petak, 30.08.2019.
Akcije i situacije
[Stockholm - lipanj 2019.]
Nastavit ću... s nekoliko postova o Beču. Novih.
Opet i ponovno!
© •
30.08.2019. u 19:01 •
Komentari (9)
•
#
utorak, 27.08.2019.
Štokholmski prstohvat IV
[Stockholm - lipanj 2019.]
© •
27.08.2019. u 19:01 •
Komentari (2)
•
#
nedjelja, 25.08.2019.
Carstvo klorofila
Dodavanje zelenila u urbani prostor nije neka novost. Ni šveđani nisu po tome "egzemplari".
Uostalom, u njihovom etno-parku mjesto pod suncem našla je i jedna debelo-zelena ruralna kuća... Ili ako ništa drugo, ruralna kuća debelo-zelenog zemljanog i travom obraslog krova. Nastala davno prije sličnih uradaka po suvremenim teorijama ekološkog građenja.
Oni čak i urbane parkovne interpolacije dodatno dopunjavaju mikro-točkama uzgoja zelenila, posebice povrtnog. Nisam uspio prokljuviti u čijoj su nadležnosti i brizi ti "vagetabilni sanduci", ali očigledno uspijevaju...
Razni bršljani koji se penju po fasadama zgrada nisu, dakako, nemogući ni u Starom Gradu grada Stockholma.
Ili na ciglom zidanom stadionu sagrađenom prije nešto više od jednog stoljeća.
U urbanom centru grada naišao sam, kao i drugdje u svijetu, na nekoliko takvih primjera zelenila...
... koje se, logično, proteže od prizemlja prema višim katovima.
No potpuno nestvarno izgledao mi je "izolirani" zeleni ugao samo na trećoj i četvrtoj etaži zgrade u strogom centru grada.
Vidjevši pak zeleni, zamalo "šumski pojas" protegnut po svim vršnim terasama višestambenog niza na rubu grada, nije mi bilo teško dočarati si "zelenu mikroklimu" tamošnjih stanova okrenutih prema jugu.
U usporedbi s našom "Mamuticom" pogotovo.
[Stockholm - lipanj 2019.]
© •
25.08.2019. u 19:01 •
Komentari (7)
•
#
subota, 24.08.2019.
Uresi streha
Ukrašavanje kućnog krova, strehe, tornjića, kupole, jarbola... uobičajeno je u svim društvima pa tako i u švedskom. Motivi su katkada slični; materijali nerijetko različiti... Kod nas, primjerice, nije nepoznat ures sljemena krova glinenim pijetlom... za dobro jutro i uspješan dan.
U urbanim aglomeracijama takvim ukrasima razbija se monotonija linije krovova na horizontu... i katkada odašilje poruka pompoznosti. Usput, i ne manje važno, funkcioniraju kao gromobrani.
Takvim ukrasima se, čini se, trajno "slave" završeci pokrivanja krova kao logičnog konca gradnje.
Vrlo često, kao i kod nas, uz istaknutu godinu gradnje, te pomalo kičaste limene tvorevine imaju i "funkciju" vjetrokaza (koji, u praksi, nakon nekoliko godina obično zahrđa te izgubi nužnu pokretljivost).
Uobičajeni su motivi - pijetlovi, ...
... razne druge "pernatice", ...
... guske, patke, što li.
Katkada je "u igri" i ostala simbolika...
... uključujući i odraz "ratničke"...
... ili, jednostavno, razigrane društvene tradicije.
Ni novovjeke tvorevine, poput "kućica-košnica" na
dječjem igralištu, ne ostaju bez svojeg prikladnog
krovnog uresa.
[Stockholm - lipanj 2019.]
© •
24.08.2019. u 19:01 •
Komentari (6)
•
#
petak, 23.08.2019.
Ekološka priča u podzemlju
Većina štokholmskih stanica podzemne željeznice, njihove Tunnelbane, barem na nekom od zidova ima izvedeno neko "umjetničko djelo", no nekoliko njih, stanica, potpuno je pretvoreno u "kompleksno umjetničko djelo".
Jedna od možda tako najupečatljivijih stanica, "Solna Centrum", nudi nekoliko desetaka detalja koji su, iako oslikani i opremljeni još sredinom 1970-ih, i danas itekako aktualni...
U cijelom prostoru stanice "izbušene" u granitu isprepliću se jarkocrvene plohe koje sa stropova "cure" prema tlu i zelene plohe koje se s tla "penju" prema stropu.
Kao podloga oslikanim motivima iz većinom švedskog šumskog krajolika, ta crvena predstavlja nebo, a zelena tlo ili šumu.
Ovaj motiv, poput nekog sličnog od naših "naivaca", odaje određenu nostalgiju prema klasičnoj eksploataciji drva... skutrenom foringašu, konjskoj vuči, drvenim "saonicama"...
Međutim neke od risarija postepeno zaoštravaju "situaciju". Tu se već šumski krajobraz mijenja na "nelagodan" način... [Moram reći - poput onoga kojeg doživljavamo i na našem Sljemenu]
Onda na scenu stupaju bageri i buldožeri... bačve s naftom...
