Što imaju zajedničko zahodi, kompresori i policija. To bi inače mogla biti jedna od varijacija one klasične trik-pitalice. No ovdje su se zapravo našli na hrpi jer nam, među vjerojatno i ostalim, vrlo često zatrebaju u "kriznim situacijama".
Kad čovjeka "stisne", s veseljem doživljava "spasonosan" putokaz. Vrlo vjerojatno i s mogućnošću da mu nisu ni na kraj pameti mirišljivi vafli s obližnjeg izloga.
Po Stockholmu se može naići na nekoliko "tipskih" samostojećih javnih zahoda, rjeđe od očekivanog broja, ali... dobro.
Jedni su ovakvi "nehrđajući" - rostfraj, i usprkos izglancanoj vanjštini ne nude baš ništa posebno.
Ipak, ne želeći biti nepravednim, sve njegove funkcije bile su, koliko se sjećam, besplatne i iskoristive u granicama očekivanog.
S druge pak strane, ponegdje, a opet ne tako učestali kako bi možda bilo potrebno, nađu se ulični zahodi, uz dječja igrališta primjerice, koji uredno naplaćuju pristup u svoje spasonosne odaje i to, pazi sad, isključivo karticama - cash ne prolazi.
Svako "otvaranje vrata" odsjelo je na mojem "kartičnom računu" kao 0,49 €. Vrijedilo je. Ako se usporedi s venecijanskim gulikožama koji naplaćuju "za isto" od 1 € do 1,50 €, nema zamjerke.
No tu postoji i fora - uz te nekako neugledne "kabine" obično je namontiran i kompresor ("Luft") s crijevom za pumpanje guma dječjih ili invalidskih kolica i, naravno, biciklima. Funkcionalan i besplatan.
Da ne bi ta pogodnost završila samo na zahodima, pobrinuli su se postavljajući ponegde po ulicama (vidjeh istina rijetko) i samostalne uređaje za slična pumpanja.
I policija se, u nekom svom obliku, vrzma amo-tamo po Stockholmu i na najneuobičajenijim mjestima. Kao da se svojim prisustvom žele uvjeriti da je sve u redu. I to se ne doživljava neprijateljski.
Ta, tko bi ovdje imao rezona uzviknuti: "ACAB" (All Cops Are Bastards)!?
O represiji nema ni govora, osim one: "Probaj i moj sladoled!".
