Tema vrijedna diskusije svakako, osobno, ne divim se njihovoj "samodisciplini"niti malo, ma koliko dugačka lajna da jest ,privid slobode je samo privid, žao mi je tih njihovih ljubimaca jako, a biti vlasnik ljubimcu mi je nezamislivo, vlasnik je , da me se nebi pogrešno shvatilo izražavam svoje osobno uvjerenje, netko tko nešto posjeduje , a to se zove -stvar- , a ovo su živa bića , bića s istančanim osijećajem za privrženošću, iskazivanjem odanosti, ili neodanosti, kako tko se već prema njemu /njoj ponaša, njihovo iskazivanje ljubavi i zahvalnosti je bezgranično ,a o odanosti da i ne govorimo.Od njih bi ljudska vrsta mogla što šta naučiti, samo kad bi ih htjela, željela razumjeti. Tko ne shvaća da su oni živi naši članovi obitelji , taj ima problem i to veliki, Ovo za odlazak na groblja pozdravljam, kod nas jeste zabranjeno sve i svašta pa i ovo, ali meni osobno nitko nikada neće moći zabraniti da našeg ljubimca odvedem kad idem i ja na posljednje počivalište našeg "tate" i nikada , barem do sada , nismo imali problema oko toga., a nećemo niti u buduće, jer jednostavno ne dozvoljavam da me se na tom putu i posjetu posljednjem počivalištu naše glave obitelji da tako kažem zaustavi. odličan post i svaka čast na odabranoj temi s poštovanjem, tp.
08.08.2019. (23:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kao što, Isabel, i ja u postovima više-manje izražavam svoje stavove, tako se i u komentarima očekuju... što drugo nego mišljenja i stavovi vas ostalih. Ne trebaš se stoga ispričavati ni kad, eto, gledaš kroz (sâma si "shvatila"...) "žešću prizmu".
Ako si slučajno "protrčala" kroz mojih ostalih nedavnih dvadesetak postova o Švedskoj, mogla si vidjeti da, za razliku od uobičajenog putopisnog pristupa "bili smo, vidjeli smo...", pokušavam prepoznavati i izdvajati pojedine pojavnosti, "fenomene", s kojima smo, kao stranci, suočeni u tuđoj zemlji. Ne želim se pritom baš okomiti na drugačije poglede i prakse, ali katkada imam "što za kazati". To su, usput rečeno, možda i nevoljko dočekali i domaćini našeg "Airbnb"-boravka tamo, u mojim iskrenim i britkim recenzijama smještaja.
09.08.2019. (10:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bravo za post koji mi je umalo promakao. Ovo za groblje mi je novost, koju naravno pozdravljam, mene dovoljno oduševilo kad sam mogao u Berlinu proći kroz ogroman bolnički kompleks Charite. Zanimljivo, prije desetak godina sam čitao da ga tamo u autobusima moram imati u rukama ili s brnjicom, no vozači su me sami naučili da ni jedno ni drugo nije potrebno i mogu biti u svim djelovima autobusa. I u Berlinu psi mogu osim groblja baš svugdje, osim u par nebitnih dućana i u Decatlon, jedini od bitnijih, što sam već jednom komentirao, pa dućan izbjegavam i u Hrvatskoj, ako nije baš nužno.
11.08.2019. (17:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Viatrix
Pratim tvoje objave na blogu, te meni je slika Švedske da ne puštaju ništa slučaju.
08.08.2019. (22:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
isabel
Tema vrijedna diskusije svakako, osobno, ne divim se njihovoj
"samodisciplini"niti malo, ma koliko dugačka lajna da jest ,privid slobode je samo privid, žao mi je tih njihovih ljubimaca jako, a biti vlasnik
ljubimcu mi je nezamislivo, vlasnik je , da me se nebi pogrešno shvatilo izražavam svoje osobno uvjerenje, netko tko nešto posjeduje , a to se zove -stvar- , a ovo su živa bića , bića s istančanim osijećajem za privrženošću, iskazivanjem odanosti, ili neodanosti, kako tko se već prema njemu /njoj ponaša, njihovo iskazivanje ljubavi i zahvalnosti je bezgranično ,a o odanosti da i ne govorimo.Od njih bi ljudska vrsta mogla što šta naučiti, samo kad bi ih htjela, željela razumjeti.
Tko ne shvaća da su oni živi naši članovi obitelji , taj ima problem i to veliki,
Ovo za odlazak na groblja pozdravljam, kod nas jeste zabranjeno sve i svašta pa i ovo, ali meni osobno nitko nikada neće moći zabraniti da našeg ljubimca odvedem kad idem i ja na posljednje počivalište našeg "tate" i nikada , barem do sada , nismo imali problema oko toga., a nećemo niti u buduće, jer jednostavno ne dozvoljavam da me se na tom putu i posjetu posljednjem počivalištu naše glave obitelji da tako kažem zaustavi.
odličan post i svaka čast na odabranoj temi
s poštovanjem,
tp.
08.08.2019. (23:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Klik
Kao što, Isabel, i ja u postovima više-manje izražavam svoje stavove, tako se i u komentarima očekuju... što drugo nego mišljenja i stavovi vas ostalih. Ne trebaš se stoga ispričavati ni kad, eto, gledaš kroz (sâma si "shvatila"...) "žešću prizmu".
Ako si slučajno "protrčala" kroz mojih ostalih nedavnih dvadesetak postova o Švedskoj, mogla si vidjeti da, za razliku od uobičajenog putopisnog pristupa "bili smo, vidjeli smo...", pokušavam prepoznavati i izdvajati pojedine pojavnosti, "fenomene", s kojima smo, kao stranci, suočeni u tuđoj zemlji.
Ne želim se pritom baš okomiti na drugačije poglede i prakse, ali katkada imam "što za kazati". To su, usput rečeno, možda i nevoljko dočekali i domaćini našeg "Airbnb"-boravka tamo, u mojim iskrenim i britkim recenzijama smještaja.
09.08.2019. (10:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NF
Bravo za post koji mi je umalo promakao. Ovo za groblje mi je novost, koju naravno pozdravljam, mene dovoljno oduševilo kad sam mogao u Berlinu proći kroz ogroman bolnički kompleks Charite. Zanimljivo, prije desetak godina sam čitao da ga tamo u autobusima moram imati u rukama ili s brnjicom, no vozači su me sami naučili da ni jedno ni drugo nije potrebno i mogu biti u svim djelovima autobusa. I u Berlinu psi mogu osim groblja baš svugdje, osim u par nebitnih dućana i u Decatlon, jedini od bitnijih, što sam već jednom komentirao, pa dućan izbjegavam i u Hrvatskoj, ako nije baš nužno.
11.08.2019. (17:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...