... pa avioni koji raspršuju kemikalije... [I sve to prije nego li je stvorena "fama" o chem-trailovima]
... pa kemijska industrija koja ispušta otrovne plinove i otpadne vode. A jadna lisica trlja suzne oči.
Tu se, u nekom metaforičkom smislu, pojavljuje i američka "Bijela kuća" (s kaubojem koji, kao, svira bendžo). Hm!?
No, kako ne bi sve bilo tako crno, u "priču" se uvodi džoger...
... par radosnih ribiča na divljim vodama...
... pa čak i mala karikatura na račun lovaca...
... što u stvarnosti i nije tako bezazleno ako se usporedi s veličinom tamošnjeg losa.
A da se ne preskoči i "urbani štih", u vitrinu se
uvukao i klasičan štokholmski tramvaj.
I to "leteći"!
Sve u svemu, u toj Solni - veselo društvance.
[Stockholm - lipanj 2019.]
© •
23.08.2019. u 19:01 •
Komentari (6)
•
#
srijeda, 21.08.2019.
U prstenu grada
[Stockholm - lipanj 2019.]
© •
21.08.2019. u 19:01 •
Komentari (2)
•
#
utorak, 20.08.2019.
Ah ti parovi!
[Stockholm - lipanj 2019.]
© •
20.08.2019. u 19:01 •
Komentari (1)
•
#
ponedjeljak, 19.08.2019.
Glede žeđi...
Ima po Stockholmu još "priča glede žeđi".
Počet ću sa švedskom posebnošću - sustavom državnih (!) dućana za ekskluzivnu prodaju alkoholnih pića, "Systembolaget".
Točnije, jedino tamo se mogu kupiti pića alkoholno "jača" od 3,5 % njegovog sadržaja vol/vol. I to samo onima od 20 godina naviše. A i cijene su nešto "žešće" nego što bi to čovjek tek tako "prihvatio".
Blagajnici imaju pravo od osoba "koje izgledaju (!) mlađe od 25 godina" zatražiti identifikacijsku karticu ili putovnicu. Što će vjerojatno učiniti s ovim dvjema curkama.
Za ostale "cugice" se može posegnuti i u standardna lokalna samoposluživanja tipa "Lidl", ali tamo, koliko se sjećam, vrijedi dobna granica od 18 godina.
[Zato se na samonaplatnim (!) blagajnama ostalih dućana ne može izaći bez elektroničke autorizacije osoblja, tipa: "Da, stariji si od 18 godina!"]
Taj lanac "Systembolaget" samoposluživanja je uniformno opremljen (donedavno to nisu bila samoposluživanja!) i za naše pojmove pomalo anemičan, što proizlazi iz zakona po kojem ne smiju nuditi kojekakve "akcije" ili bombastično reklamirati. Sva pića imaju "jednaka prava"!
Za razliku od toga, po kojekakvim automatima su (naravno) isključivo bezalkoholne pijače i... nekakvo "tipično" (čak u nekoj "beletristici" spominjano) piće - "Pucko"!
U nedostatku alkoholne senzacije, odličan promet imaju i lokali za "svježe cijeđenje" naranči s neviđenim gomilama iscijeđenih polovica kao otpada, o čemu sam već pisao.
Za sve "ostale"... tu je voda!
Primjerice s javne fontane na centralnom trgu Starog grada.
I ništa osim vode - dok je "služba"!
I ništa osim vode - dok si "dijete"!
Naiđoh čak i na poseban "mokri odjeljak" u vrtnim restauracijama... Ali, nisam probao ući samo tako, izvana, i natočiti si pravu staklenu čašu ohlađene vode. Ne mogu špekulirati bi li mi to "dozvolili" ili ne.
No, za svudaprisutne guske i guskice, voda za piće srećom nije nikakav "problem".
[Stockholm - lipanj 2019.]
© •
19.08.2019. u 19:01 •
Komentari (4)
•
#
nedjelja, 18.08.2019.
Štokholmski prstohvat III
[Stockholm - lipanj 2019.]
© •
18.08.2019. u 19:01 •
Komentari (4)
•
#
subota, 17.08.2019.
Hej, što se radi!?
[Stockholm - lipanj 2019.]
© •
17.08.2019. u 19:01 •
Komentari (5)
•
#
petak, 16.08.2019.
Zahodi, kompresori, policija
Što imaju zajedničko zahodi, kompresori i policija. To bi inače mogla biti jedna od varijacija one klasične trik-pitalice. No ovdje su se zapravo našli na hrpi jer nam, među vjerojatno i ostalim, vrlo često zatrebaju u "kriznim situacijama".
Kad čovjeka "stisne", s veseljem doživljava "spasonosan" putokaz. Vrlo vjerojatno i s mogućnošću da mu nisu ni na kraj pameti mirišljivi vafli s obližnjeg izloga.
