Dobio sam dojam da u Stockholmu ima relativno manje pasa, kao kućnih ljubimaca, nego što ih viđam ovdje u Zagrebu.
Ili se samo radi o tome da su zbog švedskog Zakona koji striktno nalaže da se psi "imaju voditi" na "lajni", hrvatski - "povo(d)cu", psi manje vidljivi jer ne "lelujaju" kojekuda po ulicama i parkovima, nego onako "pristojno" koračaju "uz nogu".
Vidjevši ovu tablu, pomislih kako se Sustav na neki način ispričava "vlasnicima" zbog "petljancije", sugerirajući im za uzvrat, šaljivo, bliske kontakte s ostalim "vlasnic(i/a)ma", no ovo je samo "apel" da se "iza psa" počisti, koristeći vrećice na trošak Grada.
Ništa novo pod suncem, osim što se Šveđani toga pridržavaju.
Zbog te zakonske odredbe "vlasnici" često, za živahnije pse, pribjegavaju njihovom vođenju na "lajnama" dugim i po nekoliko desetaka metara (!), dopuštajući im time, psima, prividnu slobodu kretanja na otvorenijim prostorima. Vlasnici se malo više "gombaju" s poduljom špagom, ali psi vrludaju do mile volje.
Kod vođenja više pasâ odjednom "situacija" s multipliciranim povo(d)cima se komplicira, ali to, očito naviknuti, uredno "handlaju" i stariji "vlasnici".
Disciplina ide "toliko daleko" da se psi drže "vezanima" i u potpuno nefrekventnim ulicama predgrađa, pred vlastitom kućom...
S druge strane pak, sloboda kretanja s psima je gotovo bezgranična. Za nama nezamislivo uvođenje psa na, primjerice, groblje kod njih nema prepreke. Ako je "na lajni"!
Već objavljenom fotografijom iz sustava podzemne željeznice ovdje samo potkrepljujem potpunu slobodu kretanja vlasnika s psima u sredstvima javnog prijevoza. I k tome besplatno.
Iznenadilo me da psi pritom ne moraju imati "brnjicu" na njušci kao u austrijskom Beču, ali taj potencijalni "hazard", čini se, u Švedskoj nije prepoznat.
Istina, u autobusima se za vožnju (doslovce napisano) "krznenim životinjama" namjenjuje stražnji dio autobusa (osim pasa vodiča koji smiju i naprijed), ali je na jednom mjestu (na web-u, mislim...) bilo objašnjeno da to nije smišljeno zbog neke "diskriminacije" pasâ, nego zbog alergičara na krzno (!) kojima se pruža prilika da nesmetano putuju.
Jedna od onih koji "nemaju živaca" tako se baktati s ljubimcima ipak je iskoristila potencijalni "sentiment" prema psima iznoseći svakog radnog dana njegovu porculansku repliku (?) pred ulaz svog lokala za "Thai"-masažu... nudeći, usput rečeno, i "masažu u dvoje", saunu, "banju", džakuzi, hamam... manikuru, pedikuru... Nema čega nema.
