizacija. ja joj zamjeram bogatstvo i svjetovnu moć, od kada znam za sebe. Ali, s druge strane u svim religijama postoji hijerarhija i veliki hramovi, koji na kraju postaju muzeji i meta turista.
    Što veći i stariji više nam daju misliti. Onako kako nas u neko doba počne zanimati obiteljska prošlost. Taj sklop gena i utjecaja na naš organizam.

    avatar

    08.05.2016. (07:11)    -   -   -   -  

  • odmak

    a, što bih rekla o samoj sebi?
    Interes me za puno stvari ne prolazi. Nekad i nauštrb življenja s ljudima i mojim najbližima, ali i daljnjima. U 'običnim' dnevnim susretima, u čekanju na prevezno sredstvo, u prometalima i slično slušam razgovore i sama u njima sudjelujem. Split je dušu dao za takvo što. Još se uvijek čudim što sve ljudi prolaze, kako misle i kako postupaju. I ako mi se odavno činilo da za sve postoji špranca, nit ili put kojim ljudi kroče kroz život još me uvijek nešto iznenadi. I to sve više otkad nisam zabijena u svoje interese i knjige, nego svijet promatram širom otvorenih (zatvorenih) očiju. Uglavnom ga žalim. Ono s čim teško izlazim na kraj je spletke i mržnja. Čini mi se da u takvom ozračju žive ljudi koji se još nisu odrekli svog ega.
    Žalim ih. Što je najtragičnije tu se mogu naći i veliki umovi koji bi čovječanstvu mogli dati puno, ali ih taj vražji ego drži zarobljene u nerazumu.

    avatar

    08.05.2016. (07:25)    -   -   -   -  

  • Helada

    Eto što ne volim kod vjere: ideju da nam slobodna volja služi samo za to da je se odreknemo i podredimo je Božjoj. Ne, hvala, zadržala bih svoju.

    avatar

    08.05.2016. (08:29)    -   -   -   -  

  • jelen

    eh, pa nije meni bila namjera postići da sad ti više se "ne usuđuješ" koristiti taj izraz! Ma ne trebaš se prilagođavati samo zato što su mene malo povukle neke privatne misli :-))

    U vrijeme povjesnoga Buddhe svakojaka učenja su cvjetala u Indiji. Sva ta učenja ako idemo zaokružiti pod našu današnju percepciju "hinduizma" onda činimo grešku brutalne simplifikacije. Jer postojale su i onda već zasebne tradicije koje i mi dan danas nakon 2 i pol tisuće godina razlikujemo kao religije različite od hinduizma (recimo džainizam)... postojale su loze čija učenja su izblijedjela sasvim i one čija su se inkorporirala u neke druge. Postojala je uobičajena praksa debate i adepti raznih škola su se na taj način "sukobljavali" oko filozofskih pitanja. Onaj tko nije mogao u debati logički održati svoju poziciju morao je postati učenik onoga koji je to mogao, to je bilo pitanje časti. Takvi duhovnjaci su se međusobno silno uvažavali i rado su se družili. Osim kad je bilo riječ o Buddhi, između ostaloga vjerojatno i zato jer je on potekao iz vladarsko- ratničke kaste (kšatrija), a ne iz svečenićke (brahmani) pa im se činilo da je tu on ko neki autsajder. Kad su brahmani ili džainski redovnici pristupali Buddhi, što iz iskrene radoznalosti, a što iz zle namjere da se narugaju, obraćali bi mu se sa "bho Gautama". "Bho" je bio neprimjereni svjetovnjački izraz familijarnosti kojim se običan puk oslovljavo među sobom recimo kao što kod nas kad se kaže buraz, prika, pajdo, kompa i slično tome. Time su davali do znanja svima okupljenima da ga shvaćaju ozbiljno i da ne misle s njim ozbiljno debatirati niti postati njegovi učenici. Mnogi su se brahmani ipak obratili prije ili kasnije, trojica najpoznatijih učenika Šariputra, Mogaljajana, Mahakašjapa su bili iz brahmanskih obitelji, a i mnogi drugi.

    avatar

    08.05.2016. (16:53)    -   -   -   -  

  • jelen

    Ispravak mojeg gornjeg komentara, predzadnja rečenica, trebalo bi pisati- ...da ga ne shvaćaju ozbiljno....

    avatar

    08.05.2016. (19:40)    -   -   -   -  

  • odmak

    Helada,
    krivo, svojom slobodnom voljom odlučuješ na koju ćeš stranu.

    jelen,
    ti si obziran, ali pogreška je pogreška. Ja se ne stidim neznanja. Još uvijek učim.
    Jučer sam bila na jednom ručku koji je trajao od 13 sati do 21 sat. Imali smo jednog svećenika, prof. sad u mirovini. Najšireg mogućeg duha među svećenicima, ali opet... Na drugoj strani vrhunski umovi uz moju malenkost. Svi uglavnom, uz određenu nježnost, protiv njegova razmišljanja. Noćas nisam mogla spavati. Plaši me ovaj totalni pad morala u Hrvatskoj. Ne može se uvijek bježati u iluzije. Čovjek/čica je ipak odgovorno biće. Kad pomislim kakvu zemlju ostavljamo djeci hvata me prava panika. Mislim da bi trebalo reagirati pa makar bili ismijani.