Po Stockholmu se može naići na nekoliko "tipskih" samostojećih javnih zahoda, rjeđe od očekivanog broja, ali... dobro.
Jedni su ovakvi "nehrđajući" - rostfraj, i usprkos izglancanoj vanjštini ne nude baš ništa posebno.
Ipak, ne želeći biti nepravednim, sve njegove funkcije bile su, koliko se sjećam, besplatne i iskoristive u granicama očekivanog.
S druge pak strane, ponegdje, a opet ne tako učestali kako bi možda bilo potrebno, nađu se ulični zahodi, uz dječja igrališta primjerice, koji uredno naplaćuju pristup u svoje spasonosne odaje i to, pazi sad, isključivo karticama - cash ne prolazi.
Svako "otvaranje vrata" odsjelo je na mojem "kartičnom računu" kao 0,49 €. Vrijedilo je. Ako se usporedi s venecijanskim gulikožama koji naplaćuju "za isto" od 1 € do 1,50 €, nema zamjerke.
No tu postoji i fora - uz te nekako neugledne "kabine" obično je namontiran i kompresor ("Luft") s crijevom za pumpanje guma dječjih ili invalidskih kolica i, naravno, biciklima. Funkcionalan i besplatan.
Da ne bi ta pogodnost završila samo na zahodima, pobrinuli su se postavljajući ponegde po ulicama (vidjeh istina rijetko) i samostalne uređaje za slična pumpanja.
I policija se, u nekom svom obliku, vrzma amo-tamo po Stockholmu i na najneuobičajenijim mjestima. Kao da se svojim prisustvom žele uvjeriti da je sve u redu. I to se ne doživljava neprijateljski.
Ta, tko bi ovdje imao rezona uzviknuti: "ACAB" (All Cops Are Bastards)!?
O represiji nema ni govora, osim one: "Probaj i moj sladoled!".
[Stockholm - lipanj 2019.]
© •
16.08.2019. u 19:01 •
Komentari (4)
•
#
četvrtak, 15.08.2019.
Promet "roba", na malo
Među ostalim raznolikostima Stockholma bilo mi je intrigantno vidjeti s koliko se varijantnih "sredstava" (i službi) tamo obavljaju one neke svakodnevne dostave do "kućnog praga".
Nakakav, tzv. "bring" servis.
Čini se kao alternativa službenoj Pošti, a furaju ga, skoro bih rekao - srednjoškolci.
Dostavljanje hrane u termički izoliranim naprtnjačama - "Foodora".
Kao kod nas, primjerice, "Glovo"!
Elektro-kolica distributera reklamnih materijala. S oznakom službene Pošte na spremniku.
Malo paradoksalno, poštu dostavlja (kako vidjeh gore) "bring", a reklame Pošta... Osim ako to nije neki "prekovremeni rad".
I, shodno tome, vrlo česta oznaka na kućnim poštanskim sandučićima.
Kao i kod nas, "Ne reklamama, hvala!".
Čak se ukazala i neka "globalnija" poštanska služba ("Postnord"?) s drugačijim "imidžem" i koloritom.
U električnom vozilu, "naravno".
Iako i kod nas znadoh viđati "proširene/produljene" teretne bicikle, ovakav "kapitalni" primjerak, pogonjen elektrikom, nisam baš vidio.
Što inače prevozi, nije bilo razvidno.
A bogme rijetko se viđa i tako rezolutna, iako pomalo nervozna, vozačica slične grdosije... kojoj priskočih pri uguravanju istoga u njen ulazni pretprostor.
I, malo podalje od kućnog praga, u toku organizacije masovnog koncerta na golemoj tratini, posvuda se poput golferskog "caddy"-ja vrzmao i ovaj električni kamionet kojim je mlad vozač, očito, uživao upravljati.
Iako ova scena ni na koji način ne spada u "dostavu na dva ili nekoliko kotača", poželih tog nosača "nečega tako velikog po području podzemne željeznice uvrstiti u današnju "temu".
Jednostavno se nije dao smetati!
[Stockholm - lipanj 2019.]
© •
15.08.2019. u 19:01 •
Komentari (1)
•
#
nedjelja, 11.08.2019.
Zoon politikon
[Stockholm - lipanj 2019.]
© •
11.08.2019. u 19:01 •
Komentari (2)
•
#
subota, 10.08.2019.
Segway-polo uživo
U Stockholmu su "javni romobili", o čemu sam bio opširnije pisao, kao sredstva masovn(ij)e individualne mobilnosti skoro potpuno istisnuli iz upotrebe bitno skuplje i robusnije "Segway"-e.
Kako god, tu i tamo su se, kao iznimka, po ulicama i parkovima Stockholma pojavljivali pojedinačni "egzemplari".
I to bi bilo to, ali...
Ali, jednom nas je, na dijelu javne parkovne livade, privukla dosta žustra i glasna komunikacija koja je potjecaja od nekakvog meteža šarenog društvanca koji su iz daljine s tim svojim fosforescentnim prslucima djelovali kao "bauštelci" na pauzi.
Tek primicanjem postalo je razvidno da se na tom komadiću tratine odigrava utakmica pola, sporta u kojem su inače, u začecima te igre, igrači jahali konje i drvenim čekićima na dugim motkama tjerali lopticu u protivnički "gol". Ovdje se pak cijeli muving igrača odigravao na električnim Segway-ima.
Lopta mi se odmah učinila neproporcionalno velikom...
... ali se pokazala prilagođenom zahtjevnoj (ne)vještini "driblanja" vozača Segway-a.
Iako je bilo i ozbiljnijih nenamjernih fizičkih kontakata, međusobnog "nagazivanja" tako vrludajućih "vozila", društvo se pritom očito dobro zabavljalo. A prisustvo nekako "neadekvatno" odjevenih sudionica igre dalo je naslutiti da se tu radi o "After Work Party"-ju nekog poduzeća.
Kad je društvancu ponestalo volje i entuzijazma jer se unatoč dobroj ideji igra pola nije, kao, odvijala željenom dinamikom, igračice "s rezervne klupe" preuzele su Segway-e u svoje ruke te je krenula vožnja slaloma po livadi...
... s primjetljivim elementima "egzibicije"...
Kad su sudionici su, već umorni, polako odustajali od vožnji i počeli "vraćati" vozila, vidjeh kako je "organizator" tog i takvih "evenata" odlično ekipiran kako bi na poprište sličnih "zafrkancija" dovezao dovoljnu količinu Segway-a.
[Stockholm - lipanj 2019.]
[Dio fotki je skinut s osobnog videa te je zato inferiorne kvalitete]
Tek sada, naknadno, nađoh na Youtube-u, nasumce,
jedan od filmića (klik) koji odlično oslikava zabavnu dinamiku te igre. I, zanimljivo, u njem' je spomenuta i Švedska kao "jedna od svjetskih sila" u tom sportu.
© •
10.08.2019. u 19:01 •
Komentari (3)
•
#
petak, 09.08.2019.
Živinice
Osim "pripitomljenih" pasâ, kao standardnih kućnih ljubimaca, Stockholm se zbog svoje "simbiotičnosti" sa živim svijetom mora, jezera i šuma oko sebe može pohvaliti i ostalim živinicama.
Zbog svoje glasnoće kao svudaprisutni u gradu nameću se već spomenuti galebovi. Oni ne rade razliku između mora (Baltičkog) s jedne strane grada i jezera (Maelaren) s druge strane tako da im je i sâm grad prirodno stanište.
Osim što evidentno zagađuju spomenike na koje upravo obožavaju slijetati...
... nisu rado viđeni gosti u brojnim marinama prepunim čamaca i jahti jer im očito "svinje" po palubama.
Stoga se vrlo često protiv njihove najezde brane "strašilima" posebne "konstrukcije". Doimaju se poput dječjih pticolikih zmajeva, ali zavezanim na okomite gibljive štapove, poput ribičkih, tako da i uz lagani vjetrić mahnito oblijetavaju lijevo desno.
Na ostale sitnije letačice nisam osobito obraćao pažnju, osim što sam ponegdje zapazio njihove "gnjezdilice" koje su katkada vickasto, zamalo cinično oslikane i "opisane": "Mačka voli pticu!".
[#CATLOVEBIRD]
Za "naše", jarunske labudove govorahu da su "ruski", no ovim štokholmskima ne znam pravo porijeklo, ali nije nemoguće da su i oni "ruski"... Ta Baltičko more dopire i do komadićka Rusije.
A ovdje se sasvim komotno osjećaju... i razmnožavaju.
Druga dominantna zajednica "ptica" u Stockholmu su guske, po izgledu tj. šarama perja definitivno drugačije od naših, bijelih.
Šeću se posvuda po zelenim površinama...
... i pravi su "živi inventar" svih gradskih travnjaka.
U izrazitom su tolerantnom odnosu prema ljudima s kojima dijele blagodati travnjaka...
... ali ih katkada izluđuju samohodne šišalice trave, "pametne Husqvarna"-e, svojim "stohastičnim" promjenama smjera, a koje se mogu vidjeti kako "šišaju" u svim većim gradskim parkovima.
Nekako im je, guskama, draže namjerno se miješati s
ljudima i plesti im se, pogotovo dječici, pod nogama.
U nekim pak parkovima i po periferijskim vrtovima nije rijedak slučaj vidjeti i prave obitelji zečeva koje predvečer izlaze "na pašu"...
... a najveće iznenađenje priredile su nam, dva puta, i lisice koje bez osobitog straha vršljaju po okućnicama vilâ na periferiji grada.
I za današnji kraj, ne bi bilo fer zaobići i "oprašivače" koje "voli Stockholm" te im mjestimično, vjerojatno u nekom "pilot-projektu", namjenjuje posebne, smišljene zelene površine... ovdje tek (valjda) u nastajanju.
[Stockholm - lipanj 2019.]
© •
09.08.2019. u 19:01 •
Komentari (2)
•
#
četvrtak, 08.08.2019.