    avatar

    09.05.2016. (08:33)    -   -   -   -  

  • borgman

    Istraživački duh. S jedne strane vezana sa prošlost, učenje, školu i Život, a s druge strane s pogledom prema nebu.
    Iako smatram da me život nije mazio, jedna od najvećih nagrada mi je poimanje svijeta koje imam. Svakim se danom dokazuje, i samo pomalo nadograđuje :-) To je valjda lakše kod mene, agnostika, nego kod Vjernika kakva si ti :-)
    Evo, odlučio sam se javiti ponovno. Možda istresem koji dobar članak opet i opravdam ime bloga još uvijek na Cool listi.
    I ovdje samo jedno od mene.
    Život ne treba smisao. Smisao Života je sam Život. Istražiti mogućnosti, doživjeti sve boje, okuse i mirise, zadovoljstva, sreću, i sve ono što nas čini Čovjekom. Prenijeti te emocije preko svog mozga (još uvijek najboljeg procesora na planeti), tome višem "ja"...i pošteno odraditi vijek za koji smo predviđeni. Sve i ništa. Ne zamarati se svojom ulogom, besmrtnim dušama i ostatkom religije koja je ipak napravljena kako bi netko živio na grbači drugih... i živjeti Život po pravilu: "Ne radi drugima što ne želiš da rade tebi"....radi i živi po svom uvjerenju i u tome budi najbolji, koliko to možeš...dovoljno. Ništa i Nešto.
    Pozdrav Čovječice (koja već poodavno živiš po tim "mojim" pravilima :-)

    avatar

    09.05.2016. (11:38)    -   -   -   -  

  • Pogled izvana

    Sve si rekla u predzadnjoj rečenici:
    Potrebno je živjeti u svakom trenutku. Ne mučiti se previše prošlošću niti očekivati nešto u budućnosti.

    avatar

    10.05.2016. (04:44)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    posve je svejedno je li sudbina određena ili nije - sve se događa samo jedanput. slažem se sa sestrom: to je sekta

    avatar

    10.05.2016. (14:42)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    Ne mogu zamisliti da su naši životi , a i ovo malo razuma uzaludni. Da je sve skupa bez svrhe,
    Nisu, samo što mi od života očekujemo mnogo više nego što je Priroda (ili Bog) odredila, jer:
    Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!

    avatar

    11.05.2016. (22:53)    -   -   -   -  

  • Pogled izvana

    @semper contra
    Točno. Ili, kako kaže Halil Džubran u Proroku (po sjećanju):
    Vaša djeca nisu vaša djeca, ona su plod čežnje života za samim sobom.

    avatar

    12.05.2016. (04:32)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    Ovo mi se sviđa @pogled izvana!!! Fenomenalno. Upisat ću u svoju zbirku tuđih 'mudrosova'.

    avatar

    12.05.2016. (14:32)    -   -   -   -  

  • Pogled izvana

    @semper contra
    Još bolje, pročitaj Džubranovog Proroka, ako već nisi, jer moj je citat samo po sjećanju.

    avatar

    13.05.2016. (03:22)    -   -   -   -  

  • .

    Vjerujem da smo stvoreni na sliku Božju, sa slobodnom voljom. Ja svoju volju podlažem Božjoj što god viiše mogu. On zna sto je najbolje.
    Što se tiče polaganja ruku, to nisam nikad dopuštala laicima.

    avatar

    13.05.2016. (22:16)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    Oprosti, ema, ali to pozivanje na slobodnu volju koju nam je kao Bog dao je za mene floskula.
    Ne znam imaš li djece, ali svejedno: bi li ti dala da dijete od dvije, tri godine radi sve po svojoj volji ili bi ipak njegovu tzv slobodnu volju ograničila dok ZAISTA ne odraste i postane odgovorna osoba.

    Tako je i sa Bogom i Čovjekom. Prema svemu kako se Čovjek ponaša, on očigledno još nije ODRASTAO i treba mu nadzor i ograničenje slobode u njegovom djelovanu. Hoće li ikada odrasti ne znam, ali za sada je tako.

    avatar

    13.05.2016. (22:54)    -   -   -   -  

  • odmak

    borgman,
    dragi mladi prijatelju jesi li ti meni sretan?

    Pogled izvana,
    dolaziš li do Splita? Cijela obitelj ili samo ti?

    Ema,
    ja ne volim nikakva polaganja ruku.

    semper contra,
    Ima neka teorija, zapravo razmišljanje da tek od pada počinje rast čovjeka.

    pametni zub,
    ti bi se složio s mojom sestrom u puno toga.

    avatar

    14.05.2016. (07:59)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...