Pasji život na švedski način
Dobio sam dojam da u Stockholmu ima relativno manje pasa, kao kućnih ljubimaca, nego što ih viđam ovdje u Zagrebu.
Ili se samo radi o tome da su zbog švedskog Zakona koji striktno nalaže da se psi "imaju voditi" na "lajni", hrvatski - "povo(d)cu", psi manje vidljivi jer ne "lelujaju" kojekuda po ulicama i parkovima, nego onako "pristojno" koračaju "uz nogu".
Vidjevši ovu tablu, pomislih kako se Sustav na neki način ispričava "vlasnicima" zbog "petljancije", sugerirajući im za uzvrat, šaljivo, bliske kontakte s ostalim "vlasnic(i/a)ma", no ovo je samo "apel" da se "iza psa" počisti, koristeći vrećice na trošak Grada.
Ništa novo pod suncem, osim što se Šveđani toga pridržavaju.
Zbog te zakonske odredbe "vlasnici" često, za živahnije pse, pribjegavaju njihovom vođenju na "lajnama" dugim i po nekoliko desetaka metara (!), dopuštajući im time, psima, prividnu slobodu kretanja na otvorenijim prostorima. Vlasnici se malo više "gombaju" s poduljom špagom, ali psi vrludaju do mile volje.
Kod vođenja više pasâ odjednom "situacija" s multipliciranim povo(d)cima se komplicira, ali to, očito naviknuti, uredno "handlaju" i stariji "vlasnici".
Disciplina ide "toliko daleko" da se psi drže "vezanima" i u potpuno nefrekventnim ulicama predgrađa, pred vlastitom kućom...
S druge strane pak, sloboda kretanja s psima je gotovo bezgranična. Za nama nezamislivo uvođenje psa na, primjerice, groblje kod njih nema prepreke. Ako je "na lajni"!
Već objavljenom fotografijom iz sustava podzemne željeznice ovdje samo potkrepljujem potpunu slobodu kretanja vlasnika s psima u sredstvima javnog prijevoza. I k tome besplatno.
Iznenadilo me da psi pritom ne moraju imati "brnjicu" na njušci kao u austrijskom Beču, ali taj potencijalni "hazard", čini se, u Švedskoj nije prepoznat.
Istina, u autobusima se za vožnju (doslovce napisano) "krznenim životinjama" namjenjuje stražnji dio autobusa (osim pasa vodiča koji smiju i naprijed), ali je na jednom mjestu (na web-u, mislim...) bilo objašnjeno da to nije smišljeno zbog neke "diskriminacije" pasâ, nego zbog alergičara na krzno (!) kojima se pruža prilika da nesmetano putuju.
Jedna od onih koji "nemaju živaca" tako se baktati s ljubimcima ipak je iskoristila potencijalni "sentiment" prema psima iznoseći svakog radnog dana njegovu porculansku repliku (?) pred ulaz svog lokala za "Thai"-masažu... nudeći, usput rečeno, i "masažu u dvoje", saunu, "banju", džakuzi, hamam... manikuru, pedikuru... Nema čega nema.
"Sit Ubu, sit... Good dog! Aarf!"
[Stockholm - lipanj 2019.]
© •
08.08.2019. u 19:01 •
Komentari (4)
•
#
srijeda, 07.08.2019.
Žedni dani...
Ovih vrućih ljetnih dana kad će nam žeđ biti stalno na pameti (u i grlu), prisjetih se kako se u Stockholmu brižno ophode prema "nasadima" na javnim mjestima, a koji bi mogli za sušnih dana ljeta žeđati.
Radi se o sustavu "zalijevanja" stabala koji je kao načelo kod nas poznat kao "kap po kap", a kojeg sam, podržanog drugačijom tehnikom, svojevremeno vidio u Dalmaciji na Visu. Njime su tamo navodnjavali plantaže bresaka.
U Stockholmu, čini se, većinu "javnih" stabala kojima prijeti odumiranje za vrijeme sušnih dana ljeta, opremaju posebnim vrećama koje, nakon punjenja vodom, nju polako otpuštaju u tlo oko stabala. Po svemu sudeći - funkcionira. Jer... nigdje nisam vidio sasušenih... zaboravljenih stabala.
Te vreće donekle poružnjuju dojam nakakvog zelenog prostora (pa i ovakvog s "umjetnom travom"), ali to nikoga ne zabrinjava.
Za "ozbiljnija" stabla, vidljivo je, ne štedi se na vrećama-zalijevačicama.
Na jednoj takvoj vreći uspio sam pronaći komercijalnu naljepnicu te se ispostavilo da je patent iz SAD-a. Uz opće karakteristike doznah da je jedno punjenje dovoljno za 5-9 sati kontinuiranog zalijevanja.
Iako nisam vidio sâm proces dnevnog "punjenja", ne sumnjam da postoji javna služba koja sustavno dnevimice mobilnim mini-cisternama dopunjava vreće vodom.
Drugačije gradski "biljni nasadi", žardinjere, imaju predviđeno zalijevanje kroz poseban unaprijed ugrađen lijevak kojim se voda do biljaka dovodi kroz zemlju, a ne odozgo.
Eto... a budući da ima i drugih žednih bića, ima i drugih vodâ na raspolaganju.
Neki se snalaze i s termosicama na rubu prekrasnog engleskog parka...
... a neki bez pardona i sa štekama pive, prepuštajući se pritom i nožnom hlađenju u fontani.
I za današnji kraj... kad smo već kod pitke vode, bijah iznenađen doznavši da je voluminozna zgrada, koja se na jednom od brežuljaka diči poput neke "neo"-utvrde, zapravo jedna od "vodosprema" / "vodotornjeva" u vodovodnom sustavu Grada.
[Stockholm - lipanj 2019.]
© •
07.08.2019. u 19:01 •
Komentari (4)
•
#
ponedjeljak, 05.08.2019.
Manje figurativne plastike
Apstraktnija, ili bolje reći "manje figurativna plastika", često se po Stockholmu nalazi na "zabačenijim", manje "pompoznim" lokacijama, šumarcima ili dječjim igralištima
Ovo je jedna od grupice slično dizajniranih ribica, interpolirana između niza "hladnjikavih" stambenih zgrada.
Dječje igralište sa, zbog skliskosti elemenata, meni upitnom mogućnošću penjanja djece.
Golema ruka kao metafora nježnosti i pažnje.
Voćarna na raspolaganju za razna "gombanja".
[Postoji i lubenica, ali mi snimka nje nije uspjela].
"Trim staza" za netom prohodalu dječicu. Ili slično...
Uradak neke lokalne likovne radionice, poluskriven u grmlju.
Nadaleko vidljiva "blaga naznaka" Stonehenge-a, na rubu/ulazu golemog zelenog livadnog kompleksa.
Predimenzionirani "mobil" koji "vitla" svojom (barem) pet-metarskom daskom na postolju koje također "pleše", a sve u krajnje sporom tempu... iznad sunčališta na obali Baltičkog mora.
Jedna od "mitskih" (?), ali dobroćudnih (vjetrovitih?) "nemani" s pogledom uperenim prema moru... okružena svudaprisutnim jatima gusaka... "na paši".
"Gerilska instalacija" u kućici neke, rekao bih, napuštene periferijske transformatorske stanice.
Izrezbarena i oslikana drvena "statua" konja, tipičnog švedskog tradicionalnog suvenira, smještena ovako, primjerenih dimenzija i ovjenčana povodom Midsommara, u jednom prednjem vrtu.
Vrlo jasna poruka usred perona prigradske željeznice, u naselju nastanjenom s očiglednom većinom "stranaca", imigranata... Simbol je, očito rado prihvaćen, viđen i kao zaštitni znak "komune" i na nekima od zidnih slikarija u naselju.
[Stockholm - lipanj 2019.]
© •
05.08.2019. u 19:01 •
Komentari (2)
•
#
nedjelja, 04.08.2019.
Figurativnije plastike
Već sam se u ovom dugotrajnom štokholmskom putopisu bavio brojnim skulpturama koje po gradu "slave" kult slobode tijela. Osim njih ponegdje se, po običaju, mogu naći i spomenici kojekakvim njihovim zaslužnicima plave ili manje plave krvi, no oni me nisu "palili" - ta ima ih vjerojatno na pretek u svakom intineraru Stockholma.
Na mnoštvo ostalih, više-manje figurativnih "plastika", ali i onih apstraktnijih nailazi se u Stockholmu na svakom koraku. Ovdje su na redu one... hm, "konkretnije". Spadaju li one u "umjetnička djela"? Nisam nipošto kompetentan o tome razglabati... Stoga molim, "Don't kill the messenger!".
Jedna od meni duhovitijih smještena je na rubu neke fontane gdje se kipar-umjetnik nehajno odmara od klesanja, naslonivši se na svoje djelo.
U vrlo strogom centru, tik do najpoznatijih robnih kuća, razgaljeno poziva na grljenje neki veseljak.
Sličnu euforiju popraćenu (zamišljenom) svirkom na lutnji (?) može se naći na obali jezera uz vizuru jedne od najpoznatijih zgrada u Stockholmu, njihovog Magistrata.
Ovaj usputni kentaur propinje se na jednom od "neobičnih" gradskih brežuljčića... navodno ga je (brežuljak) krajnjim naporom gurao i dogurao ledenjak... i onda se odlučio otopiti.
U jednom pak prigradskom naselju, na centralnom okupljalištu, netko je našao za shodno izložiti limenu, rekao bih "rostfrei" statuu prodavača pečene kuruze... i njegovog ognjišta.
U drugom pak naselju, u lokalnoj trgovačkoj
i pješačkoj zoni uz fontanicu koja pljucka
vodu, radosnim smiješkom pokazuje "zube"
cura u gumenim žizmicama.
Uz kraljevske zgrade nije, shodno simbolici, neobično vidjeti i "figure" lavova. Ovdje se okušao u pozi "čuvanja"... recimo Svijeta...
... dočim se u nekom parku našla i pitomija "maca" koje je neodoljivo pozivala na "maženje". I opet i opet...
Na potpuno neočekivanom mjestu u jednom od mnogobrojnih šumaraka ponad jezera oko grada svoje umjetničke domete u drvu ispoljila je, vjerojatno, neka "umjetnička kolonija"... tešući svoje vickaste monolitne skulpture.
Inače, Stockholm je poznat po djelima (i galeriji) umjetnika koji se napadno pogravao s ravnotežom svojih graciozno balansirajućih likova. Je li i ovaj muzikalan šaljivac u "divljem" javnom parku iznad Baltičkog mora jedan od njih, nisam se trudio doznati.
[Stockholm - lipanj 2019.]
© •
04.08.2019. u 19:01 •
Komentari (3)
•
#
subota, 03.08.2019.
Po kugli gor' i dol'
Nismo se unaprijed željeli pretjerano pripremati za posjet Stockholmu štrebajući znamenitosti i "must-see"-jeve; više polažemo na intuitivna "otkrića"... Tako je gornji prizor viđen s već spomenutog brežuljka-skijališta odmah odredio jedan od sljedećih ciljeva, iako nismo imali pojma o čemu se to radi.
Naknadno nas je "napipavanje" dovelo do prostora golemog sportsko-zabavnog kompleksa koji se sastoji od nekoliko impozantnih građevina. Jedna od njih je u doba nastanka, prije 30-ak godina, držala (a možda još uvijek drži...) svjetski primat u dimenzijama građevina kupolastog oblika.
Službeno je to "Ericsson Globe" ili kolokvijalnije samo "Globe" - "kugla", "globus", "kupola"... Sa svojih cca 125 metara u promjeru dovoljno je velika za npr. hokejsko igralište ili centralni koncertni podij (npr Euroviziija 2000. i 2016. godine) te gledalište za nekih petnaestak tisuća gledatelja ili slušatelja.
Ako kao referencu korisne površine uzmem koliko toliko poznatu "Arenu Zagreb", prostor pod ovom kupolom otprilike odgovara 80% površine one zagrebačke.
Tek neposredan pogled s prilaznog trga otkrio je svu impozantnost te "ljuske".
Na našu žalost, ni na koji način se nije moglo, ovako u pol bijela dana, ući u njenu unutrašnjost te osjetiti taj volumen! Međutim dvije paralelne tračničke pruge koje vode do njenog vrha otkrile su dodatnu mogućnost - vožnju gondolom/kabinom do vrha nazvanu "SKYVIEW".
Ostavili smo to za koji sljedeći dan.
Nismo bili jedini koje je dojmila ta građevina. Neki su čak "pali na dupe", ipak samo za potrebe uspješnije snimke iz žablje perspektive.
S prostora tog trga pristupa se još jednom golemom objektu - multifunkcionalnoj "areni" novijeg datuma, nazvanoj "Tele2 Arena". Njen središnji dio koji se može u potpunosti natkriti, nogometno je igralište, ali se koristi za utakmice ostalih sportova te koncerte s čak (do) 45.000 slušatelja.
Ako bih opet oslikao veličinu usporedbom s "Arenom Zagreb", ova je cca 2,5 puta prostranija od zagrebačke.
Projektirana je tako da ima toliko (slovima označenih) ulaza koliko ima slova "obične" abecede. a opseg, kako bi se zaobišla cijela zgrada, dobrih je 800 metara.
Pogled na razglednu gondolu/kabinu koje je klizila po obodu "Globe"-a s turistima, viđen usput u jednom od sljedećih dana, podsjetio nas je na tu mogućnost... čekao se samo jedan "bistriji dan".
I evo... napokon i te atrakcije.
Cijena vožnje je poprilično visoka, ali ima svojeg šarma. Poslije kraćeg uvodnog "predavanja" o "Globe"-u pušta se do dvadesetak osoba u kuglastu, osim poda potpuno ostakljenu kabinu koja zatim po tračnicama polagano klizi prema vrhu kuglaste ljuske koji je, po mojoj procjeni, na nekih 75 metara od tla.
Pogled se pri uspinjanju sve više širi na sve strane... i može se osjetiti voluminoznost "Globe"-kupole te, primjerice, dimenzije pokrajnje, spomenute "Tele2 Arene".
Na vrhu se kabina zaustavlja te miruje nekih 5 minuta, dovoljno da svi "putnici" osjete svih 360° pogleda. "Globe" nije blizak strogom centru Stockholma tako da se jezgra grada baš ne može dobro promotriti, ali zato postaje očigledna opća situacija sâmog grada u tom svom "arhipelagu".
Sustav dviju kabina ne funkcionira poput uspinjače, tj. pogon svake kabine je neovisan. Međutim, ovisno o interesu turista, kabine se, čini se, puštaju naizmjence baš tako da se susretnu na pola puta...
... što se poslije moglo bolje vidjeti s majčice Zemlje.
Poslije ovakvog bliskog iskustva "Globe"-a ta je kupola u vizurama grada "iskakala iza svakog ugla", kao dobro uočljiv orijentir čak (ili pogotovo) tokom dugih solsticijskih polumračnih večeri... kao ovdje u svijetla 23 sata. Zamalo.
[Stockholm - lipanj 2019.]
© •
03.08.2019. u 19:01 •
Komentari (1)
•
#
četvrtak, 01.08.2019.
Disciplina... čistoće
Već sam bio natuknuo kako Stokholm intenzivno radi na poboljšanju sustava pročišćavanja otpadnih voda iako ne mogoh ni vidjeti ni naslutiti o kakvom se "mehanizmu" to radi. Jednako tako nisam vidio (ni shvatio) njihov mega-sustav zbrinjavanja i reciklaže otpada, ali se u svakodnevnici, na svim urbanim i suburbanim prostorima to itekako vidjelo.
Odnosno točnije - smeće i nered se uopće nisu vidjeli.
Ondje, gdje se kućni otpad odlaže u nama uobičajene kante "pred vratima", naoko nema razlike. Može se pomisliti: "Pih, ne'š ti sustava!". Ali... princip je isti, ali su vidljive nijanse. Čistoće. I disciplina kojom se to postiže.
U dijelovima grada koji se širi, u naseljima koja se grade ili obnavljaju, većina kućnog otpada odlaže se u podzemne spremnike s vratašcima tako da na ulici nema neurednih kontejnera i nemilih scena gomilanja otpada svuda unaokolo.
[Prikazani spremnici snimljeni su usred naselja u kojem pretežno žive nedavni imigranti s područjâ svijeta u kojima se prema nekom našem stereotipu ne mari mnogo za "reciklažu" i takve "trice". A eto!]
U zgradama gdje je to bilo moguće, zatvoreni spremnici za kućni otpad ugrađeni su u prizemlja s otvorima koji se otvaraju elektroničkim ključem, istim onim za otvaranje ulaznih vrata u zgradu.
Kako li su postigli da se sa smećem ne ophodi "na balkanski način"? Vidim, piše i: "Pod video nadzorom", ali to nije mrtvo slovo na papiru - postoji očito neka reakcija sustava na nepridržavanje načela. Što god da je, djeluje! "Nema majci" razbacivanja...
Kontejneri za prihvat isluženog tekstila nisu neka novost, bilo ih je po Europama i prije negoli su ih uveli kod nas.
Ovdje vam (uredno i...) "zeleno" zahvaljuju "za vašu dobrotu" iako je (meni) zapravo nejasno kamo ta roba u konačnici završava... u "reuse" ili "recycle" modusu?
S još "prizemnijom" brigom o otpadu, onom uličnom, svakodnevnom, nisam se baš "bavio", Ta, ulice su (a i sav plavo-zeleni pojas oko grada - vode, travnjaci i šumarci) toliko čiste, tj. bez porazbacanih otpadaka da se o tom uopće ne razmišlja. Navika (disciplina) odbacivanja otpadaka u kante za smeće pokazuje se sama po sebi razumljivom.
Pa ipak, zbog vjerojatnog obeshrabrivanja svugdjeprisutnih galebova u nakani upada u ulične kante (problem nama poznat zbog vrana!), neke (kante) imaju zanimljivu "lažnu", lančanu barijeru na otvorima.
E ovime su me "oborili s nogu"! Ono što se kod nas smatra nerješivim problemom i odurnom pojavnošću, tzv. "glomazni otpad", tamo je provedeno na elegantan način.
Čovjek, prema naputku:
- kupi odgovarajuću izdržljivu vreću većeg ili manjeg volumena i već u njenoj cijeni plati odvoz.
- napuni je svojim gomaznim otpadom i koliko toliko "zaveže" protiv prosipanja.
- nazove broj Službe koja se pobrine da se vreća otpada promptno odveze s ulice.
End of story.
A kamo oni to odvezu i kako zbrinu... možda doznam nekom sljedećom prilikom!
Imam, ipak, jednu zanimljivu opservaciju - dijelovi puteljaka, pločnika i sl. koji se ne mogu "pomesti" strojno, nekom samohodnom čistilicom, naprimjer stepenice (!), začudno su zapušteni(e)... često su prepune otpalog lišća, grančica i borovih iglica. Pravi paradoks.
A dotle, pločnici i biciklističke staze, vidjeh, čiste se i naoko "predimenzioniranom" motornom mehanizacijom. Po svemu sudeći uspješno.
Sve u svemu, čistoća je tamo nešto, kako već rekoh, "samo po sebi razumljivo". Pa i gdje javni sustav čišćenja nema izravan pristup, postoji smislena privatna inicijativa.
Ne govori poslovica uzalud: "Pometi najprije pred svojim vratima!". Donekle metaforički, ali svejedno.
[Stockholm - lipanj 2019.]
© •
01.08.2019. u 19:01 •
Komentari (5)
•
#
